Connect with us

Komentar

Lako je zagovarati ‘lockdown’ u Hrvatskoj, a plaću primati u Frankfurtu!

Objavljeno

on

Ilustracija/arhiva

Hrvatski javni prostor opterećuju međusobni sukobi znanstvenika u vrijeme teške epidemiološke situacije, a u cijelu priču uključila se i Vlada.

Svoju analizu sukoba između dijela znanstvenika i Vlade dao je i novinar Gordan Malić.

Malićev status na Facebooku u cijelosti prenosimo:

“Nemoguće je danas upravljati Hrvatskom. Premijer Andrej Plenković na vjetrometini je svih vjetrova. Od političke konkurencije, u drugom mandatu, ne može očekivati više razumijevanja i suradnju. Teško je funkcionirati dok ti iz kalašnjikova pucaju po uredu, a jedan dio oporbe smatra da je u pitanju obično iskazivanje nezadovoljstva, a ne terorizam. Neki saborski zastupnici/zastupnice odbijaju nositi medicinske maske i sudjeluju na skupovima gdje se prosvjeduje protiv nošenja maski. Predsjednik države uvjeren je da pandemija nije veće zlo od karijesa, a eksperti koji trebaju savjetovati vladu vode mučke međusobne ratove. Ovih dana ti su ratovi postali otvoreni.

Kako bi izgledalo da državom u pandemiji upravljaju znanstvenici vidjelo se još tijekom prvog vala. Članovi vladinog Znanstvenog savjeta, među njima i današnji ‘disidenti’, proslavili su se kontradikcijama. U javnosti nikad nije cirkuliralo toliko promašenih predviđanja, poluistina i samopromocije kao u arbitrarnim istupima naših najuglednijih prirodoslovaca dr. sc. Đikića, dr. sc. Štagljara, dr. sc. Rudana, dr. sc. Lauca…

Mjesecima su davali informacije iz druge i treće ruke, puštali u opticaj neprovjerene cvebe iz znanstvenih krugova i unosili pankonfuziju u naš uobičajeni kaos. Sve se koristilo u tom nadmetanju hrvatskih pandita za prestiž njihovih labosa, za domaće i inozemne sinekure. Fenomenalno je to opisao Velimir Šonje na svom blogu, u tekstu ‘Doba znanstvenih križara’.

Mene je ta polemika među znanstvenicima podsjetila na stručne rasprave uoči donošenja zakona o pretvorbi i privatizaciji ranih 90-ih. Franjo Tuđman je o ekonomiji, znao manje nego Plenković o pandemiji. Oslonio se na stručnjake pravnih/ekonomskih znanosti i nastao je kaos. Klanovske borbe u sjeni pravog rata vodile su se prsa u prsa po katedrama, u političkim kabinetima i preko svih medija. Bilo je jasno da naše društvo, kojim upravlja kolektivna svijest iz socijalizma, nije sposobno za raspravu o prvobitnoj akumulaciji kapitala. Do tog trenutka bili smo spremni na sva ratna odricanja. Podnosili i krv i znoj i suze. Ali čim se dirnulo u kolektivni osjećaj solidarnosti i uvela arbitrarnost, društvo se rascijepilo. Teško je reći jesu li se ondašnji eksperti posvadili zbog novca ili razišli oko načela, ali u svakom slučaju ta kolektivna trauma ostala je do danas. Čak i nakon propasti zadnjeg samoupravnog poduzeća – brodogradilišta Uljanik, prevladava mišljenje da je sama privatizacija veći grijeh od kriminala u njoj.

Novo doba i nove ugroze potvrđuju kako se u našoj javnosti nije promijenilo ništa. Još uvijek je nemoguće djelovati slobodno i arbitrarno. Prvi uvjet za to je dijalog, a na što se on danas svodi? Na kolektivno zagovaranje ‘lockdowna’ i kolektivni otpor tome. Ili svima ili nikome! Kao iz dubine bunara dopiru glasovi s početka 90-ih i pretenciozna dociranja autsajdera. Profesora Ivice Đikića, naprimjer, koji plaću prima u Frankfurtu, a zaveo bi lockdown u Zagrebu i Splitu.

Ponovo je na djelu kult ‘socijalne jednakosti’, a zapravo uravnilovke, kojeg baštini sva naša politička tradicija i lijeva i desna. Od Stjepana Radića i Starčevića, od socijalista do klerikalaca. I naši kršćanski socijalisti i naši socijalistički kršćani, kako ih naziva veliki novinar Marko Grčić, od države očekuju pomoć i jednako je izlažu ucjenama. Nije me začudilo da nošenje medicinskih maski jednako izruguju Ante Tomić i Velimir Bujanec Bujica.

Kao i Tuđman prije 30 g., dok su ga svi nagovarali da uđe u taj rat sa Srbijom, i premijer Plenković taktizira i vodi politiku iz trbuha, pazeći da se brod ne prevrne s putnicima i svom prtljagom. U ovim okolnostima to je jedino moguće. Činjenica da premijer nije priključen niti na jedan domaći narativ nego na briselsku blagajnu, dopušta mu relativizirajući pogled na unutrašnju situaciju. A taj pogled je uvijek trijezan. Ako osluškuješ samo bilo naše javnosti, dogodi ti se što i Zoranu Milanoviću. Da u garderobu uđeš kao partizan, izađeš kao ustaša, a poslije ti postane svejedno”, napisao je Malić.

LAKO JE PRIMATI PLAĆU U FRANKFURTU A U ZAGREBU TRAŽITI LOCKDOWN

Nemoguće je danas upravljati Hrvatskom. Premijer…

Objavljuje Gordan MalićSrijeda, 9. prosinca 2020.

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari