Pratite nas

Događaji

Lasiću suflirali na suđenju Perkoviću: Nobilov svjedok potkopao obranu

Objavljeno

na

Protekli tjedan doveo je neke od zanimljivih svjedoka na suđenje, a možda najzanimljiviji je bio bivši šef UDBA-e, Ivan Lasić. On, te optuženi Mustač i Perković – činili su vrh drugog odjela republičke (Perković i Mustač), odnosno savezne (Lasić) UDBE, onog zaduženog za “neprijateljsku emigraciju” , piše Marcel Holjevac/Dnevno.hr

[ad id=”68099″]

Upravo to što živi u BIH spašava Lasića od toga da eventualno bude optužen i izručen Njemačkoj. Malo je iznenađenje što je on uopće pristao svjedočiti, no ubrzo je na vidjelo izašla prava namjera njegovog svjedočenja: prebaciti, u skladu s Nobilovom strategijom, ubojstvo na saveznu UDBU, kad se već ne može reći da UDBA nema ništa s tim ubojstvom, i time predstaviti svoje branjenike kao dobre dečke koji su oduvijek radili samo i jedino za Hrvatsku stvar i s ubojstvima emigranata nikakve veze nisu imali. Dapače, pomagali su im gdje su mogli.

ivan-lasicLasić je imao zadatak kompromitirati Vukušića i Vukojevića, dvojicu neugodnih svjedoka koji su nedavno svjedočili o mehanizmima funkcioniranja UDBE, kao članovi komisije za istraživanje žrtava rata i poraća. Njih se doduše pokušavalo kompromitirati još odavno, podizanjem optužnica za predmete koji su davno riješeni ili otišli u apsolutnu zastaru, izmišljanjem silovanja nepostojeće žene, i tako dalje. Ovaj put je Lasić posvjedočio kako ga je Vukušić oteo i držao dva tjedna zarobljenog u nekom podrumu u Mostaru tijekom rata, čime je osim kompromitacije Vukušića htio povući neke svoje ranije izjave kao dane u strahu i pod pritiskom. Naime o događajima povezanim s ubojstvom Đurekovića Lasić je svjedočio i na Županijskom sudu u Zagrebu u siječnju 1993. godine, u procesu protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Brune Bušića, pa je cilj bio njegove tadašnje izjave prikazati kao dane pod pritiskom. “Dio mojih tadašnjih riječi je točan, dio je friziran, a dio je nastao po diktatu Bože Vukušića”, rekao je Lasić. No, Lasić je postariji čovjek, slabijeg pamćenja, pa se jasno vidjelo da su dijelovi njegovog iskaza naučeni napamet i da je instruiran. Da stvar bude gora, odvjetnica mu je došaptavala što treba reći, pa je Dauster u jednom trenutku rekao “Dajte se pokažite, da vidimo tko došaptava svjedoku”.

Lasić je pokušao dokazati kako je o svemu odlučivano na saveznoj razini, u skladu s Nobilovim teorijama.  Rekao je kako je o ubojstvu Đurekovića saznao od Sretena Aleksića, obavještajca iz Ministarstva vanjskih poslova tadašnje SFRJ, “Jutros ti je jedan manje. Ina direktor”. Lasić je o tome obavijestio Stanu Dolanca, ministra unutarnjih poslova. Dolanc ga je navodno pitao je li sve u redu, što je s ekipom, i zabrinuo se kako će biti problema, a Lasić mu je navodno rekao da ništa o tom ubojstvu ne zna. Nekoliko dana poslije Stanko Čolak rekao je Srđanu Andrejeviću da je sve O.K., da je ekipa kompletna, odnosno da su ubojice na sigurnom. Sve u skladu s Nobilovim tvrdnjama da su Đurekovića ubili neki loši dečki iz Srbije ili legendarni drug Mićo, a republička UDBA s tim nije imala ništa.

Lasiću je međutim pala koncentracija i na kraju je rekao ono što je bitno. Vjerojatno mu niti taština nije dozvolila da prikaže svoju UDBU drukčije nego kao odlično podmazan stroj u kom svaki kotačić ima svoje mjesto, a odvjetnik Siniša Pavlović ga je lukavo naveo da se raspriča o organizaciji UDBE. On je rekao da se ništa nije moglo raditi u inozemstvu bez dozvole savezne UDBE, pa je tako potvrdio i da je postojala akcija “Pismo” kojom se htjelo kompromitirati Đurekovića u emigrantskim krugovima, a koja je vođena iz savezne UDBA-e. Ta akcija je detaljno opisana u dokumentima sa suđenja Pratesu, Perkovićevom agentu, koji izdržava doživotnu kaznu zatvora u Njemačkoj jer je Perkoviću dao ključ od garaže u kojoj su njegovi agenti sačekali i ubili Đurekovića.

Međutim nakon te priče ga je odvjetnik nastavio ispitivati što to znači da se ne može ništa bez savezne UDBE, pa je ispričao je kako je izgledala procedura npr. angažiranja konfidenta ili emigranta koji ima azil. Prijedlog da ga se vrbuje u UDBU, odnosno da ga se angažira, davao bi uvijek netko u jednom od republičkih centara tajne policije, dakle ispod republičke razine, i taj isti bi ga kasnije i vodio kao svog doušnika i suradnika. Taj bi onda davao prijedlog šefu Drugog odjela (Perkoviću) republičke UDBE, a on bi onda morao dobiti još dvije suglasnosti – šefa cijele republičke UDBE (Mustača, u tom trenutku kad je ubijen Đureković), a onda bi šef Drugog odjela savezne UDBE (svjedok Lasić) još morao dobiti odobrenje od šefa cijele UDBE Jugoslavije (Srđan Andrejević, no operativno je tada stvari vodio Stanko Čolak). Ako se radilo o posebno važnom suradniku, odobrenje je davao i savezni ministar (Dolanc).

Drugim riječima, on je zapravo rekao kako su u ubojstvo upleteni i Perković i Mustač: naime, ako je postupak angažiranja doušnika bio tako razrađen i organiziran, što je Lasić ispričao s ponosom, sasvim sigurno da se ni o ubojstvima nije odlučivalo mimo procedure. Naime, kad se odlučivalo o ubojstvima, za koja je prijedloge također davala republička UDBA, ministar bi okupio sve republičke šefove UDBE pa bi se o tome odlučivalo. Na primjer, kao u ovom slučaju, Hrvatska bi predložila da se ubije Đurekovića, a potom bi Dolanc morao dobiti zeleno svjetlo od Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, pa ako bi ga dobio, onda bi republička UDBA organizirala ubojstvo – bitan je moment da je prijedlog za ubojstvo uvijek davala republika koja je emigranta i “vodila” – a na savjetu bi se onda dogovaralo, vidjelo bi se koja republika je u najboljem položaju da samo ubojstvo i izvede, tko ima svoje ljude na terenu, i tako dalje. Dakle, Perković da prijedlog ubojstva, Doalnc ga odorbi uz suglasnost Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, a onda ubojstvo Hrvati organiziraju a izvedu, primjerice, Crnogorci jer imaju svog ubojicu u Munchenu.

Ovim je Lasić zapravo htio srušiti svoj vlastiti iskaz koji je ostao zabilježen na trakama koje je Vukojević predao sudu, no zapravo je samo doslovce potvrdio ono što piše u presudi Pratesu o tome kako je UDBA bila organizirana i kako je ubijala. Nobila je dobro načeo i hrvatski emigrant Petar Penava,  koji je rekao sudu da je Ante Nobilo sa svojom bivšom desnom rukom, udbašem Tomislavom Mičićem protiv kog se vodi istraga u Njemačkoj, bio u Mostaru kod Lasića te ga nagovorio da lažno svjedoči. Inače je svojevremeno prilikom pretresa Mičićevog stana u Mainzu pronađen telefonski broj najzloglasnijeg ubojice UDBE, Vinka Sindičića, koji se proslavio između ostalog ubojstvom devetogodišnje djevojčice kako ne bi ostavljao nezgodne svjedoke ubojstva njenih roditelja. On je rekao kako je oružje kojim je Đureković ubijen prebačeno kod Pratesovog brata pa potom ubojicama. Nobilo ga je pitao kako je saznao za oružje, a on je rekao da je to vidio u dokumentaciji u stožeru SIA-a kad je zaplijenjena dokumentacija udbaške grupe “Labrador” zadužene za terorističke diverzije u Zagrebu tijekom rata (Sinagoga, npr.) Zanimljivo je da je Nobilo kao državni tužitelj tada vodio istragu protiv “Labradora”, što je vjerojatni razlog zašto se nikad nije doznala puna istina o toj grupi kojoj je pripadao i Perković. Prema Penavi, dokumentacija UDBE pokazuje da je oružje prebačeno u Njemačku ranije te je tamo čekalo ubacivanje ubojica, što se također poklapa s onim što piše u presudi Pratesu.

Idući tjedan dolaze na red svjedoci koji bi mogli “zabetonirati” cijelu priču, poput Leljaka, slovenskog istraživača UDBE. Inače, za automobil koji je nekidan izgorio pred njegovom kućom je utvrđeno da se zapalio sam od sebe. A iz krugova bliskih suđenju saznajemo i da je Pratesov pokušaj promjene iskaza definitivno propao, tako da  će protiv njega biti pokrenut postupak za lažno svjedočenje čim ovo suđenje završi, na što ga je uostalom upozoravao i sudac Dauster. Da to nije pokušao, za pet godina bi, unatoč doživotnoj presudi, automatski imao pomilovanje nakon 15 odsluženih godina, a ovako će, zahvaljujući svom “drugu” Nobilu koji ga je po svemu sudeći nagovorio da promijeni iskaz, ipak ostatak života provesti iza rešetaka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Obraćanje Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović na svečanom prijamu u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani Predsjedniče Hrvatskoga sabora, potpredsjednici i zastupnici,

Poštovani Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednici i ministri,

Poštovani Predsjedniče Ustavnoga suda, ustavni suci te dužnosnici zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti Republike Hrvatske,

Poštovani načelniče Glavnoga stožera i časnici Oružanih snaga, Ravnatelju policije i policijski časnici,

Poštovani predstavnici braniteljskih udruga,

Uzoriti gospodine kardinale, preuzvišeni nadbiskupi, i biskupi, poštovani predstavnici kršćanskih crkvi te islamske i židovske vjerske zajednice, Vaše ekscelencije,

Poštovani predstavnici političkih stranaka, županija, gradova i općina, gospodarstvenici, predstavnici akademske, kulturne i sportske zajednice, javnih ustanova, medija i udruga,

Cijenjeni uzvanici, gospođe i gospodo,

Ponosno i radosno čestitam vam Dan državnosti Republike Hrvatske! U povijesti hrvatskoga naroda 25. lipnja 1991. jedan je od najvažnijih datuma. Donošenje Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske značio je ne samo konačan državnopravni raskid veza s republikama bivše države nego i izlaz iz višestoljetne vezanosti Hrvatske za složene državne zajednice.

Ime Hrvatske konačno je i zauvijek upisano na politički zemljovid svijeta! Hrvatska je tu: ne samo lijepa nego doista i naša.

S posebnim poštovanjem spominjemo se danas našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji je u krajnje složenim unutarnjim i međunarodnim okolnostima odlučno poveo hrvatski narod i sve domoljube na put hrvatske neovisnosti. Unatoč tome što je demokratski izabrana hrvatska vlast ustavno zajamčila sva ljudska i manjinska prava, bili smo izloženi otvorenoj velikosrpskoj agresiji, koju smo zaustavili i svladali hrabrošću hrvatskih branitelja te odlučnom i mudrom državničkom politikom pod vodstvom predsjednika Tuđmana. Ujedno smo pomogli obraniti Bosnu i Hercegovinu, u kojoj su Hrvati državotvorni i konstitutivni narod.

Povijest je to kojom se ponosimo. Pobjeda u Domovinskom ratu označila je konačno dovršenje povijesne borbe za suverenu i samostalnu hrvatsku državu. A temelj toj pobjedi bila je politika pomirbe predsjednika Tuđmana, koji je znao da samo jedinstven narod može ostvarivati svoje povijesne ciljeve.

Nedvojbeno, prisutnost hrvatskoga imena, himne, grba i zastave u sjedištima međunarodnih foruma i na sportskim natjecanjima danas je najvidljiviji znak našeg povijesnog uspjeha. Ali to nije samo po sebi razumljivo.

Država nije samo ponos, ona je i obveza. Drugim riječima, da bismo imali državu kao trajno i sigurno okrilje ostvarivanja svojih osobnih i nacionalnih potencijala i ispunjenja životnih potreba, moramo što djelotvornije povezivati i iskoristiti naše prednosti: geopolitički i geoprometni položaj naše domovine, njezina prirodna bogatstva, našu iznimno važnu nacionalnu povijesnu ulogu u Europi i sjajne duhovne odlike našega naroda.

To su temeljni čimbenici naše unutarnje kohezije, našeg zajedništva. Na tim temeljima moramo materijalno, organizacijski i duhovno snažiti našu suverenost i samostalno odlučivanje o nacionalnim i državnim interesima.

A tu nam se, nakon što smo postali članicom Ujedinjenih naroda, NATO-saveza i Europske unije, otvaraju nove mogućnosti, kako kroz bilateralne odnose s pojedinim državama, tako i kroz vanjskopolitičke iskorake kao što je inicijativa Triju mora. Na njoj ću čvrsto ustrajati jer hrvatskim narodu u zajedništvu s drugim narodima država srednje Europe omogućuje najsolidnije vrednovanje vlastitih političkih, gospodarskih i kulturnih stremljenja.

Proteklih godina u ovoj sam prigodi često govorila o raznim konkretnim zadaćama našeg unutarnjeg razvoja. Danas ću samo podsjetiti na demografski problem kao na pitanje svih pitanja. A to nije pitanje bilo čijeg mandata niti problem jedne generacije, već problem koji traži trajno sustavno, sveobuhvatno i postojano djelovanje svih društvenih snaga, od politike i gospodarstva, do kulture i vjerskih zajednica.

No ne dvojim da ćemo ga riješiti. Mnoge smo velike, pa i epohalne uspjehe već postigli na brojnim područjima. Imamo sjajne ljude, narod smo mnogih odlika i vrlina, koje znamo pokazati kada je najvažnije i najpotrebnije.

Narod – to je za mene drugo ime za optimizam. Zato čvrsto vjerujem u budućnost naše Hrvatske. Zaslužili smo je!

Bio nam svima sretan Dan državnosti sa željom: za još bolju Hrvatsku!

Neka nam živi naša jedina i vječna domovina Hrvatska!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Otkriveno spomen obilježje u Uzdolu – Nisu ovi ljudi izginuli bez razloga.

Objavljeno

na

Objavio

foto: Zorica gregurić

U nedjelju, 23. lipnja 2019. na Dvanaestu nedjelju kroz godinu u župi sv. Ivana Krstitelja Uzdol upriličeno je otkrivanje i blagoslov spomen obilježja braniteljima koji su svoje živote na oltar domovine položili u nekadašnjoj zoni odgovornosti Treće boje brigade Rama HVO-a.  Program je započeo svečanim euharistijskim slavljem u župnom dvorištu.

Svetu misu uz koncelebraciju desetorice svećenika predvodio je i tijekom njega propovijedao nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić.

Tijekom prigodne propovijedi kardinal Puljić između ostaloga izrekao je promišljanja o značenju žrtve, važnosti pamćenja prošlosti, znaku Kristova križa, javnom mnijenju, kompleksu krivnje, podijeljenosti i neslozi, svetosti rodne grude … U završnom dijelu propovijedi kardinal Puljić je pozvao nazočne da budućim generacijama predaju svjetlo vjere, križ Kristov i korijene iz kojih su niknuli kako bi oni mogli nastaviti tamo gdje sadašnji naraštaji stanu.

Riječi dobrodošlice, obavijesti i zahvale izrekao je mjesni župnik Ivo Tomić.

Tijekom slavlja Svete mise nazočnima su se obratile i dvije časne sestre: s. Vedrana Ljubić i s. Paskaziu Bushemere, koje su predstavile svoje djelovanje u afričkoj državi Uganda.

Euharistijsko slavlje animirale su članice etno skupine Čuvarice pod ravnanjem Biljane Glibo.

Nakon Misnog slavlja u Memorijalnom centru kardinal Puljić predmolio je molitvu Opijela za pokojne.

Prema predviđenom protokolu, nazočni su nakon postroja u svečanoj koloni predvođeni članovima orkestra OS BiH i nositeljima zastava postrojbi i udruga proisteklih iz Domovinskog rata uputili do lokaliteta Cer odnosno do novoizgrađenog spomenika.

Na početku ceremonije blagoslova i otkrivanja pozdrave je u ime domaćina uputio Josip Prskalo, a nazočnima su se još obratiili predstavnici društevno-političkog života: Zvonko Milas i Dragan Čović.

Spomen obilježje blagoslovio je kardinal Puljić, a vrpcu su zajednički presjekli: Kazmir Zelenika i gore spomenuti Zvonko Milas i Dragan Čović.

U ovome dijelu programa, tekst pjesme Poruka hrvatskih palih branitelja pročitala je Jana Vlajčić.

Nakon što su brojne delegacije i pojedinci položili vijence i zapalili svijeće, unatoč kišnom vremenu uslijedio je kulturno-zabavni program, pa je tako u ranim večernjim satima upriličeno paljenje svitnjaka.

Cjelodnevni program upriličen je povodom obilježavanja Dana udruge Treće bojne brigade Rama i branitelja Uzdol te Drugog susreta iseljenih i sadašnjih župljana župe Uzdol koji se organizirao pod nazivom Ivadanski svitnjaci. Spomen obilježje na Ceru biti će trajni spomen na 134 poginula hrvatska branitelja koji su za obranu doma i obitelji dali ono najvrjednije – život. Ovom prilikom treba podsjetiti i to da je 2016. godine kardinal Puljić, Uzdol proglasio mjestom posebnog pijeteta žrtvama Domovinskog rata. (kta/m.r.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari