Pratite nas

Reagiranja

Lažeš Bernardiću, sve je počelo s vama i vašom ‘detuđmanizacijom’ 2000. godine!

Objavljeno

na

Stari saveznici Milorada Pupovca – neokomunisti iz SDP-a – koji s njime vode harangu protiv svega što je hrvatsko ima tomu već gotovo 20 godina, ostaju vjerni svojoj staljinističkoj, agitpropovskoj propagandnoj matrici. Uvijek okrenu pilu naopako i što god se loše dogodi, kriv je tko drugi nego – HDZ (a pogotovu ako je na vlasti), braniteljske udruge i domoljubna javnost.

Nemam namjeru braniti HDZ – ni slučajno – jer ta je stranka (što se mene tiče) umrla s prvim hrvatskim predsjednikom i njezinim liderom dr. Franjom Tuđmanom, ali proglašavati danas Vladu, Predsjednicu ili HDZ krivcem za ovo što se događa u društvu nije obična blasfemija, to je perverzija i izraz patološke pokvarenosti i bolesne sklonosti konstrukcijama i izvrtanju istine naslijeđenim iz prošlih vremena – jer ideologija Partije je počivala na tomu.
Čuvari lažnih komunističkih i velikosrpskih mitova koji su tu čorbu zakuhali sa svojim sluganima u medijima, samozvanim liberalima, SNV-om, SDSS-om i Miloradom Pupovcem, sada se prave nevješti, pa Bernardić tobože osuđuje izjave Vučića i oprezno spočitava „netaktičnost“ Pupovcu, dok kao glavnoga krivca proziva Vladu, HDZ i „ekstremiste“ iz redova branitelja!
Vrlo zanimljiv i osebujan pristup problematici!
Znači li to Bernardiću, da su Vlada, HDZ, branitelji i Vučićeva Srbija onda sve skupa zamijesili – samo da bi nam se ti mogao ponuditi kao spasitelj?

To mi pomalo sliči onoj konstrukciji o „dogovorenom ratu“ u Hrvatskoj koju ti i tvoji epigoni širite po kuloarima jer nemate hrabrosti izreći je javno. Vama je Tuđman bio i ostao opsesija i predmet je vaše bolesne i neobuzdane mržnje samo zato što je srušio „Jugu“ i stvorio Hrvatsku. Nama koji smo se borili za ovu zemlju protiv vaše petokrake i njezina saveznika kokarde 90-ih godina, to je već tada bilo savršeno jasno – a danas je još jasnije.

Znaš li ti Bernardiću uopće što pričaš? Živiš li posljednjih 30-ak godina u Hrvatskoj ili si pao s Marsa?

Tobože „kritiziraš“ Pupovca, ali samo zato što je koalicijski partner današnje Vlade – a ne radi onog što je činio i čini, jer obojica ste bili i ostali na istom tragu. Ti i Milorad Pupovac potječete iz istog komunističkog legla, isti su vam metodi, ciljevi i istim se prljavštinama služite, samo što ti iz praktičnih razloga ponekad navlačiš na sebe masku „domoljuba“, ali to je tako neuvjerljivo i prozirno da je groteskno i otužno u isto vrijeme.

Za ovu histeriju koja danas vlada u hrvatskim medijima i političkoj areni (jer među građanima u ovoj zemlji na svu sreću toga nema ni u natruhama), jednako ste zaslužni vi iz SDP-a, Pusićka i njezin HNS, Pupovac i njegovo društvo i skloni vam mediji.
To je vaša zajednička čorba Bernardiću i nemoj se praviti mutav.
Treba li te podsjećati što se sve u Hrvatskoj događalo od kad ste 2000. godine vi i Mesić zajašili na vlast?

Sjećaš li se, primjerice, one harange koju ste upriličili čim ste se dokopali fotelja, a meta su bili branitelji koji su protestirali na splitskoj rivi zbog progona generala Mirka Norca, kasnije zbog generala Janka Bobetka i drugih, a koje ste oklevetali preko svojih medija kao „ratne zločince“ da bi potom krenuli punom parom u kriminalizaciju Domovinskog rata?

Sjećaš li se onih dana (kasne jeseni 1999. godine), kad niste dopustili prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu da ode s ovog svijeta mirno i dostojno čovjeka koji je stvorio državu, nego ste poput strvinara opsjedali KB Dubrava tražeći njegovu ostavku i stvarajući graju neprimjerenu bilo kojemu civiliziranom društvu?

Sjećaš li se toga, Davore Bernardiću?
Sjećaš li se svih onih prljavih napada na Domovinski rat i kršenja Deklaracije o Domovinskom ratu od strane Vesne Pusić i Milorada Pupovca koji su drsko i bezočno usred Sabora izvrtali istinu i pljuvali ovom narodu u lice optužujući Hrvatsku za agresiju na BiH i „progon Srba iz Hrvatske“?
Jesi li ikad reagirao na to „domoljube“ Davore Bernardiću!? Jesi li!?

Sjećaš li se s koliko ste se strasti svi skupa upinjali iz petnih žila dokazati „krivnju“ za ratne zločine naših generala Gotovine, Markača, Ademija, Čermaka i drugih – pa poslije onako dvolično izašli na Trg Bana Jelačića (nakon oslobađajuće presude u Den Haagu) da s nama „proslavite“ njihov dolazak (prošao sam toga dana kraj tebe i vidio kako si se „stisnuo“ uz Gradsku kavanu – iskreno, jedva sam odolio da ti ne pljunem u lice!).

Sjećaš li se kako ste sa Žarkom Puhovskim, Antom Nobilom, Vesnom Pusić, Stipom Mesićem, Miloradom Pupovcem, Savom Šrtpcem i ostalima izmišljali „ratne zločine nad Srbima“ u Domovinskom ratu i svaki pa i najmanji incident poslije „Oluje“ dizali na n-tu potenciju klevećući nas u svijetu kao državu koja je nastala na „etničkom čišćenju“ i „zločinu“?

Vi ste Bernardiću ubili Đuru Brodarca! Zatvorili ste ga u ćeliju zatvora u Osijeku (od četiri kvadrata) usred ljetnih žega, znajući dobro kako je teški srčani bolesnik i umro je tamo samo vašom zaslugom – čovjek koji nije imao krivnje ni mrlje u životu i učinio je za državu toliko koliko svi vi skupa niste koliko god vas u SDP-u ima!
Vi ste ubili i Darka Pajčića!

Saša Sabadoš bio je samo izvršitelj zločina, a Milanović, ti, tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i ostali iz tvoje branše ste pravi krivci! I nakon toga je tvoj Ranko Ostojić (kojega se i danas držiš kao slijepac) drsko i bezobrazno (kako to samo vi komunisti možete i znate) izjavio: „Za sve je kriva rakija“ (aludirajući na to da je Pajčić bio pijan kad je pokušao razbiti onu nesretnu ćiriličnu ploču koju ste nametnuli nasilno i protivno zakonu i svakoj logici). Za vas ljudski život ne predstavlja ništa – pogotovu ako je u pitanju život ljudi koji su se borili za ovu zemlju i branili je i to je vaše pravo lice!

U zadnjih (nepunih) 20 godina, imali ste 15 godina svoga predsjednika i 8 godina premijera.
Što ste učinili na progonu i kažnjavanju ratnih zločina i zločinaca u Hrvatskoj u tom razdoblju?
Što!?
Progonili hrvatske generale i branitelje jeste, klevetali ovu državu jeste, štetu joj radili jeste, ali ničega korisnog i afirmativnog za ovu zemlju od vas vidjeli ni doživjeli nismo!

Sječaš li se Bernardiću prvog općenarodnog referenduma o ustavnoj definiciji braka (2013. godina) kao zajednice muškarca i žene i one histerije koju ste tada pravili – uz prešutnu potporu predsjednika Josipovića, premijera Milanovića i otvorene prljave i podmukle napade vaših, ministara, najistaknutijih članova stranke i medija na sve one koji nisu u vašem taboru?

Najprije su fizički napadani volonteri koji su prikupljali potpise, paljeni su im štandovi, cijepane liste s potpisima, ali to onda nije bio „fašizam“!?
Što je to bilo i kako se zove nasilje te vrste, Bernardiću?
Antifašizam, liberalizam, nova ljevičarska ideologija, progresivizam?
To je taj vaš „napredak“? Da se javno mlate neistomišljenici bez posljedica i ikakve osude s vaše strane?

Nisu li tada od vašeg Nenada Stazića stizale na račun Željke Markić opskurne optužbe kako bi ona „djecu samohranih roditelja najradije strpala u Jasenovac“? Nije li vaš Tvrtko Jakovina tada „Građansku inicijativu ‘U ime obitelji’“ uspoređivao s rađanjem nacizma u Njemačkoj, vaš Nikša Spremić (savjetnik europarlamentarca Olega Valjeva) nazivao ju je usred EU parlamenta javno Eichmannom, vaša Milanka Opačić (tada ministrica u Vladi) lažno je optužila istu Željku Markić i njezinu udrugu za ekstremizam i proglasila ih glavnom opasnošću za mir i demokraciju u zemlji, nakon čega su uslijedili još žešći i prizemniji napadi na sve one koji su bili za ustavnu zaštitu braka!? Željka Markić je bila „Hitler“, „Eichmann“, „Mengele“, a mi koji smo glasovali „ZA“ na referendumu „fašisti“, „talibani“, „nazadnjaci“, „inkvizitori“ i tko zna što još sve ne.

Jesi li se tada javio kako bi ijednom jedinom riječju te tenzije i histeriju umanjio? Jesi li?
Ne, naprotiv: iza svega toga, iza te gebelsovske kampanje ste stajali vi (Milanović, Josipović, ti, Ostojić i društvo).
Zaboravio si?

Događalo se to 2013. godine, Bernardiću, kad ni spomena o pozdravu „Za dom spremni“ bilo nije – a ti danas to navodiš kao glavni razlog povećanja tenzija u društvu!
Sjećaš li se kako ste zaplotnjački, poput razbojnika postavljali u sitne noćne sate ćirilične ploče u Vukovaru – protivno Članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina?

Nije vas bilo briga za ponovnu viktimizaciju vukovarskih mučenika koji nikad nisu doživjeli pravdu i kažnjavanje onih koji su im pobili djecu, braću, sestre, roditelje, koji su odsijecali glave, kastrirali i mučili, klali, silovali, pljačkali i razarali, za vas su bile važne samo ćirilične ploče!

Namjerno ste provocirali žrtvu kako bi dobili argument da se u Hrvatskoj rađa „fašizam“!
Kakve ste sve gnjusne objede i klevete izgovorili na račun branitelja koji su protestirali u Savskoj pod šatorom? Oni su za vas bili „šatoraši“, „teroristi“, „ustaše“, „talibani“, „nasilnici“, a ne ljudi koji su dali sebe i svoje zdravlje za Hrvatsku!

Pljuvali ste na ljude u invalidskim kolicima čijom zaslugom je ova država stvorena, a nisu vam smetale ratoborne skupine koje su s Trga marširale u Savsku kako bi ih napali s transparentima koji su pozivali na nasilje i paljenje katoličkih crkava! Slali ste u šator svoje provokatore kako bi medijski kompromitirali prosvjed.

To je vaša pravda i vaše domoljublje! To su vaše „zasluge“ za Hrvatsku, vas koji prstom niste mrdnuli, nego igrali „kozaračko kolo“ i pjevali „Jugoslavijo“ usred Zagreba dok su se u Beogradu i „Maršalki“ palili tenkovi jugovojske predvođene vašom komunističkom kamarilom.
I danas ti prekrajaš prošlost koje se itekako svi dobro sjećamo i tvrdiš kako je Thompsonov uzvik na početku pjesme „Čavoglave“ („Za dom spremni“) za sve kriv!? Ista retorika koja nam cijelo vrijeme dolazi od Pupovca i Vučića.

Ti Bernardiću svoje pravo lice sakriti ne možeš, kao ni oni koji te okružuju i drže ti leđa. Do jučer ste i samo nazivali ovu vlast „ustaškom“ – pa i Vladu i Predsjednicu. Sjećaš li se toga? Iz tvojih usta smo slušali te nebuloze, a danas nas zasipaš novim floskulama.

Nitko pa ni ti neće moći promijeniti ono što se dogodilo, A SVE JE ZAPOČELO S VAŠOM „DETUĐMANIZACIJOM“ kojom ste pokušali poništiti sve ono što smo mi koji smo ovu državu stvarali učinili na njezinom učvršćivanju i afirmaciji na čelu s prvim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom kojemu svi skupa niste ni do gležnjeva.

Danas kad Milorad Pupovac udara na same temelje i Ustav ove države, ti Bernardiću tražiš krivce na drugoj strani!?

SRAM TE BILO!

Kakav god taj HDZ bio, kakav god da je Andrej Plenković i kakva god bila današnja Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, u odnosu na vas koji se bavite smišljenom destrukcijom ove zemlje, oni su premija – u svakom pogledu!

Dopustiti vama da dođete na vlast, za hrvatski narod i sve normalne građane u Hrvatskoj bilo bi ravno mazohizmu.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

3. siječnja 2000. Izbori – 11 dokaza kako su SDP, HNS i Stipe Mesić uništavali Hrvatsku!

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zašto šute zastupnici SDP-a u EU parlamentu o rezoliciji za koju su glasovali?

Objavljeno

na

Objavio

Dana 19. rujna 2019. godine, Europski parlament je donio Rezoluciju o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)). Integralni tekst ovog dokumenta dostupan je na: http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html) i o njemu se u posljednje vrijeme dosta piše i govori – ali uglavnom u „desnim medijima“.

Tako se ponavlja priča kojoj svjedočimo od 2006. godine, kada je Vijeće Europe donijelo Rezoluciju 1481, o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima (engl. Resolution 1481 (2006) Need for international condemnation of crimes of totalitarian communist regimes).

Naši „antifašisti“, tobožnji „liberali“ i skloni im krugovi, prešućuju ono što im ne odgovara – i u tim slučajevima ne priznaju nikakve „europske vrijednosti“ za koje se inače grčevito bore onda kad im idu u korist: kad treba rastakati ovo društvo agresivnim nametanjem LGBTIQ fašizma, kriti krvave tragove ideoloških prethodnika (komunista i partizana) iza „antifašizma“ (koji nikakve veze nema s onim što se u tom smislu događalo u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraću na Zapadu), ili neobaviještenoj europskoj javnosti servirati laži o stanju u Hrvatskoj prikazujući je kao zemlju u kojoj vladaju „ksenofobija“, izmišljati „ustaške zmije“ itd., itd.

Sjećam se kao da je jučer bilo, kako je naša Željka Proleterka (Antunović), javljajući se iz Strasbourga iste večeri kad je usvojena Rezolucija 1481 (2006. godine), u kasnim večernjim satima (u trećem Dnevniku HTV-a) u potpunosti zaobišla razgovor o osudi komunističkog režima kao totalitarnog naslijeđa od kojega se moramo ograditi i osuditi ga i sve svela na priču o „pojedinačnim incidentima partizana u poraću“ tijekom kojih je pobijeno 600-700 tisuća Hrvata i pripadnika drugih naroda od Bleiburga preko Slovenije i Hrvatske, do Bosne i Hercegovine, Vojvodine, Crne Gore, Srbije, Makedonije i Kosova.

Za Željku Proleterku su masovni zločini partizana i komunista bili tek „ekscesi pojedinaca“, a problem komunističkog totalitarizma ne postoji i upravo je to najbolji dokaz izopačenosti mentalnih sklopova u kojima postoje „naši“ i „vaši“ zločini. „Naši“ su zločini uvijek opravdani i poželjni, ali zato „vaši“ (pa taman bili i deset puta manji) nisu.

Partizani su imali pravo na mržnju i odmazdu (a što se pravda ustaškim zločinima u vrijeme rata – koji su prenapuhani do fantastičnih razmjera), ali Hrvati na to nisu imali pravo nakon 22 godine krvave diktature i terora u Kraljevini Jugoslaviji, pa i svih onih zločina četnika i kraljevske vojske što su počinjeni prije uspostave NDH.

Umjesto realnog i objektivnog prihvaćanja stavova Vijeća Europe, po tko zna koji put su ideološki sljedbenici komunističkih krvnika pokušali opravdati masovne zločine svojih prethodnika – bioloških i ideoloških otaca i tako je Rezolucija 1481 i dana (gotovo 14 godina poslije usvajanja) ostala mrtvo slovo na papiru.

Isto se pokušava i danas, kad se najnovijom Rezolucijom Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) još eksplicitnije navode razlozi potrebe osude komunističkog zla, pa i uporabe njegovih simbola.

Pitam Biljanu Borzan, Tonina Piculu i Predraga Freda Matića:

Do kada ćete se gospodo baviti na zaplotnjački, balkanski, šićardžijski način politikom i držati fige u džepu, odnosno, glasovati za rezolucije koje se u Hrvatskoj ne provode i šutjeti o njima?

To je sramotno, dvolično, nedostojno hrvatskih predstavnika u Europi i nemojte misliti da građani Republike Hrvatske toga nisu svjesni.

Mi jako dobro znamo da ste vi prije svega dio SDP-ove mašinerije i da u EU parlament niste ušli boriti se za nacionalne nego osobne interese, da vam politička budućnost i egzistencija ovise od Davora Bernardića i drugova, ali nemojte se zavaravati i misliti kako se vaše dvolično ponašanje može prikriti bilo čime.

Glasovati za dokumenta kako bi se pokazalo „civilizirano“ i „uljuđeno“ lice hrvatske ljevice, a u isto vrijeme perfidno i zaplotnjački opstruirati provođenje istih, nepošteno je ne samo prema biračima u Hrvatskoj, nego i prema ovoj zemlji i tako se ne ponašaju oni koji imaju minimum časti, ljudskog dostojanstva i savjesti.

Zločin je zločin, laž je laž, totalitarizam je zlo (kojega god ideološkog predznaka bio), a svakoj prijetvornosti i neprincipijelnosti jednom dođe kraj.

Naravno, isto se odnosi i na sve druge „hrvatske“ EU parlamentarce koji šute kao ribe o osudi zločinačkog komunističkog sustava koji je svojim krvavim tragovima obilježio XX stoljeće, pa i na najodgovornije iz državnog vrha.

Ako misle da će taj problem nestati sam od sebe zato što oni zavlače glave u pijesak, grdno se varaju.

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Dr. Hebrang odgovorio SDP-ovom Srići: Mladi kolega se ne sjeća da je to doba rata i da sam uvodio ratnu medicinu

Objavljeno

na

Objavio

“Ministar zdravstva u sjeni Saša Srića predstavlja SDP-ovu zdravstvenu reformu”, naveo je Večernji list za dr. Sašu Sriću, člana Nacionalnog Savjeta za zdravlje SDP-a, koji bi mogao biti ministar zdravstva dođe li na vlast SDP.

“Želimo da svi imaju jednako pravo pristupa zdravstvu. Vraćamo se javnozdravstvenom sustavu iz 1993. koji je funkcionirao, a ukinuo ga je tadašnji ministar Andrija Hebrang i započeo agoniju javnog zdravstva. Tada je ukinuo preventivu, javno zdravstvo, preventivnu školsku medicinu, preventivnu stomatološku medicinu i tada je krenuo najtiši oblik privatizacije koju je ministar Kujundžić pretvorio u glasnu privatizaciju. Borimo se i borit ćemo se protiv tihe privatizacije zdravstva”, naveo je Srića.

Dr. Hebrang na navedeni intervju poslao je demanti te ustvrdio da “je ministar u sjeni iznio neistine”. Upozorava i da je cenzura opet napravila svoje jer su mu iz odgovora Večernjem listu izbacili dva podatka (koji su podebljani da ih lakše vidite).

Komentar dr. Hebranga na optužbe iznesene u Večernjem listu prenosimo u cijelosti:

“U Vašem cijenjenom listu od 3. studenoga 2019. godine objavili ste intervju s SDP-ovim ministrom zdravstva u sjeni. Tom prilikom je ministar u sjeni dr Saša Srića izjavio da sam ja kao ratni ministar 1993. godine ukinuo javnozdravstveni sustav i „započeo agoniju javnoga zdravstva“. Navodi da sam ja „ukinuo preventivu, javno zdravstvo, preventivnu školsku medicinu…i pokrenuo najtiši oblik privatizacije…“.

Radi se o potpunom nepoznavanju zdravstvenog sustava tog doba pa je potrebno iznijeti istinu potkrijepljenu činjenicama. Mladi kolega se ne sjeća da je to doba rata i da sam uvodio ratnu medicinu kako bih smanjio pogubne posljedice srpsko- crnogorske agresije. Znam da se on toga ne sjeća, da nije mogao dobiti podatke od svojih stranačkih kolega jer ih tada nije bilo ni u politici (imali su oko 5% na izborima), a niti u ratnom sanitetu. Primjerice, u Glavnom stožeru saniteta, kojega sam vodio cijeli rat, nije bilo ni jednoga. Da se je raspitao znao bi da su to bile ratne godine a u ratnoj medicini se potiču prioriteti na račun onoga što neposredno ne ugrožava život. Kao liječnik mladi kolega bi se trebao služiti literaturom kao što su ljetopisi službenih institucija tog doba.

Pogotovo bi se trebao služiti stručnom literaturom o našem ratnom sanitetu, a objavljeno je u zemlji 371 a u inozemstvu 308 dokumentiranih i recenziranih članaka te 28 knjiga. Kako za učenje nikada nije kasno, navodim ključne pokazatelje o zdravstvu tog doba. U razdoblju od 1991. do 1995. godine brinuli smo o preko stotinu tisuća ranjenika, od kojih 30 520 najtežih, i o preko pola milijuna izbjeglica i prognanika. Istodobno zbog razaranja srpsko-crnogorskog agresora srušeno nam je 14 bolnica, od koji neke potpuno kao one u Pakracu i Vinkovcima. S lica zemlje zbrisano je nekoliko stotina terenskih ambulanti i isto toliko sanitetskih vozila. Točni podaci nalaze se u stručnim i znanstvenim člancima kao i knjigama koje smo tada pisali da se ne zaboravi. Još jedan, možda i najvažniji podatak je taj, da nam je zbog rata ulaz novca u zdravstveni sustav samo 1991. godine smanjen za 61 posto, dok su istodobno izdaci za ratno zdravstvo porasli 2 puta! U sljedećim godinama godišnja smanjenja ulaza novca u sustav bila su također dvocifrena! Kako nam je cilj bio spašavanje žrtava agresije i zadržavanje zdravstvene skrbi za ostalo pučanstvo, 2 morali smo u hodu raditi drastične reforme.

Pri tome nismo ništa ukidali nego samo reorganizirali. Primjerice, tvrdnja da smo ukinuli preventivnu medicinu je neistinita jer smo njezine nositelje, zavode za javno zdravstvo, decentralizirali u županije. Posljedica toga je bi rat bez i jedne alimentarne intoksikacije naših boraca i izbjeglica, bez gotovo i jednog tetanusa, uz minimalni broj slučajeva mišje groznice i drugih zaraznih bolesti tipičnih za rat. Postigli smo manji broj svih zaraznih bolesti, uključujući i dječje, nego u godinama prije rata. Toliko o navodnom ukidanje javniga zdravstva. Samo te 1993. godine osnovali smo 11 novih ratnih bolnica i u njih dislocirali preko 300 liječnika i medicinskih sestara dragovoljaca. Pripremali smo sustav za nastavak rata i te promjene ozakonili.

Rezultati, zahvaljujući okviru koji smo stvorili za dragovoljce u sanitetu, pokazauju objektivnu istinu. Postigli smo smrtnost ranjenika (1991.-1995.) od 1,4 posto što je jedan od najboljih rezultata objavljenih u svjetskoj literaturi. Cijelo vrijeme smo osigurali plaće za sve protjerane zdravstvene djelatnike i sačuvali ih za povratak nakon ratne popbjede u koju smo vjerovali. Ne treba naglašavati da su stotine tisuća izbjeglica i prognanika imale besplatnu zdravstvenu zaštitu. Unatoč takvoj situaciji, uspjeli smo zaštiti naše bolnice od privatizacije koju su istodobno provodile neke zemlje u susjedstvu. Što se tiče zakupa ordinacija liječnika primarne zdravstvene taštite, rezultati o boljoj dostupnosti takvih ordinacija publicirani su u nas i u svijetu, a neke zemlje su preuzele dio našega modela na preporuku Svjetske zdravstvene organizacije.

Rezultate takve transformacije objavili su najznačajniji europski časopsi za javno zdravstvo kao što je Eurohealth. Isto kao što su i neke velike vojne sile preuzele naše modele pokretnih kirurških ekipa i pomicanje liječnika u prvi ešalon u ratnim situacijama što smo publicirali na zahtjev najvećih časopisa za ratno zdravstvo kao što je američki Military Medicine. Upravo zbog toga sam te 1993. godine bio izabran za predjedatelja sastanka svih europskih (plus izraelski) ministara zdravstva i tada je jednoglasno usvojen naš model financiranja sustava zdravstva u kriznim stanjima. Zahvaljujem to svim hrvatskim zdravstvenim djelatnicima tog doba, a ponajviše dragovoljcima u borbene redove jer to je i njima najveće priznanje.

Zbog dobrih zdravstvenih pokazatelja u teškim kriznim godinama (1991.-1995.) Svjetska zdravstvena organizacija me je izabrala za specijalnog savjetnika za zdravstvo Šri Lanke, ali i to priznanje zahvaljujem svim aktivnim sudionicima tadašnjeg hrvatskog zdravstvenog sustava.

Sve to smo postigli zahvaljujući hrabrim i odlučnm liječnicima, sestrama i medicinskim tehničarima, ali i spoznaji da upravljanje tim glomaznim ali najznačajnijim sustavom ne počinje od nas. Sve reorganizacijske mjere poduzeli smo na temelju proučavanja tuđih iskustava, njihovih rezultata i brojnih osobnih kontakata s onima koji su prošli teške zdravstvene krize.

Trebao bi tuđa iskustva proučiti i mladi kolega, mogući budući ministar, jer zdravstvo je i sada u teškoj krizi, ali barem ne padaju bombe. Iako i neistine u jednom tako ozbiljnom sustavu mogu djelovati kao bombe.

Prof. dr. sc. emeritus Andrija Hebrang, ratni ministar zdravstva

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari