Pratite nas

Reagiranja

Laži jugonostalgičara Andrije Rašete

Objavljeno

na

Povrh svih laži izrečenih u Večernjem listu koji daje prostora Andriji Rašeti najveća je ova : “Evidentno je da su bili neki starješine iz JNA koji su kršili ratno pravo, ali odmah su bili smijenjeni.

Vi govorite samo o srpskim paravojnim formacijama, a što je osnovano u Sloveniji i Hrvatskoj? Isto paravojne formacije! Što je drugo bio Zbor narodne garde nego paravojna formacija?

nemamo-glavne-krivce1Za nas u JNA sve su one bile ilegalne jer je po Ustavu Jugoslavije jedina vojna sila mogla biti JNA. ” . Niti „JNA“, niti „TO“, nisu imale pravo unutarnje oružane intervencije (u okviru granica SFRJ) i svako takvo djelovanje bilo je protuustavno Što u stvari Ustav SFRJ kaže i o konstitutivnosti naroda i o JNA kao “jedinoj vojnoj sili ” Ustav iz 1974. U Preambuli Ustava naglašava se slobodna volja svih naroda i narodnosti za život u zajedničkoj državi, s pravom samoopredjeljenja , „uključujući i pravo na otcjepljenje“ , što je tekovina svakog naroda i svake narodnosti u zajedničkoj borbi za slobodu tijekom Drugoga svjetskog rata .

To stoji u Ustavu iz 1974 „Uvodni deo, Osnovna načela“: „Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu svoje slobodno izražene volje u zajedničkoj borbi svih naroda i narodnosti u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji…“ Nadalje, vezano za konstitutivne članice Federacije, naglašava se slobodno opredjeljenje članica pri udruživanju u zajedničku državu „Deo prvi – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“ u Članu 1. kaže se: „ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je savezna država kao državna zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Srbije…“

U istom dijelu Ustava, u Članu 3. definira se suverenost republika kao država, u kojima su slijedom toga i narodi suvereni (dakle, suverenost naroda proizlazi iz suverenosti njihovih republika, a ne iz suverenosti Federacije), kao i ravnopravnost svih naroda i narodnosti: „ Socijalistička republika je država zasnovana na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravaljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.“ U Članu 5., među ostalim stoji: „ Teritorija republike ne može se menjati bez pristanka republike, a teritorija autonomne pokrajine – ni bez pristanka autonomne pokrajine.*.“

Izvor: Službeni list SFRJ, godina XXX, broj 9, Beograd, četvrtak, 21 februar 1974.; preuzeto s internet stranice: sr.wikiscource.org/sr-el – „Vikiizvornik“, slobodna biblioteka na srpskom jeziku; stranica posjećena 02.12.2010. godine

Sada idemo na nešto drugo Što se obrane tiče, u Glavi VI („Narodna odbrana“), Član 237. kaže: „ Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih ljudi i građana, da štite i brane nezavisnost, suverenitet, teritorijalnu celokupnost i Ustavom SFRJ utvrđeno društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.“ Odmah u sljedećem Članu (238.), među ostalim stoji i ovo: „ Niko nema pravo da spreči građane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da se bore protiv neprijatelja koji je napao zemlju.

raseta_0_0_468X10000Takvi akti su protivustavni i kažnjavaju se kao izdaja zemlje. Izdaja zemlje je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično delo.“ U narednom (239. Članu), pojašnjava se tko i na koji način ima pravo organizirati obranu: „ Pravo i dužnost opština, autonomnih pokrajina, republika odnosno drugih društveno-političkih zajednica je da, u skladu sa sistemom narodne odbrane, svaka na svojoj teritoriji uređuje i organizuje narodnu odbranu i rukovodi teritorijalnom odbranom, civilnom zaštitom i drugim pripremama za odbranu zemlje, a u slučaju napada na zemlju – da organizuje opštenarodni otpor i njime rukovodi…“ * Izvan svake sumnje, ovaj Ustav SFRJ je u odnosu na prethodni (iz 1963. godine) značio priličan pomak u smislu ravnopravnosti republika i pokrajina, mada je također bilo bjelodano da su to bila samo puka „papirnata“ rješenja formalne naravi, koja se nisu previše doticala jugoslavenske političke prakse.

Iz teksta Ustava iz 1974. godine vidljivo je da su se narodi koji tvore SFRJ udružili u tu državnu zajednicu slobodno i svojom voljom, te stoga imaju pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja, republike su suverene države, a narodi koji u njima žive nositelji su suverenosti (što se jasno kaže u članku 3.) . Tako je u Srbiji nositelj suvereniteta srpski narod, u Hrvatskoj hrvatski, u Makedoniji makedonski, it.d.; dakle, nema govora o tomu da se suverenitet pojedine republike može prenijeti na središnju vlast ili bilo koji drugi narod izvan te republike . Isto tako, naglašeno je da se teritoriji članica Federacije ne mogu mijenjati mimo njihove volje , te da svaka od njih ima pravo na obranu .

Kad je o obrani riječ treba naglasiti da je sustav „općenarodne obrane“ bio postavljen tako da je bio posve u funkciji obrane od vanjskog agresora, s vodećom ulogom „JNA“ kao stožerne organizacije u koju se uklapala „Teritorijalna obrana“ svake republike ponaosob. Niti „JNA“, niti „TO“, nisu imale pravo unutarnje oružane intervencije (u okviru granica SFRJ) i svako takvo djelovanje bilo je protuustavno .

Tzv. društvena samozaštita bio je mehanizam koji je trebao djelovati u cilju otklanjanja unutarnjih poremećaja u nekim izvanrednim okolnostima (opet vezano za agresiju izvana, u slučaju većih elementarnih katastrofa i sl..), a nije bilo niti jednog jedinog zakonskog akta koji bi dozvoljavao oružanu intervenciju „TO“, „JNA“ ili drugih dijelova sustava „općenarodne obrane“ ili „društvene samozaštite“ u okviru granica SFRJ ili na području pojedinih republika. Iz svega je jasno vidljivo da JNA nije imala nikakovo pravo na intervenciju. Ali ono što brine je to što se sustavno u posljednje vrijeme i u tiskanim medijima i na portalima daje prostora onima koji su učestvovali izravno u agresiji kao Rašeta ili pak podržavali agresiju kao Lazanski a da pri tome novinari niti reagiraju na laži onako kako treba da reagiraju.

Lazanskom se čak danas i hvalospijevi pišu a Rašeti se evo daje prostora da opravda grijehe.

Daran Bašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

MUP odbacio optužbe o netransparentnosti u vezi prihvatilišta za azilante u Maloj Gorici

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina (arhiva)

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) u utorak je odbacilo optužbe Mostova saborskog zastupnika Marka Sladoljeva koji je ranije prozvao Vladu i MUP da su netransparentni te da ne daju jasne informacije kakav objekt, odnosno prihvatilište za migrante i tražitelje azila planiraju graditi u Maloj Gorici kod Petrinje.

U MUP-u podsjećaju da su ministar i njegovi najbliži suradnici “od samog su početka otvoreno i bez ustege komunicirali s mjerodavnim predstavnicima lokalne zajednice vezano uz naselje Mala Gorica. Dakle i s gradonačelnikom Petrinje Darinkom Dumbovićem te županom Ivom Žinićem.

“Istina je i da je ministar osobno bio u naselju Mala Gorica; da je gradonačelnik Dumbović pozivan i odazivao se na pozive u Ministarstvo te da su na sva pitanja davani precizni odgovori uključujući i koja je namjera ovog Ministarstva, a vezano uz izgradnju Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.

U dobroj smo vjeri projekt izgradnje Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite prijavljivali Europskoj komisiji za dodjelu sredstava, smatrajući da postoji načelna spremnost predstavnika lokalne zajednice s čijim smo predstavnicima cijelo vrijeme bili u komunikaciji i kojima je u interesu potpuno devastirani kompleks obnoviti, uz obnovu prateće infrastrukture”, ističu u MUP-u.

Dodaju i da su javno objavili odluku o dodjeli 4 milijuna eura s jasno naznačenom namjerom, odgovarali na višekratne medijske upite te ni na koji način nisu uskraćivali informacije.

“Tijekom posljednjeg službenog sastanka s gradonačelnikom Dumbovićem i predstavnicima Gradskog vijeća u sjedištu ministarstva, u prosincu 2018. godine, ministar Božinović i najbliži suradnici izrazili su jasnu i bezrezervnu spremnost odazvati se pozivu lokalne zajednice upravo kako bi, bilo putem sjednice Gradskog vijeća ili javnih tribina, lokalna javnost dobila sve relevantne i točne informacije kojima nitko ne može manipulirati.

Iako je poziv lokalne vlasti na sjednicu Gradsko vijeća izostao, tijekom siječnja održana je javna tribina na kojoj je sudjelovao ministar Božinović sa suradnicima i pater Tvrtko Barun iz Isusovačke službe za izbjeglice. I danas se u Lekeniku održava tribina na navedenu temu i na njoj sudjeluje državni tajnik ministarstva koji će dati sve potrebne informacije”, stoji u priopćenju.

Ističu i da takav način komunikacije smatraju “odgovornim i transparentnim, dok su današnje prozivke izravno usmjerene izostanku točnog informirannja, odnosno njima se neodgovorno manipulira i dezinformira javnost”.

Podsjećajući da je ministar Davor Božinović i na tribini ponovio kako nikakvo rješenje neće biti nametnuto u MUP-u ističu da “ne odustaju od namjere da, u suradnji s našim nevladinim partnerima u integraciji, senzibiliziramo javnost na potrebe koje imaju ljudi koji su pod međunarodnom zaštitom”.

“Zadaća je hrvatske policije štiti državnu granicu od nezakonitih migracija ali i pružiti međunarodnu zaštitu izbjeglicama koje su u stvarnoj potrebi. Na to nas, između ostalog, obvezuju i mnogi pozitivni primjeri integracije kojima svjedočimo u Zadru, Slavonskom Brodu ili Zagrebu”, zaključuju u MUP-u.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivo Goldstein očito mnogo čita, a nažalost malo razumije

Objavljeno

na

Foto HINA

Notorni prof. dr. Ivo Goldstein, „propali“ diplomata, očito, mnogo čita, a nažalost malo razumije. Jao si ga njegovim studentima! Sada je u Jutarnjem listu (18. ožujka 2019.) objavio „komentar“ „Tko izjavi da su u Bleiburgu ubijeni „nevini vojnici“, nema što tražiti u Jasenovcu“. Nabrljao je sve i sva, baš kako to i inače čini. Ne kaže se bez razloga da je „isti kao otac“, odnosno da „jabuka ne pada daleko od stabla“!

U tom tekstu među ostalim se pita: što bi se moralo dogoditi da se ponovno održi  jasenovačka komemoracija? Pa, sam sebi odgovara: da bi „Vlada morala prestati financirati revizionistička društva, morala bi uklanjati ploče i insignije s ustaškim sloganima i simbolima, itd, itd. Međutim, prije svega – ona bi morala jasno reći danas ili sutra, a onda i ubuduće i zauvijek – tko je u Drugom svjetskom ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani“.

Kao prvo, ovo pitanje nije za Vladu, (vjerojatno misli na hrvatsku Vladu, mada poput Pupovca to nigdje ne ističe), već za učenike prvog razreda osnovne škole.

Međutim, bolje bi bilo da nam on, prije svega, odgovori – tko je u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu bio na pravoj, a tko na krivoj strani, ili još bolje – na kojoj su strani tada bili on i njegov tata?

Zatim se obrušio na izjave predsjednika Sabora (valjda opet misli na hrvatskog, što mu je kako se čini jako teško napisati), pa kaže da Gordan Jandroković, kao drugi čovjek u državi (valjda hrvatskoj!) „jednostavno – laže“. Po Goldsteinu na „Bleiburškom polju nije stradao gotovo nitko, nego su ljudi ubijani kasnije, nakon zarobljavanja“, a nakon toga tvrdi da tamo „nisu ubijene žene i djeca, nego su puštani kućama“!

Naš slavni Ivo piše i ovo: „Bleiburg i Križni put samo su dio „obračuna s narodnim neprijateljem“ koje su nove jugoslavenske vlasti provele od jeseni 1944. do ljeta 1945. godine (u nekoj mjeri i kasnije) na čitavom teritoriju, od Makedonije do Slovenije.“

Znači,  i ovaj pomozbog povjesničar se slaže da su se partizani i Tito obračunavali s „narodnim neprijateljem“ i nakon završetka Drugog svjetskog rata (ali i kasnije) od Slovenije do Makedonije, samo nigdje namjerno ne spominje – bez suda i suđenja!

S obzirom da su i Hrvati sudjelovali u Domovinskom ratu i da su pobijedili, jer to znači da su „pogriješili“ što se i oni nisu i nakon 1996. obračunali s „narodnim neprijateljima“?

E, da jesu, bili se na njihovu udaru našao i otac i sin Goldstein?

Profesor Ivo (tko mu je dao tu titulu?) kaže i ovo: „Na Bleiburgu i na Križnom putu stradalo je nevinih koji nisu trebali stradati – za mnoge njih, ako su i bili nešto krivi, smrt je bila vjerojatno prestroga kazna“!

Dakle, sad opet tvrdi suprotno – da su čak i nevini stradali na Bleiburgu!?

Može li se jednog ovakvog nazovi „povjesničara“ nakon toga uzeti za ozbiljno, odnosno vrijedi li s njim uopće polemizirati, kad, kako narod kaže, „laže kao pas“ ili bolje rečeno da je „glup do daske“?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari