Pratite nas

Reagiranja

Laži jugonostalgičara Andrije Rašete

Objavljeno

na

Povrh svih laži izrečenih u Večernjem listu koji daje prostora Andriji Rašeti najveća je ova : “Evidentno je da su bili neki starješine iz JNA koji su kršili ratno pravo, ali odmah su bili smijenjeni.

Vi govorite samo o srpskim paravojnim formacijama, a što je osnovano u Sloveniji i Hrvatskoj? Isto paravojne formacije! Što je drugo bio Zbor narodne garde nego paravojna formacija?

nemamo-glavne-krivce1Za nas u JNA sve su one bile ilegalne jer je po Ustavu Jugoslavije jedina vojna sila mogla biti JNA. ” . Niti „JNA“, niti „TO“, nisu imale pravo unutarnje oružane intervencije (u okviru granica SFRJ) i svako takvo djelovanje bilo je protuustavno Što u stvari Ustav SFRJ kaže i o konstitutivnosti naroda i o JNA kao “jedinoj vojnoj sili ” Ustav iz 1974. U Preambuli Ustava naglašava se slobodna volja svih naroda i narodnosti za život u zajedničkoj državi, s pravom samoopredjeljenja , „uključujući i pravo na otcjepljenje“ , što je tekovina svakog naroda i svake narodnosti u zajedničkoj borbi za slobodu tijekom Drugoga svjetskog rata .

To stoji u Ustavu iz 1974 „Uvodni deo, Osnovna načela“: „Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredeljenje, uključujući i pravo na otcepljenje, na osnovu svoje slobodno izražene volje u zajedničkoj borbi svih naroda i narodnosti u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji…“ Nadalje, vezano za konstitutivne članice Federacije, naglašava se slobodno opredjeljenje članica pri udruživanju u zajedničku državu „Deo prvi – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“ u Članu 1. kaže se: „ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je savezna država kao državna zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu Srbije…“

U istom dijelu Ustava, u Članu 3. definira se suverenost republika kao država, u kojima su slijedom toga i narodi suvereni (dakle, suverenost naroda proizlazi iz suverenosti njihovih republika, a ne iz suverenosti Federacije), kao i ravnopravnost svih naroda i narodnosti: „ Socijalistička republika je država zasnovana na suverenosti naroda i na vlasti i samoupravaljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.“ U Članu 5., među ostalim stoji: „ Teritorija republike ne može se menjati bez pristanka republike, a teritorija autonomne pokrajine – ni bez pristanka autonomne pokrajine.*.“

Izvor: Službeni list SFRJ, godina XXX, broj 9, Beograd, četvrtak, 21 februar 1974.; preuzeto s internet stranice: sr.wikiscource.org/sr-el – „Vikiizvornik“, slobodna biblioteka na srpskom jeziku; stranica posjećena 02.12.2010. godine

Sada idemo na nešto drugo Što se obrane tiče, u Glavi VI („Narodna odbrana“), Član 237. kaže: „ Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo naroda i narodnosti Jugoslavije, radnih ljudi i građana, da štite i brane nezavisnost, suverenitet, teritorijalnu celokupnost i Ustavom SFRJ utvrđeno društveno uređenje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.“ Odmah u sljedećem Članu (238.), među ostalim stoji i ovo: „ Niko nema pravo da spreči građane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije da se bore protiv neprijatelja koji je napao zemlju.

raseta_0_0_468X10000Takvi akti su protivustavni i kažnjavaju se kao izdaja zemlje. Izdaja zemlje je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično delo.“ U narednom (239. Članu), pojašnjava se tko i na koji način ima pravo organizirati obranu: „ Pravo i dužnost opština, autonomnih pokrajina, republika odnosno drugih društveno-političkih zajednica je da, u skladu sa sistemom narodne odbrane, svaka na svojoj teritoriji uređuje i organizuje narodnu odbranu i rukovodi teritorijalnom odbranom, civilnom zaštitom i drugim pripremama za odbranu zemlje, a u slučaju napada na zemlju – da organizuje opštenarodni otpor i njime rukovodi…“ * Izvan svake sumnje, ovaj Ustav SFRJ je u odnosu na prethodni (iz 1963. godine) značio priličan pomak u smislu ravnopravnosti republika i pokrajina, mada je također bilo bjelodano da su to bila samo puka „papirnata“ rješenja formalne naravi, koja se nisu previše doticala jugoslavenske političke prakse.

Iz teksta Ustava iz 1974. godine vidljivo je da su se narodi koji tvore SFRJ udružili u tu državnu zajednicu slobodno i svojom voljom, te stoga imaju pravo na samoopredjeljenje do odcjepljenja, republike su suverene države, a narodi koji u njima žive nositelji su suverenosti (što se jasno kaže u članku 3.) . Tako je u Srbiji nositelj suvereniteta srpski narod, u Hrvatskoj hrvatski, u Makedoniji makedonski, it.d.; dakle, nema govora o tomu da se suverenitet pojedine republike može prenijeti na središnju vlast ili bilo koji drugi narod izvan te republike . Isto tako, naglašeno je da se teritoriji članica Federacije ne mogu mijenjati mimo njihove volje , te da svaka od njih ima pravo na obranu .

Kad je o obrani riječ treba naglasiti da je sustav „općenarodne obrane“ bio postavljen tako da je bio posve u funkciji obrane od vanjskog agresora, s vodećom ulogom „JNA“ kao stožerne organizacije u koju se uklapala „Teritorijalna obrana“ svake republike ponaosob. Niti „JNA“, niti „TO“, nisu imale pravo unutarnje oružane intervencije (u okviru granica SFRJ) i svako takvo djelovanje bilo je protuustavno .

Tzv. društvena samozaštita bio je mehanizam koji je trebao djelovati u cilju otklanjanja unutarnjih poremećaja u nekim izvanrednim okolnostima (opet vezano za agresiju izvana, u slučaju većih elementarnih katastrofa i sl..), a nije bilo niti jednog jedinog zakonskog akta koji bi dozvoljavao oružanu intervenciju „TO“, „JNA“ ili drugih dijelova sustava „općenarodne obrane“ ili „društvene samozaštite“ u okviru granica SFRJ ili na području pojedinih republika. Iz svega je jasno vidljivo da JNA nije imala nikakovo pravo na intervenciju. Ali ono što brine je to što se sustavno u posljednje vrijeme i u tiskanim medijima i na portalima daje prostora onima koji su učestvovali izravno u agresiji kao Rašeta ili pak podržavali agresiju kao Lazanski a da pri tome novinari niti reagiraju na laži onako kako treba da reagiraju.

Lazanskom se čak danas i hvalospijevi pišu a Rašeti se evo daje prostora da opravda grijehe.

Daran Bašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 SNV-a

Objavljeno

na

Objavio

Čak 10 osoba podnijet će tužbu protiv urednika i novinara Biltena 14 Srpskog narodnog vijeća zbog kaznenog djela klevete.

U srijedu će pored glavnog ulaza u Sabor održati konferenciju za novinare o pokrenutom pravnom postupku.

“Na konferenciji ćemo obavijestiti hrvatsku javnost o pokrenutom pravnom postupku protiv glavnog urednika Biltena 14 SNV-a gospodina Saše Miloševića, te autorice Biltena 14, gospođe Tamare Opačić, zbog kaznenog djela klevete”, stoji u pozivu na tiskovnu konferenciju.

Novinare će o pravnoj stvari obavjestiti pravni zastupnici, odvjetnik Mate Knezović i odvjetnica Marina Sabljić, uz nazočnost privatnih tužitelja, a to su:

  • Zvonimir Hodak
  • Zdravko Tomac
  • Ivica Marijačić
  • Marko Perković Thompson
  • Stevo Culej
  • Marko Skejo
  • Anto Đapić
  • Predrag Mišić – Peđa
  • Marko Jurič
  • Marko Ljubić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Ratni veterani 4. gardijske brigade HV: Očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države

Objavljeno

na

Objavio

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, snažno podupiremo javno i političko otvaranje pitanja odnosa hrvatske države i državnih institucija prema zločinima protiv hrvatskog naroda u srpsko-crnogorskoj agresiji. Pri tome ističemo da ne prihvaćamo nužno prethodno isticanje, s već stečenom pogubnom navikom u hrvatskom javnom i političkom prostoru, sintagme, kao što su „kažnjavanje svih zločina“, da je „javni interes istražiti i sankcionirati zločine tko ih god počinio“ ili „zločin je zločin“ i slične poruke, koje se godinama vrte u najširoj javnosti, kao izraz uspostavljanja ravnoteže odgovornosti za zločine.

Nama zločin nije samo zločin.

Ni rana samo rana.

Ni bol samo bol.

Ni pobjeda samo pobjeda.

Niti kazna smije biti samo kazna!

Sve mora imati ime i prezime.

Mi živimo u Hrvatskoj, naše rane su hrvatske rane, bol u našoj duši je hrvatska bol, naše pobjede su hrvatske pobjede, naše žrtve su hrvatske žrtve, naša sjećanja su hrvatska sjećanja, pa se sve što doživljavamo jedino može nazvati hrvatskim. Svako zlo i svako dobro je od čovjeka, od njegovoga uma i djela, od njegovoga nedjela, pa ne pristajemo na uopćene fraze i ocjene povijesnih događaja, niti pristajemo na njihovu dekontekstualizaciju. Događaji za koje tražimo rješenje su osmišljeni, planirani i organizirani u Beogradu, Srbija je bila idejni i organizacijski začetnik, pa nositelj agresije, iz Srbije je potaknuto i organizirano nasilje i zločin, svo zlo protiv hrvatskoga naroda nosi srpski i crnogorski agresorski potpis, a posljedice toga zla su i individualne sudbine srpskih stradalnika. Na drugačiji pristup ne pristajemo, pa i od srpskih stradalnika očekujemo, a u okviru hrvatske države i društva od njih zahtijevamo usmjeravanje svih zahtjeva za preuzimanje odgovornosti prema Srbiji i sudionicima agresije, koji danas žive slobodno u Hrvatskoj. I optužuju Hrvatsku! Hrvatski narod i hrvatska država ne smije niti može snositi odgovornost za to, a pokušaji nametanja odgovornosti- neće proći.

U tome što zahtijevamo, to što želimo i na što kao ratni pobjednici, kao Hrvati, kao kršćani, kao hrvatski narod u cjelini imamo prirodno, Božje i ljudsko pravo, nema ničega skrivenoga, nema ničega nečasnoga, niti nečega usmjerenoga protiv bilo kojega naroda ili čovjeka, pa je neprihvatljivo stalno se unaprijed braniti i ispričavati zastupnicima zločina zahtijevajući ono što smo potvrdili blistavim ratnim pobjedama protiv srpskog agresora, koji nas je organiziranim državnim zločinom primorao na obranu svoga opstanka.

Neoprostivo je posrnuće hrvatske države i državnih institucija da se više od dvadeset i tri godine nakon vojnoga oslobođenja Hrvatske nije istražio svaki zločin, da zločinci nisu kažnjeni, da država Srbija i njene političke ekspoziture u Hrvatskoj nisu preuzele odgovornost za zla koja su nanijeli hrvatskom narodu, a pogotovo je neoprostivo da hrvatska država i nacionalne politike uopće ne pokazuju volju da se na ta otvorena i bolna pitanja današnje Hrvatske stavi povijesna, konačna i neporeciva točka.

Upravo zbog toga smo svjedoci svakodnevnoga iskrivljavanja povijesne istine, pokušaja agresivne politike, kojoj smo svjedočili godinama uoči srpske vojne agresije, od koje smo se obranili.

Mi, ratni veterani se pitamo i pitamo cjelokupan hrvatski narod, hoćemo li, i smijemo li, dopustiti mogućnost da u svojoj obranjenoj slobodnoj državi ostavimo u naslijeđe svojoj djeci, budućim hrvatskim generacijama posve iste ili još zloćudnije izazove koje smo mi imali i koje smo tako teško i bolno platili devedesetih godina u oslobodilačkom ratu?

Nama, veteranima 4. gardijske brigade to ne pada na pamet i nikada to nećemo dopustiti.

Sramili bi se svoje slavne prošlosti, sramili bi se pred našim poginulim suborcima i nad njihovim grobovima, sramili bi se pred svojim narodom i budućim hrvatskim generacijama.

A na sram nismo spremni!

Mi zato pozivamo cijelu Hrvatsku, cjelokupan hrvatski narod na jedinstvo u borbi za uređenje svoje nacionalne države, na jedinstvo na istini i načelima na kojima smo kao narod opstali usprkos svim višestoljetnim iskušenjima, a prije svega hrvatski narod u cjelini pozivamo da zajedno iskazujemo počast vukovarskoj žrtvi, svim žrtvama i stratištima hrvatskog naroda, svakom bolu, patnji, rani, kao i da zajedno slavimo svoje nacionalne pobjede. Jer svi smo se mi borili jedino i samo za Hrvatsku!

Zločin u Vukovaru i protiv Vukovara zločin je protiv hrvatskog naroda u cjelini, rana Vukovara je naša rana, bol je naša bol, pobjeda je naša pobjeda.

Pozivamo gradonačelnika Penavu, vukovarske suborce i suorganizatore ovoga prosvjeda protiv nekažnjavanja zločina, da inicijativu i inicijativni krug nositelja prošire na cijelu Hrvatsku, da se formira snažno, autoritativno civilno tijelo časnih ljudi kojima će hrvatski narod vjerovati, koje će svakoga mjeseca pred hrvatskim narodom tražiti i dobiti od državnih institucija odgovore o postupcima sankcioniranja zločina protiv hrvatskoga naroda tijekom srpske agresije, počevši od izvršitelja do nalogodavaca s konačnim ciljem – potpunog preuzimanja međunarodne odgovornosti od strane Srbije.

Sve ispod toga je politikantstvo i nismo spremni pristajati na političko taktiziranje oko tih dubokih civilizacijskih načela, bez kojih nije moguće uspostaviti trajan i zdrav društveni i humanistički poredak u našoj Hrvatskoj, ali i s narodima i državama u našemu okruženju.

To je minimum načela na kojima inzistiramo.

I ne pristajemo na obrazloženja o nekakvim drugačijim međunarodnim i inim ciljevima i vrijednostima zbog kojih bi odustali od toga. Ništa hrvatsko ne smije počivati na skrivanju i prikrivanju zla, niti se iz zla ikada može stvoriti nešto dobro.

Od hrvatske države i državnih institucija očekujemo stvaranje organizacijskih pretpostavki za provođenje obveza po tom pitanju odmah i trajno, a od personalnih nositelja institucija koje su propustile tijekom tolikih godina izvršiti svoje civilizacijske i nacionalne hrvatske obaveze, očekujemo preuzimanje odgovornosti pred hrvatskim narodom, s punom informacijom cijelome hrvatskome narodu o razlozima zbog kojih nisu radili ono što su morali.

Mi ne možemo imati povjerenje u institucije s ljudima koji do sada nisu radili ono za što su nadležni, jer je povjerenje u ljude na čelu institucija temeljni preduvjet bilo kakve suradnje, stabilnosti i što je najvažnije pozitivne društvene klime za ostvarivanje nacionalnih ciljeva.

Toga nema, zato prosvjedujemo!

Mi, PAUCI – ratni veterani 4. gardijske brigade, pozivamo sve udruge ratnih veterana, ali i cjelokupan hrvatski narod na trajni organizirani pritisak na državne institucije i sve političke subjekte u Hrvatskoj, pozivamo sve suborce i hrvatski narod na potpunu promjenu ponašanja i djelovanja, jer nije naš cilj ni vizija djelovati kao opozicija našoj obranjenoj i uspostavljenoj državi, niti prepuštati institucije poraženim neprijateljima iz oslobodilačkoga rata, nego –imati legitimni politički nadzor nad djelovanjem države i njenih institucija u interesu hrvatskoga naroda. Država postoji radi nas, a ne mi radi nje, mi smo ju platili krvlju, i ne samo mi, nama, hrvatskom narodu mora odgovarati i raditi u interesu našega naroda.

Zato prosvjedi jesu i moraju biti privremena mjera i prijelazna etapa, model demokratske političke borbe za državne institucije a ne samo radi privremenoga i povremenoga iskazivanja nezadovoljstva njihovim radom. Mi se nismo borili samo za pravo na prosvjed, nego prvenstveno za pravo na upravljanje vlastitom sudbinom putem državnih institucija. Mi očekujemo i zahtijevamo od organizatora prosvjeda – institucionalizaciju prosvjednih zahtjeva i trajnu mjerljivu kontrolu njihovoga ostvarivanja. Od medija, a posebice od HRT-a očekujemo potporu ovim zahtjevima i odreknuće od svake manipulativnosti, ignoriranja ili prešućivanja, očekujemo informativni nadzor nad djelovanjem državnih institucija, jer je to ključna uloga nacionalne radio-televizije.

Ističemo na kraju da podržavamo prosvjed u Vukovaru, očekujemo da to bude svenacionalni prosvjed protiv neučinkovitosti današnje države i njenih institucija, želimo da ovaj prosvjed bude zadnja opomena krivotvoriteljima, lažljivcima, manipulatorima i svima koji pod zaštitom naše države rade protiv interesa našega naroda ismijavajući našu žrtvu i žrtvu tolikih povijesnih generacija.

I očekujemo da ovaj prosvjed bude snažan zaokret u ponašanju države i nacionalnih politika od čije volje ovisi djelovanje državnih institucija, bez alternative i opravdanja za neučinkovitost.

To nećemo tolerirati ni mi, a uvjereni smo ni hrvatski narod u cjelini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari