Pratite nas

Satira

Leftardska logika 1 na 1

Objavljeno

na

Dragi ‘leftardi’, danas ćemo vam dati uputstva kako izbjeći svaku raspravu, unos bilo kakvih novih informacija i slobodno te otvoreno podupiranje tiranija, a da u isto vrijeme za sebe mislite da ste elokventni, informirani borci za slobodu i ratnici na pravoj strani povijesti.

Prvo i osnovno – govor tijela je jako bitan. Ne možete djelovati opušteno i razgovarati s ljudima. Bitno je da im se unosite u lice, mašete rukama, živčano hodate lijevo-desno, a obavezno je i deranje. Tako da uz agresivni govor tijela uključite i povišene tonove, nadglašavanje, vrištanje, plakanje i prijetnje. Određeni elementi fizičkih sukoba su dobrodošli, ali samo ako ste u većini i napadate ljude s leđa. Ako ste žena dobro je rasplakati se ili vikati da je neko nasilje ili silovanje u igri. Silovanje se može uvesti u bilo kojem dijelu rasprave, čak i nakon što ste fizički napali osobu i ona ne odgovara nasiljem. Možete i drugi dan pa i nekoliko dana nakon rasprave tvrditi da ste bili silovani ili barem seksualno zlostavljani iako postoji snimka na kojoj se to ne vidi.

Drugo, ne trebate pratiti što druga strana priča. Držite se svojih uvjerenja i toga da ćete glasnoćom i upornošću otjerati sve protivnike. Na rasprave je poželjno da vas dođe više i da jednoglasno vičete parole i ometate one čija se mišljenja razlikuju od vašeg. Snaga grupe najočitija je kad desetak ljudi viče “nema mjesta za naci ološ” dok voditelj molitvene skupine skuplja ostatke plakata i letaka koje ste mu rastrgali.

Kad vas protivnik nešto pita nikada ne dajte izravne odgovore jer on sigurno ima neki razlog zašto vas to pita. Uvijek odgovarajte samo izvijeno, neizravno i tako da nitko zapravo ne može razumijeti što ste “odgovorili”. Klasičan primjer je na pitanje “Zašto to misliš?” odgovoriti: “To nije crno-bijelo niti jednostavno pitanje, siliš me na davanje odgovora na pitanje na koje ne dajem pristanak, a to je jednako silovanju!”.

S obzirom na to da je malo pitanja na koja možete dati odgovore imajte neke unaprijed pripremljene odgovore tako da u očima nepoznatih nezainteresiranih prolaznika ispadnete pripremljeni.

Primjeri pripremljenih odgovora su: “Ne raspravljam s fašistima!”, “Želite li znati kako fašizam izgleda? Evo ovako! (pokažete prstom na sugovornika)”, “Moji ____ (ubaci pretke ili rođake, nije bitno jesu li stvarni) su bili žrtve _____ (ubaci ime rata, logora, zločina, ropstva… nije bitno jesu li stvarni) i tvoje riječi me vrijeđaju i bole kao da sad ja proživljavam to što su oni tada proživjeli!”.

Ako vas protivnik u raspravi pita da objasnite nešto što ste bez veze nabacili i za što nemate nikakve argumente, uvrijeđeno, povišenim tonom ga napadnite riječima: “Ako ti to moram objašnjavati onda si fašist koji ne razumije!”.

Ako vas pita zašto vrijeđate nekoga i nazivate ga fašistom vi ponovno s gnušanjem uvrijeđeno, razočarano i pomalo ljuto odgovorite: “Zato jer je fašist!”. Ako ustraje s pitanjima zašto je taj netko fašist, vi se uozbiljite i postavite protupitanje: “Čekaj, ti zbilja ne znaš zašto je on fašist?”. Ako vaš sugovornik i dalje ustraje u tome da mu odgovorite zašto je netko fašist vi nemate puno prostora nego da začuđeno, iznenađeno ustanete kao da ćete uvrijeđeno otići i kažete: “Ne mogu vjerovati da ti ne misliš da je on fašist!”, uz to se ponašajte kao da vas je pljunuo onim masnjakom iz nosa, kao da je s govnom na cipeli ušao u dječju sobu i kao da je fašist. Gledajte ga izravno u oči s prijezirom da se loše osjeća i ponovite još koji put protupitanje s naglaskom na to da vam je sve jasnije da je fašist svatko tko ne misli da je ta osoba fašist. Ako vidite da ove tehnike ne prolaze otiđite, to je dosta snažna poruka, a i u potpunosti ste izbjegli raspravu.

Ako primijetite da ljudi koji slušaju vašu raspravu počinju naginjati vašem sugovorniku jer on zapravo ima argumente jedino što vam preostaje je da počnete igrati na njihove emocije i glumite žrtvu. Slobodno procijenite njihove slabosti i igrajte na to. Dakle, ako su u publici žene optužite svog sugovornika da je ženomrzac, to će bez problema proći kod 50%publike. Slobodno sugovorniku ubacujte riječi u usta, na primjer ako kaže da je protiv pobačaja ubacite mu da je za to da žena ne smije van iz kuhinje i ustrajte u tome. Derite se! Ne dajte mu da odgovori jer njegovi odgovori u tom trenutku više nisu bitni, od tog trenutka vi kontrolirate situaciju. Nakon deranja preporučujemo da krenete s izravnijim optužbama prema vlastitoj procjeni. Bilo što je dobro, od toga da mrzi žene, želi da su u kuhinji, da ne želi da se školuju ili da ne smiju raditi. Nije ni bitno, on je u tom trenutku izgubio bitku kod više od dvije trećine publike.

Ako ste žena igrajte na svoj spol. Rasplačite se. Vičite i udarite protivnika, ako imate sreće podići će ruku u samoobranu što vi možete iskoristiti i prikazati kao da je on vas napao. Tu je kraj rasprave, brzo će se pojaviti neki vitez na bijelom konju zaštitnik žena koji će ga napasti jer “mrzi slabiće koji napadaju žene”. Ako nema nikoga tko bi vas zaštitio slobodno počnite vrištati i histerizirati. Ako on ne završi u zatvoru bar je rasprava prekinuta tako da bar nešto.

U slučaju da vas sugovornik traži da argumentima potkrijepite bilo koju tvrdnju čudite se tome kako on to sam ne zna. To je dobar način da njega posramite ili da on sam u strahu da ispadne da ne zna odgovori umjesto vas ili skrene s teme. Na bilo koju vašu tvrdnju ma koliko suluda ona bila posramljivanje čuđenjem odlično funkcionira – “Ček, ti to ne znaš?”. Vrlo je vjerojatno da će većina u tom slučaju reagirati s izvlačenjem na “Dobro, ok, ali…” i okrenuti na nešto drugo. Tako da i dalje ne morate ništa znati ili opravdati svoje stavove. Ako ne reagiraju izvlačenjem i vi ne možete odigrati ulogu žrtve jer su i oni sami neka manjina okrenite na to da ste uvrijeđeni i proglasite ih izdajnicima svoje rase/klase/spola…

U online raspravama stavljajte smajliće. Pogotovo onima koji vam objavljuju linkove u kojima su informacije koje će rasturiti vaše neargumentirane stavove. Smajlić i možda koji odgovor u stilu: “Da, cijeli svijet zna jedno, a tu na nekom nebitnom linku tvrde drugačije”. Nebitno je je li cijeli svijet zaista na istoj strani, a i je li link na stranicu najveće svjetske znanstvene organizacija. Vi ste svoje rekli. Smajlići potvrđuju vašu uzvišenost zato ih treba biti što više da se vidi kako vas ta rasprava nasmijava jer onda ne morate ništa objašnjavati, a ako još dodate “hahahahaha” onda ste zakucali zadnji čavao u lijes te rasprave jer ona ne ide nigdje.

Ako netko napada vašu stranku, udruge ili bilo što što podržavate i radi to dobro vi u potpunosti ignorirajte to što drugi pišu, sve njihove argumente i činjenice. Hladno napišite nešto nebitno tipa “Bila mu je kraljica na sprovodu” ili izmislite nešto što nitko neće ni provjeravati tipa “Svi su bili na moru”, a ako imate nesreću da su vam sugovornici informirani onda ubacite “A sad je kao bolje” i bez da im date priliku da odgovore počnite mantru “hdz krade” na koju se može nadovezati više fraza o domoljubima koji su nekog pokrali i prevarili. Top argument su svećenici pedofili. No, to ne treba iskoristiti prerano. Dobro je kad to protivnik najmanje očekuje, a to su uglavnom rasprave koje nemaju veze s djecom, crkvom, svećenicima ili bilo čime vezanim. Iznenađenje je vaša prednost.

Negiranje činjenica je odlično u raspravama u kojima nemate što tražiti i u temama o kojima nemate pojma, a ipak želite u njima sudjelovati. Ovdje pomažu sve tehnike, ali nekako preporučujemo loš humor. Dakle, kad vidite da netko vlada tematikom i koristi se činjenicama vi to izokrećite u loše šale. I, naravno, stavljajte smajliće da se vidi koliko vas to zabavlja. Sve njihove pokušaje da vrate rasprave na neki normalan put brzo onesposobite velikom količinom komentara ako je online, a glasnoćom i uletavanjem u riječ ako je uživo. Klasičan primjer je kad osoba prvi put u životu čujem pojam ravne Zemlje da one koji se time godinama bave počne ispitivati jesu li bili na rubu, može li se skočiti s ruba i ponavlja neke meme o tome da ravnozemljaša ima diljem kugle zemaljske. Dobro je isto pitanje ponoviti više puta, pogotovo ako vam druga strane daje odgovore jer će kad tad odustati, a onda vaše pitanje ostaje neodgovoreno. Za kraj, za čistu pobjedu napišite im da ne odgovaraju na pitanje nego samo pišu gluposti. I pehar svjetskog prvaka je vaš!

Uglavnom, ne dozvolite da vas nedostatak znanja ili informacija drži van rasprava ili da u raspravama dominiraju oni koji raspolažu nekim činjenicama i podacima. Činjenice su fašizam i diskriminacija onih koji ih nemaju i protiv toga se morate boriti. Nadamo se da će vam ovaj kratki vodič pomoći u borbi za bolji svijet, socijalnu pravdu i pravu stranu povijesti.

Domagoj Pintarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Jedva čekam da SDP dođe na vlast pa da više ne bude korupcije, ustaša i nasilja

Objavljeno

na

Objavio

Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću.

Prije si mog’o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit’ se kol’ko si dug i širok i leć’ u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice – od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit’ pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!

Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode “Pogrešnog čoveka” i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd – Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit’. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki – zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k’o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).

Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: “Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…” Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.

Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba – pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.

A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat’!

Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk’o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje.

Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na “Pogrešnog čoveka” (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru – da bude ispravan, a ne “pogrešan”).

Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): “Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi”. Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to!

Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle – hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).

Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka – malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz’o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev – sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi “ustašu”, ali, ne treba mu uzeti za zlo. Nećemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…

Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l’ tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije “k’o Mara u onu stvar” (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom “antifašističkom” borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan.

Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz “Pogrešnog čoveka” (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica!

Hrvati će poželjet nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Program ‘RIJEKA EPK 2020’ – neuvrjedljiva smiješnica

Objavljeno

na

Objavio

Glavne uloge (oskarovskog tipa):
VOJKO OBERSNEL, gradonačelnik dva desetljeća
EMINA VIŠNIĆ, direktorka „EPK2020“
MAŠKARUNAC, izmišljeni pjevostroj

Sporedne uloge (lokalnog tipa):
MI SVI SAMI PROTIV NJIH

Prolog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Selo moje malo nekoć bilo je grad,
zatim sve je stalo kad stigao je gad
Ne, to guja nije, nego bolest neka,
idite što prije, grad je prepun dreka

Što će ti kultura, kome više treba,
odzvanja već ura, čuje se do neba
Plačpičke se ljute, prepune su muke
za babine skute vješaju se ruke

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

Prva slika

VOJKO: Lijepo je danas vrijeme u Rijeci. Toga nema nigdje, ha?
EMINA: Šefe, a gdje nam je Šarar?
VOJKO: Na godišnjem. Što će vam on?
EMINA: Pa on je nekakav muzičar, htjela sam da vidim tko sve u gradu nešto svira, da ih organiziramo za nešto.
VOJKO: Ima ih puno. Ne treba tu Šarar, sve mogu i ja organizirati. Par telefonskih poziva i svi će pohrliti ovamo.
EMINA: Okej.
VOJKO: Ali što je previše, previše je. Najbolje da pričekamo Šarara, pa neka on izabere od svega po malo.
EMINA: To bi bilo najbolje. Izdogovarat ćemo se.

Druga slika

EMINA: Da idemo na stadion?
VOJKO: Što ćemo na stadionu? Pa nema danas utakmice…
EMINA: Ma nešto mi je palo na pamet i htjela bi čuti mišljenje od Miškovića.
VOJKO: Mišković je otišao poslom u Afriku.
EMINA: Ma htjela sam da mu predložim da organiziramo festival nogometnih pjesama.
VOJKO: Odlična ideja!
EMINA: Sviđa vam se? Kada dođe Mišković, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: To će privući svu riječku omladinu. Neka se pjeva!

Treća slika

EMINA: Zašto idemo pokrajnjom ulicom?
VOJKO: Ma da me tamo ne vide oni blesavi književnici, stalno traže novaca.
EMINA: Pa je li bar pišu nešto ti književnici?
VOJKO: Ma pišu, pišu, ali ništa to ne valja, sve su to obična piskarala.
EMINA: Da znate da imate pravo, i mene ponekad nekakvi književnici toliko živciraju da sam odavno prestala čitati.
VOJKO: Morat ćemo i njih nekako izorganizirati samo da ne plaču i kukaju.
EMINA: Neka Šarar nešto od toga izabere, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Tako je, slažem se, neka Šarar odluči koliko će im dati za par knjiga.

Četvrta slika

EMINA: Evo onoga glumca! Ej, glumac!
VOJKO: Ma pustite ga, dosadan je. Nemamo vremena za njega.
EMINA: Pozdrav, glumac. Izvini, žurimo, nemamo vremena.
VOJKO: Jeste vidjeli kako je zinuo. Još ga nisam vidio da šuti, stalno blebeće i filozofira.
EMINA: Da, i mene ponekad živciraju te glumice i glumci.
VOJKO: A moramo im dati, moramo ih hraniti.
EMINA: Treba vidjeti što ćemo s njima, što s tim kazalištem. Izdogovarat ćemo se
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Peta slika

EMINA: Šefe, oni dečki slikaju „Galeba“.
VOJKO: Ma neka ih, neka slikaju. Eto vidite koliko nam vrijedi taj brod, nismo ga niti uredili, a već je prava atrakcija. Odlično…
EMINA: Ovi se nešto smiju.
VOJKO: Ma neka ih, neka se samo smiju, majmuni jedni.
EMINA: Idu prema nama i smiju se. Hoće i nas da slikaju!
VOJKO: Prisjest će im smijeh…
EMINA: Čekajmo da vidimo što hoće, izdogovarat ćemo se, ako…
VOJKO: Ma nema s ovima izdogovaranja, sjedajte u auto i bježimo.

Šesta slika

EMINA: Ima li u ovome gradu slikara, kipara ili tako nešto?
VOJKO: Ima ih kao… A što će vam oni?
EMINA: Pa da ih organiziramo da slikaju i kipare po gradu.
VOJKO: Ma nemojte na to računati, tražit će novaca. Ako bude nešto viška nakon rebalansa proračuna, možemo dati za dvojicu trojicu, ostali neka se snađu.
EMINA: Mogu ja da dovedem jednog kipara. Pa ne mora da je Riječanin, može biti bilo tko.
VOJKO: Nije to loša ideja za „grad različitosti“.
EMINA: Baš mi je drago da vam se sviđa. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Sviđa mi se kako radite. To i očekujem od vas, naravno.

Sedma slika

EMINA: Ma vidi ovo – Lori! Znate, šefe, od jedne moje prijateljice ćerka zove se Lori. Baš mi se sviđa ime Lori.
VOJKO: A, tu je udruga LORI.
EMINA: Udruga? A čime se ta udruga LORI bavi?
VOJKO: Udruga LORI okuplja sve žene koje nisu udate, a bave se istospolnom politikom. Pristojne žene i djevojke…
EMINA: Hoćemo li i udrugu LORI angažirati u našem epeka-projektu?
VOJKO: Pozvat ćemo sve članice udruge LORI jedan dan u moj ured pa ćemo vidjeti.
EMINA: Izdogovarat ćemo se sa udrugom LORI.
VOJKO: Hoćemo.

Osma slika

EMINA: Jao frizure, šefe!
VOJKO: A što je s mojom frizurom?
EMINA: Ma ne vašom, nego onaj čovjek koji brzo hoda.
VOJKO: A taj! Pustite tog luđaka i pokvarenjaka, stalno nešto piskara o meni, pokušava biti smiješan i duhovit.
EMINA: A kako se zove?
VOJKO: Siniša Posarić.
EMINA: Čula sam nešto o njemu a sad ga vidim. Pa dobro, ako piše o vama možemo ga pozvati i uvjeriti ga da prestane pisati o vama. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Ne ćemo!

Deveta slika

EMINA: Jel se baš mora ići u crkvu, šefe. Ja baš nisam za suradnju s njima.
VOJKO: Bilo bi dobro da vas naši dragi franjevci upoznaju.
EMINA: Dragi franjevci?
VOJKO: Jesu. Već godinama, desetljećima lijepo surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Skoro bih mogao reći da su mi ovi na Trsatu najbolji vanjski suradnici.
EMINA: Znači to je to; „grad različitosti“ i „grad koji teče“. Mogli bismo organizirati festival franjevačkih pjesama odmah nakon festivala nogometnih pjesama.
VOJKO: Na to svakako računam, ali njima ne ćemo dati novaca, jer oni imaju dovoljno, pa neka organiziraju svoj festival.
EMINA: Hajde dobro, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Hoćemo.

Deseta slika

EMINA: Šefe, rekli ste da vam iskreno kažem sve što mi je na pameti.
VOJKO: Samo slobodno recite što vam je na pameti.
EMINA: Na pameti mi je da bih mogla dobiti povišicu.
VOJKO: Ma može povišica. I meni je to neki dan bilo na pameti.
EMINA: Dobro ste primijetili da je moj posao stresan, puno tu treba raditi, zar ne.
VOJKO: Da, da, treba puno raditi, bez rada ništa, a vi ste se, draga moja Emina, baš pošteno naradili.
EMINA: A ima još mnogo toga za uraditi, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Epilog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Kad se vraćah sinoć iz usnula grada,
mrkla je pala noć, naiđoh na gada
Zmija cestom plazi, gipkoga je kreta,
da je tko ne zgazi, bilo bi je šteta

Nije kriva zmija, jer krivo je more
istina je živa, strepit ću do zore
Sablastna sonata u luci riječkoj,
brodinu iz rata slavi riječki SKOJ

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

– točka na i –

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari