Pratite nas

Komentar

LEKOVIĆ UKRAO TEMU DANA – HUDU JAMU I PARTIZANSKE ZLOČINE

Objavljeno

na

Bitan je trenutak. Saša je u svakom slučaju u cijelosti uspio. Ukrao je mogućnost da suočavanje s komunističkom, zločinačkom prošlošću postane tema dana.

Na trenutak se učinilo da će nakon 45 godina šutnje pod prijetnjom smrti i 26 godina konstantne opstrukcije potrage za istinom, hrvatska suverenistička žrtva biti tema dana duže od 8 sati.

Tada je na scenu stupio Saša. Jednom nesuvislom objavom na fb profilu uspio je postati tema dana, ishoditi stanku saborske sjednice… Helena Puljiz je za index imala spreman tekst iz kojega je vidljiva ustaška opasnost… Sašin junački lik je preplavio medijski prostor.. Nejasno je ustaje li se međunarodna javnost na noge, antifašističke snage su proglasile dan žalosti…. Duh mainstream medija je odahnuo.

Ne moraju se više maltretirati stotinama tisuća ubijenih bez suda.. Tema su ustaše koje su po CSI izjavi Sašina mehaničara(navodno u Srbiji) prepilile dva vijka na kotaču njegova automobila. Pri brzopoteznom zadatku Saša je zaboravio priču učiniti logičnom, ali je definitivno uspio ukrasti temu dana. A kad su orjunaši Sašinog kalibra posrijedi-logika nije ni bitna…. tu je sustav.
Nekoliko je pitanja na koja bi Sale trebao odgovoriti:

-Ako su otpala dva vijka, nije morao čekati vučnu službu –mogao je lagano voziti.

-Kad je već čekao šlep službu zašto nije odmah pozvao policiju?

-Tko je utvrdio da je posrijedi pokušaj atentata – Stazić?

-Zašto Leković nije napravio policijski zapisnik na licu mjesta?

-Tvrdi da je kotač bio odvaljen te da je ostatke vijaka (on kaže šaraf/zavrtanj) pokupio na licu mjesta!! Brzine na autocesti nisu male. Ako su vijci tako ispali u vožnji ne bi ih našao ni CSI a ne Leković.

-Ako je pokupio vijke kako kaže na licu mjesta tad je to bio dovoljan razlog da odmah zove policiju-a nije.

-Kako on i njegov automehaničar znaju da se to dogodilo nakon 300 kilometara ako ne znaju trenutak kad su “prepiljeni”?

-Navodno se slučaj dogodio u Srbiji. Leković je uz put sigurno zastajao. Zašto onda buka u Hrvatskoj?

Sve navedeno ukazuje na ozbiljno uznemiravanje javnosti, koje bi morala rezultirati kaznenom prijavom protiv Lekovića. E neće ići. Saša će reći da nije kriv, on je samo napisao fb status. Ostatak su odradile službe…
A žrtve partizanskog komunizma opet nisu tema mainstream medija duže od jednog popodneva.

-Inače, moj mehaničar me svakodnevno izvještava da me prati CIA.

Željko Maršić

Prilog: “Životna drama Saše Lekovića opisana ‘u prvom licu’ ”

 "Životna drama Saše Lekovića opisana 'u prvom licu' "

“Životna drama Saše Lekovića opisana ‘u prvom licu’ “

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željka MARKIĆ: Zar nije žalosno da niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

Harrisonovo cvijeće na HRT-u. Film je snimljen 2002. Zar nije žalosno da niti jedan ministar kulture, niti jedna hrvatska vlada nije osigurala da se u 26 godina snimi film o Vukovaru ili Škabrnji poput ovog koji je snimio Francuz Eli Chouraqui?

O Vinkovicima, Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Iloku, Dubrovniku, Karlovcu, Slanom, Hrvatskoj Kostajnici… Toliko ljubavnih, obiteljskih priča, toliko junačkih djela, toliko hrabrih, dobrih ljudi.

Nije li sramotno da mi, nakon što su stotine milijuna kuna našeg novca dodjeljivane po političkom ključu raznim “kulturnim” projektima – sjedimo 2017. sretni i zahvalni što u pozadini priče, koja opisuje veliku ljubav i hrabrost Amerikanaca, možemo vidjeti i opis strave i užasa kojem su u Vukovaru bili izloženi Hrvati?, komentirala je Željka Markić.

Podsjetimo Harrisonovo cvijeće (engleski Harrison’s Flowers) je francuska ratna drama iz 2000. koju je režirao Elie Chouraqui prema romanu “Diable a l’avantage” Isabel Ellsen. Radnja se odvija tijekom bitke za Vukovar, usred koje jedna Amerikanka (Andie MacDowell) traži svojeg nestalog supruga, novinara Harrisona, koji je nestao tijekom opsade grada. Film je sniman u SAD-u i Češkoj.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tomislav Karamarko: Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Došao je 18. studenoga, datum jakog pečata stradalništva, žrtve, ali i otpora i želje za životom jednoga grada i jedne zemlje.

U porušenom Vukovaru, gradu patnje i boli, niknula je taj dan klica života hrvatske domovine.

Još danas bole i razaraju srce prizori ostataka grada, prepunog leševa, i tužne ispaćene kolone naših sunarodnjaka koji napuštaju ognjišta. Bože dragi, zar opet kolone i križni putevi?

Hvala vam, dragi Vukovarci i Škabrnjani, za sve što ste dali i dajete Hrvatskoj. Hoće li vam ikada ovakva Hrvatska bar djelomično vratiti izgubljeno? Bar molitvu, ljubav i poštovanje, ali i brigu za neku novu djecu Vukovara i Škabrnje…

Zbog vas, ali i svih poginulih branitelja, moramo pobijediti sve one koji dovode u pitanje hrvatsku opstojnost i neovisnost, pa i vlastitu letargiju, bezvoljnost i obeshrabrenost.

“Hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.”
(1 Kor 15, 57)

18. 11. 1991. – Pad Vukovara i Škabrnje (VIDEO)

Predsjednica objasnila zašto je u Kolonu sjećanja došla u žutim ‘zengama’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari