Connect with us

Kolumne

Let iznad kukavičjeg gnijezda

Objavljeno

on

zoran milanović

Ima jedna karaula…, tamo visoko,… skroz gore na Pantovčaku. Na njoj gnijezdo svila ptičurina, izdaleka bi se reklo prije kukavica sinja (ili možda sinjska?), nego orao šmrk…, ovaj, štekavac.

Ipak, pogled izbliza odaje drukčiji dojam. Prilika, naime, više vuče na psa. Na samome ulazu u karaulu posjetitelje, napose ako su iz institucija i inspekcijskih službi Republike Hrvatske, na gotovs dočekuju vojska i dotični pas. Ne, nije to Maršalov najbolji prijatelj i spasitelj Luks, jedini dobar Nijemac u onome ratu. Prije će biti neki njegov potomak, bezbrižno rastući u obilju, stasao u prpošnu, lajavu pudlicu. Koja je umislila da je ovčar, a vojnici da su ovce. Kako u kukavičjem gnijezdu sve bude naopako, tako i u ovoj karauli vojska služi paščetu, a ne pašče vojsci. Tu, gdje se prolama lavež osionog pudla, čak ni jednom Aristotelu ne bude dano koju prozboriti, a vojsci ne ostane ni za dnevnice.

Pašče jednostavno može činiti što ga volja, zato što voljom naroda uživa imunitet od ljudskih zakona. Uostalom, da nije tako, ne bi od Pantovčaka pravilo Dumovec. Odavno bi institucije profunkcionirale i zbrinule ga u utočištu na posve suprotnom kraju grada… od Dumovca.

I kad se ponad pudličine kućice već počeo pomaljati natpis „Crveni Zoka“, a u daljini začulo prijeteće režanje njezina stanara na hibridnom kajkavsko-štokavsko-engleskom – Ne buš došao, sorry! – neočekivano nastupi olakšanje.

Kucnuo je čas probuditi se iz tog ružnog sna, ostaviti ornitologiju i kinologiju postrani, i napokon se posvetiti nečem normalnom. A ima li što normalnije od stalnog gosta, sad već skoro i domaćina ovih stupaca, Zorana Milanovića? On to nesumnjivo zaslužuje više od kojekakvih psića, ptića kukavića i inih fićfirića. Jer kako mu ne odati priznanje za nizanje uspjeha za uspjehom, te, domalo za njega netipične pojave? U čemu može biti tajna jedne tako zadivljujuće preobrazbe? Ha, čini se upravo – u TAJNI!

Zoran Milanović je, naime, napokon otišao u PM (naravno, posrijedi je Perković-Mustač način rada, a što drugo?), iskazujući konspirativnost u djelovanju, neviđenu još od herojskih skojevskih vremena. Štoviše, ako je suditi prema broju putovanja helikopterom i brodom klasificiranih pod oznakom TAJNO, vrhovniku Milanoviću se smiješi promocija u čin stodvadesetnika. I tu, kako stvari stoje, nije kraj. Do kraja mandata ni prestižna titula petstotnika ne doimlje se više nedohvatljivom. I nema tu mjesta prigovorima kako gdjegod on ode, nitko ne zna na što je i zašto došao. Pa kako će znati kad je to državna tajna? Drugim riječima, što krije i od koga se krije, glasove javnosti nije, niti smije biti briga. Oni to jako dobro znaju, premda znaju i kako nebriga predstavlja pogodno tlo za kolanje svakakvih glasina. Natuknimo tek da se prema izvorima bliskima visokom izvoru radi o toliko tajnovitim stvarima da ni sâm Milanović o njima ništa ne zna.

Zato, kad je posrijedi epidemija, Milanović zna koliko i o pravosudno-policijskim istragama dok je bio premijer. Ili kraće – sve zna! Samodopadno skida rukavice i maske, naoružan transparentnošću do zuba. Jednostavno, ne izlazi iz LB (Lolek & Bolek) moda, posve ispravno zaključujući kako je ili on poludio ili su poludjeli svi ostali. Uzdajući se u potonje, lakonski zaključuje kako je sve što znaju oni, koji su stjecanju kompleksnih stručnih znanja posvetili čitav život, obični mambo jambo, i to ne može biti ni do koljena znanju onoga, koji sve zna jer ga je izravno izabrao narod. Jasno je kako tom narodnom odabraniku u svekolikom znanju ne mogu parirati ni izravni izabranici drugih naroda, listom sirotana što stenju u mraku neznanja. Osim donekle švedskog, i baš zato je Milanović ponosni švedski protestant, a ne, recimo, norveški, finski ili danski. Kao jedina skandinavska zemlja s osjetnim viškom preminulih u vrijeme korone, Švedska ga posebno nadahnjuje na bravure u tom smjeru.

Tako Milanović nije protiv cijepljenja, on je samo protiv mjera kojima se ono potiče. Nije on ni protiv drugih mjera zaštite, samo su mu to bezvezne gluposti koje sputavaju slobodu. Od svega ga ipak ponajviše tište te nesretne maske. Evo, Japanci već desetljećima kao kakvi kriminalci nosaju uokolo te, po zdravlje užasno štetne krpe, i zato im je prosječni životni vijek spao na svega 85 godina. Premda je i pticama na grani jasno kako bi inače prodisali punim plućima i poživjeli barem nekih 95 ljeta. Ah, te kamikaze – prezirući smrt, nekritički joj hrle u prerani zagrljaj.

Kad Milanović djeluje u PM modu, ne zna se što čini jer je to obavijeno velom državne tajne, tek tu i tamo prohuja poneka sporadična glasina kako radi na nehotičnom povećanju broja Hrvata. No, čim se prebaci u LB način rada, više nema ni najmanje dvojbe da su mu napori usmjereni ka drastičnom smanjenju broja Hrvata. Drugim riječima, ono što je započeo za premijerskog mandata – da Hrvata bude što manje, tada, doduše, samo u Hrvatskoj – sada usavršava, trseći se da ih bude što manje na ovome svijetu. Kao premijer se trudio potjerati, ili u najmanju ruku ne zadržati, mahom one mlađe i srednje dobi, a sad se dohvatio starijih, očinski brinući o rejtingu svojih saborskih mezimaca, ne baš popularnih u životnim iskustvom bogatijem dijelu populacije.

Stoga se tih suvišnih što prije i u što većem broju treba riješiti svim raspoloživim sredstvima, pa i prikupljanjem potpisa. Skupljačima se pri ruci odmah nađu, otprilike kao patronu im na jeziku plameni jazavci i herojski zečevi, kojekakvi manijaci, u niskom startu spremni fizički nasrnuti na njihove štandove. Eto, samo njih napadaju, i kao po nekom obrascu, to uvijek bude u najpogodnijem im trenutku, na samome početku kampanje, dok su žrtve, treba li reći, žene. Pitanje je tek hoće li opet zatražiti zaštitu BBB-a. Naposljetku, i njima bi sad zaštita slabijih itekako dobro došla za peglanje imidža nakon hajke na studente iz Dalmacije.

U sjeni navedenih postignuća, zbog kojih mu, imajući ponajprije u vidu učinak im na brojnost Hrvata, svi njihovi neprijatelji skidaju kapu, jedno je područje Milanovićeva djelovanja ostalo nepravedno zapostavljeno. Tko to kaže, tko to laže da on nema pojma o vanjskoj politici i da je skroz propao u diplomaciji? Pa kad bi bilo tako, kako onda objasniti da je Milanović na putu ispunjenja svih strateških ciljeva? Čijih? E, to je već druga pjesma!

Prvo se uoči izbora u Crnoj Gori kočoperio zaplovivši na ratnom brodu HRM-a bokokotorskim zaljevom, što je u iznimno tijesnoj izbornoj utrci dalo zamašan vjetar u leđa prosrpskom bloku, možda i odigralo ulogu jezičca na vagi. Potom je dobio zahvalnicu austrijskih Zelenih zbog primjernog antifašističkog učenja i vladanja, nesebično doprinijevši zabrani odavanja počasti žrtvama komunizma na Bleiburgu. Vješt u pridobivanju simpatija krajnjih suprotnosti, Milanović je gotovo istodobno uz ovacije austrijskih Zelenih uspio zavrijediti i pohvalu Milorada Dodika kako uz Putina jedini razumije što se zbiva u BiH. Nepodijeljeno Dodikovo povjerenje zaslužio je, među ostalim, i relativizirajući Srebrenicu Jasenovcem, tim nedostižnim, vrhunaravnim zlom na ovim prostorima (ta, nije li i sâm Dodik ne jednom upravo Jasenovcem opravdavao srpske zločine u Srebrenici i diljem BiH tijekom rata devedesetih?). Pa ako još, nastupajući kao pripadnik počasno-zaštitne čete Milorada Dodika, uspije isposlovati samostalnost Republike Srpske, gdje će mu biti kraj?

I kako onda sav taj silan trud ne će i idući put nagraditi svi koji su uvelike pripomogli da dođe u poziciju sve ovo činiti? Sad, kad napokon ima i opipljive rezultate, ne moraju mu više samo neizravno, potajice puhati u diple, gadeći mu jedinu ozbiljnu konkurenciju. Slobodno mogu izaći iz ormara i otvoreno ga slaviti kao tuđmanista. Tko to? Pa oni što vazda izvode neke desne gliste, ohrabreni pljeskom obijesne svjetine na povodcu. Ta kukavičja jaja najzaslužnija su što letaču iznad kukavičjeg gnijezda sad preostaje samo zapitati ih – A što još da vam obećam?

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

error: Hvala!!