Pratite nas

Reagiranja

LETICA: Josipović uporno pokušava 1945. bezdušno likvidirane širokobriješke fratre usmrtiti drugi put

Objavljeno

na

Bivši predsjednik Republike i aktualni zagrebački profesor kaznenopravnih znanosti, dr. Ivo Josipović u polemiku koju vodi sa svjetski poznatim analitičkim filozofom dr. Nevenom Sesardićem, uključio je i sociologa i političkog analitičara Slavena Letice, a brzo je uslijedio i odgovor:

Bivši predsjednik Republike i aktualni zagrebački profesor kaznenopravnih znanosti – kako sam sebi tepa u službenom životopisu – dr. Ivo Josipović u polemiku koju vodi sa svjetski poznatim analitičkim filozofom dr. Nevenom Sesardićem, bez ijednog razumnoga razloga, uključio je i moju starost, piše dr. sc. Slaven Letica/JL.

Štoviše, njegov polemički osvrt objavljen u Jutarnjem listu 23. travnja 2019. pod naslovom “Ivo Josipović odgovara poznatom filozofu: Pozdravljam ga, ne sramotnim ZDS ni časnim SFSN, nego novim pozdravom: NSLM – Neven Sesardić laje na Mjesec” završava osvrtom na moj spomenarski (Facebook) zapis koji su prenijeli brojni portali:

“Jedini koji zaslužuje neko slovo jest nekadašnji apologet Tita i partizana Slaven Letica, kasniji savjetnik antifašista i partizana, predsjednika Tuđmana, koji se srozao do suradnika portala Kamenjar. Na Kamenjaru je zavapio da mi se zbog stava o Širokom Brijegu treba oduzeti profesura i status znanstvenika. Baš onako demokratski, prema pravu na slobodu izražavanja. Njemu, a i svim ustašofilskim revizionistima šaljem pozdrav.

Ne onaj stari hrvatski sramotni ZDS, ne, ni onaj časni partizanski, SFSN. Šaljem im svima novi hrvatski pozdrav SLLM: Slaven Letica laje na Mjesec. Ono prvo SL po potrebi se može zamijeniti bilo kojim revizionističkim imenom, recimo s NS (Neven Sesardić). Zašto takav pozdrav? Zato što koliko god se upirali da od ustaša i njihovih kooperanata naprave pravednike, domoljube i mučenike, a od partizana zločince, u tome nikada neće uspjeti”.

Iako dr. Ivo Josipović ne pripada mojoj polemičarskoj kategoriji – on je polemičar početnik koji “boksa” u muha kategoriji, a ja sam iskusni polemičar u superteškoj “boksačkoj” kategoriji – mislim da važnost teme o kojoj se vodi rasprava opravdava moje uključivanje u nju.

Da je polemičar-početnik pokazuje već i sama činjenica što je u polemiku uključio, bez valjanoga znanstvenog razloga, raznorazne ljude i, danas prapovijesne, protagoniste: antifašiste i partizane, Tita i Tuđmana, naciste i fašiste, Hitlera i Mussolinija, ustaše i ustaške vođe Pavelića, Budaka i Francetića (zanimljivo ne i četnike), cijelu 26. dalmatinsku diviziju, širokobriješke fratre – kao navodne glavne protagoniste ustaških zala i zločina te čak 46 poimenično navedenih u proljeće 1945. u Hercegovini poginulih partizana koje naziva “junacima, domoljubima i mučenicima”.

Mene, neka mu dragi Bog oprosti, naziva “ustašofilskim revizionistom”. Istodobno nije se usudio citirati niti jednu od nekoliko mojih rečenica s kojima navodno polemizira.

Upravo zato navest ću tih nekoliko rečenica kako bih pokazao da u njima ne osporavam, kako tvrdi, Josipovićevo pravo na slobodu izražavanja, već njegove kompetencije kao profesora i znanstvenika kaznenoga i kazneno-procesnog prava.

Evo tih rečenica: “Do kojih i preko kojih granica seže IDEOLOŠKA ZASLIJEPLJENOST pokazao je još jednom bivši predsjednik Republike i aktualni profesor kaznenopravnih znanosti dr. Ivo Josipović. U intervjuu koji je dao Draženu Ciglenečkom, objavljenom u Novom listu 13. travnja 2019., profesor kaznenog i kazneno-procesnog prava ovako je komentirao svirepo partizansko-komunističko ubojstvo 66 širokobrijeških fratara u veljači 1945.:

‘Povijesne istine radi, fratri sa Širokog Brijega podupirali su ustaše, kako to i danas čine neki njihovi nasljednici. Kada su partizani dolazili na Široki Brijeg, pružili su im vrlo snažan oružani otpor i uključivanjem u ratna djelovanja bili su legitiman cilj vojnih djelovanja’.

Iako je suvremena historiografija odavno dokazala da širokobriješki fratri nisu sudjelovali u ratnim djelovanjima i da su svirepo likvidirani bez suđenja i suda, vrli profesor kaznenopravnih znanosti ubojstvo zarobljenih fratara-civila i dalje opravdava. Da je Pravnom fakultetu u Zagrebu imalo stalo do vlastitog dobrog glasa, vlastitog bi profesora naprosto morao isključiti iz nastave, jer – sramoti vlastitu struku i poziv”.

Kazneni, osvetom zadojeni i još uvijek opsjednuti, pravnik Josipović u navedenom citatu zapravo tvrdi da su širokobriješki fratri bili najžešći ustaški ratnici koji su poginuli u bitci za, kako piše, “najutvrđeniju točku obrane, samostan”.

Time ponavlja veliku krivotvorenu naraciju ili pripovijest koju su o bitci za Široki Brijeg – trajala je približno 36 sati; od praskozorja 6. veljače do popodneva 7. veljače 1945. – u Izvještaju o zauzimanju Širokoga Brijega napisali (16. veljače 1945.) nepoznati pisci-komesari 26. dalmatinske divizije VIII. dalmatinskom korpusu.

Čak i ako prihvatimo tu povijesnu krivotvorinu i pretpostavimo da su likvidirani fratri (od ukupno 66 bez suda i suđenja svirepo i programirano likvidiranih hercegovačkih franjevaca, njih 21 ubijeno 7. i 8. veljače 1945. u Širokom Brijegu) bili ratni zarobljenici, a ne ženevskim konvencijama posebno zaštićeni CIVILI, svaki ozbiljni kaznenopravni znanstvenik morao bi znati da je nad širokobriješkim i inim hercegovačkim fratrima počinjen ratni zločin.

Nalogodavci i ubojice fratara prekršili su odredbe Ženevske konvencije o ratnim zarobljenicima koju su do početka 2. svjetskog rata ratificirale SAD, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i mnoge druge države, ali ne i SSSR i Japan. Ženevska konvencija iz 1929. (koja je u međunarodnom ratnom pravu bila na snazi sve do usvajanja njene nove verzija 1949.) štitila je sve ratne zarobljenike:

“Ratni zarobljenici moraju čitavo vrijeme biti tretirani humano i moraju biti zaštićeni, poglavito od svakog akta nasilja. Mjere odmazde prema njima su zabranjene”. Jugoslavenski komunisti kao sljedbenici “bratskog SSSR-a” nisu priznavali i poštivali međunarodno ratno pravo 1945., a njihov sljedbenik i apologet dr. Ivo Josipović ne poštuje to pravo ni 75 godina kasnije – 2019.

Za kaznenopravnog znanstvenika i profesora kaznenoga i kazneno-procesnog prava to je PROFESIONALNA SRAMOTA, zbog čega sam i napisao kako bi ga Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu “trebao isključiti iz nastave”.

Ta je sramota još veća i strašnija kad se prihvati za Josipovića apsolutno neprihvatljiva istina da su fratri likvidirani zato što su bili fratri, a ne zato što su navodno bili ratnici.

Naime, članak 9 Dopunskog protokola Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. koju je ratificirala i Republika Hrvatska posebnu zaštitu u ratu jamči sanitetskom (medicinskom) i vjerskom osoblju: “Sanitetsko i vjersko osoblje bit će poštovano i zaštićeno i pružit će im se sva raspoloživa pomoć u vršenju njegovih dužnosti”.

Trajno zarobljen komunističkim predrasudama o hercegovačkim fratrima-ustašama-koljačima, dr. Ivo Josipović uporno ih i nakon 75 godina pokušava naoružati i pretvoriti u – prema njegovim riječima – “legitiman cilj vojnih djelovanja”. Na taj način, nakon strašne smrti bez suda i suđenja 1945., on ih 2019. pokušava ubiti drugi put. Ovaj put oduzimajući im svaku ljudskost i moralnost, napisao je Letica u Jutarnjem listu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sud odbio žalbu ministrice Divjak i potvrdio zakonitost upisa Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta hrvatskih studija neprijeporna.

Visoki trgovački sud RH odbio je žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a ujedno je potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu, kojim je taj Fakultet upisan u sudski registar, priopćio je u ponedjeljak dekan Fakulteta. Priopćenje  donosimo u cijelosti:

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je 4. veljače 2020. Rješenje kojim je kao neosnovanu odbio žalbu Ministarstva znanosti i obrazovanja protiv upisa Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Sud je ujedno potvrdio Rješenje Trgovačkoga suda u Zagrebu kojim je Fakultet upisan u sudski registar. Rješenje o upisu javne ustanove Fakulteta hrvatskih studija postalo je tako pravomoćno, a pravna osobnost Fakulteta neprijeporna. Time je propao i zadnji u nizu pokušaja ministrice Blaženke Divjak i čelnikâ Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja – Vilima Ribića, Igora Radeke, Vesnice Garašić i Ane Petošić – da onemoguće reformu Hrvatskih studija i spriječe njezino dovršenje uspostavom Fakulteta hrvatskih studija.

Postavlja se pitanje krajnje nakane i pokretačkoga interesa koji stoje iza kontinuirana osporavanja i ometanja reforme Hrvatskih studija, a posebice neobične sprege državnoga resora i sindikalne organizacije koja se još jednom potvrdila u trenutku donošenja odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o osnivanju Fakulteta 10. prosinca 2019. Valja imati u vidu da je posljedica pokretanja žalbenoga postupka na upis Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar trebala biti da, brisanjem Fakulteta iz sudskoga registra, njegovi zaposlenici završe na ulici, a studenti izgube pravo na studiranje.

To je eksplicitno potvrdila Ivana Bulešić, načelnica Samostalnoga sektora za pravne poslove u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, na sastanku s izaslanstvom Fakulteta hrvatskih studija održanom u Ministarstvu 16. siječnja 2020. Pitanje je krije li se u pokretačkom interesu ideološki zazor prema institucionalnoj reformi koja je, među ostalim, obnovila izvorne zadaće Hrvatskih studija u odnosu na održanje i razvijanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta.

U pokušaju brisanja Fakulteta iz sudskoga registra Ministarstvo je angažiralo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, implicirajući time nezakonitost postupanja osnivača i novoga Fakulteta. No, sudski je pravorijek iznio na vidjelo nezakonitost rada ministrice znanosti i obrazovanja koja, između ostaloga, već više od dvadeset mjeseci odbija izdati potvrdu o pozitivnoj akreditacijskoj preporuci. Njezino postupanje prema najmlađemu fakultetu u zemlji, u momentu kada mu je bila dužna pružiti resornu potporu, začudan je primjer opstrukcije i progona. Nečuveno je da državni dužnosnici i službenici nadležnoga ministarstva nastoje onemogućiti osnivanje samostalnoga visokoga učilišta nacionalnih studija. U nekoj drugoj državi to bi bilo nezamislivo.

Među sredstvima kojima se resorno-sindikalna sprega služila u osporavanju i ometanju reforme Hrvatskih studija na prvom su mjestu medijske manipulacije i pravni postupci. U medijskim istupima ministrice i sindikalnim enciklikama na temu Hrvatskih studija posebice se ističe imputiranje nezakonitoga postupanja. A kako se zakonitost radnji ovjerava u pravosudnim postupcima, najnovija odluka Visokoga trgovačkoga suda dobar je povod za utvrđivanje pravosudnoga salda koji je osobito porazan za Nezavisni sindikat znanosti i visokoga obrazovanja. U sklopu mnogobrojnih sudskih postupaka vezanih uz reformu Hrvatskih studija Sindikat u svoju korist nije dobio ni jedan, dok je protiv njegovih zahtjeva doneseno 27 sudskih odluka.

Među njima se osobito ističe presuda o nezakonitosti štrajka na Hrvatskim studijima koja je potvrđena na tri žalbene instancije, na Vrhovnom sudu, na Ustavnom sudu te na Europskom sudu za ljudska prava. Bolno stanje pravosudnoga salda Nezavisni sindikat ublažava dogmom prema kojoj se sudovi koji donose nepovoljne presude automatski osuđuju za nestručnost i korupciju. A o stručnim kompetencijama pravnih timova Ministarstva i Nezavisnoga sindikata znanosti i visokoga obrazovanja, koji su iz koraka u korak ometali provođenje reforme Hrvatskih studija, dovoljno govori činjenica da su se u pobijanju upisa Fakulteta hrvatskih studija u sudski registar pozvali na zakonske odredbe koje u vrijeme podnošenja prijave nisu bile na snazi.

Rješenje Visokoga trgovačkoga suda uklonilo je napokon i posljednji prigovor na zakonitost osnivanja Fakulteta hrvatskih studija. To je radosna vijest kako za studente i nastavnike tako i za brojne podupiratelje i zagovornike ove jedinstvene visokoškolske ustanove koja je posvećena nastavi i proučavanju hrvatske kulture, društva i identiteta.

Fakultet hrvatskih studija promiče i njeguje poučavanje i istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku, hrvatski narod i iseljeništvo te pitanja nacionalnoga, regionalnoga i europskoga identiteta. Valja se nadati da će, nakon ove sudske potvrde o zakonitosti osnutka ustanove, Fakultet hrvatskih studija neometano ostvarivati svoju misiju i razvijati dragocjene sveučilišne djelatnosti u europskom prostoru visoke naobrazbe i znanosti.

U Zagrebu, 17. veljače 2020.
Dekan
Prof. dr. sc. Pavo Barišić

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija

Objavljeno

na

Objavio

Podrška studentima Fakulteta hrvatskih studija
Uzimajući u obzir pozitivne akreditacijske preporuke, odluku Senata Sveučilišta u Zagrebu od  10. prosinca 2019., dopis Studentskog zbora Fakulteta hrvatskih studija te pismo podrške
Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu Hrvatski studentski zbor daje potporu studentima i  Studentskom zboru Fakulteta hrvatskih studija u njihovim nastojanjima da obrane interese studenata.

Hrvatski studentski zbor osuđuje svaki pokušaj nanošenja štete ugledu i mirnom studiranju studenata Fakulteta hrvatskih studija.

Hrvatski studentski zbor naglašava nužnost tretiranja Fakulteta hrvatskih studija kao fakulteta i javne ustanove ravnopravne ostalim takvim ustanovama, što i jest te iskazuje bitnost omogućavanja neometanog studiranja bez javnih pritisaka na studentske predstavnike Fakulteta hrvatskih studija te sve studente istoga
Fakulteta.

Predsjednik Hrvatskog studentskog zbora,
Mateo Marušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari