Pratite nas

Komentar

LETICA: “Krivo imenovanje stvari povećava nesreću svijeta”

Objavljeno

na

PRIJATELJSKI PORUKA NOVOM MINISTRU VANJSKIH I EUROPSKIH POSLOVA: KRIVO IMENOVANJE STVARI POVEĆAVA NESREĆU SVIJETA!

[ad id=”93788″]

Svaki novi ministar nastoji donijeti nešto novo, bolje od svog prethodnika, prethodnice.
Ministru vanjskih i europskih poslova dr. Miru Kovaču se u tom pogledu posrećilo: teško mi je zamisliti situaciju da može biti lošiji od svoje prethodnice dr. Vesne Pusić. Satkana je od površne samosvijesti i ambicije, pa sebe trenutno vidi kao Glavnu tajnicu UN-a. Svjetska organizacija nije danas nešto, ali toliko nisko nije pala, piše prof.dr. Slaven Letica

slika1

Vratimo se dr. Miru od Sorbonne. Prva misao koja mu je doista „pala na pamet“ i koju je pretočio u ministarsku odluka, preciznije „naputak“, bila je zabrana korištenja izvorno latinske tuđice „regija“ u njegovom ministarstvu vanjskih i europskih poslova.

>https://kamenjar.com/kovac-moramo-prestati-koristiti-pojam-regija/

Pametna je to odluka! Malo pomalo još jednom je neka nedužna tuđica postala političkim simbolom, da ne velim političkim projektom, surogatom za negdašnju Jugoslaviju i boljševičko „bratstvo i jedinstvo“, jugoslavenstvo.

le petitRegija ili predjeli, područja, geopolitičke su etikete koje se često koriste u političkom žargonu kao određenje nekog manje ili više logično povezanog zemljopisno-političkog prostora, pa se ponekad govori o vele-područjima (makro-regijama) i malo-područjima (mikro-regijama).

U čemu vidim problem s prvom odlukom dr. Mire? U površnosti i birokratskoj samouvjerenosti. Donošenje te simbolički, pa i suštinski važne odluke, zahtjeva najprije studiozni, ekspertni rad u tišini, precizno određenje pojmova, a tek zatim donošenje odluke, upoznavanje podređenih i javnosti s tom odlukom. A ima u Hrvatskoj geografa, geopolitičara i jezikoslovaca koji su mogli biti konzultirani. Padaju mi na um dvojica: samozatajni geograf dr. Mladen Klemenčić i genijalni jezikoslovac dr. Radoslav Katičić.

Da su oni i drugi bili priupitani za savjet, SIGURNO mu ne bi savjetovali da u MVEP-u oktroira pojma „susjedstvo“ kao, kako je pojasnio, „precizniji pojam“.

Susjedstvo ili regija razlikuju se samo po tome što je prvi izraz hrvatski, a drugi pohrvaćeni.

Susjed i susjedstvo, a naši „susjedi“ Bošnjaci i Srbi mogli bi koristiti i riječi „komšija“ i „komšiluk“, kao i „regija“ ili „region“ (u srpskom izričaju) u jednom času mogu dobiti veliko prvo slovo – dakle Regija i Susjedstvo – a time i za nekoga, primjerice za Hrvatsku, politički nekorektnu konotaciju.

Zaključiti ću ovako: Dragi Miro, studirajući u Francuskoj mogao si se sresti sa zapisom Alberta Camusa da “krivo imenovanje stvari povećava nesreću svijeta”.

Dekretno zabranjivanje jednih i ozakonjenje drugih izraza potpuno je legitimno u državnim strukturama, ali traži puno više mudrosti, znanja i oslanjanje na znanja kojima nijedan čovjek, nekmoli friški ministar ne raspolaže.

A da nije nimalo jednostavno i lako – nazovimo to tako – ispravno imenovati stvari, pokazuju geopolitički i politički pojmovi koji su se ne tako davno koristili, pa su završili na povijesnom političkom smetlištu, da ratove i zločine ne spominjem: Austrougarska carevina, Ilirija, Jugoslavija, Balkan, Zapadni Balkan, Jugoistočna Europa, Ovi prostori, Regija itd.

prof.dr. Slaven Letica

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari