Pratite nas

Komentar

LETICA: Kuharić je sigurno i trajno, prije 24 godine, istjerao Sotonu iz „Kockice“!

Objavljeno

na

Sarkastična izjava Tomislava Karamarka – „Ma, poslat ćemo svećenika da to malo raskuži“ – izgovorena u kontekstu njegove ideje o mogućem preseljenju Ureda predsjednice/predsjednika Republike u Banske dvore, uz istodobnu selidbu Ureda predsjednika Vade RH u „Kockicu“, negdašnje sjedište Centralnog komiteta SKH, potaknula je na komentare bivšeg predsjednika dr. Ivo Josipovića, bivšega i budućega saborskog zastupnika dr. Željka Jovanovića te brojne stavotvoritelje-ljevičare.

[ad id=”93788″]

Bivši predsjednik Josipović pokušao je ideju velike seobe vlastodržaca ismijati u kolumni
„Nečastivi na Pantovčaku i ćirilica u Vukovaru“.

12573790_10153935464627871_296803642237564279_nEvo uvodnog dijela njegova bezbožno-posprdnog pismena: „Na Pantovčaku br. 241 stanuje Nečastivi. Tu je negdje, u šumi kraj zgrade koja dominira kompleksom Ureda Predsjednice. Možda u nekoj zaboravljenoj prostoriji tehničkih službi u podrumu glavne zgrade ili se možda skriva među jelenima, u krdu koje predvečer, ohrabreno mirom i gašenjem sunca i svjetala u lijepoj zgradi Ureda obilazi kompleks u potrazi za hranom.

Svoj je biljeg Nečastivi dugo držao i u samom Uredu hrvatskog državnog poglavara. Tri je predsjednika, Tuđmana, Mesića i mene, Mefisto, crvenoputi i crvenomisleći demon, prevario natjeravši nas da njegovu bijelu bistu ili jedne od njegovih brojnih inkarnacija tu držimo. Zvali smo je Titova bista.

Nova je predsjednica već u predizbornoj kampanji shvatila o kakvoj pogibelji se radi. Ne može se dobra politika voditi uz Nečastivog, ne može se dobro lupati šakom o stol, a ni Hrvatsku pretvoriti u najbogatiju državu na svijetu, kako je obećala tada buduća predsjednica. Nečastivi to neće dopustiti.

Zato je rekla maknuti urokljivu bistu Nečastivog. I ne samo to, obećala je iseliti svoj Ured na neko drugo mjesto gdje crveni vragovi ne stoluju. Mjesto gdje povijest izgleda drukčije od one koju nam na uho šapće Mefisto, zavodljivo pričajući o zlom fašizmu i nekim ljudima koji su ga pobijedili, proboli kao sveti Juraj onog zmaja.

12508901_10153935449472871_7524917381617204417_nRečeno-učinjeno. Bista je maknuta, a Ured i kompleks u kome stoluje Nečastivi paralelno s Predsjednicom posvetio je ni više ni manje nego čuveni fra Jozo Zovko, budeći nadu cijele nacije da će to možda biti dovoljno da se Nečastivog otjera. (…)

Ali crveni su vragovi prozreli priču. Jedan od njih, još-malo premijer Milanović, nikako da nađe pravi prostor za novi Ured, kao da izbjegava, kao da želi da Nečastivi i dalje ruši naš tisućljetni san. I zato predsjednica Grabar-Kitarović izmješta ured u Split, Pulu, Vukovar…

Tamo ruka Nečastivog ne doseže. Ali, tu je ruka nove, još nevidljive vlade. Ona nudi spas, seli Predsjednicu na Markov trg, u sadašnju zgradu Vlade. Ono što crveni vrag Milanović nije htio, nova vlada hoće.

Iako, kao da i tu Nečastivi ima prste. Da, Predsjednica će se riješti Nečastivog, ali, kako predlaže Karamarko, vlada bi trebala u Kockicu. Kud baš u Kockicu!? Zar itko misli da u zgradi koju su nekada zvali Crvena katedrala Nečastivi nema moći!?“

Tamo gdje je Josipović stao nastavio je dr. Željko Jovanović: na facebooku. Njegov je zapis prenio Novi list: ”Karamarko je profesor povijesti. Istina, studirao je desetak godina, ali trebao bi znati da neće morati slati svećenika u Kockicu da je ‘raskuži’, jer je na poziv Ivice Račana 26. listopada 1991. Kockicu ne samo posjetio, nego i misu održao kardinal Franjo Kuharić. Misa je održana u plenarnoj dvorani CK SKH. Kardinal Franjo Kuharić rekao je tada Ivici Račanu koji ga je dočekao na ulazu: ‘Povijest je dinamika.”

MOJ KOMENTAR ( Piše prof.dr. Slaven Letica )

Doista nije dobro što POVJESNIČAR Tomislav Karamarko, očito, ne zna da je đavla ili vraga, Gospodara tame, Belzebuba, Nečastivoga, Mefista, Lucifera ili „Optužitelja“ (latinski: Diábolus) prije pune 24 godine iz „Kockice“, Crvene ili Krvave katedrale protjerao pokojni  Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, vjerojatni budući blaženik i svetac (11. ožujka 2012. Zagrebačka nadbiskupija je najavila pokretanje postupaka za proglašenjem blaženim kardinala Franje Kuharića), posebice zbog toga što je njegova povijesna misa u Velikoj dvorani bivšega CK SKH 26. listopada 1991., kao i njegova homilija „Molitva za mir, pomirenje, ljubav i pravednost“ bili izraz i posljedica njegove duboke vjere u Isusa Krista, ali i u sve ono o čemu je naslov homilije govorio.

5247_10153935460197871_4742811040216909049_nU tom pogledu skandalozan je povijesni falsifikat koji je učinio dr. Željko Jovanović tvrdnjom da je do misnog slavlja u „Kockici“ došlo „na poziv Ivice Račana“.

Misno slavlje u „Kockici“ nije bila ni ideja, ni „poziv“ Ivice Račana, već završni čin dvodnevnog susreta i molitvi vjernika pod nazivom „Hrvatska pred Bogom za mir“ koje je osmislio kardinal dr. Franjo Kuharić, a organizirao Kaptol.

Kao iskreni, duboki, nepokolebljivi i nesalomljivi Božji čovjek i svećenik dr. Franjo Tuđman je iskreno vjerovao da je „Kockica“ jazbina Sotone i da je golgota koju je prolazio hrvatski narod u to doba Njegovo djelo.

Nadbiskup i kardinal dr. Franjo Kuharić nije imao nikakve dvojbe da će tijekom glavnoga dijela misnoga slavlja koje je predvodio, tijekom TRANSSUPSTANCIJACIJE (pretvaranja kruha i vina u tijelo i krv Isusovu) u Krvavu katedralu uči, doslovce, sam Isus Krist kako bi iz nje protjerao Đavla.

U facebook zapisu dr. Željka Jovanovića istina je tvrdnja da je Ivica Račan dočekao na ulazu u „Kockicu“ dr. Franju Tuđmana koji mu je uz blagi osmijeh rekao: „Povijest je dinamika“.

Opsežan esej “Svečana misa u Centralnom komitetu” o smislu tog misnoga slavlja objavio sam u “Globusu” 31. listopada 1991., a objavljen je i u mojoj knjizi “Obećana zemlja” iz 1992.

Što se konkretnih povoda odluci kardinala dr. Franje Tuđmana da Isusa Krista sa sobom povede i dovede u „Kockicu“, hrvatska golgota bila je temeljni povod. Uz to, vjerovao je da je pokušaj atentata na dr. Franju Tuđmana 7. listopada 1991. također Sotonsko nedjelo, ali da je ON imao svoju ulogu u osmišljavanju odluke Ivice Račana i saborskih zastupnika iz redova SKH – SDP da 25. lipnja 1991. ne glasuju za odluku o proglašenju hrvatske državne samostalnosti i suverenosti.

Konačno, bilo bi doista povijesno neodgovorno, pa i bogohulno, da Tomislav Karamarko i HDZ ostvare najavu: „Ma, poslat ćemo svećenika da to malo raskuži.“

Nakon Kuharićeve mise, služene 26. listopada 1991., Nečastivom sigurno nije palo na pamet da se nastanjuje u „Kockici“, iako je taj ZLI laskavac i zavodnik pred bivšom zgradom CK SKH sigurno na ZLO i NAOPAKO znao i zna zavoditi brojne HDZ-ove i SDP-ove ministre i činovnike.

prof. dr. Slaven Letica

>NE DIRAJTE KRVLJU NATOPLJENI VUKOVAR

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski sabor je 25. lipnja 1991. donio dvije važne odluke – Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske te Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

Prije početka same sjednice Ivica Račan (SKH-SDP) predložio je amandman Vladimiru Šeksu, tada predsjedniku Ustavne komisije, a u kojemu je tražio da se Hrvatska proglasi suverenom i samostalnom državom te da se pokrene postupak razdruživanja, ali i da se istovremeno pokrene postupak udruživanja u novi savez jugoslavenskih republika.

Vladimir Šeks amandman je odbio uz obrazloženje da nakon 70 godina Hrvatska definitivno izlazi iz Jugoslavije i da narod ne namjerava sada ponovno ulaziti u novu.

Nakon toga, zastupnici SDP-a demonstrativno napuštaju Sabor, a i onaj dio koji je ostao glasovao je većinski protiv nezavisnosti Republike Hrvatske.

Kada su odluke napokon usvojene, tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan uskliknuo je: “Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!”

Iz govora predsjednika Tuđmana:

“Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.”

“S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom, te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude

Objavljeno

na

Objavio

Stanoviti je trgovac oružjem pustio u medije priču kako je spreman HRZ-u isporučiti 12 borbenih aviona Mirage 2000 iz Brazila za svega 76 milijuna dolara.

U tu bi brojku ušao set alata i opreme, pričuvni dijelovi, obuka 5 pilota s po 35 sati naleta, a možda i obuka zemaljskog osoblja. Cijela eskadrila za cijenu manju od jednog Gripena.

Ali dublji uvid u ovu ponudu smjesta ruši ne toliko kulisu, koliko prozirnu papirnatu vrećicu obmane čija svrha teško da je išta više od aktualiziranja spomenutog trgovca u medijima.

Prvo, avioni koji se nude su prodani. Krajem svibnja, prije nepunih mjesec dana, Brazil je objavio kako je 9 od 12 aviona prodano francuskoj tvrtki Procor.

Cijena plaćena za tih 9 aviona? 452,000 dolara! Ni blizu 76 milijuna koliko naš trgovac traži. Inače, Brazil nikad nije svih 12 nudio na prodaju, već prvo 8, pa potom 11 .

To što se nudilo sada već tuđe vlasništvo nije jedini problem. Avioni su gotovo potpuno potrošili dodatnih 1,000 sati resursa koliko im je produljeno u Francuskoj prije isporuke prije gotovo 15 godina, a nisu ni u letnom stanju. A tvrdnja da se prvi remontirani primjerci mogu isporučiti već za 3-4 mjeseca nema nikakve temelje u stvarnosti.

Kada je iste te avione Brazil kupio 2005., Francuskoj je trebalo više od godine da ih počne isporučivati, a remontom im se životni vijek tada produljio za samo 1,000 sati.

Obuka od 35 sati po pilotu je krajnje nedovoljna, a čak i da se avionima mogu produljiti resursi, apsolutno nikakav sustav prihvata i eksploatacije potpuno nepoznatog borbenog aviona ne može se uspostaviti za par mjeseci.

„Brazilci“ su najstarija varijanta Miragea 2000, ali u ponudi je i modernizacija za dodatnih 140 milijuna dolara, navodno na najnoviji standard, što je 2000-5 Mk.2.

No i to je mutna priča: Indija svoje Mirage 2000 upravo modernizira na ovaj standard, po cijeni od 43 milijuna dolara po avionu, pa nema računice kako bi Hrvatska isto platila samo 11 milijuna po avionu.

Srećom, tvrtka Procor nas je kupovinom brazilskih Miragea spasila od dulje aktualizacije ove komične ponude, koja treba što prije biti zaboravljena. Čak se i MORH izjasnio da nije baš sve kako taj trgovac oružjem kaže, što je diplomatski rečeno da cijeli spin nema nikakve veze s istinom.

No ovo je dobar podsjetnik da Hrvatska mora što prije odvojiti svotu u rangu milijarde eura za sigurnu nabavu lovaca, jer novca neosporno ima kad ga se bez štete po proračun može trpati u Uljanik.

A ozbiljni iznosi će nas osloboditi i eventualnih budućih lešinarskih pokušaja uvaljivanja krame, jer idući bi put mogli slušati bajke o nepostojećim F-16 Block 50 iz pustinje AMARG-a, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari