Connect with us

Politički rentgen

‘Lex Tito ne može’, a ‘Walk with Tito’ može!?

Objavljeno

on

Među više od tri tisuće nazočnih u „sudnici” Velike dvorane Vatroslav Lisinski u Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata, povijesnog 31. listopada 2015., „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“, HNES, etički je osudilo Josipa Broza Tita, njegove sljedbenike i Jugoslavenski komunistički totalitarizam, za počinjene zločine genocida nad hrvatskim narodom.

No, budući da je Hrvatska jedina zemlja bivšeg komunističkog režima koja još nije u svim dimenzijama političke stvarnosti zaživjela u vrijednostima slobode i demokracije, istog dana etički su osuđeni Zoran Milanović, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i drugi ideološki sljedbenici Jugoslovenskog komunističkog totalitarizma. „Sudnica” u dvorani Vatroslav Lisinski bila ispunjena i mladim i starim žrtvama Jugoslavenskog komunističkog totalitarizma, kojeg je slobodni i demokratski europski svijet, s pravom i argumentima, osudio i svrstao u red najzločinačkijih režima u ljudskoj povijesti! U mnogim dimenzijama taj monstruozni zločin po svojoj je krvavoj izvedbi bio čak i gori od zločina nacizma i fašizma.

Etička osuda Josipa Broza Tita i Jugoslavenskog komunističkog totalitarizma donosi se zbog toga što su etički odgovorni:

… „što su po nalogu diktatora Josipa Broza Tita i Jugoslavenskoga komunističkoga totalitarističkog režima osobito teško stradali hrvatski civili i vojnici koji su se pred komunističkim zločinima zadnjih dana rata povlačili prema Austriji. U povlačenju je sudjelovalo približno pola milijuna hrvatskih civila i dvjesto tisuća vojnika. Većinu je komunistička vojska zarobila na području Slovenije, a dio onih koji su uspjeli u proboju do Austrije britanske su vlasti izručile Jugoslavenskom komunističkom režimu. Za onaj dio hrvatskih vojnika i civila koje nisu pogubili na području Slovenije komunističke su vlasti namijenile nepregledne zarobljeničke kolone smrti, koje hrvatska javnost pozna kao Križni put. Nakon raspada Jugoslavije, 1990. godine, mjerodavna državna tijela u Hrvatskoj, Sloveniji, BiH, i Srbiji ustanovila su postojanje više od 1700 prikrivenih stratišta i grobišta od kojih je u Teznom kraj Maribora pogubljeno između 15.000- 20.000 uglavnom Hrvata. U Hudoj Jami kraj Laškog, također u Sloveniji, s deset pregradnih zidova u rudarskom oknu nazvanom po sv. Barbari, živih je zazidano oko 3000 Hrvata, 700 Slovenaca i 300 Nijemaca, među kojima je, prema forenzičkoj prosudbi bilo oko deset posto žena i djece”. Smatra se da je na Križnim putevima ili neposredno poslije njih likvidirano između 200 000 i 300 000 Hrvatica i Hrvata!

Zoran Milanović i drugi ideološki sljedbenici zločinačkoga jugoslavenskoga komunističkog totalitarizma, etički se osuđuju za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa. Zoran Milanović, etički je odgovoran:

Što je „…branio komunističko-partizanske zločine iz Drugog svjetskog rata”, što je pri „. .obilježavanju Bleiburške tragedije isticao neutemeljenu i sramotnu tvrdnju da je Tito najbolje što su Hrvati imali”, što se „politički i državnički, zakonom „Lex Perković“ usprotivio provedbi Europskog uhidbenog naloga za udbaške ubojice i bivše djelatnike jugoslavenske tajne službe državne sigurnosti Josipa Perkovića i Zdravka Mustaća”, !

Nažalost, pored svih priznatih i dokazanih činjenice, i pored osude komunističkog totalitarizma od strane Vijeća Europe rezolucijama br. 1096, br. 1481, našom saborskom deklaracijom i osobito zadnjom rezolucijom Europskog parlamenta o osudi komunističkog režima i svih totalitarizama od 19.09.1919., Hrvatska je i nadalje zarobljenik te zločinačke ideologije i nesmetano se u javnom prostoru veličaju lik i djelo zločinca J.B.Tita.

Postoje apsolutno svi političko-pravni argumenti i podloge za donošenje zakona „Lex Tito“, no umjesto toga danas svjedočimo novom valu veličanja zločinca kroz naoko benignu turističku ponudu grada Zagreba pod naslovom “Walk with Tito”, iza koje se krije promocija novo-stare ideologije !? Iz javnog prostora u Hrvatskoj lustrirani su oni domoljubi, koji su osudom Tita i njegovih sljedbenika s pravom tražili lustraciju onih, koji na bilo koji način veličaju zločin i jedan notorni totalitarni režim koji je pobijeđen u oslobodilačkom i pravednom Domovinskom ratu.

 

„Zbog svega toga želimo hrvatskoj javnosti skrenuti pozornost na turistički projekt “Walk with Tito” koji se nalazi na stranicama TZ grada Zagreba.

Na upit tko je odobrio program i tko je financirao taj projekt koji nosi naziv po komunističkom diktatoru J.B. Titu, iz Turističke zajednice grada Zagreba dobili smo slijedeći odgovor:

“Turistička zajednica grada Zagreba, temeljem Zakona o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma (NN 52/2019) ima, između ostaloga, obvezu i zadaću pružati informacije o cjelovitoj turističkoj ponudi i atrakcijama na području grada Zagreba. Slijedom toga, na našoj službenoj internet stranici navedene su i sve mogućnosti i oblici organiziranih razgleda grada, što je slučaj i s razgledom koji navodite.
Turistička zajednica grada Zagreba ne pruža financijsku potporu spomenutom projektu, nije organizator istoga te također ne izdaje odobrenja ni za jednu vrstu organiziranog razgleda grada.”

Dakle, turistička zajednica naše hrvatske metropole drži da je “Walk with Tito” „atrakcija“ koju popularizira na svojim internetskim stranicama?

O projektu “Walk with Tito” nekritički je pisano u pojedinim hrvatskim medijima u formi intervjua s njegovom autoricom, izvjesnom “Zagrepčankom Danijelom Matijević.”
Jedan od tekstova nosi naslov: “U revolucionarima ima nešto seksi”.

Osim što Matijević punim ustima hvali jednog diktatora koji je mnoge hrvatske obitelji zavio u crno, gospođa poziva na razgovor o ulozi Josipa Broza Tita riječima: “Razumijem da ima ljudi kojima nije bilo dobro u bivšem sistemu i iritira ih Tito. Ali to ne znači da u 2021. ne možemo o svemu objektivno razgovarati.”

Iz gospođinih nesuvislih odgovora nisu jasne stručne kvalifikacije na osnovi kojih bi ona i s kime točno mogla razgovarati o tako važnoj temi!?

Osim ako se kao njezina kvalifikacija ne priznaje “seminar u Berlinu” koji je, prema njezinim riječima, završila i nakon kojeg je odlučila pokrenuti navedeni projekt.

Stoga vas molim da kao mjerodavno tijelo Hrvatskog sabora poduzmete potrebno, u konačnici preispitate program “Walk with Tito” gospođe Matijević i uvjerite se tko tu i koga – šeta“?

Projekt “Walk with Tito” to svakako jest! Posebice, jer je uguran u važnu gospodarsku granu kao što je turizam.

Nevjerojatan je i odgovor TZ grada Zagreba koji u svojim stranicama nudi projekt “Walk with Tito” o kojem, kako navode, ništa ne znaju, osim da ga oni – samo nude kao jednu od atrakcija?

Poštovani,

molim da poduzmete odgovarajuće korake kako biste nas, žrtve komunizma, i njihove potomke zaštitili od ovakvog perfidnog veličanja jednog od zaštitnih znakova komunističke ideologije čije posljedice vladavine nažalost i danas osjećaju mnoge hrvatske obitelji. Posebice kada obilaze grobove svojih najmilijih, žrtava Brozove “seksi” vladavine. Ako uopće imaju sreće što su pronašli i pokopali člana svojih obitelji i što nisu među obiteljima čiji su članovi završili na tko zna kojem od mnogobrojnih stratišta diljem bivše Jugoslavije.

Svakako molim i da nas o onome što ste poduzeli i obavijestite!“

U tom kontekstu saborskom „Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina“, upit je poslao g. Anto Beljo, još uvijek bez ikakvog odgovora.

Kada danas, u jeku novih svjetonazorskih sukoba na površinu izlazi istina o logoru Jasenovac, kada s druge strane ostrašćeni komunisti traže zakonsku zabranu HOS-ovog braniteljskog pozdrava iz Domovinskog rata „Za dom spremni“, događa se apsurd nad apsurdima. Zločinci imaju ekskluzivno pravo javnosti kao atrakcija grada Zagreba, jer i gradonačelnikov pas se zove Boško Buha, a pravednici, junaci Domovinskog rata i oni koji su stvarali i stvorili slobodnu, neovisnu, demokratsku i parlamentarnu Republiku Hrvatsku progonjeni su kao zvijeri. Danas u Republici Hrvatskoj, u 21. stoljeću, “Lex Tito“ ne može, a “Walk with Tito” može!? Zašto je to tako, na ova pitanja bi trebala odgovoriti gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević koji kontrolira TZ grada Zagreba, a odgovor saborskog „Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina“, na čijem je čelu Milorad Pupavac, irelevantno je uopće očekivati!? Štititi zločine i zločince, modus je operandi kojega je Milorad Pupovac savladao do savršenstva!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR