Pratite nas

Vijesti

Lijanović popustio i državi predao tražene dokumente o poticajima

Objavljeno

na

 Upravi za neizravno oporezivanje Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH, kojem je na čelu Jerko Ivanković Lijanović, napokon je dostavilo mjesecima tražene podatke o poticajima za poljoprivrednu proizvodnju.

Kako je potvrđeno iz Uprave, dokumentacija, koju je Lijanović mjesecima odbijao dostaviti, napokon je dostavljena i vrši se njezina analiza

”Polako se privode kraju kontrole na terenu. Kad sve bude okončano, javnost će saznati detalje. Mi smo u svakom slučaju ranije zatražili od svih kantonalnih ministarstava da nam dostave sve zahtjeve za poticaje koje su proslijedila na nivo Federacije BiH. Mislim da je to bio znak da više Lijanović nema šta čekati jer bi te podatke dobili s druge strane. Kako nam budu pristizali podaci o poticajima koje su kantoni proslijedili Lijanoviću, moći ćemo izvršiti kontrolu i ustanoviti je li Lijanović dostavio sve što smo tražili”, naveli su medijima iz Uprave za neizravno oporezivanje.

Gubljenje dva milijuna godišnje

Riječ je o podacima koje je Lijanović uporno odbio dostaviti i koji bi ttrebali pokzati tko je sve od ministarstva dobio poticaje od 2009. godine do danas. Podaci su zatraženi u sklopu istrage u akciji Meso, a u sklou koje istražitelji Uprave provjeravaju uvoz, odnosno krijumčarenje, mesa u BiH kojim je BiH, na ime neplaćenog PDV-a, gubila najmanje dva milijuna KM godišnje.

U pokušajima da Uprava dođe do podataka, tražila se i pomoć federalnog premijera, Nermina Nikšića, Lijanovićevog šefa, no on se javno preko medija pojadao kako ne može nagaovoriti svojeg ministra da preda dokumentaciju.

”Moja nadležnost završava samo na urgenciji, jer nemam ovlasti i mogućnosti da natjeram dotičnog ministra da vam dostavi tražene podatke. Ja ću opet reagirati i poslati urgenciju prema Ministarstvu”, pojadao se tako premijer Federacije BiH Upravi za neizravno oporezivanje BiH još u srpnju nakon što nije uspio nagovoriti Lijanovića da podatke proslijedi istražiteljima.

Lijanović u svom stilu

Uprava za neizravno oporezivanje podatke o iznosima poljoprivrednih poticaja, kao i vrijednostima otkupa žive stoke koje su plaćale određene firme poljoprivrednim proizvođačima od Lijanovićevog ministarstva zatražila je još u svibnju. No, dobili su samo dio podataka koji istražiteljima nisu bili ni od kakve koristi. Iako je uprava od početka prijetila kako će do podataka doći ”svim raspoloživim sredstvima”, makar to značilo i “aktivnosti s drugim agencijama za provođenje zakona u BiH”, Lijanović je uporno odbijao predati dokumentaciju.

U svom je stilu govorio, čak i kad su istražitelji SIPA-e i Uprave za neizravno oporezivanje tražili dokumentaciju u firmi Lijanovići d.o.o. u Širokom Brijegu, rekao kako poštuje zakone i kako će im ustupiti sve što bude potrebno.

”Ja podržavam rad naših istražnih organa. Imat će na raspolaganju sve što budu od mene trebali. U interesu mi je da im dostavim svu potrebnu dokumentaciju kako bi napravili adekvatnu istragu i utvrdili kako je sve što sam radio u skladu sa zakonom i u interesu građana FBiH”, izjavio je tada Lijanović.

Država ne grize previše

Sazvavši konferenciju za medije, na kojoj je rekao kako ga se političkim smicalicama gura u aferu s mesom, rekao je kako se ne boji eventualnog uhićenja.

”Evidentno je da se u posljednje vrijeme pripremaju medijske kampanje, proziva se ljude bez činjenica, a vrši se i pritisak na institucije. Sve je to politički pritisak na NS Radom za boljitak i mene kao dopredsjednika Vlade FBiH. Tako se žele ostvariti politički ciljevi. Cijeli ovaj pritisak je pokušaj moga discipliniranja u Vladi FBiH, ali moja je namjera podržavati one stvari za koje smatram da su u interesu građana FBiH. Isto očekujem i od svojih kolega jer se građani nalaze u jako teškoj ekonomskoj situaciji”, izjavio je Lijanović.

I dok Lijanović ne odustaje od svoje demagogije, ponavljajući kako bi dao ostavku da je ona rješenje, ali kako nije da je neće podnijeti, poljoprivrednici su podijeljeni na one biliske ministru i one koji, kako ministar tvrdi, rade samo protiv njega. S druge strane, priča o poticajima još uvijek nema kraja. Iako su sa svih strana u javnost dolazile priče kako su poticaji dijeljeni netransparenstno i kako su ih dobili podobni i bliski ministru, Lijanović ne odustaje.

No, ni država, čini se, nije previše zagrizla da riješi jednom zauvijek to pitanje. Tako j, iako je još prije godinu dana federalna uprava policije dostavila predmet tužiteljstvu vezano za kupovinu glasova i dijeljenje poticaja protiv Lijanovića, još se ništa ne događa.

Lijanovića su ”okrznule” samo male kazne, poput one za zloupotrebu kampanje Kupujmo domaće, na koju je potrošeno skoro 3,5 milijuna KM kada ga je Središnje izborno povjerenstvo kaznilo sa samo pet tisuća KM.

Velika farsa umjesto velike afere

Do tada, poljoprivrednici kukaju i prosvjeduju, a Lijanovića njegov šef, koji mu ne može ništa, proziva za rasipnost govoreći medijima kako je dijelio poticaje šakom i kapom.

Inače, akcija Meso, koja još uvijek traje, a koju je dobrim dijelom produžilo i Lijanovićevo odbijanje dostavljanja dokumentacije, temelji se na ranije pripremljenim i Tužiteljstvu BiH proslijeđenim izvještajima o postojanju sumnje da je više pravnih subjekata i s njima povezanih fizičkih osoba oštetilo proračun BiH za nekoliko desetina milijuna KM izbjegavavši plaćanje poreza prilikom uvoza, obrade i prodaje mesa. Istražitelji su otkrili zataškavanje milijuna KM poreza prilikom otkupa mesa, a u pomoć su pozvani i istražitelji Europske unije.

No, kao što je federalni premijer priznao kako Lijanoviću ne može ništa, i javnost u Bosni i Hercegovini sve više vjeruje kako je federalni ministar nedodirljiv. Iako se još prije tri godine Lijanovića i njegovu tvrku vezivalo uz višemilijunsku aferu kada je u BiH završila govedina iz Brazila, pomaka u istragama nema.

Mediji su tada brujali kako je ”na pomolu velika afera”, ali je od svega toga ispala samo velika farsa. Ostaje vidjeti hoće li Uprava za neizravno oporezivanje, sada kada je napokon dobila traženepapire, moći ”nešto napraviti” ministru. Sudovi ranije, a ni njegov šef, mu ništa nisu mogli.

dnevnoba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sotinjani uzeli pravdu u svoje ruke i podnijeli tužbu protiv Srbije

Objavljeno

na

Objavio

Sotinjani, kao i većina mjesta na tom području, još uvijek tragaju za svojim najdražim

Dragica Urukalović tijekom okupacije Sotina izgubila je oca, sestru i nekoliko članova uže obitelji. U selu je boravila do sredine studenog. Prvi puta nakon 27 godina s ekipom RTL-a odlazi u podrum kuće u kojem je bila zatočena, pišu Vijesti RTL

“Što smo radili? Ja i sestra smo morali ići. Tata je bio pošteđen kao par dana pošto je tu bio pretučen pa nije mogao, a ja i sestra smo išli na prisilni rad.”

Svi Hrvati, kao i njihove kuće bili su obilježene, a brutalno zlostavljanje svakodnevica.

“Gore su nas posjeli i da se dogovorimo, silovat će. Ja sam onda molila jer sestra je bila mlada, bila je cura, onda sam molila ako što moraju onda neka rade samnom, neka sestru ostave na miru.”

Dragicu i njezinu sestru od silovanja spasio je tada jedan mladi vojnik. No nakon izlaska iz Sotina, niti nju, ali niti oca više nije vidjela. Zatekla ih je sudbina 68-ero žitelja toga prije rata većinski hrvatskoga mjesta nadomak Vukovaru.

Poput Đure Počića koji je identificiran 1998. klasičnom metodom i pokopan na memorijalnom groblju, no…

“Prije tri godine uspostavilo se da to nisu njegovi ostaci i ponovo sam prošla svu tu kalvariju i sahranila 20 posto posmrtnih ostataka svog supruga”, kaže Amalija Počić, Đurina supruga.

Većina posmrtnih ostataka Sotinjana nađena je u masovnoj grobnici u Vučedolskim vinogradima. No upornost ovih ljudi i osobna istraga koju su vodila dovela ih je do novih spoznaja. Zahvaljujući i procesu koji je vođen u Beogradu, Žarko Milošević koji je osuđen na devet godina pokazao je još jedno mjesto masovne grobnice. Stara Ciglana, odakle su posmrtni ostaci premještani u rovove klaonice gdje su se zatrpavani zajedno sa životinjskim ostacima.

“Tu gdje je ovaj korov, tu su bili kanali gdje su se bacali od klaonice i onda im je bilo jako blizu gdje je ona šumica, to ti je ta Ciglana i onda su ih samo ovdje preko njiva dovezli tu i pobacali”, kaže Igor Matiješević, Inicijativni odbor obitelkji nestalih Sotin.

Slučaj krvnika Miloševića koji je pokazao mjesto zločina nije izoliran. Za to postoje i pisani tragovi koji su dostavljeni hrvatskom pravosuđu još prije tri godine.

No, Sotinjani ne staju. Uz pomoć države ili bez nje, traže istinu. Trenutačno su zahvaljujući prvoj presudi pred beogradskim tužiteljstvom podnijeli tužbu protiv Srbije.

Traže naknadu štete. Uz to nadaju se i skorom početku novog procesa pred Tužiteljstvom u Beogradu, za Vučedolske vinograde, ali i sve pojedinačne zločine. Zbog istine i pravde koje hrvatska žrtva zaslužuje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Objavio

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari