Pratite nas

Kronika

LIKVIDACIJA DAMIRA ĐUREKOVIĆA

Objavljeno

na

U pozadini afere oko likvidacije Stjepana Đurekovića i rasvjetljavanja uloge hrvatskih dužnosnika Udbe koji su to ubojstvo isplanirali i organizirali, javnosti je malo poznat podatak da je na sličan način ubijen i njegov sin Damir. O ubojstvu Stjepana Đurekovića poznato je gotovo sve, potrebno je samo utvrditi ulogu šefa hrvatskih tajnih službi – Josipa Perkovića, za što će se očito potruditi Njemačka, kao i Zdravka Mustača koji je neposredno prije Đurekovićevog ubojstva imenovan za zamjenika republičkog (hrvatskog) sekretara za unutarnje poslove. S obzirom da je Đureković tijesno surađivao s njemačkom obavještajnom službom BND-om, teško je za očekivati da će Lex Perković, kojeg forsira hrvatska Vlada, spriječiti njegovo izručenje, jednostavno, zbog njemačke principijelnosti.

Stjepan Đureković ubijen je 28. srpnja 1983. godine, dok je njegov sin Damir likvidiran 4 godine  kasnije. Dok su motivi za ubojstvo Stjepana Đurekovića postojali, u skladu s politikom bivše Jugoslavije prema neprijateljskoj emigraciji i protivnicima komunističkog režima, za likvidaciju Damira takvi motivi nisu postojali već je on eliminiran očito iz preventivnih razloga. Stjepan Đureović uklonjen je, najvjerojatnije, zbog političkog antikomunističkog  djelovanja, financijskih malverzacija ili njegovih obavještajnih i špijunskih aktivnosti. S obzirom da su organizatori i izvršioci njegovog ubojstva još živi, odgovor na to pitanje moguće je dobiti.

Za razliku od Stjepana Đurekovića koji je ubijen u Njemačkoj, njegov sin Damir ubijen je u Kanadi. Ubojstva hrvatskih emigranata u Kanadi bila su vrlo rijetka, i jugoslavenske tajne službe u toj zemlji izvršile su samo dvije likvidacije. Damir je bio jedna od te dvije žrtve.

Damir Đureković rođen je 1954. godine, za vrijeme dok je njegov otac Stjepan bio zaposlen u Odjelu za planiranje Vlade AP Vojvodine. Poslije se Stjepan s obitelji seli u Osijek, a potom u Sisak i zapošljava se u Rafineriji. Godine 1956. učlanjuje se u Komunističku partiju.

NIJE PIO OTVORENA PIĆA

Damir Đureković, da bi izbjegao služenje vojnog roka 1. srpnja 1981. godine bježi u Njemačku. Godinu dana nakon toga sinu se priključuje i Stjepan i on, 24. travnja 1982. godine odlazi, također u Njemačku, a njegova supruga Gizela ostaje u Hrvatskoj. Ostaje u kontaktima sa suprugom i sinom, koji joj u jednom telefonskom razgovoru otkriva kako zna da su im na tragu Udbini agenti i da su započeli progoni. Ubrzo nakon toga počinju saslušanja Gizele u Đorđićevoj u Zagrebu. Slijede anonimne telefonske prijetnje i pritisci na nju da se odrekne sina i da se rastane od supruga.

Nekoliko mjeseci nakon ubojstva Stjepana Đurekovića, njegov sin Damir, u strahu da bi i njega mogla zadesiti slična sudbina, bježi u Kanadu u grad Calgari. Točnije, prvo dolazi u Toronto, da bi kasnije otišao u Calgari  gdje je pronašao stan u kojem je stanovao do likvidacije. Iz Calgarija često putuje u SAD. Postoje određene informacije da se bavio industrijskom špijunažom.

U emigraciji je bio vrlo oprezan. Bojao se da ga jugoslavenske tajne službe ne otruju, pa je pazio što jede i pije. Rijetko se hranio u restoranima i izbjegavao je piti točena pića. Imao je vrlo mali krug prijatelja. Prisnije se družio samo s četvoricom prijatelja koji su dolazili iz različitih sredina.

NITKO NIJE ČUO PUCANJ

Službena verzija njegove smrti je samoubojstvo iz lovačke puške, a kanadska policija o tom slučaju nikada nije provela ozbiljniju istragu. Kao potvrda da se radilo o samoubojstvu «pronađeno» je oproštajno pismo pisano na pisaćoj mašini. No, sada slijede činjenice koje se nikako ne uklapaju u priču o samoubojstvu.

Damir Đureković stanovao je u svojem apartmanu na trećem ili četvrtom katu, u zgradi koja ima čuvara ili recepcionara, kao što se to može ponekad vidjeti u američkim filmovima. Samoubojstvo je navodno izvršeno u njegovom stanu lovačkom puškom, ali nitko nije čuo pucanj. Poznato je kako na lovačku pušku (sačmaricu) nije moguće montirati prigušivač, pa je čudno kako je to samoubojstvo ili ubojstvo u stanu nečujno obavljeno. Prema informacijama koje sam dobio od Ive J. iz Kanade, koji je osobno obišao Damirov stan u kojem je pronađen njegov leš, sve upućuje na vrlo neobične okolnosti u kojime je «samoubojstvo» počinjeno. Damirovo tijelo pronađeno je na insistiranje njegovog prijatelja s fitnessa koji se prvo raspituje o njemu na recepciji, s obzirom da ga neko vrijeme nije vidio u dvorani. Odlaze do njegovog apartmana i nalaze na zaključana vrata koja su dodatno bila iznutra zatvorena lancem. Policija reže lanac i ulaze u apartman. Na ulaznim vratima nalaze zalijepljen otvor na vratima za poštu. Bilo je to 10. rujna 1987. godine.

Damirovo tijelo pronađeno je na krevetu s puškom u neposrednoj blizini. Pucano je u glavu, međutim na zidu koji se nalazio iza njegove glave nije bilo nikakvih tragova krvi ili sačme iz puške. Moj sugovornik nije spominjao da su u sobi bili primijećeni tragovi borbe.

DODATNE NEJASNOĆE

Oproštajno pismo započinje riječima: «Dragi prijatelju ja odlazim…»  U pismu spominje telefon gdje će primiti vijest taj prijatelj primiti neku vijest. Hrvati iz Kanade nisu mogli dobiti fotokopiju tog pisma. Mogli su ga samo vidjeti i pročitati. Stanoviti Gamulin dobiva odobrenje Damirove majke da može preuzeti njegovo tijelo, ali mu nije odobreno. Umjesto njega, tijelo preuzima konzulat koji ga šalje u Beograd, gdje je tijelo očišćeno od svih tragova.

Bez obzira na sve nejasnoće, Damirova smrt je proglašena samoubojstvom. Kanadske vlasti zaključile su ovaj slučaj, bez obzira na mnoga otvorena pitanja. Zatvaranje ovog slučaja posebno je odgovaralo i jugoslavenskim vlastima.

Osobe koje su upoznate sa slučajem ubojstva Damira Đurekovića vjeruju da ubojica dolazi iz kruga njegovih malobrojnih prijatelja, od koji je netko vjerojatno surađivao sa Službom. Ubojica bi mogao biti i jedan od njegovih poslovnih partnera ili je osoba, ili osobe, koje su to učinile stigle s tim ciljem i namjerom specijalno iz tadašnje Jugoslavije.

Darko Petričić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Iz Svijeta

Lübeck – Napadač s nožem ozlijedio 14 osoba

Objavljeno

na

Objavio

Jedan muškarac nožem je napao ljude u busu u njemačkom gradu Lübecku.

Kako piše njemački ln-online, prema iskazu svjedoka, do napada je došlo nakon što je napadač na pod bacio ruksak iz kojeg se krenulo dimiti.
Ljudi su počeli vrištati, a napadač je krenuo u pohod u kojem je ozljeđeno 14 osoba, a prema posljednjim informacijama, nema mrtvih, piše VečernjiList.

Da je do napada došlo potvrdila je i policija, koja je obavijestila da su raspoložive snage na terenu. Također, dodaju kako je napadač uhićen na licu mjesta. Neki lokalni mediji spominju da je uz nož imao i pištolj, ali to još nije potvrđeno.

Policija pokrajine Schleswig-Holstein, u kojoj se nalazi Luebeck, ranije je na svom Twitter profilu objavila kako je u gradu u tijeku velika policijska akcija.

– U Luebecku je u tijeku veliko raspoređivanje policije” napisali su iz policije. “Istražujemo situaciju te ćemo se kasnije javiti s više informacija”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Kapetan Dragan pobjesnio u sudnici: ‘Ovo je fašistički progon, pa mene je i JNA mrzila’

Objavljeno

na

Objavio

Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, kojega optužnica Županijskog državnog odvjetništva tereti za ratne zločine nad hrvatskim vojnicima i civilima u četvrtak je iznoseći svoju obranu na splitskom Županijskom sudu odbacio krivnju za sve što mu se optužnicom stavlja na teret

Vasiljković je iznio obranu, ali nije želio odgovarati na pitanja sudskog vijeća, optužbe i obrane. Kazao je da je cijeli sudski proces ‘opsesivno fašistički progon‘, a nakon što ga je sudac Damir Romac upozorio da ne vrijeđa nastavio je da od procesa ne bi ostalo ništa ‘kada bi isključili fašizaciju Hrvatske‘.

Odbacio je tvrdnje da je ikada imao veze sa zatvorom na kninskoj tvrđavi upitavši kako netko može biti ratni zarobljenik prije rata s obzirom da je rat u Knin došao 1995.

‘Ja sam dao prijedlog da se zatvor izmjesti i napravi mokri čvor. Ne znam kome je palo napamet da me predstavi kao čuvara zatvora kada je tamo bilo toliko puno policije. Želim reći kako sam 12 godina zatvoren od čega 11 godina bez optužnice. Oduzeli su mi 12 godina života. Čak su i Alojzija Stepinca držali u kućnom pritvoru, a ja sam 12 godina u zatvoru’, kazao je Vasiljković.

U svojoj je obrani kazao i da je Glinu napustio 27. srpnja u 14 sati, a u optužnici ga se tereti da je djela počinio 30. srpnja. Istaknuo je kako je ‘komično’ sve ono što o tom slučaju pišu novine.

‘Veće su šanse da sam zapovijedao Anti Gotovini nego JNA. Pa oni su mene mrzili. Ne samo da nisam počinio ratni zločin nego se zapitajte zašto sam postao to što jesam’, rekao je Vasiljković na kraju svoje obrane.

Vasiljković je optužen da je kao zapovjednik Jedinice za posebne namjene u sastavu paravojnih srpskih postrojbi, odnosno zapovjednik Nastavnog centra za obuku pripadnika specijalnih postrojbi Alfa, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije.

Na teret mu se stavlja da je tijekom lipnja i srpnja 1991. u zatvoru na kninskoj tvrđavi te tijekom veljače 1993. u Bruškoj kod Benkovca mučio, zlostavljao i usmrćivao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije.

Uz to je optužen i da je tijekom srpnja 1991. u Glini, u dogovoru sa zapovjednikom tenkovske jedinice JNA, izradio plan napada na tamošnju policijsku postaju te prigradsko naselje Jukinac, sela Gornji i Donji Viduševac, a potom i njihovo zauzimanje.

Tijekom napada su oštećeni i uništeni civilni objekti, stanovništvo natjerano na bijeg, opljačkana je imovina, a ubijeni su i ranjeni civili od kojih i jedan strani novinar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari