Pratite nas

Komentar

„Ljevičarenje“ u Hrvatskoj je još uvijek onaj stari boljševizam

Objavljeno

na

Već se ne znam koliko desetljeća širi propaganda o tome da su „desničari“ zadrti, nepismeni i neobrazovani, a ljevičari su pak prosvijećeni, moderni, produhovljeni, napredni i još mnoštvo privlačnih epiteta; međutim zašto je tomu tako?

[ad id=”93788″]

Pa baš zato što je upravo suprotno istina; naime, nećete upoznati obrazovanijeg čovjeka od, primjerice teologa, napose ako je isusovac! Desetljećima se širi „priča“ da desničari žive na selu, a mudri, obrazovani ljevičari u gradu; no nitko se ne pita kakve veze ima tko gdje živi?! Istina je da su svi ljevičari, osim nekoliko njih u svijetu, teško neobrazovani, počev od Chomskog koji tvrdi da je filozof jezika (i anarhist!), a ne zna ni jedan jezik, do Habermasa, koji frflja jer ima zečju usnu (stoga nije ni čudo da je napisao 2000 stranica o teoriji komunikacije), do Žižeka kojemu je najveći intelektualni doseg komentiranje filmova iz Hollywooda i čitanje Staljinove poezije.

No, Chomsky, Habermas, Eagleton i ostali koji provode besane noći u svojim dvorcima (ne vilama, ne kućerinama, ne vikendicama, već dvorcima) brinući nad „fašizacijom“, t.j. nacifikacijom i fragmentacijom Europe i SAD-a, vapeći za pomoći obespravljenima i utlačenima, promičući „liberalnost“, „multikulturalizam“, kritizirajući kapitalizam (koji im je omogućio te dvorce) i pozivajući na toleranciju i uvažavanje, nije jasno da sami sebi uskaču u licemjernu gubicu. Za njima se, naravno, povode svi t. zv. ljevičari, utapajući se u imbecilnim idejama jednakosti i bratstva, uključujući i naše domaće priučene ala Milanovića i prave četnike, poput Pusićke (i Zoran i Vesna).

Onaj tko ima ikakvog pojma o povijesti čovječanstva, zasigurno zna da ljudi borave na ovoj zemlji već mnogo godina i da se od starog Egipta, odnosno od Abrahama i Mezopotamije, Indije i Kine ništa nije promijenilo; izuzev što se Sin Božji objavio ljudima i otkupio njihove grijehe, no to je odulja tema…, i mobitel, naravno!

Vrijednosti iznjedrene u 19. stoljeću, vrijednosti nacionalne, građanske države, kojom upravljaju zakoni, a ne pojedinci, te bi vrijednosti trebale biti vrhunske u suvremenom poretku. No, one se proglašavaju nazadnima, dok se primjerice, bedastoće i pizdarije bradatog Židova iz Triera (Marxa), kojemu je svijetla točka dana bila „zašlatati“ sobaricu po stražnjici, njegove se gluposti propagiraju gdje god i kad god, naravno, prikriveno raznim terminologijama i izrazima. Je li napokon svima jasno što se Africi dogodilo kad im je drug Tito uvalio „Komunistički manifest“ i kalašljikove, a onda ih učlanjenjem u Pokret nesvrstanih uvjerio kako su oni važni?

Jedna od žalosnijih stvari koje danas možete čuti jest ta da je Hrvatskoj bilo najbolje za vrijeme Austro-Ugarske. Zamislite koliko je taj narod napaćen kad vapi za državnom tvorevinom od prije sto godina, koje se nitko ne može sjećati?! Zamislite koliko je teška situacija, kad Hrvatice i Hrvati, koji su sanjali samostalnu državu preko 1000 godina, danas govore kako je bilo bolje u ropstvu?! Razne mađarizacije, germanizacije, talijanizacije, srbizacije, titoizacije: obespravljenost, korumpiranost, krvoprolića, vješanja, strjeljanja – sve je to prihvatljivije od suvremenog stanja?

Naravno, svaki će Hrvat prije prihvatiti germanizaciju i talijanizaciju od posrbljivanja – a to je upravo ono što se činilo 15 dugih i mučnih godina u Republici Hrvatskoj; pod krinkom „prosvjećenosti“, „naprednosti“, „osvještenosti“, „građanstva“, vršila se jugoslavenska (čitaj: velikosrpska) politka Zagreba i Beograda. I tu je najveći grijeh Hrvata – što su „popušili“ „ljevičarsku“ propagandu, što su zaista povjerovali lažima koje se šire svijetom već 70 godina, a 15 godina u neovisnoj Hrvatskoj, što im je važnije biti „liberalnim“ no biti Hrvatima?

No upravo stoga se „ljevičarenju“ stavljaju navodnici, jer ono u Hrvatskoj ne postoji. To je još uvijek onaj stari boljševizam. Istina to je još uvijek smatra „naprednijim“, što se više propagira i širi, upravo je stoga veća laž. Naime, na sve se načine pokušalo zatrti domoljublje, rodoljublje, od uništavanja jezika do banalne stvari poput zabrane prisustvovanja navijačima na nogometnim utakmicama, no nitko od tog priglupog i naivnog naroda nikad nije postavio pitanje – zašto?! Nitko nije promislio svojom „čupom“ i zamislio se nad svime što nude mediji i razni dnevni listovi. Oni su jednostavno prihvaćali da su ideje „socijaldemokracije“ – ponavljam se – koje u Hrvatskoj ne postoje, „ispravne“ ideje „razvijenih“ i „uznapredovalih“, dok su domoljublje, rodoljublje te ljubav spram vlastitoga „nazadno“ i obilježje „zadrtih seljačina“ iz seoskih zabiti.

Kao što bjesomučni i sve žešći (medijski i politički) napadi na Tomislava Karamarka zapravo pokazuju da je on pravi čovjek za vođenje Hrvatske u ovom trenutku, tako i ustrajuća propaganda da su ljevičari obrazovani, a desničari neuka i zadrta gamad, postaje sve prozirnija i nevjerodostojnija. Istina je da u životu nećete sresti nepismenijeg, neobrazovanijeg, neukijeg čovjeka od onoga koji sebe krsti ljevičarem ili liberalom. Nitko ne govori da su oni loši ili zli ljudi; samo su neupućeni, sirote, zabludjele, izgubljene ovčice koje nemaju vlastiti stav i vlastito mišljenje – to im ipak ne treba uzeti za zlo…

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Petrov o Vrdoljaku: ‘Da nije tragično, bilo bi komično’

Objavljeno

na

Objavio

Šef Mosta Božo Petrov komentirao je povratak Ivana Vrdoljaka na čelo HNS-a, kao i njegove najave 5 ključnih politika te stranke o kojima je danas govorio HNS-ovac

‘Da nije tragično, bilo bi komično. Jedina stvar koju je rekao i koja je točna je da Most noćna mora koruptivnog djelovanja. Njegove izjave su komične, no njegovo je djelovanje bilo izuzetno štetno’, kazao je Petrov, piše N1

Očekuje li da će se Vrdoljak vratiti u Vladu, upitan je.

‘Sve je moguće. Ono što je on govorio da je nemoguće, pokazalo je da je laž’, govori Petrov.

Govoreći o stanju u Mostu, odnosno o odlasku Vlahe Orepića, Petrov je ponovio da Orepiću želi sreću u političkom djelovanju te da je Most okrenut prema budućnosti. ‘O bivšima sve najbolje’, kazao je Petrov.

Na pitanje hoće li biti predsjednički kandidat – kazao je da će biti onako kako odluči Most.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Zorica Gregurić: Ratna odšteta se ne može vezati uz odluke haškog suda jer je činjenica da je izvršena agresija na RH

Objavljeno

na

Objavio

U kolovozu 1996. donesen je Sporazum prema kojem su se Hrvatska i Srbija obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nije dogodilo i naknada do sada nije isplaćena.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, u razgovoru za Narod.hr ističe kako je u svakom slučaju za to odgovorna Vlada RH.

“U vrijeme kada je imala priliku, obzirom da je potpisan Sporazum, oni ga nisu proveli. To stoji i dalje. Ratna odšteta se ne može vezati na bilo kakve odluke haškog suda jer je činjenica da je Srbija i Crna Gora uz pomoć JNA izvršila agresiju na teritorij RH.”

Gregurić se sjeća napada i razaranja za koja je Hrvatska trebala tražiti odštetu:

“S teritorija Republike Srbije prvi napad na Hrvatsku je Erdut. Što se tiče bombardiranja iz zraka, njih je bilo i ranije, ali prvi zemljani napad s teritorija na teritorij bio je 25. srpnja 1991. godine. Poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je ranjeno.

O Vukovaru ne moramo uopće govoriti. Postoje zapisi, video zapisi, svjedočenja, sudske odluke itd. Republika Hrvatska s punim pravom može tražiti odštetu za ratna razaranja od Srbije i od Crne Gore. Ovdje govorim o ratnim razaranjima. Moraju biti uključene i odštete za bespravna i protupravna zatočenja, mučenja pripadnika HV-a i redarstvenih snaga, a jednako tako i civila.”

Nastavlja kako Hrvatska prema međunarodnom pravu može tražiti odštetu.

“Postoje pravni temelji. Međutim ono što nikome u Hrvatskoj nije jasno je to da kada netko treba platiti za razaranja, smrti, sakaćenja, invalidnost, zatočenja… Kako god nazvali takva razaranja i uništavanja, nije jasno zašto nijedna vlast do sada nije potraživala odštetu. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, pripadnicima redarstvenih snaga i specijalne policije, jednako kao i o civilima”, kaže Gregurić.

Osvrnula se i na Zakon o braniteljima:

“Kao što je bilo zadnjih dana prilikom izglasavanja Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, glavni napad je bio to da smo veliko opterećenje za proračun, da smo privilegirani… Umjesto da glavni prigovor bude zašto Vlada RH do sada nije potegnula pitanje plaćanja. Ne mora uopće potezati to pitanje. Zašto nije samo proveden Sporazum?”, pita se Zorica Gregurić.

Narod.hr

 

Vesna Balažević i Zorica Gregurić dobrovoljno su otišle u vukovarsku bolnicu 1991. i ostale do kraja

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari