Pratite nas

Ljubav je …

Objavljeno

na

Ljubav je moja prababa koja je izgubila tri sina na Blajburgu i koja je do zadnjeg dana svog života, stamena i uspravna, odlazila na uzvisinu s koje se vidi cesta, nadajući se da će oni odnekud ipak stići. Tamo je odlazila i jer je do zadnjeg dana svog života tu u miru sivog kamenja mogla isplakati dušu. A zatim bi se vratila obitelji i obavezama, nasmijana, kao da je život tek perce na dlanu. I nikad nas nije naučila koga bi se to trebalo mrziti.

Ljubav je kad na autostopu povezeš onoga kojeg cijela mahala ispljune. Šta ima veze što nije okupan? Boj se smrada ljudskih duša, a ne znoja. Ljubav je kad zagrliš one koje svi prekriže. I daš deset maraka kad imaš. Da im se nađe. Kad hodaš svojom utabanom stazom, a ne mahalskom. Šta ima veze što će te žugati iza svojih heklanih zastora? Za to su upravo isheklani. Prst u uho i laganica.

Ljubav je potresna priča koju čuvam u torbi ma gdje da jesam, a koju je napisala divna gospođa o svojim ratnim godinama u Sarajevu, kad je kroz tunel prošla s malodobnim djetetom u naručju, a ispod uplašenog džempera je kucalo srce još nerođene bebe s kojom je bila trudna. Njezina dva sina danas su prekrasni mladići i moji prijatelji. I sad zamisli da ih nema. Kao što nema na tisuće ubijene djece. A to je, vidiš, ljubav. Kad je rat i kad si luđački hrabar. Kad i ne znaš otkud više izvlačiš tu snagu koja te i samog plaši. Ali jedno znaš – da ćeš dati sve od sebe da djeca u tvom naručju postanu nečiji prijatelji, nečija ljubav i roditelji. Nečija budućnost. Zbog tog traješ unatoč granatama. Unatoč strahu.

Ljubav je kad joj nisu dali da pođe za njega. Pa danas priča sama sa sobom dole u trskama pokraj rijeke, još lijepa kao nekada. Danas, kad više nema kome biti lijepa.

Ljubav su posvojena djeca. Ljudi koji su posvojili djecu. Koji su na ramenima ponijeli svu surovu birokraciju i okrutnost konzervativnog komšiluka. Ljudi koji danas istim komšilukom prođu s ponosom kao da su upravo dobili Nobela. I jesu. Pet, a ne jednog. Sve u istoj osobi. Koju su spasili od kaosa.

Ljubav su dvoje. Jutros u mostarskoj bolnici. Skupa imaju brat bratu dvjesto godina. On joj jednim ispucalim dlanom gura kolica, sporo, ali strpljivo; dok joj drugim popravlja kosu. Zatim joj u kiosku preko puta kupi lizalo. Pa mu se ona izbelji onim kričavo-plavim jezikom, te se smijući oteturaju niz ulicu u sunčan dan.

Ljubav je kad nebo odigra klikera i prave ljude često raspe u krive gradove, krive prostore, kriva vremena i sve nešto krivo, da se ne daj Bože, ne sretnu takvi, najpraviji jedno za drugo. A ako se protivno svemu i svakome, ipak sretnu, oblaci kidaju horizont onim niskim, bučnim gromovima koji ubijaju na mjestu. Ljubav je tona nesretnih ljudi koji dišu u stoljećima gluhih čežnji i upravo sada na prozorima čekaju. Kao moja prababa njih trojicu. Čekaju da bar jednom zajedno gledaju, s istog jastuka istu paučinu u istom ćošku iste kuće. Ali nema kuće za takve. Vanjsko svjetlo u njihovim životima danas pale neki sasvim drugi ljudi. I to je bolan ljubav…Ljudi koji se naizgled smiju i hodaju, a sve je tamo iza njihovih očiju umrlo. Od onog groma. Od ljubavi.

Budi zato pažljiv s ljudima. Nikad ne znaš kakvu ljubav nose negdje unutra. Svi smo mi neispričana priča. Poznata samo sebi kad smo sami sa sobom.

Martina Mlinarević Sopta

Što vi mislite o ovoj temi?

Religija i Vjera

Papin izaslanik za Međugorje formalno počeo svoju službu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Apostolski vizitator za Međugorje, nadbiskup varšavsko-praški mons. Henryk Hoser, u nedjelju je formalno počeo svoju službu u Međugorju.

Na početku svete mise koju je predvodio monsinjor Hoser pročitano je pismo pape Franje u kojem ga on imenuje posebnim izaslanikom, odnosno apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za Međugorje.

U tom je pismu Papa izrazio želju da se posveti osobita pozornost na pastoral te mu se dodjeljuju sve potrebne ovlasti.

Hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko poželio mu je dobrodošlicu i kazao da se radi o povijesnom događaju jer na misi prisustvuje i sam apostolski nuncij u BiH te je izrazio očekivanje da će Međugorje pod vodstvom mons. Hosera “napredovati na hodočasničkom putu”.

Hoser je rekao kako je velika uloga Međugorja u zagovoru mira u svijetu i u toj zemlji.

“Istina je, svijet silno treba mir. Mir u srcu, u obitelji, mir u društvu i mir u svijetu koji svi toliko žele”.

Svrha je poslanja apostolskoga vizitatora osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće.

Riječ je o isključivo pastoralnoj službi koja se nastavlja na misiju posebnoga izaslanika Svete Stolice za župu Međugorje, koja je bila povjerena mons. Hoseru u veljači prošle godine, a koju je dovršio u prethodnim mjesecima.

Mons. Hoser u medijskim je istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981., mogla biti priznata.

Prema tvrdnjama tada šestero djece Gospa se ukazala prvi put 24. lipnja 1981. godine. Nekima ukazanja traju do danas. Zbog svojih poruka Gospu iz Međugorja naziva se Kraljicom mira.

Sveta Stolica utemeljila je posebno povjerenstvo koje je istraživalo fenomen Gospinih ukazanja u Međugorju. Po dovršetku posla svoj su izvještaj dostavili Kongregaciji za nauk vjere.

Hoser je u kolovozu prošle godine izjavio da će “Sveti Otac najvjerojatnije priznati prva Gospina ukazanja u Međugorju”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Na Pomenu obilježena 25. obljetnica stradanja hrvatskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata općine Tomislavgrad, na Pomenu iznad Doljana danas je održan komemorativni događaj „Spomen na Pomen“, tijekom kojega je otkrivena spomen-ploča za osam hrvatskih branitelja, stradalih na jablaničkome bojištu: Josipa Mioča, Pericu Kutlešu, Franu Krištu, Marka Belića, Matu Mamića, Miću Šokčića, Antu Luketića i Željka Bogdana, piše rama-prozor.info

Spomenuta udruga je 2014. godine postavila spomen-ploču na kojoj su upisana imena hrvatskih branitelja stradalih upravo na ovome mjestu: Ljilje Zrno, Ivana Radoša, Ivana Petrovića, Martina Baćka.

Kako bi se odala počast svim hrvatskim braniteljima stradalima na ovome nekadašnjem bojištu, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata pokrenula je inicijativu za postavljanje ploče na kojoj će biti upisana imena i preostalih stradalih branitelja, kao lokaciji središnje komemoracije za sve stradale na ovoj bojišnici.

Brojna rodbina, prijatelji, suborci, ratni zapovjednici te druge osobe iz društvenog i političkog života, kako iz ratnog vremena tako i sada, okupili su se na Pomenu gdje su se na dostojanstven način, uz polaganje vijenaca i paljenje svijeća, prisjetili poginulih tomislavgradskih i ramskih hrvatskih branitelja koji su tijekom ratne 1993. godine dali svoje živote.

Polaganje vijenaca održano je 10,30 sati, nakon čega je svetu misu u 11 sati predvodio gvardijan tomislavgradskoga franjevačkoga samostana fra Sretan Ćurčić uz suslavlje župnika župe Doljani fra Ivana Pervana.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari