Pratite nas

Intervju

Ljubo Jurčić: Ako lista ‘za Premijera’ ostvari željeni rezultat – MOST ispada ‘iz igre’

Objavljeno

na

Doktor ekonomskih znanosti, sveučilišni profesor, bivši ministar i saborski zastupnik Ljubo Jurčić rođen je 20. ožujka 1954. u Ružićima kod Gruda u Bosni i Hercegovini. Po završetku osnovne škole mladi Ljubo Jurčić preselio se u Zagreb. Tu se, po maturi u elektrotehničkoj školi, upisao na Fakultet za vanjsku trgovinu koji se kasnije spojio s Ekonomskim fakultetom. Diplomirao je 1981., a 1985. magistrirao s radnjom Analiza uvozne zavisnosti jugoslavenske privrede u razdoblju 1966-1982.. Godine 1992. odlazi na Babson International Colloquium for Entrepreneurship Educators, a 1997. na zagrebačkoj “Ekonomiji” stječe titulu doktora ekonomskih znanosti, s disertacijom Strukturna analiza uvozne ovisnosti hrvatske privrede. Tu je i danas profesor na Katedri za međunarodnu ekonomiju. Prvi je na listi Koalicije ‘za Premijera’ u VII izbornoj jedinici. S profesorom Jurčićem razgovarao je naš Ante Rašić.

Kamenjar: Gospodine profesore, prije pitanja iz vašeg djelokruga djelovanja par političkih pitanja.

Kampanja za izvanredne izbore u punom je jeku, polako se stvara budući odnos snaga u Saboru. Po svim ispitivanjima, koalicija okupljena oko Milana Bandića, a čiji ste i Vi član, mogla bi biti ključ saborske većine odnosno formiranja vlade. Može li koalicija okupljena oko Milana Bandića osim u zagrebačkim izbornim jedinicama, te u 3 izbornoj jedinici, gdje je utvrda Ratka Čačića polučiti ulazni mandat u još nekoj izbornoj jedinici. Kolikoj mandata bi se smatrao dobrim izbornim rezultatom.

Jurčić: Sve ovisi o raspoloženju građana. Naša koalicija izlazi u svim izbornim jedinicama s kvalitetnim ljudima na listama. To su ljudi koji imaju znanje, iskustvo i potvrđene rezultate. Ukoliko atmosfera među hrvatskom biračima bude okrenuta prema traženju rješenja za konkretna životne probleme i prema ljudima koji to dokazano, u drugima situacijama, mogu napraviti, onda naša koalicija ima šanse dobiti zastupnika u svakoj izbornoj jedinici, a u izbornim jedinicama koje zahvaćaju grad Zagreb i više od jednog zastupnika. Dobrim rezultatom smatrali bi broj zastupnika s kojima se može utjecati na formiranje politika kojima bi se rješavali hrvatski problemi i ostvarivali hrvatski ciljevi.

Kamenjar: Koalicija okupljen oko osovine MB 365 izuzetno je zanimljiva po svom sastavu, gledano svjetonazorski, profesionalno, obrazovno. Po svemu bi ova koalicija trebala nositi naziv Narodna koalicija, a ne koalicija okupljena oko SDP. U vašoj koaliciji imamo lijevi centar, centar i desni centar, ali i umirovljeničke opcije poput BUZ-a, koji je nositelj socijalne komponente.

Jurčić: Naša koalicija nije okupljena da branimo neku klasičnu, isključivu ideologiju, samu po sebi, i na taj način se promoviramo kao „čuvari neke revolucije“. Kad smo osnivali stranku Novi val – stranku razvoja, u razgovorima smo se dotakli stotinu problema koje muče hrvatske ljude i dvadesetak ciljeva koje bi Hrvatska u narednom razdoblju trebala ostvariti. U praktičnoj politici tako širok raspon problema i ciljeva je neostvariv. Praktična politika postavlja hijerarhiju ciljeva, tj njihove prioritete u rješavanju kao i raspoloživa potrebna sredstva za njihovo rješavanja. Stranku smo osnovali okupivši se oko desetak ciljeva. U koaliciju sa stankom Bandić Milan ušli smo s pet naših (ekonomskih) ciljeva prihvativši njegove uglavnom socijalne ciljeve. Ciljevi drugih koalicijskih partnera su uglavnom obuhvaćeni našim ciljevima. Budući da smo okupljeni oko praktičnih problema s kojima se suočavaju hrvatski ljudi i oko ciljeva hrvatskog naroda, odgovarao bi naziv Narodna koalicija, ne iz promotivnih nego iz sadržajnih razloga. Naša koalicija je za razvoj na tradiciji hrvatskog naroda. Razvoj naglašavaju lijeve opcije, a očuvanje tradicije desne. Mi smo za profitabilno poslovanje ali i za ravnomjernu raspodjelu nacionalnog bogatstva i dohotka. Profit je jedan od glavnih ciljeva desnih, a ravnomjerna raspodjela lijevih. Mi smo za izgradnju hrvatskog nacionalnog identiteta u europeiziranom i globalnom okruženju, dok su lijevi dominantno globalisti, a desni nacionalisti. Itd..

Kamenjar: Kad se pogledaju programske odrednice svih političkih opcija na ovim izborima, ali i općenito na hrvatskoj političkoj sceni, postavlja se pitanje postoji li u Hrvatskoj ljevica i desnica i u čemu se svjetonazorski i programski razlikuju SDP i HDZ Andreja Plenkovića.

Jurčić: Prema ponašanju političara i prema njihovim programima ne postoje. Programi i retorika izgleda da se radi prema tome što narod priča, na što se žali i što želi, i prema tome prave se programi, drže se govori i daju se izjave. To ne bi trebao biti problem ako je to način da se dobiju glasovi i dođe se u poziciju da se nešto napravi za Hrvatsku. Istinske političke stranke trebaju imati stručna, na znanosti utemeljena i s hrvatskim specifičnostima usklađene programe, tako kad dođu u poziciju vlasti da mogu praktično djelovati. Međutim, ni jedna stranka s takvim programom nije u Hrvatskoj došla na vlast. Imale su retoriku kojom su privukli birače i osvojili vlast, a kad dobiju vlast ne znaju što će s njom. Zbog toga su prve njihove reakcije iznenađenje s onim što su našli, kao da su pali s neba. Kasnije je retorika da bi oni napravili nešto dobro ali im je prethodna vlast ostavila na stotine problema a i veliki su otpori promjenama… Sve su to gluposti.. jedina je istina da njih nije ni zanimalo, jer znaju da nisu ni sposobni da nešto za hrvatsko društvo naprave. Jedini njihov interes je bilo zadovoljenje njihovih osobnih interesa. U takvoj političkoj strukturi ne može ni biti jasno profiliranih političkih stavova ili ponašanja: lijevi, desni, liberalni, konzervativni, socijalni, demokršćanski,,, itd.. Sve su oni spremni biti samo da se dokopaju pozicije. Gospodin Plenković, doduše, pokušava komunicirati demokršćanske stavove i definirati socijalnu politiku na načelima socijalnog nauka crkve. Gospodin Milanović se cijeli premijerski mandat ponašao kao konzervativni liberal, što je u potpunoj suprotnošću sa socijaldemokracijom. Sad kad je počela nova izborna kampanja shvatio je da na izbore ide sa socijaldemokratskom partijom, pa nastoji propovijedati u tom stilu. Dakle, nema se što kod njih razlikovati, jer kod ni jednih ne postoji razrađen i na nekom svjetonazoru ili ideologiji utemeljen politički program. Kad su obnašali vlast, SDP je djelovao više s konzervativnih a HDZ socijalnih pozicija!

S predstavljanja kandidata u Rijeci. Foto: Totalinfo

S predstavljanja kandidata u Rijeci. Foto: Totalinfo

Kamenjar: Politički analitičari postali su jedinstveni u tvrdnji da se izbori rješavaju u zagrebačkim izbornim jedinicama te da će dobar rezultat koalicije Za premijera donijeti pobjedu HDZ u 3 od 4 izborne jedinice i najmanje 7 mandata koalicije Za premijera. S tih 7 i jednim mandatom u 3 izbornoj jedinici, koalicija Za premijera postaje jezičac na vagi u formiranju vlade. Ono što se glasno šapuće je da bi uz HDZ-o ponavljanje rezultata s prošlih izbora, potporu manjinskih zastupnika i koalicije Za premijera novi mandatar trebao biti Andrej Plenković, dakle MOST bi ispao iz igre.

Jurčić: Svaka od deset izbornih jedinica je podjednako važna za izborni rezultat. Dvije velike stranke imaju svoje stalne glasače i oni će dobiti svoje glasove. Tu neće biti većih iznenađenja. Do promjene dolazi u 20-tak % „protestnih“ glasova koji traže nešto novo. To su na jednim izborima bili Laburisti, na drugim Orah, a na prošlim Most. U obnašanju vlasti Most se nije pokazao uspješnim. Pokušavao biti „savjest“ hrvatskoj politici i društvu, a o državničkim poslovima, politikama, sustavima i procedurama pokazao je potpuno neznanje. Zbog toga može se očekivati pad podrške Mostu na ovim izborima. Dobit će značajan broj glasova, ali zbog njihove raspodjele po izbornim jedinicama može se dogoditi niti jedan mandat, a može i deset. Uglavnom u tom rasponu. Živi zid će, vjerujem, zadržati svoje glasače. To su glasači koji su ogorčeni na državu zbog svoje situacije. Oni znaju ili osjećaju da to zastupnici Živog zida ne mogu popraviti, ali barem beskompromisno kritiziraju vladajuće ili etablirane političare. HDZ bi mogao zbog retorike i cjelokupnog nastupa novog predsjednika stranke g. Plenkovića privući kojeg novog glasača, ali mislim da neće biti dovoljno za dodatne zastupnike. Koalicija za Premijera trebala bi, objektivno, dobiti zastupnika u svakoj zagrebačkoj izbornoj jedinici, plus Čačića u trećoj, što bi moglo biti presudno u formiranju Vlade. Dakle, slažem se s Vašom konstatacijom, MOST će ispasti iz igre.

Kamenjar: Koliko ima uporište tvrdnja da MOST u koliko nije na vlasti nema svrhu postojanja.

Jurčić: Cilj bavljenja politike je sudjelovati u vlasti. Pored toga Most nema niti strukturu, niti obilježje stranke, niti je stigao izgraditi jače homogeno jezgro stranke. Ogroman uspjeh na prvim izborima sada može biti uzrok potpunog raspada u slučaju lošeg rezultata. Veliki uspjesi i nagli rast popularnosti stranke privlače lovce na brzi uspjeh, lažne Mesije, političke špekulante, interesne skupine i sl., koji se kod prvog znaka loših trendova razbježe.

Kamenjar: Kao rođenog Hercegovca, pitanje o statusu i budućnosti hrvatskog naroda u B i H jednostavno se ne može izbjeći

Jurčić: Hrvati u BiH su žrtve povijesti, nepostojanja intelektualne elite dovoljno snažne da bude potpora formiranju hrvatske politike u BiH, privatnih i grupnih interesa. Pored toga interesi druga dva naroda su puno organiziraniji i intelektualno i politički, a interesi međunarodne zajednice u BiH često nisu u skladu s interesima Hrvata u BiH. U takvoj situaciji je puno populizma i politikantstva a premalo ozbiljne i snažne politike. Ne mogu prepoznati niti tragove nekog smišljenog političkog procesa kojim bi se ojačao položaj Hrvatskog naroda.

Kamenjar: Hrvatska je suočena s velikim problemima, ali unatoč tomu otkad SDP nije na vlasti napravljen je proračun na koji nitko od velike „TROJKE“ ( MMF, ECB, EK) nije imao prigovora, a danas smo svjedoci da su ispunjene sve pretpostavke iz proračuna, kao da se isti puni izvan i iznad svih očekivanja i najvećih optimisti.

Jurčić: Hrvatsko gospodarstvo je proteklih osam godina bilo neprekinutoj krizi što se vidi u padu BDP preko 12%, sa svim socijalnim, društvenim i političkim posljedicama. Možemo reći da je Hrvatska propala 12 metara u rupu, ali se za sada nalazi u toj rupi a stabilnoj podlozi. Već 4 godine Hrvatska kao cjelina ne troši više nego što proizvodi, tako da vanjski dug ne raste nego se čak počeo smanjivati. To se događa zbog pada standarda hrvatskih građana, a ne zbog ekonomske politike hrvatske vlade. Zbog blagog oporavka EU a pogotovu svjetskog gospodarstva, svjetsko tržište traži robe, pa nešto pronađe i u Hrvatskoj zbog čega izvoz i proizvodnja rastu. Proteklih šest godina turizam u Europi raste stopom 4-5% i to se prelijeva i na Hrvatsku. Ti trendovi iz okruženja popravljaju makroekonomsku sliku Hrvatske. Uz to treba dodati smanjenje kamata na dugove i smanjenje cijena nafte, što je također utjecaj iz inozemstva. Kad se sve skupa to sastavi, Hrvatska ima gospodarski rast oko 2%, bolje punjenje proračuna, manju potrošnju i države i građana, ukupni izvoz veći od uvoza. Makroekonomski pokazatelji, ukoliko ne dođe do radikalnih negativnih promjena, će biti pozitivni, a da hrvatska vlada u tome nije sudjelovala.

Kamenjar: Po izvješću HNB-a iz Biltena br. 226., HNB očekuje da bi nakon dugo vremena deficit mogao biti ispod 3 %, a većini analitičara je jasno, poslije izvješća g. Zdravka Marića, da se isti očekuje i čak ispod 2 %, a poneki su toliki optimisti da deficit proračuna očekuju na razini 1,3 % – 1,6 % u 2016.g.

Jurčić: Hrvatskoj više apsolutno nisu problemi ovi „činovnički“ pokazatelji, kako sam rekao u prethodnom odgovoru. Hrvatskoj su problemi stvaranja proizvodnih radnih mjesta, povećanje zaposlenosti, plaća i izvoza, deblokiranje preko 300 tisuća građana i preko 30 tisuća poduzeća, povećanje broja proizvoda s većom dodanom vrijednošću, zaustavljanje iseljavanja mladih i povećanje nataliteta. Priča o „činovničkim“ deficitima i makroekonomskim koeficijentima je bitna, ali je skretanje pažnje s pravih i velikih problema i izazova. Hrvatska malom promjenom u strukturi javnih financija i promjenom u suradnji javnih i monetarnih financija može doći i do proračunskog suficita u 2017. godini. To je dobro, al nije ni blizu dovoljno da se deblokiraju građani i poduzeća, da se zaustavi exodus mladih iz Hrvatske i da se konačno počnemo približavati prosječnom EU standardu. Hrvatski građani imaju tri puta manju potrošnju od prosječnog EU građana i jedino je Bugarska iza nas. Rumunjska se izjednačila s nama, ali i Rumunjska i Bugarska imaju veće stope rasta.

Kamenjar: Kako komentirate „negativno navijačke“ procjene HNB-a, a osobito nakon isto takvih „negativnih“ procjena o rastu BDP-a koje su se pokazale pogrešnima te je HNB „ispravio“ svoje procjene na više. Smatrate li pri tom da jedna Institucija RH, u ovom slučaju HNB, tj. g. Boris Vujčić treba snositi makar dijelom „moralne sankcije“?

Jurčić: HNB je zaštićen zakonom i u njemu definiranim ciljevima: stabilnost cijena i tečaja. Taj zakon treba dopuniti ciljevima: održavanja pune zaposlenosti i ravnoteže u ekonomskim odnosima s inozemstvom. Davanje procjena od djelatnika HNB nije zakonska obveza niti odgovornost. Ali u svakom slučaju oni su svojim postupanjima pa i procjenama pridonijeli gospodarskim štetama u Hrvatskoj.

Kamenjar: Dvije rejting agencije su bile u posjeti Ekonomskom institutu Zagreb i obje su zadržale kreditni rejting na istoj razini, pod izgovorom „političke nestabilnosti“, a svi pokazatelji i elementi koji utječu na podizanje kreditnog rejtinga su pozitivni. Zar se gospoda iz EIZ-a nisu trebala „grčevitije boriti“ na temelju ekonomskih pokazatelja?

Jurčić: Kreditni rejtinzi se pokazali u ovoj situaciji nebitnim. Njihove procjene uopće više ne utječu na položaj Hrvatske. Kad je kreditni rejting Hrvatske počeo padati, prema njihovoj logici, kamate na hrvatske dugove, zbog povećanog rizika trebale su rasti. Međutim s padom kreditnog rejtinga padale su i kamate. Prenaglašena je njihova uloga. Situacija u Hrvatskoj, kao i u svakoj drugoj zemlji, preko 90% ovisi o sposobnosti Vlade. Sposobna vlada je najveći kapital koji neka zemlja može imati. EIZ nema u tome neku presudnu ulogu u određivanju rejtinga. Ono što oni znaju, već se nalazi u raznim službenim statistikama. Veću ulogu imaju velike svjetske revizorske kuća koje najbolje i najdetaljnije poznaju situaciju u 80% hrvatskih poduzeća.

Kamenjar: Kako tumačite „subjektivnost“ kreditnih agencija, te kad očekujete da će kreditni rejting RH biti podignut na „višu razinu“?

Jurčić: Kreditne agencije imaju svoju svrhu, ali one nemaju ni približno onoliki značaj koji im se pripisuje. Njihove procjene najčešće služe kao izgovor nestručnih i nesposobnih političara. Ovisno jesu li na vlasti ili u opoziciji. I bez kreditnih agenciji svatko tko se bavi malo većim poslom ili ekonomijom, puno bolje zna kakva je politička, ekonomska i financijska situacija u nekoj zemlji. Kreditni rejting će biti podignut Hrvatskoj u 2018. ako Hrvatska vlada bude stabilna u 2017. sa stabilnim izgledima do kraja mandata, ako javni i vanjski dug pokaže naznake smanjivanja, što će se vjerojatno dogoditi, i ako izvoz nastavi rasti. Naravno, podrazumijeva se mirna situacija u regionu i u Europi.

Kamenjar: Stopa registrirane nezaposlenosti, otkad SDP ne obnaša vlast u RH, je u drastičnom padu, unatoč iseljavanju. Podatci HZMO nam također kažu da je broj osiguranika u porastu.

Kako komentirate situaciju u svezi toga iako je trenutno veliki broj zaposlenika sezonski zaposlena u turizmu?

Jurčić: Ništa novo. U odgovorima na prethodna pitanja nalazi se i odgovor na ovo pitanje. Povećana potražnja iz inozemstva i roba i turistička dovela je do povećanja proizvodnje i roba i usluga, ali ne i proporcionalno i broja zaposlenih. To pokazuje da otpuštanja zbog pada posla nije bilo onoliko koliko je moglo biti. Sezonska zapošljavanja se sukladna dužini i intenzitetu sezone. Unatoč svemu, Hrvatska još uvijek ima, poslije Grčke i Španjolske najveću nezaposlenost i dvostruko veću od prosjeka Europe. Ova kretanja, zbog veličine problema, možemo nazvati blagim pozitivnim kretanjima, koji opet nisu rezultat politike hrvatske vlade nego kretanja u međunarodnoj ekonomiji.

Kamenjar: Poznato je da su prihodi od turizma u porastu, ali to nije dovoljno, tj. što bi po Vašem mišljenju RH trebala učiniti da se u budućim vremenima više oslanjamo na gospodarstvo izvan turističkog sektora jer nam je poznato da na turizam utječu i mogu utjecati razni i nepredvidivi čimbenici, kako pozitivno, tako i negativno?!

Jurčić: I U turizmu postoje još ogromne neiskorištene mogućnosti u produljenju sezone , odnosno, u proširenju lepeze turističkih proizvoda. Za to treba sustavna politika koja će uključivati skoro sva ministarstva. U industrijskom društvu, u kojem danas živimo, nema zemlje koja se razvila na turizmu. Razvoj je temeljen na industriji. Za razvoj industrije treba imati industrijsku strategiju koja uključuje procjenu strukture svjetske potražnje za narednih pedesetak godina, procjenu postojećih nacionalnih resursa i plan izgradnje fizičke i institucionalne infrastrukture, s tehnološkom i obrazovnom politikom koje će omogućiti proizvodnju proizvoda za zadovoljenje dijela svjetske potražnje.

Kamenjar: Opće poznata krilatica: „Malo i srednje poduzetništvo (obrti, OPG, …), KRALJEŽNICA je gospodarstva svake države, neovisno koja politička opcija obnašala vlast“.

Jurčić: Tako to izgleda na prvi pogled. Proizvodnja automobila treba 20-tak tisuća dijelova i nekoliko tisuća proizvođača tih dijelova ili poluproizvoda i sirovina za te dijelove. Na kraju, jedan proizvođač automobila isporuči gotov, finalni proizvod, automobil. On je veliki proizvođač, međutim ispod njega postoji grozd s tisućama malih i srednjih. Da nije njega jednog, ne bi bilo ni tisuće malih i srednjih. Kad je došla kriza, pametne zemlje nisu dominantno spašavale manje i srednje, nego one velike koji na sebe vežu tisuće manjih. Dakle treba znati proces nastajanja proizvoda. Naravno bez ovih srednji i malih nema kvalitetnog automobila. Za svaku industriju zna se složenost proizvoda, njegovi multiplikativni efekti na ostatak gospodarstva, itd… Hrvatsko gospodarstvo je počelo propadati kad je hrvatska politika prekinula vezu s hrvatskom znanošću i sve prepustila „nevidljivoj ruci“ koja se zato zove jer ne postoji, prepustila interesnim skupinama i lobistima …

Kamenjar: Što po Vašem razmišljanju treba učiniti 1. Žurno, 2. Srednjoročno, 3. Dugoročno?

Jurčić: Vlada djeluje preko politika, institucija, procedura i izbora ljudi. Sve se to može napraviti u prvoj godini mandata. U narednim godinama dolaze rezultati, obavlja se tekući kontroling efikasnosti svih mjera i odluka i vrše se potrebne korekcije. Osnova svega je Koncept dugoročnog razvoja Hrvatske za narednih 50 godina. Od praktičnih poteza u prvoj godini: stabilizirati javne financije, vanjski i unutarnji dug, usvojiti industrijsku politiku (s tehnološkom i obrazovnom) i politiku ravnomjernog regionalnog razvoja. Organizirati instituciju za provođenje procesa deblokiranja građana i uskladiti fiskalnu i monetarnu politiku s industrijskom i regionalnom. Proces oživljavanja gospodarstva i povećanje zaposlenosti krenuo bi s politikom povećanja isplativosti proizvodnje, rada i izvoza u Hrvatskoj. Cilj treba biti zdrava i stabilna stopa rasta od najmanje 4% za dvije godine, a 7% za četiri godine. U roku od četiri godine udio ukupnog uvoza u bruto domaćem proizvodu treba podići sa sadašnjih 40 na najmanje 60%. Zbog toga, politika povećanja izvoza ima jedno od značajnijih mjesta.

Dugoročno, glavne investicije bi bile Demografske investicije. Za dugoročno održivi razvoj Hrvatske, uz demografske investicije nužna je i politika zaštite prirode i okoliša i obrazovanje mladih ljudi za ovladavanjem tehnologijama pomoću kojih će na najefikasniji, zdrav i održiv način pretvarati hrvatske resurse u tržišne robe i usluge u korist hrvatskih ljudi.

Kamenjar: Koje parafiskalne i ine druge namete Država mora ukinuti da bi i „naša kralježnica gospodarstva“ „prodisala“?

Jurčić: Vjerojatno ima parafiskalnih davanja koja nisu dobro odmjerena. Uglavnom to je jedna od iluzija da su one prepreke. Ta rasprava je više štetna nego korisna jer skreće pažnju s osnovnog problema, a to je: u Hrvatskoj se uglavnom proizvode proizvodi s malom dodanom vrijednošću. Iz dodane vrijednosti isplaćuje se plaće i sva davanja. Umjesto politike razvoja proizvoda s većom dodanom vrijednosti na djelu je politika pritiska na plaće, doprinose, i sl. Hrvatska uvozi proizvode u koje su ugrađeni i veći parafiskalni nameti i veće plaće nego što je to u Hrvatskoj. Problem je u monetarnoj i fiskalnoj politici i nepostojanju industrijske politike, koje ne potiču promjenu gospodarske strukture i stvaranje uvjeta za proizvodnju proizvoda s većom dodanom vrijednošću.

Kamenjar: Možete li na temelju trenutnih pokazatelja u RH pokušati odgovoriti na vječno pitanje: Koliki će, po Vašem razmišljanju ili izračunima, biti rast BDP-a na godišnjoj razini 2016. iako je još daleko do kraja godine?

Jurčić: Ostvarit će se „prirodne stopa rasta“ oko 2%. Hoće li biti malo veća ili manja, ovisi o poljoprivredno žetvi, računajući već sada da će turistička biti dobra. Prirodna stopa se ostvaruje kad Vlada ne donosi nikakve mjere. Budući da mjera nema već dvije godine, imajući u vidu strukturu hrvatskog gospodarstva i duh hrvatskih ljudi u postojećem međunarodnom okruženju, to bi trebalo ispasti oko 2%. Uz dobru poljoprivrednu žetvu i „efekt opruge“ ( zbog duge krize koja je bila rezultat mjera Vlade, a sad te mjere popuštaju), i uz malo sreće mogla bi se približiti i 3%.

Kamenjar: Rastom BDP-a, pomaže se svim kategorijama društva, od blokiranih, umirovljenika, ugroženima, onima na granici siromaštva, ….. imate li kakvu ideju ili idejni ili pak gotov plan za dodatno povećanje rasta BDP-a i možete li ga (u kratko) obrazložiti?!

Jurčić: Moj plan i je dignuti stopu rasta u roku od dvije godine iznad ove prirodne stope od 2% na 4%. Rast proizvodnje dolazi iz isplativosti proizvodnje i potražnje. Isplativost ovisi o monetarnoj i fiskalnoj politici, a potražnja dolazi s domaćeg tržišta i inozemstva. U prvoj godini mandata politikom javnih i monetarnih financija povećat će se isplativost proizvodnje u mnogim djelatnostima, stvorit će se dodatna i osobna i investicijska potražnja. U roku od dvije godine plan je povećati izvoz roba oko 15 %. Sve skupa to bi rezultiralo rastom BDP oko 4% za dvije godine i oko 7% za četiri godine.

Kamenjar: Kako komentirate predizborne najave pojedinih poreznih rasterećenja dvije najjače stranke: koja biste smanjenja poreza podržali, koja odbacili, a koja preskočena dodali?

Jurčić: Predizborne najave su upravo to, služe za izbore. Smanjenje PDV bi podržao a poreza na dobit ne. Međutim, kriva je pretpostavka da će u Hrvatskim uvjetima smanjenje poreza povećati proizvodnju. Zbog toga, moj plan se sastoji od tri dijela: prvo sustavnim mjerama povećati domaću proizvodnju i izvoz. Kad te mjere u roku jedne godine pokažu rezultate, početi smanjivati PDV što bi trebalo dodatno povećati kupovnu moć i dodatno povući proizvodnju. Ako bi sve mjere , koje planiramo provesti djelovale do 80%, za što postoji velika vjerojatnost, PDV bi u hrvatskoj moga pasti na svoj „prirodni nivo“ od 20%.

Kamenjar: S obzirom na najavljena porezna rasterećenja, za očekivati je da će se povećati proračunski deficit. Koje reformske mjere s ciljem smanjenja proračunskih rashoda predlažete? Hoćete li povećanje deficita financirati javnim dugom

Jurčić: Proračunski deficit se uvijek pretvara u javni dug, plus kamate. Javni dug i deficit nisu sami po sebi problem. Veći problem je u što su uloženi. Ako se njima samo pokrivaju gubici javnih poduzeća i drugih, onda je taj dug loš. Ako je današnji dug uložen u razvoj, onda se on bez problema otplaćuje u narednih 10-20 godina i još podiže BDP. Dakle, u mojom politici, javne financije su samo jedan dio koji uklopljen u cjeloviti sustav povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, gdje postoji puno više nefinancijskih elemenata.

Kamenjar: Je li za Hrvatsku i danas aktualna vaša industrijska politika 4 x 4, koju ste kao premijerski kandidat SDP-a promovirali uoči izbora 2007., s ciljem poticanja točno specificiranih djelatnosti koje treba razvijati u svakoj pojedinoj županiji? Što treba promijeniti u ekonomskoj politici kako bi se poticala reindustrijalizacija i što mislite zašto nijedna hrvatska Vlada od 1990. do danas to nije činila?

Jurčić: Da je ta politika provedena, za što nije bilo objektivnih prepreka, jedina prepreka je bila „tašta“ i nesposobna politika, danas u Hrvatskoj ne bi pričali niti o krizi niti o iseljavanju, niti o blokadama građana i poduzeća. Ta politika nije moja izmišljotina. Takve politike su provodile sve danas razvijene zemlje kad su razvijale i danas ih provode za novi razvoj. Ako pogledate iz svemira Ameriku, Englesku, Njemačku ili Japan, i mnoge druge zemlje koje su visoko razvijena tržišta (na različite načine), ali primijetit ćete grupiranje industrija. Primjerice, nekad automobilske ili tekstilne, danas informatičke ili biotehnologijske locirane su određenim područjima. Niti Las Vegas, niti Hollywood nisu nastali slučajno na tim mjestima, vođeni „nevidljivom rukom“.

Moja industrijska politika 4×4, više je bila za promociju, jer je lako ulazila u uho, a bila je zima i led na cesti pa smo svi željeli pogon na četiri kotača. Smisao te politike je da bi država kroz industrijsku (tehnološku i obrazovnu) i regionalnu politiku, potpomognutu s politikom javnih i monetarnih financija, u svakom dijelu Hrvatske trebala stvoriti uvjete za najmanje četiri industrije (djelatnosti), a u svakoj djelatnosti na nivou Hrvatske trebala bi biti barem četiri jaka proizvođača. U ovo nisu bili uključeni trgovačke i građevinske djelatnosti iz jednostavnog razloga, kad industrija raste i kad građani dobivaju plaće raste potražnja za trgovačkim i građevinskim uslugama. Naravno gdje postoje prirodni ili prije stvoreni uvjeti za više industrija, to bi se koristilo. Tako da 4 x4 nije bilo ograničenje. To je bio donja granica. Gornje nije bilo.

Razgovarao: Ante Rašić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Anušić: Naša Vlada radi planski i sustavno rješava probleme – Oporba je apsolutno nedorasla!

Objavljeno

na

Objavio

Stvari su se uistinu pokrenule na bolje, što je vidljivo iz svih statističkih podataka, i to premda su se godinama nerješavani problemi sručili na Vladu.

Plenković nema apsolutno nikakvu oporbu, barem ne onu doraslu, i s njim će HDZ dobiti još jedne parlamentarne izbore!  – istaknuo je, među ostalim, osječko-baranjski župan i član Predsjedništva HDZ-a Ivan Anušić u razgovoru za Jutarnji list.

Intervju prenosimo u cijelosti, zajedno s uvodom novinarke Rozite Vuković:

Iako se u HDZ učlanio tek u siječnju 2011., bivši načelnik općine Antunovac Ivan Anušić, koji je kao sedamnaestogodišnjak na neko vrijeme napustio srednju školu kako bi otišao u rat, u proteklih je sedam godina bio prilično uspješan.

Najprije je postao predsjednik tamošnje županijske organizacije HDZ-a, potom je ušao u Predsjedništvo stranke, a onda je na zadnjim lokalnim izborima “preoteo” županiju HDSSB-u koji ju je držao 12 godina i postao novi osječko-baranjski župan. U žiži javnosti župan Anušić – koji je u politiku, kaže, ušao iz protesta – našao se tijekom nedavnih stranačkih izbora za šefa osječke organizacije kada je dao otvorenu potporu jednom kandidatu – Domagoju Mikuliću. No unatoč tomu, Mikulić nije uspio pobijediti protukandidata Ivana Radića.

Kako gledate na to da nije prošao kandidat kojeg ste podržavali vi i središnjica HDZ-a?

Središnjica apsolutno nije nikome davala potporu. Stao sam iza Domagoja jer sam smatrao da je on tada bio bolji kandidat od Radića s obzirom na to da ima šire područje djelovanja kao političar jer je i saborski zastupnik. Mislio sam da bi on mogao imati veći politički i svaki drugi utjecaj. No u ovoj utakmici, a utakmice na stranačkim izborima nikad nisu jednostavne, pobijedio je Radić. Imao je veću podršku i u tome ne vidim neki problem. Izbori su gotovi, idemo dalje, Radić ima moju i potporu središnjice. Ono što je sada bitno za Ivana je da se pripremi za sljedeće lokalne izbore jer će on biti naš kandidata za gradonačelnika Osijeka.

Neki su vam u stranci zamjerili otvorenu potporu Mikuliću, je li to bilo nekorektno prema drugom kandidatu?

Ako imate dva kandidata, netko mora biti vaš favorit. Otvoreno sam ga podržao jer u pravilu tako funkcioniram i tako se politički ponašam. Kod mene nikada nećete iščitavati neke posebne političke poruke niti ću svoje poteze stavljati u celofan. Uvijek ću jasno i glasno reći u kojem smjeru vidim budućnost HDZ-a. Iz tog sam razloga otvoreno podržao i Domagoja. Ako mi je netko zbog toga zamjerio, žao mi je, ali nema razloga za to jer su i drugi davali podrške kandidatima. To je demokratski proces unutar stranke. Možda je time na neki način dana prednost Domagoju, ali se pokazalo da i nije bila prednost jer na kraju je pobijedio drugi kandidat. Ali to ne znači da stvari ne funkcioniraju ili da smo sada u nekom sukobu. Ta utakmica je završila i sada gradimo stranku dalje i pripremamo se za sve nove izbore koji slijede. Isto kao što sam radio s Mikulićem, tako sada radim s Radićem.

Ovi izbori pokazali su da postoje podjele u stranci. Josip Škorić koji je povukao kandidaturu, pa Radić koji ga je naslijedio dobili su značajnu potporu, posebno HDZ-ovih utemeljitelja. Je li riječ o sukobu dviju struja u stranci ili o sukobu generacija?

Ovo nije bila borba između Domagoja i Ivana niti utrka u kojoj je trebao pobijediti moj kandidat ili nečiji drugi, nego je ovo bila borba između generacija. Kao što je na županijskoj razini došlo do smjene generacija, nužno je da do toga dođe i na gradskoj razini. Bilo je pitanje hoće li organizaciju preuzeti novi ljudi ili će je, s novim predsjednikom, nastaviti voditi ekipa koja je tu već dugo i koja je proteklih 12 godina imala vrlo loše rezultate. Zato je sada upravo na Ivanu, iza kojeg je stao dio HDZ-ovih veterana, velika zadaća da transformira osječki HDZ i predstavi ljude s kojima će na lokalnim izborima ići na osvajanje vlasti u Osijeku.

Je li Radićeva pobjeda ipak poruka vrhu stranke i samom Plenkoviću da se neće olako prihvaćati nametanje kandidata?

Ne, vodstvo stranke nije davalo nikakvu podršku Mikuliću, a posebno ne Plenković. On se uopće nije miješao u postupak izbora, jedino sam ja stao iza Mikulića.

Ipak je iz vrha HDZ-a bilo pritisaka. Navodno je glavni tajnik Gordan Jandroković uputio ultimatum Škoriću da više neće biti direktor Hrvatskih cesta ako se kandidira, zbog čega se on povukao, pa je na njegovo mjesto došao Radić?

Nije bilo ultimatuma, bio sam na tom sastanku sa Škorićem i Jandrokovićem. Nemam ništa protiv Škorića, ali postoji pravilo koje je primijenjeno na bivšeg povjerenika Željka Kovačevića koji je trebao ući u Ministarstvo prometa kao državni tajnik. Tada mu to nije bilo dozvoljeno jer je bio povjerenik za Osijek. Onda nije bilo smisla ni da Škorić kao direktor Hrvatskih cesta koji radi u Zagrebu obnaša dužnost šefa gradske organizacije. Ipak je to posao koji zahtjeva da si 24 sata na terenu s ljudima.

Škorić je tada sam rekao da se onda neće kandidirati i naslijedio ga je Radić. Da je Andrej Plenković stao iza Domagoja na način kako se priča, bio bi u tom slučaju samo jedan kandidat – kandidat vrha stranke i nitko se drugi ne bi kandidirao. Ali Plenković to nije učinio, on se nikad ne postavlja tako, iako su neki predsjednici to radili.

Koji predsjednici?

Znam da je tako radio Ivo Sanader.

Osječki HDZ je već dugo u krizi, često se mijenjaju predsjednici, većih rezultata i nema. U čemu je glavni problem?

Sukobi su krenuli kada se oformio HDSSB, tada je HDZ oslabio. Mislim da je glavni problem loš odabir kadrova, čelnih ljudi koji nisu znali i mogli na pravi način artikulirati politiku koja ima glavu i rep u Osijeku. Svima je poznato da je HDZ u prošlom mandatu bio u koaliciji sa SDP-om u gradskoj vijeću Osijeka. To su stvari koje birači HDZ-a ne žele prihvatiti i za posljedicu je imalo loše rezultate na svim izborima.

Ne možete voditi politiku s figom u džepu na nacionalnoj razini, a kamoli u Osijeku koji je mali grad. To je rezultiralo stalnim sukobima interesnih grupacija koji su imale jak utjecaj u HDZ-u grada Osijeka, posebno stare garde koja više nije imala prolaz, a nije htjela izgubiti svoje pozicije. I onda je stalno dolazilo do turbulencija i problema koji su doveli do toga da je ovo sada 21. predsjednik gradske organizacije.

Koliki je danas utjecaj Vladimira Šeksa u Osijeku?

Vladimir Šeks je netko tko je u politici potekao iz Osijeka. Utjecaj mu je toliki koliko ga on želi artikulirati, ali njegov utjecaj, na način da se miješa u unutarstranačku priču, nisam primijetio.

HDZ ima problem i s požeško-slavonskim županom Alojzom Tomaševićem protiv kojeg je podignuta prijava zbog nasilja nad suprugom, ali on ne želi dati ostavku. Tu su i članovi HDZ-a iz Hrvatskog nogometnog saveza koji su odbili promjene koje je predlagao šef stranke. Koliko Plenković kontrolira HDZ?

Plenković kontrolira stranku točno onoliko koliko on želi. On je prvi predsjednik stranke koji nije radio posao koji nije posao šefa stranke. Primjer je i ovo što se dogodilo u Osijeku, dakle, nije se miješao u to. On ima određene ciljeve kojima stremi kao predsjednik stranke i premijer. Što se tiče HNS-a, to nije njegov posao. To je zasebna institucija koja nema veze s Vladom RH niti se Vlada može stavljati u poziciju da tu nešto odlučuje.

Ipak je u izvršnom odboru HNS-a najviše HDZ-ovaca?

Hrvatskom nogometnom savezu svakako treba promjena, izbori se trebaju demokratizirati, približiti svima koji rade i sudjeluju u radu HNS-a- Očito je da to javnost traži. U ovom trenutku opiranje čelnika HNS-a je rezultiralo time da su napravili ono što su napravili, ali je to po meni nešto što je nezaustavljiv proces, koji ide prema tome da će se promjene morati dogoditi. To je jasna poruka s navijačkih tribina. Navijači su diljem svijeta, u mnogim zemljama potaknuli velike promjene.

Sjetimo se i 90-ih godina u Hrvatskoj, prvi sukobi, nezadovoljstva, inicijative i poruke krenule su upravo s tribina. Već dugo upravo tu poruku šalju naši navijači. Javnost traži promjene. Na žalost, promjene kod nas idu sporo, ali su neminovne i one će se dogoditi. Moramo se početi mijenjati kao društvo. Jedna od tih promjena koja se zahtijeva je i HNS, a druga su ove naše stranačke priče.

Kako će HDZ riješiti problem župana Tomaševića?

Ako je stav stranke kojoj pripada da se povuče, svakako to treba učiniti. Izabran je neposredno i u ovom trenutku može reći da ne želi otići i sljedeće tri godine mu nitko ništa ne može, no ostavka bi bila moralni i pravedan čin čovjeka koji je na jednoj takvoj dužnosti.

Hoće li biti isključen iz stranke?

To će odlučiti Visoki časni sud, ako se pokrene postupak.

Hoće li uskoro biti unutarstranačkih izbora?

Odluka kad se ide na unutarstranačke izbore je odluka predsjednika. Stranka je iz jedne loše situacije u samo tri mjeseca uspjela okrenuti trend i dobiti izvanredne parlamentarne izbore na čelu s Andrejem Plenkovićem. On je premijer koji u ovom trenutku nema apsolutno nikakvu oporbu u Saboru. Ono što se predstavlja kao oporba nije doraslo tom zadatku. Plenković će dobiti još jedne parlamentarne izbore, a nakon toga prema Statutu, ići će unutarstranački izbori. Trebaju li oni u ovom trenutku ili ne, to je odluka predsjednika stranke. On će najbolje procijeniti kad je trenutak za njihovo raspisivanje.

Ono što je bitno je da svi parametri za koje je Vlada zadužena idu u plus. Ne zaostajemo u onim stvarima u kojima smo zaostajali proteklih četiri ili pet godina. Stvari su se pokrenule na bolje, što je vidljivo iz svih statističkih podataka, i protuteža premijeru u Saboru i Hrvatskoj u ovom trenutku ne postoji. I sva zadnja istraživanja to pokazuju. Sve probleme koji su se gomilali od 2001. do danas. nijedna vlada nije sustavno rješavala. Plenković nije povukao niti jedan populistički potez, ono što ja vidim iz njegovih poteza je da populizam ne dopušta, a bili smo svjedoci takvih poteza svih prethodnih vlada. Svi su svoj rejting pokušali popraviti populističkim potezima. Ovdje se sada radi planski i sa strategijom.

Za vas neki u HDZ-u kažu da ste čovjek Milijana Brkića. U kakvim ste odnosima s njim danas?

Nisam ničiji čovjek, svoj sam. Moji politički mentori i vlasnici – ne postoje. Brkić je moj izuzetno dobar prijatelj, naše prijateljstvo seže iz doba Domovinskog rata, a ta ratna prijateljstva definitivno su najjača. Zajedno smo dijelili položaj na Velebitu, kao i neke akcije. On je vrlo kvalitetan čovjek, zamjenik je predsjednika stranke, ali mene u političkom smislu nitko ne drži u šaci niti sam bilo čija figura ili pijun na šahovskoj ploči.

Što znači to da ste iz protesta ušli u politiku, kako ste jednom izjavili?

Sa 17 godina sam napustio srednju školu da bih otišao braniti domovinu. Naknadno sam završio školu 1993., a četiri godine poslije upisao sam i završio fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu. Punih 11 godina proveo sam u hrvatskoj vojsci, pet godina sam bio pripadnik specijalnih postrojbi koje su ratovale u Dubrovniku, Mostaru, na Maslenici, Velebitu, bio sam u akciji Bljesak. Jedino nisam bio u akciji Oluja, što si ne mogu oprostiti jer sam desetak dana prije promijenio postrojbu koja je ostala čuvati položaje u istočnoj Slavoniji. U Domovinskom ratu mi je poginuo brat i troje prijatelja s kojima sam odrastao.

Vrativši se u Antunovac 1998., nakon mirne reintegracije, gledao sam kako se moje selo razvija, a razvijalo se vrlo loše. Tada sam bio član HSP-a. Nakon svih tih događanja, koja su me na neki način oblikovala i kao čovjeka, nisam želio promatrati kako moja općina stagnira. Odlučio sam se aktivno uključiti u realizaciju nekih projekata, ali kada sam komunicirao s tadašnjim čelnicima općine da se nešto napravi, nije bilo razumijevanja. Zato sam odlučio da se organiziramo i osvojimo vlast u Antunovcu kako bismo mogli raditi. Tako je i bilo i 2005. sam postao načelnik općine. Otada se mijenja i percepcija što se tiče mještana. Na svim sam izborima dobivao 70 posto, i kao HSP-ovac, i kao nezavisni, i poslije kao HDZ-ovac.

Na čelu ste županije u kojoj je teško stanje, posebno kad je riječ o iseljavanju ljudi. Što kao župan poduzimate da se situacija popravi?

Za 2018. imamo pripremljena četiri velika projekta. Jedan je besplatna đačka prehrana. To, možda, zvuči populistički, ali iza toga se krije još par sekundarnih projekata. Sva djeca će imati besplatnu prehranu, a tu će prehranu školama dostavljati OPG-ovi s područja županije.

U iduće dvije godine pripremit ćemo sve osnovne škole u županiji da imaju opremljene blagovaonice i kuhinje, gdje će se ta hrana djeci pripremati kao topli obrok. Dakle 17 milijuna se investira se u OPG-ove, čime olakšavamo budžet roditeljima, a djeca će jesti zdravu, ekološku hranu. Drugi projekt je ULO hladnjača, distributivno-logistički centar, pakiraonica i sušionica koji će podići proizvodnju hrane kroz naše OPG-ove.

Taj se projekt dugo se najavljivao, ali nikad nije napravljen. Treći projekt je sajamski prostor koji Osijek kao sjecište svih bitnih puteva mora imati. Četvrti projekt, o kojem se isto dugo pričalo, jest izgradnja najmodernije gimnazije – Prve gimnazije koja je sada smještena u neprimjerenom objektu. Već je osigurano zemljište i počelo se s izradom idejnog rješenja. Tu je i niz drugih projekata, jedan od njih je 12 sustava za navodnjavanje koji počinju s izgradnjom iduće godine, dok ih je dio već napravljen. Želimo podići i ponudu kontinentalnog turizma.

Ivan Anušić – Žestokim radnim tempom i konkretnim projektima do rezultata

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Davor Božinović: Hrvatska će uvijek biti meta različitih interesa, jer se nalazi na geopolitički strateškom položaju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović odbacio je tvrdnje da dio premijerova tima nema potporu u HDZ-u i njegovoj biračkoj bazi, ističući da sadašnji ozbiljan, nekonfliktan i uključiv način vođenja politike najviše valoriziraju upravo birači pa “oko HDZ-a danas postoji samo nedorasla oporba”.

Božinović je u razgovoru za Hinu, osim politike, govorio i o nabavi opreme te kadroviranju u MUP-u, novim uslugama, zakonima i hibridnom ratovanju te poručio da iza sebe želi ostaviti modernu policiju koja će sve više ulaziti u područje sive zone kriminaliteta.

Ministarstvo unutarnjih poslova godinu završava pohvalnim vijestima o nabavi nove opreme za policiju, što je dugo odgađano. Pritom ste ugovore potpisivali s hrvatskim tvrtkama. Kako je moguće da sustav koji se mora doživljavati kao stup sigurnosti dovede u situaciju da njegovi pripadnici godinama upozoravaju da nemaju prikladnu obuću ili odjeću prilagođenu godišnjem dobu?

“To sigurno nisu propusti policijskih službenika. Policija je tu da radi policijski posao, a ministarstvo na čelu s ministrom treba stvoriti logistički, financijski i pravni okvir, zajedno s vladom, u kojem će policija funkcionirati rasterećena brige o elementarnim stvarima kao što je oprema. Jedino tako možemo od policije tražiti ono što je njezina temeljna zadaća, a to je da maksimalno profesionalno obavlja svoje zadaće.

S obzirom na činjenicu da smo dugo živjeli u jednopartijskom sustavu u bivšoj državi pitanje odvojenosti civilnog i policijskog dijela posla nije još uvijek u dovoljnoj mjeri prepoznato kao osnova demokracije.

Naime, jedan od osnovnih postulata demokracije je da represivni sustav bude pod demokratskom kontrolom, ali ne na način da sluša ono što mu politika kaže već da provodi pozitivne propise. I moja je želja da se taj postulat snažno etablira, i zato govorim od prvog dana da nisam šef policije, da nisam ni ministar policije, jer unutarnji poslovi su puno širi. Ministarstvo brine o pravnom okviru, zakonitosti rada, nabavi, financijama, sve kako bi se policija mogla maksimalno koncentrirati na svoj dio posla.

U svakoj vladi je bilo dovoljno sredstava za opremu policije. Zašto ona nisu uvijek bila iskorištena to ne znam, želim gledati prema godinama koje slijede. U bilo kojem poslu morate zadovoljiti dva uvjeta – da imate jaku volju, da se svi ti procesi pregovaranja i ugovaranja odrade, što ponekad nije jednostavno jer se radi o složenim javnim nabavama, ali i suradnike koji su sposobni taj posao odraditi. Zato sam se i ekipirao ljudima od kojih sam tražio reference za ovaj posao i koji imaju jednu jedinu zadaću, a to je da sve što je potrebno ugovore i da hrvatski policajac bude opremljen.

Išli smo u dva smjera, jedan je bio intenzivno pregovaranje kako bi do kraja ove godine riješili pitanje deficitarne opreme jer kada sam došao u ministarstvo ispostavilo se da više od 5000 policajaca nema svu onu opremu koja im pripada po našim pravilnicima, a drugo o čemu ćemo izvijestiti javnost početkom siječnja su okvirni sporazumi koji će se sklopiti na duži rok s ciljem da taj posao ubuduće bude automatski.

Kada ugovorite na dvije godine onda je samo pitanje izrade i isporuke što je dobro i za sustav jer mu jamči stabilnost isporuke nužne opreme, a i za proizvođače jer mogu jednostavnije planirati svoju proizvodnju. Činjenica je da u tim poslovima sudjeluju uglavnom hrvatske tvrtke što je po meni normalno, jer ovako veliki sustavi trebaju i tu vrstu stabilnosti isporuke. To je dobro i  za hrvatske tvtke jer nije svejedno s kim će najveće ministarstvo kao MUP koji ima skoro 26.000 pripadnika sklopiti ugovore o nabavi. Tako da mislim da je ovo jedna win-win situacija za hrvatsku policiju i gospodarstvo”.

Želja za stvaranjem učinkovitijeg i građanima dustupnijeg sustava iščitava se i iz pokretanja novih elektronskih usluga koje građanima omogućuju da, primjerice, zahtjeve za dokumente podnose elektronskim putem. Koje novitete iz MUP-ove nadležnosti građani mogu očekivati u predstojećoj 2018. godini?

“Od 1. siječnja građani će moći podnijeti zahtjev za putovnicom elektronskim putem, kao što već sada mogu za vozačku dozvolu i to je jedan sustavan posao prenošenja administrativnih poslova u domenu elektroničkih komunikacija što je s jedne strane jednostavnije, a s druge štedi radne sate građanima i institucijama. Primjerice, kod prenošenja ovlasti za registraciju vozila na stanice za tehnički pregled izračunali smo da ćemo građanima uštedjeti oko 200.000 radnih sati godišnje.

Za sada broj ljudi koji koristi nove elektroničke usluge nije velik. Radi se o nekoliko stotina, jer je uvjet da imate e-osobnu iskaznicu, a potrebno je stvoriti i naviku. U tome i mediji mogu odigrati pozitivnu ulogu u smislu poticanja građana da se što više orijentiraju na korištenje ovih mogućnosti zbog toga što im je to jednostavnije”.

Istovremeno, uz spomenute uspješne projekte, mediji se i dalje intenzivno bave pitanjem kadroviranja u MUP-u, što povezuju s navodnim udarom desnog HDZ-ovog krila. Kako komentirate napise da neki ministri nemaju kontrolu u svojim resorima, ali i da Andrej Plenković ne kontrolira HDZ?

“To je potpuno netočno i moram priznati da nisam čuo za takve konstatacije ni na razini spekulacija. Potpuno je jasno da nema govora o bilo kakvim udarima. HDZ stoji daleko bolje od bilo koje druge političke opcije. HDZ na čelu s Plenkovićem je stranka umjerenog desnog centra, ali iznad svega stranka koja ima demokratski način funkcioniranja, na što se mnogi u Hrvatskoj još uvijek teško navikavaju.

Mi smo otvorena vlada i prema van, ali i unutar samog vladinog tima, o svakom pitanju se razgovara, potiče se različitost u promišljanjima i mislim da HDZ i vlada sa svojim vodstvom danas postavljaju demokratske standarde koji se teško mogu prepoznati kod naših oponenata. Ono što je najvažnije to prepoznaju birači, građani Hrvatske, koji upravo ovakav nekonfliktan, uključiv način vođenja politike valoriziraju na način da oko HDZ-a danas postoji samo nedorasla oporba sa silaznom putanjom javne potpore”.

Ipak, vrlo često možemo pročitati da najbliži premijerovi suradnici nemaju podršku u stranačkoj bazi?

“HDZ je pun ljudi koji su politički iskusni. I ti politički iskusni ljudi vrlo dobro znaju da HDZ, a o tome govori i stranačka povijest od 1990. do danas, može biti na vlasti samo kad ga vodi netko tko je sposoban voditi politiku u kojoj se štite temeljni nacionalni interesi, ali koji je istovremeno šire poznat, prepoznat i priznat kako u Hrvatskoj tako i u međunarodnoj zajednici.

HDZ je imao jedno razdoblje, recentno prije Plenkovića, u kojem je otišao u smjeru u kojem bi ga neki kritičari voljeli vidjeti i danas, i nije mogao realizirati već dobivenu bitku na parlamentarnim izborima, a i na vlasti je trajao koliko je trajao. Dakle, nemojte pocijeniti političku pamet HDZ-ovaca koji vrlo dobro prepoznaju onaj profil vodstva stranke koji može jamčiti boljitak za državu, a s druge strane i činjenicu da je HDZ na vlasti”.

Je li možda došlo vrijeme da se u HDZ-u dozvoli rad frakcija?

“Nema nikakve potrebe za frakcijama zbog toga što članstvo HDZ-a to ne bi podržalo, a ne vidim ni koja bi bila svrha toga. Predsjednik stranke uživa podršku članstva, pobijedio je na stranačkim izborima, na parlamentarnim izborima, na lokalnim izborima pa i oni koji možda nisu najsretniji svojim trenutnim položajem znaju da ne mogu ponuditi stranačkom članstvu ono što je za svaku stranku najvažnije, a to je da pobijedi na izborima, jer na izborima glasuju svi građani Hrvatske”.

Od početka Plenkovićeva mandata neki analitičari ističu da Hrvatskom upravljaju diplomatski kadrovi. Uz vas i premijera tu je i predsjednica Republike kao bivša veleposlanica i dužnosnica u NATO-u. Ipak, analitičari su tvrdili da je hrvatsko političko vodstvo u posljednje vrijeme djelovalo nepripremljeno baš u međunarodnim pitanjima – od nedavne haške presude ‘herceg-bosanskoj’ šestorki i statusa Hrvata u BiH, preko teritorijalnih sporova sa Slovenijom do nesuglasica s Mađarskom oko MOL-a, političkog prepucavanja sa Srbijom… Kako to tumačite?

“Prvo, ova vlada je naslijedila sve te probleme, a također otvorila su joj se i neka pitanja na koja nitko nije računao poput krize vezane za Agrokor. Što se tiče odnosa sa susjedima osnovno je, prva lekcija u geopolitici glasi da kad pogledate državu na zemljovidu onda možete bez da išta znate o njoj govoriti kakvi joj mogu biti odnosi sa susjedima ili kakvi su odnosi susjeda prema njoj.

Hrvatska ima središnje mjesto i predstavlja spojnicu između južne ili jugoistočne i središnje Europe, između Mediterana i srednje Europe i ima izuzetno važan geopolitički položaj. Ima jednu od najdužih i najljepših obala u Europi i Hrvatska nema pretenzije na bilo čiji teritorij jer je vrlo zadovoljna s onim što ima. Kad pogledate bilateralna granična otvorena pitanja, Hrvatska nikada nije išla dalje od granice sredine koja bi odvajala naš teritorij od teritorija naših susjeda, za razliku od drugih koji bi uvijek željeli nešto više na našu štetu.

Hrvatska će uvijek biti meta različitih interesa, jer se nalazi na geopolitički strateškom položaju kada govorimo o Europi, na strateškim energetskim pravcima i zato je potrebno kod svakog pitanja koristiti svu stručnost, komunikaciju s međunarodnim partnerima i mislim da je činjenica da ima dosta ljudi koji su bili u diplomaciji, a danas su na vodećim mjestima u hrvatskoj politici samo prednost”.

U posljednje vrijeme smo mogli čuti izjave, čak i od premijera kako se Hrvatsku pokušava politički destabilizirati hibridnim ratovanjem, možete li navesti neke od primjera hibridnih aktivnosti protiv aktualnog političkog vodstva? Jeste li dijagnosticirali pojedince i/ili skupine sklone hibridnom ratovanju?

“Hibridno ratovanje ili ‘hybrid warfare’ je jedna od tema o kojoj se danas piše najviše knjiga iz područja međunarodnih odnosa. Uvijek je bilo kompeticije između država i ovisno o dobu u kojem su države ulazile u interakciju, koristila su se i sredstva koja su ovisila o tadašnjem tehnološkom razdoblju, odnosno o stupnju tehnološkog razvoja.

Danas je u prvom planu internet, dakle društvene mreže koje se, uz sve ono dobro što su donijele i što nose za razvoj društva, koriste i kako bi se plasirale različite dezinformacije, lažne informacije, lažne vijesti s ciljem da se progura određeni interes koji nužno ne mora biti nacionalni interes zemlje u kojoj se to zbiva.

Takav je slučaj u gotovo svim demokratskim državama koje su se otvorile prema svijetu i koje danas traže način kako zaštititi svoje vitalne ciljeve i adekvatno se organizirati u smislu demantiranja ili razotkrivanja djelovanja koja nisu na tragu onoga što je njihov interes. Prema tome ja ne bih govorio o nekom usko specifičnom hibridnom ratu ili neprijatelju, ali je činjenica da je i ovdje u MUP-u prije nešto manje od godinu dana bio jedan ozbiljan upad u informacijski sustav o kojem smo izvijestiti javnost.

Dakle, danas se pokušava doći do informacija koje su klasificirane, želi se prodrijeti u načine na koji određena država donosi odluke, a da bi se utjecalo na proces njihova donošenja. Ponavljam Hrvatska tu nije nikakav izuzetak, uostalom u javno dostupnom SOA-inom izvješću za 2017. se na nekoliko mjesta u poglavljima o sigurnosnom okruženju i stranom obavještajnom djelovanju prema RH govori o našoj izloženosti hibridnom ratovanju. Dakle, mi to detektiramo, znamo prepoznati smjerove i interese koji stoje iza određenih akcija i sukladno tome postavljamo vlastitu zaštitu”.

Pa nije li onda riječ ratovanje možda ipak malo preteška?

“Hybrid warfare je međunarodno usvojen termin, a kada to kažete na hrvatskom onda to može poprimiti jednu drugu dimenziju, s tim da oni koji forsiraju tu drugu dimenziju vrlo dobro znaju da se ne radi o klasičnom ratu”.

Vratimo se nakratko na ustroj MUP-a. Na kadroviranje, prvenstveno na čelnim mjestima policijskih uprava, nedavno se, kako je objavio jedan tjednik, požalila i skupina “ogorčenih pripadnika Specijalne policije MUP-a”, iz čijih je redova velik broj novoimenovanih načelnika. Što mislite o njihovim primjedbama?

“To je pismo prije došlo dotičnom tjedniku nego do mene, tako da sam za njega prije doznao iz medija. Inače, ovdje dolaze stotine anonimnih pisama, prijava, dojava, a sve što je anonimno za mene nije pretjerano relevantno. I naravno da ne odgovara istini. Ali uvijek u kadroviranju ima onih koji su zadovoljniji i onih koji su manje zadovoljni pa ti onda traže načine kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo.

Što se tiče specijalne policije, odnosno bivših specijalaca, mislim da su u ovom kadroviranju prošli vrlo dobro, ne zato što su specijalci nego zato što su bili bolji od svojih protukandidata za određena mjesta. To je ujedno i splet okolnosti, jer se može reći da je vrlo dobro prošla i granična policija jer je glavni ravnatelj policije došao iz granične policije, kao i moj posebni savjetnik.

Ono što je za mene ključno, a to sam im kazao više puta na zajedničkim sastancima, postoji samo jedan kriterij, a to je njihova uspješnost i rezultati. I ako pogledate, iako je kratko razdoblje za ocjenjivanja, mislim da možete zaključiti kako je policija vrlo efikasna u zadnje vrijeme u rješavanju raznih vrsta kriminaliteta, od prijetnji novinarima do složenih akcija poput ove u 12. mjesecu gdje smo koordiniramom akcijom specijalne, interventne i temeljne policije uz korištenje helikoptera u par sati riješili jednu od vrlo dobro osmišljenih i organiziranih pljački vozila s novcem. Ja sam tu akciju doživio kao potvrdu da su izabrani najbolji ljudi na najvažnija mjesta”.

U posljednje vrijeme promijenjeno je dosta zakona iz policijske domene. Primjerice, izmjenama zakona o kaznenom postupku policija je dobila nove ovlasti u svojim istraživanjima. No, i dalje je na snazi vrlo stari Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u kojima su još uvijek istaknute kazne u njemačkim markama. Kada možemo očekivati iskorak u tom području?

“Što se tiče Zakona o kaznenom postupku vrlo smo se organizirano pripremali za tu zadaću i osigurali svu tehničku opremu koja je potrebna za audio vizualna snimanja, ali i radili na internom obučavanju službenika kriminalističke policije. Te tečajeve je prošlo više od 900 ljudi, a od samog starta primjene zakona, posebno sam odredio iskusne policajce koji prate realizaciju tog posla sa zadaćom da me izvješćuju o tome kako teče provedba i koje bi eventualne mjere i poboljšanja trebalo uvesti u načine rada. Sve informacije koje sam do sada primio govore u prilog tome da se policija spremno suočila s ovim izazovom.

Što se tiče Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira njegove izmjene su skoro spremne, no nije išao u proceduru jer smo imali drugih prioriteta. Novi prijedlog zakona izrađen je tijekom 2016. i 2017. godine, organizirana je i provedena javna rasprava i trenutno se prijedlog zakona nalazi u doradi u MUP-ovoj Upravi za pravne poslove. Među ostalim, prijedlogom su obuhvaćeni i prekršaji počinjeni zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog porijekla, invaliditeta, spola ili spolnog opredjeljenja”.

U više ste javnih istupa isticali da Vam je cilj profilirati policiju kao učinkovit i kvalitetan sustav bez političkog utjecaja. Kako vidite MUP na kraju Vašeg mandata?

“U svom mandatu želim stvoriti modernu policiju ili barem postaviti osnove na kojima će policija sve više ulaziti u područje sive zone kriminaliteta. Mislim da je naša policija vrlo učinkovita kada govorimo o reaktivnom djelovanju, dakle djelovanju po prijavljenim kaznenim djelima, krađama, ubojstvima… Međutim, postoji i “tamna zona” kriminaliteta gdje prije svega spada korucpija koju malo tko prijavljuje jer nema dovoljno dokaza, a oni koji sudjeluju u tome ne pada im napamet da se jave policiji.

Dakle, korištenjem suvremenih analitičkih metoda, prije svega obradom i analizom velikih skupova podataka, tzv. big data, moramo djelovati proaktivno kako bismo bili u stanju mapirati područja i poslovna i lokacijska gdje možemo istraživati kriminal bez neke konkretne prijave. To je način na koji rade danas najefikasnije policije u svijetu i moj je interes da se približimo tom načinu rada. Zato treba ulagati prije svega u obrazovanje policajaca i krenuli smo tim putem, već smo organizirali prve tečejave i nadam se da rezultati neće izostati. Ali, naravno to ne znači da ćemo zapostaviti reaktivni dio policijskog posla jer samo učinkvitošću i proaktivnog i rekativnog djelovanja možemo imati onu razinu djelotvornosti policije s kojom možemo biti u potpunosti zadovoljni.

Važna zadaća pred nama je ulazak u Schengen i zaštita vanjskih granica Hrvatske koja je ujedno i najduža vanjska granica EU, borba protiv neleganih migracija, a za sve to morate imati obučenu i opremljenu policiju i u tom smjeru su fokusirane naše najvažnije aktivnosti i kada je u pitanju povlačenje sredstava iz EU fondova, ali i dodatna obuka i opremanje policajaca”.

Razgovarao Andrej Matijašević (Hina)

Davor Božinović: Na svaku povredu granične crte policija će reagirati

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari