Pratite nas

Vijesti

Ljutiti branitelj: Ja povlašten? Povlašteni su vam partizani, udbaši i nabigu*ice koje su državu oderali do kosti

Objavljeno

na

‘Povlašten sam što sam gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvatske svaki put doksmo došli na koji dan odmora, povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro od zla, istinu od obmane. Jesam, bio sam i bit ću povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, dopinjeli stvaranju Domovine’stoji u priopćenju braniteljske stranke.

Vrlo oštrom reakcijom na moguće smanjenje braniteljskih mirovina, s naglaskom na ‘povlaštene’, oglasio se dopredsjednik braniteljske stranke ABH (Akcija za Bolju Hrvatsku), Mario Maks Slaviček.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

‘POVLAŠTENE MIROVINE, POVLAŠTENI HRVAT ?!?

Kako sam i zašto postao povlašten?

Kada su  početkom Domovinskog rata domoljubno osvješteni hrvati, počeli svojim novcem kupovati  oružje, kada smo stali pred vojarne u kojima je utaboren i utvrđen višestruko opremljeni neprijatelj čiji se sustav urušavao i koji nije imao što izgubiti pucajući prema nama, tada nitko nije govorio da sam povlašten. Kada sam noću držao stražu odjeven u tenisice, u maskirnoj košulji   američke vojske i koja mi je bila par brojeva veća sa  „Rumunjkom“ na leđima i dva okvira spojena izolir trakom čija težina i hladan čelik nisu bila garancija da ćemo tada u tom trenutku pobijediti, da ćemo stvoriti samostalnu državu u kojoj će štovati i vrednovati našu žrtvu i hrabrost. Nije bila garancija jer tada u tom trenutku, bez oružja, sa pobunama i balvanima diljem hrvatske, sa policijom koja još nosila crvenu zvijezdu na „šapkama“ nitko od nas nije razmišljao što ako ne uspijemo, što ako nas pobiju,pohapse a bilo mije tek 18 godina.

Dok smo mi tako bez trunke  zadrške, straha, prenemaganja ili dvojbe stali pred čelik i olovo oni koji nas danas prozivaju povlaštenima u toplim su ogrtačima, sa Titovim slikama, pa čak i bistama  na zidovima svojih partijskih bespovratnim kreditima izgrađenih kuća povlašteno uživali u svojim „časno zasluženim“ primanjima još do 1946. Na svojim su sekretarskim, direktorskim, šefovskim  mjestima pili konjake i sigurnim „linijama“  zavli svoje pajdaše u Beograd da pitaju koliko će ovo trajati, kad će se smiriti i što im je činiti.

Dok smo mi ostavljali svoje poslove,škole,fakultete, obitelji i prijatelje te  punili autobuse koji su nas iz mirnijih i ratom nezahvaćenih krajeva  vozili u krajeve konstantnih uzbuna, granatiranja, vreća s pijeskom, mirisa baruta, krvi i iščekivanja tada nismo bili povlašteni, tada smo bili jednima budale i to onima koje sam opisao ranije, a drugima idoli, ovi kojima smo bili idoli uključili su se u obranu,obukli i oblačili nikad uprljanu niti oznojenu odoru i zadužili puške iz kojih nisu metka ispalili  (osim možda u birtiji i svatovima)a  prilikom ustroja vojno-političke vlasti zbog svojih su djedova, podrijetla, veza i vezica postali  „najveći“  najbolji sluge sistema planeri, PD-vci, sigurnjaci, podstožerni,pristožerni, stožerni činovnici sa svojim istim takvim „jedinicama“ za „posebne“ namjene  koji su sami sebi posla davali na pijankama, po birtijama švercajući, rješevajući stvari, kamatareći, vozeći poznate političke njuške   gdje su  zarađivali viske dužnosti, činove pa čak i odličja za koja mi na prvoj crti nismo niti znali da postoje, a koji su svojim (zlo) djelima kasnije kompromitirali cijeli sustav, obezvrijedili mjerila i vrijednosti  časti, časničkih činova i kolajni koje ionako nisu zaslužili nego su ih jedni drugima dodjeljivali. Baš poput Partizana i post-komunističkih funcionera koji su ih unovačili,vrbovali, ozakonili i uvukli u sustav netom prije nego su se mrki momci u maskirnim, crnim i inim odorama počeli sa prve crte  vračati, jedni u lijesovima, drugi bez udova  treći sa  očima prazna pogleda kojima onaj čin i dužnost i krpica koja je to označavala nije značila ništa osim obveze da idu prvi, da daju najviše i da poginu ako treba. Za Domovinu, za Zastavu, za Narod, za onog lijevo i desno od sebe….

Da, bio sam i jesam povlašten što sam imao čast dijeliti strahove, nadanja, akcije i aktivnosti sa ljudima kojima mnogi danas nisu niti do gležnja, da bio sam i jesam privilegiran ležati  u blatu, po kiši i snjegu na istoku lijepe naše dok su oni koji me danas prozivaju ispijali čajeve na Jelačić Placu ili na nekim od trgova gradova u kojima nije bilo srećom ratovanja. Da bio sam i jesam privilegiran što sam po dalmatinskom kršu izderao tucet odora, čizama, što sam budeći se u šipražju iznad sebe gledao kože poskoka, što sam skidao mine sa minskog polja kako bih „snimio“ neprijatelja.

Da, jesam i bio sam povlašten što sam  ratovao rame uz rame sa sinovima Hrvatske u našoj HecegBosni štiteći Hrvatsku i Hrvatski narod od Mostara do Vakufa, Od Orašja do Dervente.

Jesam i bio sam povlašten što sam ratovao od istoka do Juga Hrvatske sa svojom braćom i sestrama koji nisu dvojili i treba li položiti život za hrvatsku, koji nikada nisu u tim vremenima prozivali one koji pušku nisu uzeli. Uvijek smo se šalili nije svatko za pušku, neka ih.

Da, bio sam i jesam povlašten što sam imao čast ratovati sa herojima Vukovara i Trpinjske Ceste Mauzerom, Tomicom, Pučkom, Brekalom, Leptirom, Vinkom Mažarom, Duganom, Mađarom, pok. Markom Babićem pok Marinkom Antunovićem- Bosancom i nogim drugima… neka me ispričaju što ih sve ne mogu pobrojati…

Bio sam i jesam privilegiran što sam preživo, zime, smrzavanja, vlažnu maglu slavonske ravinice, buru sa kišom dalmatinskih krajeva, snjegove Herceg-Bosanskih planina. Upale,prehlade, ranjavanja, smrti i sprovodi.

Da bio sam i jesam privilegiran što sam kao zapovjednik voda odavao posljednji pozdrav znanim i ne znanim suborcima te hrvatsku zastavu predavao ruke majki,supruga i djece sa
nadom da će ju ćuvati i njegovati poput nas.

Da, bio sam i jesam privilegiran što sam nakon akcija prikupljao mrtve i ranjene, što sam bogu hvala pun gelera i propuca ostao živ da pišem istinu za one koji danas nisu među nama i ne mogu se obraniti od objeda i napada.

Povlašten sam što sam bio nazočan kad su živote izgubili braneći sve one koji nisu bili Silvestar Filić, Adžić,Matanović, Henrik Štimac, Damir Posavec….i mnogi za kojima mi srce puca a duša jeca.

Jesam, bio sam i bit ću povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, doprinijeli stvaranju Domovine.

Povlašten sam što sam  gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvatske svaki put doksmo došli na koji dan odmora,  povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro od zla, istinu od obmane.

Povlašten sam što sam omogućio nabiguzicama, poltronima, dezerterima i profiterima da preuzmu državu oderu je do kostiju i moj narod ostva gladnim i bez posla.

Povlašten sam što sam gledao izdaju generala, predaju teritorija, ustupke politike, razapinjanje nacije na križevima bankarskog sustava kojem sam ja omogućio da bude u hrvatskoj svojim ratovanjem, kriv sam.

Povlašten sam što sam gledao uhićenja svojih suboraca nakon rata od istih onih koje sam ranije opisao nevezano za njihovu političku opciju.

Povlašten sam što sam organizirao prosvjede  protiv uhićenja svojih suboraca, vojnika i generala.

Povlašten sam što sam sudjelovao u organizaciji njihova dočeka nakon još jedne pobjede Hrvatske protiv cjelog svijeta.

Povlašten sam  što sam Domoljub, što pripadam biranoj populaciji jedne časne nacije.

I naposljetku  prije samog kraja porukama  dragi profiteri, dezerteri, kvazi političari, tajkunčići, instant časnici, salonski generali, admirali, bivši i sadašnji. Dragi birokrate, ministri, predsjednici i premijeri, dragi  lijevi, desni, centraši  demokrate, komunisti i pravaši. Pokušajte biti barem 1% domoljubima i svojim ponašanjem, radom i aktivnostima postavite ovu časnu  naciju na noge, osigurajte joj egzistenciju. Ja i moji „povlašteni“ suborci dali smo  je Vama u ruke da njome upravljate. A ako niste u stanju,samo  recite kako smo je jednom obranili stavili na noge opet ćemo, samo ovaj puta bez upletanja vas vi ćete biti kažnjeni za sve zlo  što   ste učinili dok ste je povlašteno osiromašili i obezvrijedili.

I na kraju, ako će uzimanje „povlaštenih“ mirovina nama  riješiti ekonomske probleme Hrvatske i hrvatskog naroda, te će oduzimanjem  i  umanjenjem naših primanja biti nahranjena usta i omogućen dobar život žiteljima hrvatske bilježim se sa štovanjem oduzmite meni mirovinu prvome, ali mi osigurajte posao. Vaša je dužnost i zadaća, zadaća države i admisnistracije osigurati uvjete da svaki državljanin živi, radi i bude adekvatno plaćen za svoj rad. Vaša je dužnost i zadaća osigurati ma koja god vi politička  opcija  bili i vodili ovu zemlju. To vam nalaže Ustav, to vam nalaže pravda, pravica i zakoni. To vam nalažu kosti mojih prijatelja, jer zbog nas „povlaštenih“ vi ste to što jeste.

I na kraju svima na znanje i ravnanje NAPOVLAŠTENIJI SAM ŠTO SAM HRVAT, UNUK HRVATA, SIN HRVATA , ŠTO NE TRAŽIM TUĐE NEGO BRANIM SVOJE, ŠTO JE MOJOJ DUŠI HRANA VJERA, LJUBAV I DOMOVINA.

P.S .

Da vas samo podsjetim da vaši „povlaštenici“ Partizani, UDB-aši, komesari,sekretari i njihova djeca  isisavaju od hrvtaskog naroda i žive na njegovoj grbači već dobrih 70 godina, a da ništa za sadašnju državu nisu dobra napravili.

Vjerovali vi u njega ili ne, neka vas sve dragi Bog blagoslovi.

Mario Maks Slaviček/dnevno

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Dodijeljeno 90 ugovora u stipendiranju darovitim i potrebitim studentima Sisačke biskupije

Objavljeno

na

Objavio

Biskupijska zaklada “Fra Bonifacije Ivan Pavletić” i ove godine dodijelila je, na tradicionalnom susretu stipendista i prijatelja, 90 ugovora u stipendiranju darovitim i potrebitim studentima s područja Sisačke biskupije.

Ugovore im je u subotu 9. prosinca uručio sisački biskup Vlado Košić, a uz biskupa susretu su nazočili i ravnatelj Zaklade dr. Domagoj Mosler, te prijatelji zaklade: generalni vikar biskupije mons. Marko Cvitkušić, kancelar preč. Janko Lulić, europarlamentarka Marijana Petir, akademik Josip Pečarić, Anto Kovačević, Davor i Željka Vrbanek, Tomislav i Linda Kršnjavi, Tonka Jozić Novinc, Slaven Novinc, Petar Lovrić, Marija Pešun i Ivana Vujić.

Na početku sve okupljene je pozdravio ravnatelj Zaklade dr. Mosler podsjetivši da je ovo osma godina djelovanja Zaklade te kako je već na samome početku ponovne uspostave biskupije, biskup Košić prepoznao vrijednost ulaganja u znanje i mlade u ključnom trenutku njihova života.

Mosler je rekao i kako se broj stipendista kroz ove godine utrostručio te kako se osjeća da ima sve više potrebnih. „Doista nije bilo lako povjerenstvu izabrati između 160 prijava koje su ove godine pristigle, te preporučiti biskupu najbolje kandidate za stipendiste. Mislim da smo to dobro učinili, a vi ste najbolji među kandidatima i ja vam čestitam na tome.

Čestitam vam i što ste dovoljno hrabri da svaki dan donosite odluke koje će poboljšati vaš život. Vi ste se u svom mladom životu uspjeli izdići iznad prosjeka i krenuti ozbiljno u ostvarivanje svojih životnih ciljeva, a mi smo kroz Zakladu tu da vam pomognemo u tome“, poručio je okupljenim stipendistima ravnatelj.

U ime ovogodišnjih stipendista okupljenima se obratila studentica Tihana Čulinović zahvalivši svima koji pomažu, a osobito biskupu Košiću. „Osim financijske potpore Zaklade, koja uvelike olakšava naše školovanje, kao mladi akademski građani svjesni smo da smo kao stipendisti zadobili vaše povjerenje što nas dodatno motivira za kvalitetan rad i uspjeh. Radujemo se danas biti ovdje, ali također osjećamo dužnost biti još uspješniji studenti i ljudi, na vašu i našu radost.

Hvala vam što ste prepoznali potencijal nas mladih studenata i što ulažete u naše obrazovanje. Iz stečenog će znanja niknuti i djela. Do ostvarenja našeg punog potencijala tisuće je malih koraka. Hvala vam što činite uporište da i mi ostvarimo svoje talente i tako gradimo svijetlu budućnost sebi i drugima. Vaša velikodušnost uvijek će nas poticati da budemo primjer i ruka pomoći bližnjima, a vaša djela naučiti će nas prepoznati potrebite“.

U ime prijatelja Zaklade stipendiste je pozdravila europarlamentarka Marijana Petir zaželjevši im uspješnost u školovanju. „Ozbiljno shvatite tu priliku koja vam je dana, priliku da se obrazujete. Smatram da bi to pravo trebali imati svi i da ekonomska situacija u obitelji ne bi smjela biti prepreka ničijem obrazovanju.

Prije svega zbog toga što obrazovanje daje mogućnost za izvrsnost, a bez izvrsnih ljudi na radnim mjestima teško da ćemo kao država i kao narod ići naprijed. Zato smo mi prijatelji sretni što imamo priliku sudjelovati i pratiti vas na vašem obrazovnom i životnom putu. Vjerujem da ćete jednog dana kad završite studij i kad dobijete svoje radno mjesto imati priliku osvrnuti se oko sebe i primijetiti da postoje neki mladi pametni ljudi koje treba podržati te da ćete bez sumnje donijeti takvu odluku i nećete se pokajati, kao što nismo ni mi“, poručila je Petir.

Na kraju je okupljene pozdravio biskup Košić zahvalivši svim prijateljima Zaklade što financijski, moralno i svojim autoritetom podupiru njezin rad. Biskup je istaknuo i kako je u biskupiji doista mnogo potrebitih pa osim ove Zaklade tu je i Caritas, pučka kuhinja, Vrtić sv. Marije Magdalene i Zaklada „Sluga Božji kardinal Franjo Kuharić“ koja ima na brigu obitelji s više djece. „Budite vrsni u svome znanju i poslu. To darujte našoj Domovini“, poručio je biskup mladima nakon čega im je i uručio ugovore o stipendiranju.

Susret je zaključen glazbenom zahvalom koju je na klaviru izveo stipendist Antonio Ceković, student Glazbene akademije u Zagrebu.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kronika

Oliver nije preminuo, informacije su lažne!

Objavljeno

na

Objavio

 Splitski Dnevnik, koji je dio RTL-ove mreže, objavio je vijest da je umro Oliver Dragojević. Vijest se, očekivano, vrlo brzo proširila društvenim mrežama, no pokazala se lažnom.

Ubrzo su povukli vijest sa svog portala no već je bilo prekasno. Brojni Oliverovi obožavatelji su se na društvenim mrežama počeli opraštati od omiljenog pjevača, a vijest su preuzele i neke društvene mreže. Ovu vijest je u dobroj vjeri prenio i naš portal, pouzdajući se u relevantnost izvora, no ubrzo smo uklonili objavu, kada se na svu sreću ispostavilo da se radi o netočnoj informaciji, što je potvrdio i Oliverov menadžer za inozemstvo Robert Martinović.

Izvori koje je nakon objave Splitskog dnevnika kontaktirao Telegram potvrđuju kako je legendarni pjevač živ, a u međuvremenu je i na njegovoj službenoj Facebook stranici objavljeno kako je “Oliver dobro i liječenje se nastavlja”.   Ispričavamo se što smo naše čitatelje krivo izvjestili! Posebna isprika obitelji i rodbini nama dragog pjevača.

Isječak Splitski Dnevnik

 

 

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari