Pratite nas

Reagiranja

Lojalnost prema državi i poštivanje njezinih zakona obveza su, a ne stvar osobnog izbora

Objavljeno

na

Iz statusa građanina ili državljanina bilo koje demokratske i pravno uređene zemlje, osim prava proistječu i dužnosti: prije svega lojalnost prema zemlji u kojoj živi i poštivanje njezinih zakonskih propisa – od ustava nadalje.

Ovu jednostavnu istinu kod nas u Hrvatskoj, čini se, mnogi još uvijek nisu shvatili; jer da jesu, ne bi dizali graju na svakoga tko javno istupi sa stavom da onima koji nisu dobronamjerni, ne poštuju zemlju u kojoj žive i ne žele joj dobro nije mjesto u njoj.
Doista, ne znam u čemu je problem, odnosno, što je problematično u tom stavu!?

Hrvatska je otvorena prema svijetu, nitko nije osuđen na to da ovdje živi po svaku cijenu niti je silom dotjeran, što znači da svaki od nas, njezinih građana, u svako doba slobodno može izabrati bilo koju točku na zemljinoj kugli u kojoj će nastaviti život – pogotovu ako mu u ovoj nije dobro ili iz bilo kojih razloga ne želi poštivati njezin pravni poredak, kulturu, jezik, pismo, običaje.
Ne shvaćam zašto bi to bilo traumatično!?

Naprotiv, uvjeren sam da bi na mnoge naše sugrađane djelovalo blagotvorno i terapijski, jer zacijelo je frustrirajuće provoditi život u državi u kojoj “ništa ne valja”, koja ti se gadi (jer je “šupak svijeta”, “slijepo crijevo Europe”, prepuna “talibana”, “klerofašista” i “ustaša”), pa bi lišavanje prava na Domovnicu (odnosno hrvatsko državljanstvo) i odlazak u drugu sredinu za takve zacijelo bilo spasonosno rješenje prije nego trauma.
Nedavno na nekom lijevo-liberalnom portalu čitam tekst u kojemu se tobože “osuđuje” onaj primitivni nastup Milorada Pupovca (od prije 7-8 dana u Saboru) i njegov vulgarni vokabular (vezano za “ostvarene i neostvarene, iživljene i neiživljene pedere”), ali najteža riječ koja se koristi pri toj “osudi” jest “neprimjereno”.

Dakle, autor članka “mudro” i “lucidno” zaključuje kako to što je “legendarni” Pupi izbljuvao u Saboru (jer, to se drugačije ne može nazvati nego teškom bljuvotinom) rječnik “neprimjeren javnoj komunikaciji”!?
Bravo, bravissimo! Koja “inteligencija”! Kakva “domišljatost”! Kakvo otkriće! Lucidno! Maestralno! Pronicljivo!
Neprimjereno!? Samo “neprimjereno”. Ne nekulturno, primitivno, vulgarno, prostački, bahato, uvredljivo, psovački, drsko, bezobrazno, nedostojno javne komunikacije i Sabora – nego samo “neprimjereno”, iako je Pupi osim “pedera” izvrijeđao usput i katolike pa i sve one koji drže do suverenosti vlastite zemlje.

No, zato se “lucidni” kolumnist odmah nakon ove limunade od “osude” Milorada Pupija (koji u Hrvatskoj zahvaljujući svojim krvnim zrncima uživa status “svete krave” već punih četvrt stoljeća) dohvatio “razapinjanja” Hrvoja Zekanovića zbog spominjanja traktora i Srba koji su planski i organizirano otišli pred ‘Olujom’ 1995., te potom “raspalio” po “suverenistima” u stavljajući ih u kontekst “narastajućeg desnog ekstremizma u Europi” (jer, naravno, lijevi ekstremizam ne postoji i nije nikakva opasnost, sva su zla i pošasti desno!), što mu je ustvari i bila osnovna nakana. I posebno je apostrofirao rečenicu Zekanovića u kojoj je ovaj izrazio stav kako “oni koji nisu prijatelji Hrvatske nemaju što raditi u ovoj državi”.
E, tu smo!
Ovo me zanima.

Što u našoj Hrvatskoj traže oni koji je mrze iz dna duše, ruju i rovare protiv nje, laju dan i noć gore nego bijesni psi i vrijeđaju većinski hrvatski narod (koji je po Ustavu nositelj suvereniteta), šire smrad i zlu krv javnim prostorom, nabacuju se blatom na Katoličku crkvu i stvaraju ozračje nemira, nereda i nesnošljivosti, pa onda složno opale po “desnici” koja je za sve kriva? Što traže ovdje gdje im nije mjesto!? Koja je njihova motivacija provoditi život u jednoj zemlji punoj “ustaša”, “ksenofoba”, “katolibana”, “terorista” “šupaka”, u zemlji “nedođiji” od koje “nema gore na svijetu”, propaloj “banana državi” prepunoj primitivaca i pljačkaša i premreženoj mitom i korupcijom?
Kako uopće oni tako “pošteni”, “časni” i “pravedni” mogu podnijeti život svagdanji u toj “močvari”, “baruštini”, “kaljuži”?

Jesu li mazohisti – kad su već sami sebe osudili na život “tamnom vilajetu” zvanom Hrvatska – ili je sve to što baljezgaju najobičnija laž i kleveta?

Odgovor je sasvim jasan i tu dileme nema. Taj ološ, sotonski nakot, parazitska bagra koja lagodno živi na grbači naroda po kojemu pljuje hrani se mržnjom, mržnjom se napaja i mržnja joj služi za postizanje političkih ciljeva, to je barem jasno kao dan i tu leži odgovor. Bagra se poput slijepaca drži “antifašizma”, trubi o “slobodi”, “demokraciji”, “ljudskim pravima” i kleveće većinski narod i ovu zemlju samo kako bi sačuvala društvene privilegije naslijeđene iz razdoblja nakon 1945.
Tu je suština.

Ne znam kakav je to crimen za nekoga tko je nelojalan i nedobronamjeran prema ovoj zemlji i većinskom, konstitutivnom narodu (neću koristiti izraz “narodni neprijatelj” – iako bi on ovdje sasvim dobro pristajao) i mrzi Hrvate, katolike, ne poštuje Ustav i zakone, ne drži do hrvatske kulture, jezika, pisma, običaja, državnih znamenja i himne – nego to sve skupa izvrgava ruglu – javno reći da mu nije mjesto ovdje među nama u Lijepoj našoj!?

Ja ne samo da ne nalazim u tomu ništa sporno, nego držim pozitivnim i sasvim prihvatljivim da se svima koji pljuju po našoj Hrvatskoj, njezinim državnim znamenjima, hrvatskome narodu i njegovim svetinjama, jasno i glasno kaže kako imaju pravo birati zemlju po svome ukusu i nisu osuđeni provesti život u ovoj.
Šteta je što u Zakonu o hrvatskom državljanstvu imamo tako restriktivne odredbe koje reguliraju oduzimanje tog statusa. Šteta. Jer, da je drugačije, mnogi bi do sada izgubili Domovnice i u Hrvatskoj bi bio mir.

Ni najdemokratskije zemlje na svijetu neće trpjeti one koji se prema njoj ponašaju neprijateljski i destruktivno, pa zašto bi to Hrvatska morala?
Naime, svaka pravno uređena država ima svoj zakon o državljanstvu, ustav i druge zakonske propise koji reguliraju pravo i položaj građanina, ali iz kojih proizlaze i stanovite obveze koje taj građani ima prema zemlji u kojoj živi, a to je prije svega: lojalnost. Dakako, ne lojalnost u smislu slijepe odanosti, podaništva i poslušnosti – nego prije svega po pitanju poštivanja ustava, zakona, jezika, pisma, kulture i običaja koji su u svakoj zemlji odraz njezina identiteta, upravo onako kako je to u svim državama razvijene demokracije na Zapadu.

Sumnjam da bi se, primjerice, bilo tko u kojoj od tih zemalja (Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji itd.) usudio tek tako osuti paljbu na većinski narod, vrijeđati ga, ponižavati, blatiti njegove vrijednosti (ili većinsku populaciju nazivati primjerice “šupcima”, “talibanima”, “primitivcima”, “teroristima”, “klerofašistima”, napisati ili javno izreći kako je dotični narod “jeben u glavu”, da se još uvijek ne zna postoji li, u čemu se sastoji i čemu služi njegov identitet, nazvati državu “šupkom Europe” ili konstatirati kako se i slijepom crijevu zna svrha, ali ne i suverenosti te zemlje i sl.).

Kako bi mehanizmi pravne države u bilo kojoj od tih zemalja reagirali na takvo pljuvanje po njezinim temeljnim vrijednostima i na uvrede prema većinskom narodu, njegovom identitetu, svjetonazoru ili vjerskom opredjeljenju?

U kojoj demokratskoj državi bi se u parlamentu moglo (bez ikakve reakcije i posljedica!?) grubo i vulgarno vrijeđati političke neistomišljenike i nazivati ih “neostvarenim i neiživljenim pederima” – i to javno, pred TV kamerama i milijunskim auditorijem? I gdje je dozvoljeno državni vrh i (većinski) konzervativni dio populacije grubo vrijeđati i izrugivati uz primitivne epitete i uvredljive javne poruke?

Koja bi država to dopustila? Znate li još koju osim Hrvatske a da je u njoj takvo što moguće?
No, vratimo se na trenutak zakonima koji ponešto govore i o obvezama onih koji imaju hrvatsko državljanstvo i uzusima što ih je dužan poštivati svaki građanin-državljanin, neovisno o naciji, rasi, vjerskoj pripadnosti ili političkom opredjeljenju.

U Zakonu o hrvatskom državljanstvu, Članak 8., navodi se koje uvjete mora ispuniti onaj tko želi steći državljanstvo Republike Hrvatske temeljem prirođenja:
“Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:

1. Da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta radna sposobnost;
2. Da ima otpust iz stranog državljanstva…
3. Da živi u Republici Hrvatskoj dulje od 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva…
4. Da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje;
5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj;

(…) Ispunjenje pretpostavke 1-4 ovog članka , utvrđuje se provjerom poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja.”

Da gore navedene odredbe ne vrijede samo za one koji nisu Hrvati po rođenju, dokazuje Članak 16. istoga zakona koji kaže:
“Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovog Zakona.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/446/Zakon-o-hrvatskom-rzavljanstvu)

Dakle, svaki stranac, pa i Hrvat koji nema prebivalište na području naše zemlje a podnese zahtjev za državljanstvo Republike Hrvatske, ima obvezu ispuniti uvjete propisane ovim Zakonom o državljanstvu, pa i one koji se tiču poznavanja hrvatskoga jezika, latiničnog pisma, hrvatske kulture, društvenog uređenja, dok se ocjena vezano za poštivanje pravnog poretka i običaja u Republici Hrvatskoj donosi uvidom u ponašanje svakog pojedinca ponaosob.

Ako je tako – a jeste, jer tako piše u citiranom Zakonu, postavlja se logično pitanje: vrijede li odredbe koje se spominju u Članku 8., točka 4. i 5. i za domicilne građane – one koji su državljanstvo stekli temeljem rođenja u Hrvatskoj ili na bilo koji drugi zakoniti način?

Moraju li hrvatski jezik, pismo, kulturu, pravni poredak i običaje poštivati samo oni koji doseljavaju u našu zemlju, ili je to obveza svih državljana?
Jesu li samo stranci obvezni držati se tih regula i poštivati ih? Moraju li samo oni biti lojalni i uljuđeni građani zemlje u kojoj žive, ili je to obveza i svih drugih – pogotovu oni koji obnašaju javne i državne dužnosti i rade poslove od općeg interesa?

Zar je normalno živjeti u ovoj državi, pa čak i uživati u društvu povlašten status kao pripadnik “manjine” (nacionalne, seksualne – ili bilo koje druge), a odnositi se prema njoj destruktivno, omalovažavajuće, s porugom?

Jeste, moguće je. Kod nas u Hrvatskoj je moguće sve, pa i pljuvati po državnom grbu, zastavi, himni – također bez posljedica. Dovoljno je da ste pripadnik povlaštene manjine ili da pripadate lijevo-liberalnom ideološkom spektru i nema nikakvih granica!

I sve se to događa, iako imamo i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, gdje u Članku 6. lijepo piše:
“Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodno je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/1247/Zakon-o-grbu,-zastavi-i-himni-Republike-Hrvatske-te-zastavi-i-lenti-predsjednika-Republike-Hrvatske)
Ustav Republike Hrvatske u Članku 5. kaže:
“(…) Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni predak Republike Hrvatske.”
U Članku 35. stoji:

“Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske)
Da. Imamo sve potrebne zakone. I Ustav koji štiti dostojanstvo i pravo na slobodu i svjetonazor svakome građaninu, ali i obvezuje na poštivanje temeljnog pravnog akta i poretka države.

Ali, imamo i one koji se na to ne osvrću i smatraju da za njih ne vrijede Ustav i zakoni ove zemlje, samo zato što spadaju u red “ugroženih” (točnije, povlaštenih) manjina, ili su dio kaste koja je sebi prigrabila pravo biti lučonošom “demokracije” i “liberalizma”, jer, eto, njihov (lijevo-liberalni, “antifašistički”) svjetonazor je jedini mogući, jedini pravi i jedini progresivni pogled na svijet.

Po “desnici” (ili “suverenistima”) – a usput i po svim Hrvatima (koji nisu dio tog čopora), Katoličkoj crkvi, državnim znamenjima i svetinjama u ovoj zemlji – može se pljuvati do mile volje i tu nema sredstva koje nije dopušteno; no, ako komu samo padne napamet podsjetiti ovu bulumentu besprizornih destruktivaca, tih zlobnika, parazitskog nakota koji uporno i drsko pljuje u tanjur iz kojega kusa, onda se diže halabuka i takvi se pojedinci prozivaju kao “ustaše”, “fašisti”, “talibani” i tko zna kako sve ne.

Zagovaramo “europske vrijednosti”, iz dana u dan slušamo predavanja o slobodi, demokraciji, ljudskim pravima, pravima manjina, seksualnim slobodama, nedostatku građanskog odgoja kod mladih…i tomu nas podučavaju upravo oni koji vođeni svojim “liberalnim” i “progresivističkim” porivima drže sasvim prirodnim i normalnim činjenicu da se kod nas u Hrvatskoj krše ne samo sve norme uljuđenog i civiliziranog svijeta, nego i svi pozitivni zakonski propisi, uključujući i temeljni, najviši zakonodavni akt koji je u svakoj normalnoj i uređenoj državi svetinja.

Polako ali sigurno postajemo zemlja čuda, oaza apsurda, poligon za iživljavanje nametnika koji su sebi prisvojili ekskluzivno pravo na “istinu”, “demokraciju” i “slobode” (svih vrsta, poglavito one lijevo-liberalne, manjinske i seksualne). Da ironija bude potpuna, avangarda te perverzne bulumente koja nastupa pod egidom “antifašista” i “zaštitnika” svega pozitivnog u društvu su neokomunisti, djeca komunizma, sljedbenici i baštinici zločinačke ideologije čiji se krvavi tragovi još uvijek nisu osušili, oni čiji su djedovi i očevi ne tako davno progonili svakoga tko se usudio slobodno misliti i govoriti a homoseksualce stavljali izvan zakona i trpali u duševne bolnice. Na njih su navezani i mnogi koji žive od toga što šire mržnju i nesnošljivost prema hrvatskome narodu i ta rulja besprizornih likova (poput onih nesretnika koji su plaćeni kako bi svako malo skrnavili spomenik dr. Franji Tuđmanu, javno pozivali na primjenu nasilja prema Crkvi itd.) samo su lutke onih koji povlače konce iz sjene.

Takvi su u stanju udružiti se i s crnim vragom – samo pod uvjetom da se nanese šteta Hrvatskoj i Hrvatima. Za njih ne postoje velikosrpska ideologija i četnici, talijanski fašizam, agresija na Hrvatsku, hrvatske žrtve, oni šute na slučajeve svih ekstremizama i radikalizama koji su upereni protiv naših vitalnih interesa.

U tim bolesnim mozgovima i perverznoj mašti jedini negativci i dežurni krivci za sve smo mi – Hrvati, katolici, jedini konstitutivni, suvereni i većinski narod u ovoj zemlji, narod koji ima svoj identitet, kulturu, povijest, vjeru katoličku, svoj jezik, pismo, običaje. I to je ono što tom klatežu i smradežu smeta.

Dobar dio najutjecajnijih medija drže u rukama i to im omogućava provođenje koncepcije dvostrukih aršina što je otišlo tako daleko da se već slobodno može govoriti o tomu kako se zakoni kod nas primjenjuju selektivno, a građani stavljaju u neravnopravan položaj ovisno o svjetonazoru, političkom, vjerskom opredjeljenju ili o tomu pripadaju li povlaštenoj manjinskoj grupaciji ili ne.

Na Markovu trgu i Pantovčaku nema, nažalost, nikoga tko bi konačno omogućio provođenje elementarne zakonitosti u ovoj zemlji i ukinuo tu sramotnu politiku dvostrukih mjerila! Nekoga tko bi podsjetio građane ove zemlje (neovisno o vjeri, naciji, boji kože, ideologiji) da su zakoni jednaki za sve i da pored zakona i Ustava postoji nešto što se zove pravilo lijepog ponašanja – te da sve skupa spada u lojalnost prema državi u kojoj se živi.

Ni jedan građanin ove zemlje ne mora klečati pred Oltarom Domovine, klanjati se sjeni dr. Franje Tuđmana i dokazivati na bilo koji drugi način koliko mu je do nje stalo i koliko je voli.
Bilo bi apsurdno od nekoga očekivati takvo što, jer naš ideal nije Sjeverna Koreja. Rijetki su oni koji bi u takvoj zemlji poželjeli živjeti. I to nitko niti traži niti priželjkuje.
Ali, jesu li svi građani jednako dužni ophoditi se s poštovanjem prema tradiciji i kulturi ove zemlje, držati do običaja lijepog ponašanja, poštivati zakonske propise i Ustav, jednako kao kad se nađu u Njemačkoj, Švedskoj, Norveškoj ili bilo kojoj drugoj demokratskoj, uljuđenoj i slobodnoj zemlji?
Je su li?

Imaju li svi građani obvezu ponašati se lojalno prema državi u kojoj žive ili je to stvar njihova osobnog izbora? Ako je to stvar osobnog izbora i možemo relativizirati lojalnost građanina i njegovu obvezu poštivanja svega spomenutoga, zašto bi se držali drugih zakona i pravila? Zašto bi neka pravila vrijedila a neka ne? Idemo sve srušiti i napraviti džunglu od ovog društva – ako je to rješenje – pa tko je jači neka se izbori za svoje pravo i poziciju! Je li to rješenje!?
I na kraju: smijemo li šutjeti na to kad bilo tko besramno i javno pljuje na ovu zemlju i narod, drsko laže, vrijeđa, kleveće, blati, onda kad je očito što su mu namjere i s kojim ciljem to čini?

To što se na ove pojave ne reagira svim raspoloživim mehanizmima pravne države i jasnom javnom osudom, ispod je svakog ljudskog i nacionalnog dostojanstva i teška sramota za sve nas i naročito za one koji sjede u Vladi, Saboru, Predsjedničkim dvorima, a prisegnuli su kako će provoditi zakone i Ustav zemlje, čuvati njezino dostojanstvo i ugled i štititi nacionalne interese.

Zlatko Pinter

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u tekstovima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta uredništva portala.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

NZH: Nikakvim jugozomboidima, njihovim sljednicima i zaštitnicima se nećemo ispričati

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Neovisni za Hrvatsku reagirali su na facebooku na zahtjev Etičkog povjerenstva koji zahtjevaju da Glasnović i Neovisni za Hrvatsku s mrežnih stranica uklone “spornu” fotografiju u obliku predizbornog plakata na kojemu Glasnović pozira u boksačkom stavu uz poruku: “Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku” i “Svaki ima plan dok ne dobije šaku u glavu”. Naloženo im je i da se tom fotografijom prestanu koristiti u bilo koje svrhe te da se javno ispričaju.

NEOSNOVANO UPOZORENJE ETIČKOG POVJERENSTVA

– Na prijavu Državnoga izbornog povjerenstva i novovjekog AFŽ-a (Mreže antifašistkinja Zagreba), Etičko povjerenstvo uputilo je upozorenje NEOVISNIMA ZA HRVATSKU i našemu kandidatu, generalu Željku Glasnoviću zbog fotografije u obliku predizbornog plakata na kojem se general Glasnović obraća „jugozomboidima“.

Etičko povjerenstvo, odreda sastavljeno od dičnih antifašista i naprednih mislilaca stasalih u samoupravnome socijalizmu, zahtijeva da se taj plakat ukloni i da se i mi kao stranka i general Glasnović „javno ispričamo“ zbog njegova objavljivanja.

Upozorenje otklanjamo s indignacijom. Fotografija i plakat generala Glasnovića upravljen je jugozomboidima (što je termin koji je general Glasnović bezbroj puta bez ikakve sankcije upotrijebio u Hrvatskome saboru, a i inače u javnome životu!), te ima jasnu obrambenu poruku: „Jugozomboidi imaju plan za Hrvatsku“, ali će se taj njihov plan razbiti o hrvatsku šaku. Tako je bilo i 1991./92., a tako će biti i sada.

Prema tome, nikakvim jugozomboidima, njihovim sljednicima i zaštitnicima se ne ćemo ispričati (nego ponavljamo: njihov će se plan nasukati i danas i sutra!), a hrvatskomu se narodu nemamo zašto ispričavati.

On je uz nas, a mi smo uz njega – vrijeme je za Hrvatsku!

Neovisni za Hrvatsku

Etičko povjerenstvo traži da Glasnović ukloni izborni plakat

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Herman Vukušić: Loša demagogija dobrog doktora

Objavljeno

na

Objavio

Mirando Mrsić, predsjednik stranke “Demokrati”, godinama je radio na KBC-u Zagreb, gdje je slovio za izvrsnog liječnika-internistu. Dapače, mnogi moji pacijenti, hrvatski branitelji, koji su uz PTSP imali i neku hematološku bolest, o kolegi Mrsiću imali su samo riječi hvale.

Ovih dana smo svjedoci pokušaja politikantstva tog uspješnog liječnika da na temi “povlaštenih” braniteljskih mirovina ušićari koji glas na predstojećim izborima za EU parlament.

Pri tome se, eto, čudom čudi zašto na njegovo lamentiranje o razdvajanju braniteljskih i radničkih mirovina oštro reagiraju iz Ministarstva hrvatskih branitelja.

Evo sada nekoliko činjenica za širu hrvatsku javnost koje je kolega Mrsić možda zaboravio od kada je prestao biti ministar rada:

1) Zašto se ne razdvajaju i mirovine aboliranih pripadnika neprijateljskih paravojnih snaga koje su započele agresiju na Republiku Hrvatsku, a nosioci tih mirovina mahom su na državnom proračunu države protiv koje su ratovali?

Iste se broje u tisućama, a kolega Mrsić vodio je upravo resor rada kada je smanjivao braniteljske mirovine…..

2) Za vrijeme mandata ministra Mrsića uveden je sustav vještačenja po kojem se ratni PTSP u prethodno navedenoj aboliranoj populaciji odmah cijeni sa 30% tjelesnog oštećenja za stalno, dok hrvatski branitelji dan danas (četvrt stoljeća nakon rata!) za istu bolest dobijaju isključivo privremena rješenja!

3) Niti jedna civilna radnička invalidska mirovina nije prošla VIŠE OD DESET revizija u proteklih dvadeset godina, dok branitelji jesu, u pravilu uz huškačku medijsku kampanju sa dugotrajnim negativnim psiho-socijalnim posljedicama.

Ovo se posebno odnosi na vrijeme prvog vladajućeg mandata SDP-a (2000. – 2004.) dok je kolega Mrsić još uvijek bio istaknuti član te stranke.

4) Sve “privilegirane” braniteljske mirovine uvjetovane su stupnjem oštećenja organizma, odnosno branitelji moraju imati status HRVI-ja.

Ovo ne vrijedi NITI ZA JEDNU civilnu radničku mirovinu, što sa medicinsko-vještačkog stajališta predstavlja popriličnu prednost u odnosu na braniteljsku populaciju, a ne obrnuto.

Štoviše, za sve “nove” slučajeve HRVI-ja, prije njihovog vještačenja obavezna je i klinička stručna procjena koja kroz bolničku obradu dokazuje eventualnu povezanost njihovog tjelesnog oštećenja sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Niti jedna radnička invalidska mirovina ne pretpostavlja slični postupak.

4) U sve ovo predizborno “kukanje” na političkoj sceni o “povlaštenim” braniteljskim mirovinama oglasili su se i neki navodni branitelji koji su svoju poslovnu karijeru započeli preprodajom ukradene audio-tehnike.

Naravno da tu mislim na Krešu Beljaka koji je svojim govorom mržnje prema političkim oponentima već više puta zgrozio hrvatsku javnost, ali to “demokratu” Mrsića do sada niti jednom nije zasmetalo…..

Na koncu kada doktor Mrsić i bivši mu kolega ministar Matić govore o porastu broja hrvatskih branitelja zaboravljaju sa se porast dogodio upravo za njihovog mandata, što se jasno već tada vidjelo u notornom Registru hrvatskih branitelja!

A ministar Medved posve je u pravu kada govori o kaznenoj odgovornosti članova bivše vlade: zamislite koliko njih bi sudski odgovaralo samo zbog objave spomenutog Registra nakon što je prošle godine donešena Opća uredba o zaštiti podataka?

Srećom po njih, upravo je Medved taj sramotni Registar i ukinuo…..

Herman Vukušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari