Pratite nas

Reagiranja

Lojalnost prema državi i poštivanje njezinih zakona obveza su, a ne stvar osobnog izbora

Objavljeno

na

Iz statusa građanina ili državljanina bilo koje demokratske i pravno uređene zemlje, osim prava proistječu i dužnosti: prije svega lojalnost prema zemlji u kojoj živi i poštivanje njezinih zakonskih propisa – od ustava nadalje.

Ovu jednostavnu istinu kod nas u Hrvatskoj, čini se, mnogi još uvijek nisu shvatili; jer da jesu, ne bi dizali graju na svakoga tko javno istupi sa stavom da onima koji nisu dobronamjerni, ne poštuju zemlju u kojoj žive i ne žele joj dobro nije mjesto u njoj.
Doista, ne znam u čemu je problem, odnosno, što je problematično u tom stavu!?

Hrvatska je otvorena prema svijetu, nitko nije osuđen na to da ovdje živi po svaku cijenu niti je silom dotjeran, što znači da svaki od nas, njezinih građana, u svako doba slobodno može izabrati bilo koju točku na zemljinoj kugli u kojoj će nastaviti život – pogotovu ako mu u ovoj nije dobro ili iz bilo kojih razloga ne želi poštivati njezin pravni poredak, kulturu, jezik, pismo, običaje.
Ne shvaćam zašto bi to bilo traumatično!?

Naprotiv, uvjeren sam da bi na mnoge naše sugrađane djelovalo blagotvorno i terapijski, jer zacijelo je frustrirajuće provoditi život u državi u kojoj “ništa ne valja”, koja ti se gadi (jer je “šupak svijeta”, “slijepo crijevo Europe”, prepuna “talibana”, “klerofašista” i “ustaša”), pa bi lišavanje prava na Domovnicu (odnosno hrvatsko državljanstvo) i odlazak u drugu sredinu za takve zacijelo bilo spasonosno rješenje prije nego trauma.
Nedavno na nekom lijevo-liberalnom portalu čitam tekst u kojemu se tobože “osuđuje” onaj primitivni nastup Milorada Pupovca (od prije 7-8 dana u Saboru) i njegov vulgarni vokabular (vezano za “ostvarene i neostvarene, iživljene i neiživljene pedere”), ali najteža riječ koja se koristi pri toj “osudi” jest “neprimjereno”.

Dakle, autor članka “mudro” i “lucidno” zaključuje kako to što je “legendarni” Pupi izbljuvao u Saboru (jer, to se drugačije ne može nazvati nego teškom bljuvotinom) rječnik “neprimjeren javnoj komunikaciji”!?
Bravo, bravissimo! Koja “inteligencija”! Kakva “domišljatost”! Kakvo otkriće! Lucidno! Maestralno! Pronicljivo!
Neprimjereno!? Samo “neprimjereno”. Ne nekulturno, primitivno, vulgarno, prostački, bahato, uvredljivo, psovački, drsko, bezobrazno, nedostojno javne komunikacije i Sabora – nego samo “neprimjereno”, iako je Pupi osim “pedera” izvrijeđao usput i katolike pa i sve one koji drže do suverenosti vlastite zemlje.

No, zato se “lucidni” kolumnist odmah nakon ove limunade od “osude” Milorada Pupija (koji u Hrvatskoj zahvaljujući svojim krvnim zrncima uživa status “svete krave” već punih četvrt stoljeća) dohvatio “razapinjanja” Hrvoja Zekanovića zbog spominjanja traktora i Srba koji su planski i organizirano otišli pred ‘Olujom’ 1995., te potom “raspalio” po “suverenistima” u stavljajući ih u kontekst “narastajućeg desnog ekstremizma u Europi” (jer, naravno, lijevi ekstremizam ne postoji i nije nikakva opasnost, sva su zla i pošasti desno!), što mu je ustvari i bila osnovna nakana. I posebno je apostrofirao rečenicu Zekanovića u kojoj je ovaj izrazio stav kako “oni koji nisu prijatelji Hrvatske nemaju što raditi u ovoj državi”.
E, tu smo!
Ovo me zanima.

Što u našoj Hrvatskoj traže oni koji je mrze iz dna duše, ruju i rovare protiv nje, laju dan i noć gore nego bijesni psi i vrijeđaju većinski hrvatski narod (koji je po Ustavu nositelj suvereniteta), šire smrad i zlu krv javnim prostorom, nabacuju se blatom na Katoličku crkvu i stvaraju ozračje nemira, nereda i nesnošljivosti, pa onda složno opale po “desnici” koja je za sve kriva? Što traže ovdje gdje im nije mjesto!? Koja je njihova motivacija provoditi život u jednoj zemlji punoj “ustaša”, “ksenofoba”, “katolibana”, “terorista” “šupaka”, u zemlji “nedođiji” od koje “nema gore na svijetu”, propaloj “banana državi” prepunoj primitivaca i pljačkaša i premreženoj mitom i korupcijom?
Kako uopće oni tako “pošteni”, “časni” i “pravedni” mogu podnijeti život svagdanji u toj “močvari”, “baruštini”, “kaljuži”?

Jesu li mazohisti – kad su već sami sebe osudili na život “tamnom vilajetu” zvanom Hrvatska – ili je sve to što baljezgaju najobičnija laž i kleveta?

Odgovor je sasvim jasan i tu dileme nema. Taj ološ, sotonski nakot, parazitska bagra koja lagodno živi na grbači naroda po kojemu pljuje hrani se mržnjom, mržnjom se napaja i mržnja joj služi za postizanje političkih ciljeva, to je barem jasno kao dan i tu leži odgovor. Bagra se poput slijepaca drži “antifašizma”, trubi o “slobodi”, “demokraciji”, “ljudskim pravima” i kleveće većinski narod i ovu zemlju samo kako bi sačuvala društvene privilegije naslijeđene iz razdoblja nakon 1945.
Tu je suština.

Ne znam kakav je to crimen za nekoga tko je nelojalan i nedobronamjeran prema ovoj zemlji i većinskom, konstitutivnom narodu (neću koristiti izraz “narodni neprijatelj” – iako bi on ovdje sasvim dobro pristajao) i mrzi Hrvate, katolike, ne poštuje Ustav i zakone, ne drži do hrvatske kulture, jezika, pisma, običaja, državnih znamenja i himne – nego to sve skupa izvrgava ruglu – javno reći da mu nije mjesto ovdje među nama u Lijepoj našoj!?

Ja ne samo da ne nalazim u tomu ništa sporno, nego držim pozitivnim i sasvim prihvatljivim da se svima koji pljuju po našoj Hrvatskoj, njezinim državnim znamenjima, hrvatskome narodu i njegovim svetinjama, jasno i glasno kaže kako imaju pravo birati zemlju po svome ukusu i nisu osuđeni provesti život u ovoj.
Šteta je što u Zakonu o hrvatskom državljanstvu imamo tako restriktivne odredbe koje reguliraju oduzimanje tog statusa. Šteta. Jer, da je drugačije, mnogi bi do sada izgubili Domovnice i u Hrvatskoj bi bio mir.

Ni najdemokratskije zemlje na svijetu neće trpjeti one koji se prema njoj ponašaju neprijateljski i destruktivno, pa zašto bi to Hrvatska morala?
Naime, svaka pravno uređena država ima svoj zakon o državljanstvu, ustav i druge zakonske propise koji reguliraju pravo i položaj građanina, ali iz kojih proizlaze i stanovite obveze koje taj građani ima prema zemlji u kojoj živi, a to je prije svega: lojalnost. Dakako, ne lojalnost u smislu slijepe odanosti, podaništva i poslušnosti – nego prije svega po pitanju poštivanja ustava, zakona, jezika, pisma, kulture i običaja koji su u svakoj zemlji odraz njezina identiteta, upravo onako kako je to u svim državama razvijene demokracije na Zapadu.

Sumnjam da bi se, primjerice, bilo tko u kojoj od tih zemalja (Švedskoj, Finskoj, Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji itd.) usudio tek tako osuti paljbu na većinski narod, vrijeđati ga, ponižavati, blatiti njegove vrijednosti (ili većinsku populaciju nazivati primjerice “šupcima”, “talibanima”, “primitivcima”, “teroristima”, “klerofašistima”, napisati ili javno izreći kako je dotični narod “jeben u glavu”, da se još uvijek ne zna postoji li, u čemu se sastoji i čemu služi njegov identitet, nazvati državu “šupkom Europe” ili konstatirati kako se i slijepom crijevu zna svrha, ali ne i suverenosti te zemlje i sl.).

Kako bi mehanizmi pravne države u bilo kojoj od tih zemalja reagirali na takvo pljuvanje po njezinim temeljnim vrijednostima i na uvrede prema većinskom narodu, njegovom identitetu, svjetonazoru ili vjerskom opredjeljenju?

U kojoj demokratskoj državi bi se u parlamentu moglo (bez ikakve reakcije i posljedica!?) grubo i vulgarno vrijeđati političke neistomišljenike i nazivati ih “neostvarenim i neiživljenim pederima” – i to javno, pred TV kamerama i milijunskim auditorijem? I gdje je dozvoljeno državni vrh i (većinski) konzervativni dio populacije grubo vrijeđati i izrugivati uz primitivne epitete i uvredljive javne poruke?

Koja bi država to dopustila? Znate li još koju osim Hrvatske a da je u njoj takvo što moguće?
No, vratimo se na trenutak zakonima koji ponešto govore i o obvezama onih koji imaju hrvatsko državljanstvo i uzusima što ih je dužan poštivati svaki građanin-državljanin, neovisno o naciji, rasi, vjerskoj pripadnosti ili političkom opredjeljenju.

U Zakonu o hrvatskom državljanstvu, Članak 8., navodi se koje uvjete mora ispuniti onaj tko želi steći državljanstvo Republike Hrvatske temeljem prirođenja:
“Prirođenjem može steći hrvatsko državljanstvo stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrvatsko državljanstvo ako udovoljava ovim pretpostavkama:

1. Da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta radna sposobnost;
2. Da ima otpust iz stranog državljanstva…
3. Da živi u Republici Hrvatskoj dulje od 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva…
4. Da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje;
5. Da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj;

(…) Ispunjenje pretpostavke 1-4 ovog članka , utvrđuje se provjerom poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, kulture i društvenog uređenja.”

Da gore navedene odredbe ne vrijede samo za one koji nisu Hrvati po rođenju, dokazuje Članak 16. istoga zakona koji kaže:
“Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovog Zakona.” (Vidi: https://www.zakon.hr/z/446/Zakon-o-hrvatskom-rzavljanstvu)

Dakle, svaki stranac, pa i Hrvat koji nema prebivalište na području naše zemlje a podnese zahtjev za državljanstvo Republike Hrvatske, ima obvezu ispuniti uvjete propisane ovim Zakonom o državljanstvu, pa i one koji se tiču poznavanja hrvatskoga jezika, latiničnog pisma, hrvatske kulture, društvenog uređenja, dok se ocjena vezano za poštivanje pravnog poretka i običaja u Republici Hrvatskoj donosi uvidom u ponašanje svakog pojedinca ponaosob.

Ako je tako – a jeste, jer tako piše u citiranom Zakonu, postavlja se logično pitanje: vrijede li odredbe koje se spominju u Članku 8., točka 4. i 5. i za domicilne građane – one koji su državljanstvo stekli temeljem rođenja u Hrvatskoj ili na bilo koji drugi zakoniti način?

Moraju li hrvatski jezik, pismo, kulturu, pravni poredak i običaje poštivati samo oni koji doseljavaju u našu zemlju, ili je to obveza svih državljana?
Jesu li samo stranci obvezni držati se tih regula i poštivati ih? Moraju li samo oni biti lojalni i uljuđeni građani zemlje u kojoj žive, ili je to obveza i svih drugih – pogotovu oni koji obnašaju javne i državne dužnosti i rade poslove od općeg interesa?

Zar je normalno živjeti u ovoj državi, pa čak i uživati u društvu povlašten status kao pripadnik “manjine” (nacionalne, seksualne – ili bilo koje druge), a odnositi se prema njoj destruktivno, omalovažavajuće, s porugom?

Jeste, moguće je. Kod nas u Hrvatskoj je moguće sve, pa i pljuvati po državnom grbu, zastavi, himni – također bez posljedica. Dovoljno je da ste pripadnik povlaštene manjine ili da pripadate lijevo-liberalnom ideološkom spektru i nema nikakvih granica!

I sve se to događa, iako imamo i Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, gdje u Članku 6. lijepo piše:
“Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodno je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/1247/Zakon-o-grbu,-zastavi-i-himni-Republike-Hrvatske-te-zastavi-i-lenti-predsjednika-Republike-Hrvatske)
Ustav Republike Hrvatske u Članku 5. kaže:
“(…) Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni predak Republike Hrvatske.”
U Članku 35. stoji:

“Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.”
(Vidi: https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske)
Da. Imamo sve potrebne zakone. I Ustav koji štiti dostojanstvo i pravo na slobodu i svjetonazor svakome građaninu, ali i obvezuje na poštivanje temeljnog pravnog akta i poretka države.

Ali, imamo i one koji se na to ne osvrću i smatraju da za njih ne vrijede Ustav i zakoni ove zemlje, samo zato što spadaju u red “ugroženih” (točnije, povlaštenih) manjina, ili su dio kaste koja je sebi prigrabila pravo biti lučonošom “demokracije” i “liberalizma”, jer, eto, njihov (lijevo-liberalni, “antifašistički”) svjetonazor je jedini mogući, jedini pravi i jedini progresivni pogled na svijet.

Po “desnici” (ili “suverenistima”) – a usput i po svim Hrvatima (koji nisu dio tog čopora), Katoličkoj crkvi, državnim znamenjima i svetinjama u ovoj zemlji – može se pljuvati do mile volje i tu nema sredstva koje nije dopušteno; no, ako komu samo padne napamet podsjetiti ovu bulumentu besprizornih destruktivaca, tih zlobnika, parazitskog nakota koji uporno i drsko pljuje u tanjur iz kojega kusa, onda se diže halabuka i takvi se pojedinci prozivaju kao “ustaše”, “fašisti”, “talibani” i tko zna kako sve ne.

Zagovaramo “europske vrijednosti”, iz dana u dan slušamo predavanja o slobodi, demokraciji, ljudskim pravima, pravima manjina, seksualnim slobodama, nedostatku građanskog odgoja kod mladih…i tomu nas podučavaju upravo oni koji vođeni svojim “liberalnim” i “progresivističkim” porivima drže sasvim prirodnim i normalnim činjenicu da se kod nas u Hrvatskoj krše ne samo sve norme uljuđenog i civiliziranog svijeta, nego i svi pozitivni zakonski propisi, uključujući i temeljni, najviši zakonodavni akt koji je u svakoj normalnoj i uređenoj državi svetinja.

Polako ali sigurno postajemo zemlja čuda, oaza apsurda, poligon za iživljavanje nametnika koji su sebi prisvojili ekskluzivno pravo na “istinu”, “demokraciju” i “slobode” (svih vrsta, poglavito one lijevo-liberalne, manjinske i seksualne). Da ironija bude potpuna, avangarda te perverzne bulumente koja nastupa pod egidom “antifašista” i “zaštitnika” svega pozitivnog u društvu su neokomunisti, djeca komunizma, sljedbenici i baštinici zločinačke ideologije čiji se krvavi tragovi još uvijek nisu osušili, oni čiji su djedovi i očevi ne tako davno progonili svakoga tko se usudio slobodno misliti i govoriti a homoseksualce stavljali izvan zakona i trpali u duševne bolnice. Na njih su navezani i mnogi koji žive od toga što šire mržnju i nesnošljivost prema hrvatskome narodu i ta rulja besprizornih likova (poput onih nesretnika koji su plaćeni kako bi svako malo skrnavili spomenik dr. Franji Tuđmanu, javno pozivali na primjenu nasilja prema Crkvi itd.) samo su lutke onih koji povlače konce iz sjene.

Takvi su u stanju udružiti se i s crnim vragom – samo pod uvjetom da se nanese šteta Hrvatskoj i Hrvatima. Za njih ne postoje velikosrpska ideologija i četnici, talijanski fašizam, agresija na Hrvatsku, hrvatske žrtve, oni šute na slučajeve svih ekstremizama i radikalizama koji su upereni protiv naših vitalnih interesa.

U tim bolesnim mozgovima i perverznoj mašti jedini negativci i dežurni krivci za sve smo mi – Hrvati, katolici, jedini konstitutivni, suvereni i većinski narod u ovoj zemlji, narod koji ima svoj identitet, kulturu, povijest, vjeru katoličku, svoj jezik, pismo, običaje. I to je ono što tom klatežu i smradežu smeta.

Dobar dio najutjecajnijih medija drže u rukama i to im omogućava provođenje koncepcije dvostrukih aršina što je otišlo tako daleko da se već slobodno može govoriti o tomu kako se zakoni kod nas primjenjuju selektivno, a građani stavljaju u neravnopravan položaj ovisno o svjetonazoru, političkom, vjerskom opredjeljenju ili o tomu pripadaju li povlaštenoj manjinskoj grupaciji ili ne.

Na Markovu trgu i Pantovčaku nema, nažalost, nikoga tko bi konačno omogućio provođenje elementarne zakonitosti u ovoj zemlji i ukinuo tu sramotnu politiku dvostrukih mjerila! Nekoga tko bi podsjetio građane ove zemlje (neovisno o vjeri, naciji, boji kože, ideologiji) da su zakoni jednaki za sve i da pored zakona i Ustava postoji nešto što se zove pravilo lijepog ponašanja – te da sve skupa spada u lojalnost prema državi u kojoj se živi.

Ni jedan građanin ove zemlje ne mora klečati pred Oltarom Domovine, klanjati se sjeni dr. Franje Tuđmana i dokazivati na bilo koji drugi način koliko mu je do nje stalo i koliko je voli.
Bilo bi apsurdno od nekoga očekivati takvo što, jer naš ideal nije Sjeverna Koreja. Rijetki su oni koji bi u takvoj zemlji poželjeli živjeti. I to nitko niti traži niti priželjkuje.
Ali, jesu li svi građani jednako dužni ophoditi se s poštovanjem prema tradiciji i kulturi ove zemlje, držati do običaja lijepog ponašanja, poštivati zakonske propise i Ustav, jednako kao kad se nađu u Njemačkoj, Švedskoj, Norveškoj ili bilo kojoj drugoj demokratskoj, uljuđenoj i slobodnoj zemlji?
Je su li?

Imaju li svi građani obvezu ponašati se lojalno prema državi u kojoj žive ili je to stvar njihova osobnog izbora? Ako je to stvar osobnog izbora i možemo relativizirati lojalnost građanina i njegovu obvezu poštivanja svega spomenutoga, zašto bi se držali drugih zakona i pravila? Zašto bi neka pravila vrijedila a neka ne? Idemo sve srušiti i napraviti džunglu od ovog društva – ako je to rješenje – pa tko je jači neka se izbori za svoje pravo i poziciju! Je li to rješenje!?
I na kraju: smijemo li šutjeti na to kad bilo tko besramno i javno pljuje na ovu zemlju i narod, drsko laže, vrijeđa, kleveće, blati, onda kad je očito što su mu namjere i s kojim ciljem to čini?

To što se na ove pojave ne reagira svim raspoloživim mehanizmima pravne države i jasnom javnom osudom, ispod je svakog ljudskog i nacionalnog dostojanstva i teška sramota za sve nas i naročito za one koji sjede u Vladi, Saboru, Predsjedničkim dvorima, a prisegnuli su kako će provoditi zakone i Ustav zemlje, čuvati njezino dostojanstvo i ugled i štititi nacionalne interese.

Zlatko Pinter

Napomena: Mišljenja i stavovi izneseni u tekstovima osobna su mišljenja njihovih autora i ne moraju nužno odražavati stajališta uredništva portala.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Nezamislivi rasizam Ive Goldsteina traži javnu osudu

Objavljeno

na

Objavio

U emisiji Intervju tjedna Ivo Goldstein je izjavio stvari koje su do sada bile nezamislive u glavama svih ljudi na svijetu, koje nitko nikad nije izgovorio i koje traže jasnu osudu, javnu, stručnu, ljudskopravnu i političku. Goldstein je (prema citiranom portalu) izjavio:

Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“, uvjeren je povjesničar.

Zar je moguće da je netko rekao „NE MOŽEMO GOVORITI – SVE SU ŽRTVE ISTE, TO JE NEPRIHVATLJIVO”??

Po čemu to žrtve Jasenovca i Bleiburga nisu iste?

Prvo, kade se za oba ta strašna mjesta kaže „žrtve“ misli se na nevine ljude, koji ništa nisu skrivili, ni po današnjem niti po ondašnjem pravu i zakonima. To što je na Bleiburgu među pola milijuna ljudi bilo i ustaša koji su počinili zločine ne znači da nevini nisu bili sasvim nevini.

Zar Goldstein hoće reći da je dopušteno ubiti kćer ustaškoga ministra, samo zato što je kćer ustaškoga ministra, a inače je sedamnaestogodišnja djevojka potpuno nevina?

Zar Goldstein hoće reći da je smrt djevojaka u Hudoj Jami manje vrijedna, manje tragična negoli smrt Anne Frank? Zar njihovu smrt treba manje oplakivati, manje o njoj govoriti, manje je se groziti, manje je pamtiti, manje obilježavati?

Zar je to što je među sto ubijenih jedan bio zločinac razlog da se smrt onih devedeset i devet smatra manjim zločinom?

Uostalom, po kojemu to pravu, kojemu moralu, ratnom običaju ili ičemu znanom a da nije osuđeno, ubijanje bez suđenja nije zločin? Želi li Goldstein osvetu uvesti kao razlog ubijanja? Kud će nas onda to sve odvesti, koju ćemo povijest učiti, koje pravo, koju sociologiju?

To što je Goldstein rekao čisti je rasizam, jer su se nevine žrtve Jasenovca i Bleiburga (kao zajedničkoga naziva za skup komunističkoga smaknuća stotina tisuća ljudi 1945.) razlikovale samo po nacionalnosti i vjeri! Ma, ni po tome se nisu razlikovale potpuno, a ako se nisu razlikovale potpuno – zašto onda to Goldstein govori? U Jasenovcu su ubijani i Hrvati, a na Bleiburgu i Židovi i Srbi. Naime, nadam se da Goldstein ne smatra 28 visokih ustaških časnika Židova manje Židovima nego druge Židove. Ili možda smatra, ali neka to onda i kaže. Ako (ne)djela unutar jedne nacije pripadnike te nacije čine manje nacionalnim, što ćemo onda s ubojicama, na primjer ustašama stvarnim zločincima – onda su oni manje Hrvati, ili uopće nisu Hrvati. Opet rasizam! Ali Goldsteinov.

Ne ću u detalje ulaziti što je sve strašno o Hrvatima, uključivši i ustaše, jer on ustaše i spominje da bi dobio nadmoć nad Hrvatima (v. dalje) govorio i Ivo Goldstein i njegov pokojni otac. Samo osobno znam, jer sam ga gledao i slušao na televiziji, da je Ivo Goldstein rekao da partizani na Bleiburgu nisu ubijali žene i djecu. A kad su objavljene slike djevojačkih pletenica i Hude jame nije se oglasio! Nije se oglasio ni za ubijene časne sestre. Zar nisu u Zagrebu partizani ubili dva djevojačka gimnazijska razreda i nije li se među tim djevojkama nalazila i Grozda Budak kćer ustaškoga ministra kulture Mile Budaka? Zna li Ivo Goldstein, a povjesničar je, za smaknuće tih djevojaka? Zna li za mučenje Grozde Budak? Ili je to izmišljeno?

I druge strašne stvari koje Goldstein govori

I druge strašne stvari govori Ivo Goldstein i hrvatska vlada, narod i svi pojedinačno na koje se njegovo ružno govorenje odnosi trebali bi prema tim ružnim govorenjima zauzeti stav i javno im se usprotiviti.

Isto bi trebale učiniti i sve nevladine udruge posvećene ljudskim pravima i miru! A budući da je Goldstein neoprostivo pretjerao, ovdje od svih tih udruga tražim da se o njegovim riječima izjasne, da ih osude – kao da su došle iz usta bilo kojega drugoga čovjeka. Njega možda treba i strože osuditi, jer je povjesničar i diplomat i učen čovjek, koji bi morao paziti što govori i koga i zašto vrijeđa. Jer on ne vrijeđa neke  neznane siromahe u nekoj neznanoj krčmi, nego hrvatski narod, hrvatsku Crkvu i hrvatsku vladu.

Uvijek taj isti kompartijski napad na Crkvu

Citiram strašne Goldsteinove riječi (moram priznati da dok ih citiram strepim da ih portal Direktno nije krivo prenio, toliko su odurne):

Nije mu jasno (naglašava) i zašto taj brak među politike i crkve je toliko važan. Zašto komemoracija na državnoj razini mora neraskidivo biti vezana za crkvu?

Što on ima protiv Hrvatske i svete rimske Katoličke crkve? Kojim pravom on tako govori? Pravom toga što nema vjere? Tek tada nema pravo napadati vjernike! Hrvatska jest država puna vjernika (96%) i koliki drznik mora biti čovjek koji pita zašto komemoracija mora biti vezana za crkvu? Nego za koga ili što? Da nije možda za komunističku partiju? Da pobijeni ljudi nisu psi koje možemo ožaliti ali ne treba im ništa više od toga? Ne, Goldstein, hrvatski narod i velika većina hrvatskih građana jesu vjernici i komemoracije ne rade bez crkve, odnosno svih crkava kojima su pripadali oni ubijeni! Kako bi se osjećali hrvatski Židovi da se netko, kao Goldstein za katolike, upita „zašto komemoracija u Jasenovcu treba uključivati i rabina?“ Nitko i nikad od hrvatskih katoličkih, pravoslavnih i svih drugih vjernika ne bi nešto tako nečasno, ružno, prljavo i tužno upitao.

A ako se Goldstein krije iza „komemoracije na državnoj razini“ – neka se toga kloni, jer to je hrvatskom narodu i hrvatskoj državi još veće uvreda! Jer mi smo izabrali hrvatsku vladu, mi vjernici, i mi od nje uvijek očekujemo da poštuje našu vjeru. Kad ona ne bi poštovala ne samo našu nego i bilo koju drugu vjeru, mi je ne bismo izabrali. I komunisti su u dva svoja mandata poštovali sve vjere u Hrvatskoj i nije im na pamet padalo da ih zataje kad se radi o – državnim komemoracijama.

O, Goldstein, Goldstein, zar bi taj čovjek zabranio da na bilo koju komemoraciju dolaze crkveni velikodostojnici? Gdje taj čovjek živi, što ima u glavi, što se sve usudi?

Osobno bih volio da na komemoraciji na Bleiburgu politika kaže da na Križnom putu je stradalo puno nevinih, ali i puno zločinaca koji su okrvavili ruke tijekom 4 godišnjeg rata u Hrvatskoj i na prostoru bivše Jugoslavije“.

Nije dobro za Goldsteina govoriti o brojevima žrtava, opekao se time već više puta. I – zašto govori o zločincima a ne govori o nevinima? Mi govorimo o nevinima, a zločince neka on pokaže. Mi ćemo im suditi, čak i s njim, zašto ne? Ali – gdje su, kad su i kako osuđeni? Koji su im zločini dokazani na suđenju? Koliko je bilo takvih zločinaca? Jesu li ustaški (o domobranima koji su unovačeni da i ne govorimo) vojnik koji nije ubio ni maltretirao ni jednoga civila također zločinac? Ne, znam, po toj bi logici onda 1945, bila ubijena cijela njemačka vojska… A ne znam da su njihovi strašni generali poput Guderiana, Rommela, von Mansteina, Doenitza i ne znam koliko drugih, ikad i za išta suđeni i osuđeni, a kamoli obični vojnici i k tome unovačeni obvezom vojnoga služenja.

Napad na hrvatsku Vladu

Svi nastupi, govori, rečenice, riječi i figure svih osoba poput Ive Goldsteina imaju jedan zajednički nazivnik: neraspoloženje prema hrvatskoj državi. I kad napadaju Crkvu čine to da bi napali državu, jer znaju (i neka znaju!) da je hrvatski narod svoju slobodnu, samostalnu, svetu i vječnu Državu izborio oslanjajući se samo na jedan oslonac, a to je njegova vjera katolička. Samo nas je vjera održala tisuću godina neslobode i do države i slobode nas dovela. U vjeri su Hrvati ginuli da obrane svoju domovinu, bilo od spaljivanja, bilo od agresije da je nestane.

A što je radio Ivo Goldstein prije i za vrijeme Domovinskoga rata? I neka nam ovdje otvoreno kaže je li na referendumu os hrvatskoj samostalnosti glasovao – za hrvatsku samostalnost ili protiv nje. Častan čovjek to može učiniti, jer čast je čast, bez obzira koji smjer imala.

Moram ga to pitati, jer – gle što on govori o Hrvatskoj, hrvatskom narodu i hrvatskoj Vladi:

Kultura koja je proustaška u vrijeme današnjice je antiglobalistička, nesnošljiva, netolerantna, antimigrantska i anti svih i onemogućava Hrvatsku i Hrvate da funkcioniraju kao narod među narodima. Ne radi se samo o političkim strankama, već o raširenoj kulturi sjećanja koja je neprihvatljiva, ne fokusira se samo unutar ekstremističkih stranaka  nego i unutar šireg političkog života uključujući u vladajuću stranku“.

Kako se Ivo Goldstein usuđuje reći da je naša kultura proustaška? Je li on pri zdravoj pameti ili nešto drugo, a to drugo se ne može navesti jer je još gore? Ne samo da hrvatska kultura nije proustaška, nego je ta kvalifikacija najgora i najprljavija koju čovjekov um može smisliti, to je teška uvreda koja traži odlučnu osudu, a možda i kaznu za govor mržnje. Da – govor mržnje, jer on time indirektno ali sasvim jasno kaže da mi danas podržavamo nacističke progone Židova i drugih naroda! Što on misli, da mi ne razumijemo što on govori i kako i koliko nas vrijeđa? I da ne prepoznajemo govor mržnje?

Kultura sjećanja koja je neprihvatljiva? Što to znači? Da se ne smije znanstveno istraživati i pobijati monstruozne laži o Jasenovcu i ustašama općenito? Želi li on reći da samo on smije reći koliko je ljudi stradalo u Jasenovcu? A gdje je bio kad se broj od 700.000 učio u školama i kad je pisao u svim enciklopedijama?

Zašto je njemu neprihvatljivo da ljudi žale za svojim pobijenim sunarodnjacima? U čemu se razlikuje njegova od naše kulture sjećanja za nevinim žrtvama? Zašto i u ime čega je on sebi dopušta a drugima zamjera? Svaka majka jednako plače za svojim sinom.

Kako se Goldstein usuđuje reći da proustaška kultura uključuje i vladajuću stranku (i „širi život“ u Hrvatskoj)? Zar će hrvatska Vlada i hrvatska vladajuća koalicija prešutjeti tu strašnu uvredu? Hoće li se Goldstein zgroziti, i osjećati diskriminiranim, kad ga zbog te uvrede netko pljune ili na njega baci kaveni šećer? Ili da i mi njega počnemo tako vrijeđati, a znali bismo, kako ne, ali mi smo pristojni i kulturni ljudi i ne vrijeđamo druge ljude, druge vjere, druge Vlade i države. I zaprepastimo se kad čujemo ovakve uvrede, i ljute nas kad su nama upućene. Tko je uopće taj tip koji se meni ili bilo kome koga ja poznajem, sve do Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović, usudi reći da smo proustaški nastrojeni?

Da ne misli možda da je bolji od nas, pametniji, ljepši, simpatičniji, učeniji, s više znanstvenih publikacija? Ne vidim kako bi to Ivo Goldstein mogao misliti, dakle su njegove uvrede iracionalne i plod nečega što samo on zna što je. A mi možemo nagađati, i pogodili bismo, ali ne ćemo, neugodno je, a pristojni smo ljudi.

Osveta i povijesni kontekst

Goldstein kaže: “Za neke koji dolaze na Bleiburg rat kao da je počeo 15. svibnja 1945., a do tada ono razdoblje NDH kao da je bila liberalna demokracija i najednom ti bjesomučni komunisti su nalegli na jadne Hrvate katolike i oni su postali žrtve. Ne možete gledati jedan povijesni događaj izvan povijesnog konteksta“. Prije svega, to nije istina. On zapravo ne zna i ne može znati zašto ljudi (stotine tisuća) dolaze na Bleiburg. Ljudi dolaze ožaliti pobijene, nevine a možda i neke zločince kojima nije suđeno, dakle je pitanje smije li ih se nazivati zločincima. To lijepo mogu pravnici objasniti, ja ne, ali čini mi se čudno da se kao o zločincima govori o nepoznatim ljudima koji nisu suđeni nego su ubijeni po noći na najstrašnije moguće načine. Može li Ivo Goldstein nabrojiti sto ustaša zločinaca ubijenih na Bleiburgu, s tim da točno zna koga su, kako i zašto nevina ubili? Jer to se sve mora točno znati da bi se čovjeka nazvalo zločincem, zar ne? A pogotovo ako ga se onda pod tom sumnjom i ubilo a bez suđenja.

Dakle Goldstein govori o osveti: među ustašama na Bleiburgu su bili zločinci koji su pobili moje, sa zločincima su bili i njihovi bližnji, pa je u redu što su pobijeni i jedni i drugi. No, možda i nije sasvim u redu, pa Goldstein kaže: „Jasenovac i Bleiburg nisu isto, Jasenovac je zločin genocida i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Bleiburg je u jednom dijelu zločin i zločin protiv čovječnosti, to nije isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo“. Da ne ulazim u pojedinosti, za Bleiburg je izostavio pridjev „ratni zločin“, valjda zato što je poratni: zarobljenike su stavili u žicu i ubijali ih stotine svaku noć dok ih nisu sve pobili. Nije ratni zločin. Nije ni zločin genocida, jer je valjda premalo Hrvata pobijeno? U svakom slučaju, prema podatcima koje sam čuo od njegova oca i njegove strane, u Hrvatskoj je pobijeno više deset do sto puta više Hrvata poslije rata nego Židova u ratu. (Nadam se da nam ne tovari i njemačke milijune i grijehe svih drugih okupiranih naroda.) U redu, trebalo bi gledati postotke, ali – na čemu se temelji definicija genocida – na postotcima ili na anihilaciji? (Zašto je smaknuće 8.000 muslimana Bošnjaka u Srebrenici genocid, a nešto drugo nije, npr. Bleiburg i Križni puta i 10.000 ljudi samo u Zagrebu?) Što je s komunističkim istrebljivanjem buržuja, zar to nije anihilacija? Strašno je ubijanje ljudi samo zbog nacije ili vjere, ali strašno je svako ubijanje nevinih ljudi.

Tko se tu smije cjenjkati – tuđim smrtima i njihovom tragedijom, njihovom vrijednošću? Kao što je lijepo rekao hrvatski katolički pastir nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac – svi smo mi Božji narod bez obzira na vjeru i boju kože. To je bio jedan svetac i jedan „stub ljudskih prava“, a ipak su ga Goldsteinovi partizani lažno sudili, a to, i to da je bio najveći zaštitnik Židova u II: Svjetskom ratu (tko je veći, ja ne znam?), Goldstein  nikad nije priznao u onoj mjeri u kojoj Stepinčeva veličina zaslužuje.

Neugodno mi je izložiti poopćenje Goldsteinovih procjena vrijednosti nevinih žrtava. Ne želim o tome ni misliti, a kamoli govoriti. To je blasfemija!

A kontekst? Ako zna povijest i diplomaciju, a trebao bi ih znati, Ivo Goldstein se ne bi trebao pozivati na kontekst! Za njega i njegova govorenja i pisanja kontekst je vrlo opasna stvar. O kontekstu ćemo kad se on sasvim razjasni, nema žurbe. U njemu je, na primjer, i pitanje što je drug Tito radio u Španjolskoj u vrijeme Španjolskoga građanskoga rata. Kao povjesničar židovskoga podrijetla, dužan je pokazati račun koji je režim NDH platio Nijemcima za prijevoz hrvatskih Židova u Njemačku. A iz računa se mnogo toga dade izračunati. To se pak zove znanstvenoistraživački pristup povijesnim pitanjima. To su, međutim, teška i preteška pitanja, čak i za Goldsteina, bez obzira na njegovu nepodnošljivu lakoću govorenja stvari koje ne bi trebalo govoriti.

Prof. dr. sc. Matko Marušić/narod.hr

Goldstein: Jasenovac i Bleiburg nisu isto. Ne možemo govoriti – sve su žrtve iste, to je neprihvatljivo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Grmoja: HDZ je klijentelistička organizacija sklona kriminalu i aferama

Objavljeno

na

Objavio

Mostov politički tajnik Nikola Grmoja u četvrtak je optužio HDZ da se zbog brojnih afera, pa i zadnjih oko prometne nesreće i skupocjenog Mercedesa ministrice Gabrijele Žalac, dokazuje kao “klijentelistička organizacija sklona kriminalu i aferama.

“HDZ je jedna klijentelistička organizacija koja je sklona i kriminalu i aferama, a ovisno o tome kako kome odgovara, te afere, kriminalne radnje, ti repovi izlaze u javnost.

Znači, ministirca je odgovorna, a sad kad će se to plasirati… to se plasira ovisno o tome kako to kome u HDZ-u odgovara”, izjavio je Grmoja novinarima u Saboru.

Neuvjerljivima smatra tvrdnje Gabrijele Žalac, ministrice regionalnog razvoja i fondova EU da je Mercedes, koji je bio parkiran u dvorištu njene kuće u Vinkovcima, unajmila njezina majka.

Afere se izvlače kad to odgovara HDZ-ovcima koji se ne slažu s Plenkovićem

“Ono što sam mogao vidjeti, dosta je bila konfuzna priča ministrice Žalac. Treba jasno reći da ovdje nije ministrici ništa podmetnuto, znači ni prometna nesreća u kojoj je sudjelovala, niti ova zadnja afera oko automobila. No, činjenica je da se te afere, loše stvari po ministricu izvlače u javnost kada to, očito, odgovara nekima u HDZ-u koji se možda ne slažu s politikom Andreja Plenkovića oko sastavljanja liste”, poručio je Grmoja.

Istaknuo je kako je ministrica sama odgovorna za neke od tih stvari, da joj se dogodila prometna nesreća u kojoj je vozila bez važeće vozačke dozvole i udarila djevojčicu, isto tako i s njenim roditeljima iako “vjerojatno ona vozi taj auto”.

“Ne znamo na koji način ga je dobila, ali očito je netko iz redova HDZ-a slikao to i pustio u javnost, tako da smo to svi saznali”, rekao je.

Ne zna niti ga zanima tko to, kako kaže, iz HDZ-a plaisra u javnost, ističući kako je ‘mostovcima’ cilj pokušati ih zaustaviti “u onome što rade od Hrvatske”.

Zdravko Marić je nevjerodostojan političar koji je davno trebao otići s mjesta ministra

Novinare je zanimalo i kako tumači tvrdnje šibenskog poduzetnika Josipa Stojanovića Jollyja da je ministru financija Zdravku Mariću sponzorirao ulaznice za utakmice hrvatske nogometne reprezentacije na lanjskom Svjetskom prvenstvu u Rusiji, za koje je Marić rekao da ih je sam kupio.

“Ja to ne znam, to bi trebalo istražiti, ali Marić se pokazao kao potpuno nevjerodostojan političar koji je mijenjao iskaz i pred povjerenstvom i sudjelovao u aferu Agrokor. Trebao je davno otići s mjesta ministra, da smo normalna država, ali očito je da njemu sve prolazi, pa će mu onda sada proći i ova priča”, kazao je Grmoja. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari