Pratite nas

Komentar

LOŠO: Mi Amerikancima služimo, a pogledajte kako nam oni vraćaju, ne daju nam ni da imamo zrakoplove

Objavljeno

na

Za sve one koji se bave geopolitikom i geostrategijom, današnji napad na pripadnike Hrvatskih oružanih snaga, koji se dogodio u Afganistanu, nije nikakvo iznenađenje.

Ipak se naši vojnici nalaze u zonama visokog rizika, na teritoriju nestabilne zemlje, zemlje koja je krajem 20. stoljeća postala glavnim utočištem islamskih terorista. Ironično je da su naši ljudi poslani na krizna žarišta najveće razine, iako taj sukob na drugom dijelu svijeta, nema apsolutno nikakve veze s Hrvatskom.

Prvi je put na naplatu došlo naše članstvo u NATO-savezu, koje je jednog hrvatskog vojnika stajalo života, a ostalu dvojicu ostavilo s teškim tjelesnim ozljedama.

Cijeli je slučaj za dnevno.hr komentirao hrvatski vojni strateg, admiral u mirovini i bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Davor Domazet-Lošo. U ovome se trenu najveća odgovornost svaljuje na leđa ministra obrane Damira Krstičevića, ali kako kaže Domazet Lošo, sadašnji je ministar najmanje odgovoran za ovo što se dogodilo.

Fokus se treba prebaciti na sve one političare koji su prije deset godina u Hrvatskome saboru dignuli svoje ruke za odlazak hrvatskih vojnika u Afganistan, a da pritom nisu najbolje razumjeli geopolitičke i geostrateške okolnosti.

Sukobe u Afganistanu izazvale su Sjedinjene Američke Države. Službeno su Amerikanci na taj teren stigli zbog terorističkih prijetnji i pod krinkom uvođenja demokracije, ali su pokrenuli međuplemenske i frakcijske sukobe kojima nikad neće biti kraja. Ali kako kaže Davor Domazet-Lošo, nisu Amerikanci ondje zbog terorizma, razlozi njihove prisutnosti sasvim su drugačiji, a to je pozicioniranje u stožernoj točki Azije i kontrola nad proizvodnjom maka.

Podsjećamo, na Afganistan otpada više od 90% svjetske proizvodnje maka, posljedično tome i heroina, i sasvim je jasno zašto su naši vojnici onamo poslani, oni u toj muslimanskoj zemlji doslovce “ginu kako bi obranili polja maka”.

Domazet-Lošo objašnjava kako je danas proizvodnja maka posljedično veća, a potrošnja heroina kod mladih skočila je za 20%, samo što se to u hrvatskim medijima ne zna, niti se želi znati.

Admiral upozorava kako hrvatska vojska nije dobila ništa time što ide u velika svjetska žarišta, pa isto tako ni druge zemlje, počevši od Poljske, Češke, Rumunjske, Bugarske ili danas-sutra Albanije ili Makedonije, kad postanu članicama NATO-saveza.

“Oni imaju tehniku i tehnologiju, ali nemaju pješačkih snaga”, a kako kaže naš admiral “opće je poznato da Hrvati imaju najboljeg vojnika i najboljeg pješaka na svijetu, što je pokazao Domovinski rat, posebno operacija Oluja. Hrvatski vojnici, nažalost, ondje služe samo kao topovsko meso i ništa više“.

Admiral se osvrnuo i na naše odnose s Amerikancima, s kojima kako kaže, mi ne surađujemo, već im samo služimo, te im zamjera što nam nisu dopustili da kupimo izraelske zrakoplove F-16, kako bi Izrael postao strateški partner Hrvatskoj.

“Kad smo htjeli kupiti avione, kako bismo mogli čuvati nebo Hrvatske i ostalih zemalja u okruženju, oni su nas zaustavili. Mi Amerikancima služimo, a pogledajte kako nam oni vraćaju, ne daju nam ni da imamo zrakoplove”.

Domazet-Lošo je zaključio da je velika šteta što Hrvatska ignorira suradnju s ostalim velesilama poput Kine ili Rusije, već je samo poslušno naučena siljegati ramenima.

Danas su nastradale tri hrvatske obitelji i tko će platiti tu cijenu. Na pitanje što bi trebala učiniti hrvatska predsjednica, admiral kaže “ona bi trebala predložiti povlačenje hrvatskih snaga iz svih kriznih područja kao što je Afganistan ili kao što to sutra mogu postati Litva i Poljska. Ako ona to neće učiniti, jer imajmo na umu da je ona proizvod takve politike, onda će to, nadajmo se, učiniti budući hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik Miroslav Škoro”, komentirao je Domazet Lošo za dnevno.hr

 

Davor Domazet Lošo: Stižu migranti, a ovo je istina o kojoj se šuti

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Predsjednica RH zahvalila Hrvatima Vojvodine na podršci

Objavljeno

na

Objavio

Hrvati Vojvodine, hvala vam na podršci!

Bila sam uz vas i ostajem uz vas.

U svom prvom mandatu osnažila sam položaj naših ljudi u Vojvodini te ću njihov položaj nastaviti snažiti u svom drugom mandatu. Hrvati Vojvodine znaju da je Hrvatska sada tu za njih.

Hrvatska država ima obvezu skrbiti o svakom Hrvatu izvan Hrvatske, ma gdje se on nalazio, jer – ponovit ću – Hrvati izvan Hrvatske nisu neka “dijaspora”, oni su naša braća, napisala je Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Čemu halabuka oko ‘Nacrta prijedloga Zakona o Vukovaru kao mjestu posebnog domovinskog pijeteta’?

Objavljeno

na

Objavio

Proteklih dana svjedoci smo brojnih reakcija na “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta”, ne rijetko i vrlo negativnih – uz tvrdnje kako iz teksta dokumenta nije vidljivo tko je bio agresor a tko žrtva, niti komu se i zašto odaje počast time što će naš grad-heroj konačno dobiti status koji zaslužuje.

Proziva se ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda i one koji su sudjelovali u radu na dokumentu, a da oni koji to čine nisu ni pročitali što on sadrži. To je stari hrvatski običaj: prelomiti preko koljena i na temelju glasina donositi zaključke i presuđivati.

Pa kad je već tako, evo citata iz kojega je jasno vidljivo da je agresor definiran i to u potpunosti, tako da oko toga nema i ne može biti nikakvih dilema:

“Vukovar ima posebno važnu ulogu u hrvatskoj povijesti uspostave samostalne, nezavisne, suverene i demokratske države, te predstavlja simbol otpora, žrtve i zajedništva u Domovinskom ratu. Hrvatski građani prema Vukovaru se odnose s dužnim i dubokim poštovanjem koje iskazuju na različite načine, a ponajviše stalnim i sve brojnijim dolascima na vukovarska memorijalna mjesta sjećanja. Navedeno posebno dolazi do izražaja u danima sjećanja na žrtvu Vukovara (17. – 20. studeni) kada Vukovar postaje odredište desetaka tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i svijeta, koji se slijevaju u nepreglednu Kolonu sjećanja – Vukovarski križni put, kako bi na dostojanstven i primjeren način odali duboko poštovanje herojstvu i mučeništvu vukovarskih branitelja i civila. Vukovar ima iznimno važno simboličko, u mnogim vidovima prijelomno, pa i sudbonosno mjesto u povijesti današnje hrvatske države, osobito u formiranju modernoga hrvatskoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Iskustvo i značenje Vukovara 1991. nadilaze lokalnu i nacionalnu razinu, pa je on ujedno i europski i svjetski fenomen. Strahote razaranja grada i stradanja ljudi u njemu tijekom oružane agresije koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i Jugoslavenska narodna armija (u daljnjem u tekstu: JNA) s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj označile su Vukovar posebnim mjestom. Broj poginulih i ubijenih, nasilno odvedenih i nestalih, ranjenih i prognanih, uz golemu materijalnu ratnu štetu koja je gotovo u cijelosti izbrisala srednjoeuropsku urbano-arhitektonsku, sakralnu, kulturnu, gospodarsko- materijalnu i nematerijalnu baštinu Vukovara, nesumnjivo upozoravaju da su nad tim gradom i njegovim braniteljima i civilima, počinjeni zločini ogromnih razmjera. Kršenja međunarodnog humanitarnog prava osobito su bila prisutna upravo na području Vukovara gdje je uz hrvatske branitelje zarobljeno više tisuća civila. Tijekom oružane agresije na Vukovar koju je  izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj nisu počinjeni samo brojni zločini nad stanovništvom, nego i namjerno uništavanje Vukovara i onemogućavanja života njegovih stanovnika, uz nasilnu promjenu demografskih struktura kao i namjerno masovno i sustavno uništavanje povijesne i kulturne baštine. Vukovar 1991. snažno nadahnjuje na svojoj etičkoj dimenziji, humanosti, (o)praštanju i neosvetoljubivosti, no zauzvrat traži istinu i na njoj utemeljenu pravdu te trajnu zaštitu dostojanstva svih koji su svojim požrtvovnim nastojanjima branili Vukovar, a time i cijelu hrvatsku državu.” (Vidi; dijelove teksta istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 12.12.2019.)

Neki su posebno ogorčeni zbog činjenice da dokument izrijekom ne navodi velikosrpsku agresiju kao uzročnika ratnih događanja, no, treba imati u vidu kako je izraz “velikosrpska agresija” prilično fluidan i “rastezljiv” pojam koji se može različito tumačiti, pa poslužiti i tomu da se sva krivnja za agresiju, razaranja i zločine pripiše isključivo srbijanskom režimu i da se time amnestiraju države Srbija i Crna Gora, “JNA” i srpski ekstremisti u Republici Hrvatskoj. Ovako, decidiranim (poimeničnim) navođenjem aktera agresije i posljedica što ih je ona imala, ta je mogućnost izbjegnuta.

Nadalje, mi imamo i Deklaraciju o Domovinskom ratu (usvojena u Saboru u listopadu 2000. godine) u kojoj se podrobno pojašnjava širi kontekst događanja iz 90-ih godina XX. stoljeća i velikosrpska agresija izrijekom definira kao uzročnik rata, žrtava i razaranja (uz navođenje Srbije, Crne Gore, “JNA” i dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj kao aktera te agresije).

Naravno da ne bi bilo suvišno i u ovaj “Nacrt prijedloga zakona o proglašenju Vukovara mjestom posebnog domovinskog pijeteta” uz sve navedeno ugraditi i taj pojam “velikosrpske agresije” i vjerujmo kako će to biti riješeno, jer prijedlog prolazi dva čitanja u Saboru, ali nije dobro donositi ishitrene zaključke, pogotovu ako nisu utemeljeni na činjenicama.

Braniteljska i stradalnička populacija ima dosta razloga za nezadovoljstvo, pa je razumljivo da se ponekad s te strane “puše i na hladno”, ali treba ipak pokušati javno istupati na temelju argumenata, a ne glasina i neprovjerenih informacija.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari