Connect with us

Komentar

LOŠO: Pripremite procjenu sposobnosti HV-a za povratak Svete Gere

Published

on

Nakon znakovite tišine iz redova, poglavito, Vlade, Andreja Plenkovića, oglasio se admiral Domazet Lošo, te izjavio, da “na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, Hrvatska može odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više”.

Kada je Žan Mahnič, predsjednik Odbora za obranu slovenskog parlamenta, sazvao sjednicu na kojoj je trebalo raspravljati o mogućoj ulozi vojske u primjeni arbitražne presude, u Hrvatskoj je nastupila grobna tišina.

Nastojalo se potom iz same Slovenije minorizirati taj potez, koji nije bio ništa drugo nego jasan nastavak pritiska na Hrvatsku, kako bi pristala na rezultate arbitraže, u Savudrijskoj vali, piše Željko Sakić/dnevno.hr

Začudo, u Hrvatskoj su lijevi mediji preuzeli slovenski model „posredovane stvarnosti“, pa nam se stalo žustro objašnjavati kako „taj balavac“, ne zna što radi i kako će ga umiriti Cerar i Erjavec, koji su ga zapravo i instruirali da u raspravu o Savudrijskoj vali uvede novi „element“, slovensku vojsku.

Začudo, tada nitko nije takav potez institucionalnog tijela slovenskog parlamenta nazvao „zveckanjem oružjem“, „prijetnjom ratom“, niti  „pokazivanjem sile“.

Nakon znakovite tišine iz redova, poglavito, Vlade, Andreja Plenkovića, oglasio se admiral Domazet Lošo, te izjavio, da “na takvo 17 godina dugo ucjenjivanje Hrvatske, koje zapravo traje još od Domovinskog rata, Hrvatska može odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju – a to je za oktavu više”.

“Čime bi oni nama uopće prijetili?”, pitao se Domazet-Lošo, ističući da Hrvatska ima najbolje pješake na svijetu.

Hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu”, rekao je Lošo i dodao:

“Arbitražna presuda pseudopravna je agresija Slovenije i Europske komisije na Hrvatsku. Ako oni tobože pripremaju neku vojsku, to je samo dodatni politički pritisak”.

No, Lošo nije mislio da bi Hrvatska trebala zaratiti sa Slovenijom. Želio je odgovoriti na službeni potez, i jasan pritisak, slovenske politike, kada već nitko drugi, službeno nije.

“U ovome slučaju, ne treba ništa zaoštravati, jer gospodari kaosa hoće kaos u Hrvatskoj. U tom kontekstu treba gledati sve ovo što se događa, od požara do ploča, fašista, antifašista, ustaša, neustaša i svega ostaloga. To je unutarnji kaos, i Slovenija to hoće iskoristiti jer joj se čini da je Hrvatska slaba”, zaključio je više nego jasno Davor Domazet Lošo.

A, onda je krenula medijsko-politička oluja predvođena Facebook objavama Peđe Grbina i Siniše Glavaševića koji su Loši poručili, (op. a uz ispriku, poštovane čitateljice i čitatelji) „Brkatim generalima mogu samo reći – Odje*ite“. Na stranu što Bojan Glavašević takvo što nije nikada napisao, brkatim JNA i srpskim generalima, koji su doista na spomenuti način otišli iz Hrvatske, nakon što su, nakon agresije, počinili neviđena zvijerstva.

Razvile su se, potom, ovdje cijele teorije o tome kako Lošo, pa gotovo službeni Zagreb, sprema rat sa Slovenijom, postavljala se retorička pitanja, kako uopće možemo razmišljati u tim kategorijama, kao da nije jasno izrečeno da je Slovenski politički manevar pročitan.

Tko, sasvim pogrešno, savjetuje predsjednicu?

Čim sletim večeras potpisat ću razrješenje Domazeta Loše“, kazala je predsjednica novinarima na Malti.

“Poštujem njegov ratni put, no njegove su posljednje izjave potpuno neprihvatljive, neodgovorne i raspiruju stanje među državama koje zahtijeva racionalno i odgovorno ponašanje, a ne izazivanje incidenata”, rekla je Grabar-Kitarović.

Nikada nisam čuo da se savjetnikovo razrješenje, najavljuje novinarima iz strane države. Kakva se poruka time šalje? Umiruje li se na taj način, službena Ljubljana koja je ovaj verbalni odgovor i izazvala?

Netko je ponovno dao loše savjete, kao i u slučaju prozivanja Damira Krstičevića iz Salzburga, zbog tobožnje kasne intervencije vojske.

I kada se učinilo kako je ova epizoda u odnosima sa Slovenijom, ali još i više u unutarnjopolitičkim odnosima u Hrvatskoj završila,  oglasio se Žan Mahnič.

Žan Mahnič u intervju Globusu potvrdio je Domazetove teze!

Ako je netko zveckao oružjem, to su slovenski premijer Miro Cerar i šef diplomacije Karl Erjavc, sukus je tvrdnji Mahniča. Vrlo otvoreno Mahnič razotkriva slovensku politiku prema Hrvatskoj;

– U posljednje vrijeme slušamo premijera Cerara i ministra Erjavca kako govore da prolazi strpljenje, da je bilo dovoljno diplomacije i da Hrvati razumiju samo prijetnje i da će Slovenija primjeniti presudu arbitražnog suda. Erjavec je otvoreno govorio da je potrebno kupiti dva nova policijska broda i poslati ih u Piranski zaljev, koji nam po arbitražnoj presudi pripada kaže Mahnič, i nastavlja;

„Zatim je Miro Cerar uz pomoć koalicije i medija dao lažne informacije da se zvecka oružjem. Ako tko zvecka oružjem, to je on, koji govori o jednostranoj primjeni arbitražne odluke”, zaključuje Mahnič.

Hrvatska treba prijeći u diplomatsku ofanzivu

Zbog stalnog diplomatskog uzmicanja, Hrvatsku proziva čak i BiH, država koja bi se raspala istog dana kada bi prestala biti pod međunarodnim protektoratom, o Srbiji ne trebam niti trošiti riječi. Zahvaljujući stalnom prozivanju Hrvatske, Vulin je danas srbijanski ministar obrane.

Na djelu je potpuna inverzija. Slovensko zveckanje oružjem, pripisuje se Hrvatskoj, dok iz Ljubljane potvrđuju kako baš oni implicitno zazivaju silu.

Vrlo poučno bi bilo sazvati saborski Odbor za obranu te raspravljati o mogućoj ulozi vojske u uklanjanju slovenskih vojnih kompleksa na Svetoj Geri, koja je nedvojbeno i neupitno dio hrvatskog teritorija.

Zanima me bi li tada šutjeli u Bruxellesu i Ljubljani, osobito bi li ovdašnji mediji pisali da je to nevažna gesta, nevažnog predsjednika Odbora Igora Dragovana, kao u slučaju Žana Mahniča.

Siguran sam da bismo u roku od 48 sati dobili barem pet poruka, nota i preporuka, u kojima bi nas pozivali na mirno rješavanje spora, a ovdašnji mediji bi gorjeli prozivajući Hrvatsku za militarizam. Ne trebam niti napominjati da bi nam to zapravo ojačalo pregovaračku poziciju i bilo upravo ono što je potrebno!

Kada se čovjek podiže s koljena to je teško, ali nakon toga stoji uspravno. Isto vrijedi i za državu.

Željko Sakić/dnevno.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari