Pratite nas

Analiza

LOŠO: Spremimo se na još žešći udar jugoslavenštine ove jeseni

Objavljeno

na

Nakon presude arbitražnog ad hoc suda, odnosno pseudopravne agresije na Hrvatsku od strane Slovenije i Europske komisije, slučaja Agrokor, katastrofalnih požara u Dalmaciji, neprimjerenoga privođenja generala Ivana Bobetka, surovoga pravnog nasrtaja na generala Ljubu Ćesića Rojsa, srbijanskoga svojatanja Vukovarske i Šarengradske ade, muslimanskoga osporavanja izgradnje Pelješkoga mosta, gruboga vrijeđanja povampirenih Jugoslavena hrvatskih biskupa i cijeloga vjerničkog puka na blagdan Marijina uznesenja na nebo, njemačko-turskoga juriša na ostatke ostataka bosansko-hercegovačkih Hrvata, ne preostaje nam ništa drugo već da se ozbiljno zabrinemo.

Prije toga prijeko je prozboriti o onome gdje se svijet danas nalazi, posljedično tome i Lijepa Naša. Zato pođimo od činjenica:

Živimo vremena straha i strahova. Svih mogućih… Riječi koje slijede jesu pozivanje na uzbunu, upozorenje na opasnost koja se nadvila, ne samo nad zapadnom kršćanskom civilizacijom nego nad cijelim svijetom. Pri tome, dvojbi je mnogo, te zbog njih treba podastrijeti uvjerljive dokaze da je kataklizma moguća i da se ona iza brda valja.

Europski put – gušenje čovjekove osobnosti

Što je bitno, a što nebitno u vremenima asimetričnoga rata, teško je ukazati osobito kad se ljudima manipulira na svim područjima javne djelatnosti, posebno u medijima i pomoću medija. Prema tome, svako malo spominjani plan o svjetskoj  nadvladi nije teorija urote već stvaranje koncentracije vlasti u bruxelleskoj kuli babilonskoj. A taj novi etatistički apsolutizam nema premca u dosadašnjoj povijesti.

Europa je danas pri kraju rušenja svoje kršćanske civilizacije, a za to je odgovoran supranacionalni totalitarizam. Naime, iza slatkorječivih uzvika o ljudskim pravima krije se zapravo utopija i potpuna degeneracija političkih odnosa. Takozvani europski put, koji nitko nije definirao i nitko ne zna što on jest, vodi u provaliju koju stvaraju supranacionalne institucije u kojima će gušenje čovjekove ličnosti biti gigantsko.

Sve navedene dvojbe traže da se Europljani, naravno i Hrvati, zajedno odupru nečemu čije je obilježje ekonomsko-tehnokratski gigantizam koji nezaustavljivo krči put supranacionalnoj državi. Ima li se za to snage? Ima li snage ako te Veliki Brat stalno motri i zarobljuje – mobitelom, potrošačkom karticom, trgovačkim centrima, kinodvoranama, televizijskim programima, internetom, ispraznom zabavom, antikulturom…? Od 1989. masonski duh mutira i nastoji vladati, daljnjim raskršćanjenjem i potpunom sekularizacijom Europe, pomoću militantnoga liberalizma, nove ideologije bezboštva.

Zar vrhunac i nije izbacivanje spomena kršćanstva iz teksta europskoga Ustava? Zar je nepoznata sustavna američka antikršćanska histerija koja se preko filma, glazbe, nove paradigme o čovjeku i ženi, o ljudskim pravim i čudnovatoj demokraciji nastoji krstarećim raketama i ostalim ‘pametnim oružjem’ nametnuti cijelome svijetu?

Sve navedeno ima jedan jedini cilj: dalje rušiti kršćanstvo, a poglavito Katoličku Crkvu, u ime demokracije, tolerancije i ljudskih prava.

Danas su na udaru identitet i suverenost. Jedno i drugo mora biti samljeveno pod valjkom novoga prevratništva. Ovo što se dogodilo u Sjedinjenim Državama dio je te priče. Rušenje spomenika generalu Leeju u Charlottesvilleu rušenje je jednog od najvećih simbola američkoga identiteta. To je upriličeno onda kada im upravljane krize nisu uspjele u Ukrajini, u Siriji, na sjeveru Europe, to jest Baltiku, kada im nije uspjelo u Venezueli, kada im nije uspio državni udar u Turskoj, kada im nije uspjelo u Sjevernoj Koreji, jer je Kim Jong-un njihov igrač, kada im nije uspjelo u Južnome kineskom moru, onda su započeli s rušenjem u vlastitom dvorištu. Ku-Klux-Klan njihov je proizvod. Izvršitelji su u pravilu militantni liberali. “ONI” kontroliraju obje tobože ideološki sukobljene strane.

Kurikularna reforma – bruxelleska operacija

Američki scenarij priprema se i za Europu. Nemojmo se začuditi kada budu ponovno htjeli micati spomenik banu Josipu Jelačiću i nacionalne simbole diljem ostalih država Europe. Poljska i Hrvatska mogle bi biti prve zemlje na udaru. Hrvatska sigurno. Počelo je pomno pripremljenom operacijom “Spaljena zemlja”, a nastavit će se Kurikulnom reformom. Za ovu drugu operaciju kao izvršiteljica, po nalogu iz Bruxellesa, dovedena je Blaženka Divjak. Počinje nova svojevrsna “Oktobarska revolucija”. Kao i prije stotinu godina, glavni je cilj rušiti kršćanski identitet, ispravnije rečeno što je od njega još ostalo.

U tome i takvome svijetu, ljeta Gospodnjega 2017., s pravom se moramo upitati: Kamo ideš, Hrvatska? Ovo pitanje može se postaviti i cijelome svijetu. Što učiniti? Prijeko je potrebno krenuti od sebe. Učiniti ono što nas naša vjera uči – ne pitati drugoga što on može učiniti, nego sam učiniti ono što je u tvojoj moći – svrsishodno uporabiti talent koji ti je Bog podario. A svakome je čovjeku, baš svakome, Bog podario neki određeni talent.

Zašto je Hrvatska, Bogom dana zemlja, došla u ovako žalosno stanje? Unatoč “NJIMA” i “NJIHOVIM” planovima, glavni uzrok ipak leži u ludoj nepromišljenosti i nesposobnosti, ali i drskosti takozvanih hrvatskih i desnih i lijevih političara, a poglavito onih što se vrte oko “političkog centra”, to jest oko političke nule. A nula je uvijek nula gledano ne samo matematičkom dioptrijom. Ali negdje mora postojati rješenje i mora ga se pokušati pronaći, ako nikako drukčije, onda još intenzivnijim pisanjem i češćim govorenjem.

Sedamnaest hrvatskih izgubljenih godina

Čovjek se jednostavnije nosi s mržnjom, nego s ljubavlju. Za rješenje te proturječnosti potrebna je hrabrost, ne ona koja je svojstvena ratniku i strategu, nego ona koja je svojstvena svakome istinskom domoljubu. A taj istinski domoljub ima tri majke: majku neba, majku domovinu i biološku majku. U dugih sedamnaest hrvatskih izgubljenih godina, mnogi smo se, moramo priznati, ponekad zaboravili. Zaboravili smo da ljubav za tri majke podrazumijeva žrtvu. Iako smo dobro znali da lažna ljubav nestane čim se pojavi.

U duhu ove misli, na samom početku kataklizmičkoga požara u središtu jadranske Hrvatske, Splitsko-dalmatinskoj županiji, ti su požari tipičan primjer asimetričnoga rata protiv Hrvatske, to je rat bez vojnika, bez početka, bez bojišnice i bez bitke, ali je ipak rat zato što se osvaja, u ovome slučaju ugrožava, jedno određeno područje. To je ratno stanje države Hrvatske, i naši dušmani nisu neki vanjski nego su unutar države. To je to u interesu dušmana Hrvatske – Jugoslavena, onih koji se ne mire sa samostalnom državom Hrvatskom obranjenom u Domovinskome ratu i njima je u interesu da Hrvatska gori, jer su požari jedan od oblika asimetričnoga rata.

Opet već poznata hrvatska šutnja

U ovim novim “revolucionarnim vremenima” prijeko je potrebno zadržati prisebnost i na ovaj teror jugoslavenštine ne odgovoriti bilo kakvim oblikom nasilja jer gospodari kaosa to i žele. Mora se priznati da su ti gospodari kaosa u sedamnaest izgubljenih godina uspjeli podijeliti Hrvate, učiniti ih bezvoljnima, ali još ima dovoljno vremena i prilike da svi skupa ponovno progledamo. Novi udar koji slijedi u jesen možemo dočekati spremni. Prije svega maksimalnim pritiskom na Vladu da se počne ponašati suverenistički kako bi se oživio duh hrvatskoga pobjedništva. A svi ostali odreći se znane “hrvatske šutnje” koja će u novim izazovima koji slijede biti ravna kukavičluku.

Hrvatska će vrlo brzo ući u razdoblje slijednih prosvjeda pripremljenih indoktriniranih skupina, po obrascu kako su oblikovane one terorističke, i koje su financirane ne samo izvana, nego i iz hrvatskog proračuna.(!?) Pod izlikom borbe za provođenje školske reforme nije isključena ni blokada samih škola ili ultimativnih zahtjeva za izbacivanje vjeronauka iz tih istih škola. I kao što je napisano na nekome od portala, generalni su pokusi već provedeni ovoga ljeta, kada je testiran puls nacije u Splitu, preko instant pučkih “heroja” koji su vrijeđali Vladu te pozivali na pobunu zbog požara u Dalmaciji.

Romantičarske opsjene jugonostalgičara

Tih je “vrućih” i “vatrenih” dana osvanula i ovakva naslovna rečenica, koju je navodno izrekao pripadnik slavnih “Tigrova” a glasi: “Susjedi, pošaljite nam još opreme i uzmite si Piranski zaljev”. Jedan od komentara ove rečenice je više nego zanimljiv i prenosi se u cijelosti: Tu se radi o gorčini čovjeka, koji više ne može trpjeti da se njegova domovina ugrožava na bestijalan način. Na to se nadovezala sveprisutna jugonostalgija, koja besramno falsificira prošlost i predstavlja to mračno razdoblje kao romantičarsko razdoblje socijalne pravde. Ta se slika gradi na poluistinama i lažima, ali sustavnim ponavljanjem već se prihvaća kao alternativna povijest. Gradi se posve smisleno pojednostavljena slika kako bi se proizvela projektirana budućnost.

Najgore je što broj Jugoslavena sve više preplavljuje medije, iako Bogu hvala njihova brojnost nije odveć velika. Nisu još prešli kritičan broj. Inače bi se hrvatska krv lila potocima. Njihova je pojavnost prividna. Ona je proizvod medijskih pričina. Oni zastupaju jednu i jedinu tezu po kojoj je hrvatska država osuđena na propast. Po njima hrvatska država jedino što nudi je pakao od života. Zato su i upriličene scene pakla u požarima oko Splita, Šibenika, Zadra… Cijele Dalmacije. Zato se spominjao i Neron…

Davor Domazet Lošo
Hrvatski tjednik

Domazet Lošo: Požari su dio asimetričnog ratovanja protiv Hrvatske, a taj rat je objavljen na naslovnici tjednika Novosti riječima: ‘Lijepa naša lijepo gori’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Ako Hrvatska ne može kupiti F-16 Barak, a ni novi F-16, što je dakle alternativa?

Objavljeno

na

Objavio

Rasplet oko nabave izraelskih F-16 pokazat će kakav je SAD partner Hrvatskoj

Hrvati vole američke filmove. A u mnogima postoje scene vjenčanja. A te scene postaju dramatične u trenutku kada svećenik, na kraju obreda vjenčanja upita sve prisutne: “Ako netko ima nešto protiv ovog braka, neka kaže sada ili neka zauvijek šuti.”

U, dakle, hollywoodskom filmu, scenaristi, pogotovo u komedijama, vole stvoriti situaciju da se netko od likova u zadnjim sekundama odluči sabotirati vjenčanje. No, to je Hollywood.

U filmu u kojem sudjeluju američki scenaristi iz Washingtona, u stvarnom životu, takvo se miniranje “braka” ne događa.

No, upravo se dogodilo Hrvatskoj kojoj se u zadnjem činu pred potpisivanje međudržavnog ugovora o nabavi ratne eskadrile izraelskih F-16 Barak dogodilo da je svjedok iz Washingtona uzviknuo da se protivi.

Izraelci će to nazvati “blokadom” iz SAD-a, a Amerikanci će Hrvatima poručiti da je to netočno te da, kao što stoji u poruci State Departmenta, SAD snažno podupire modernizaciju obrane Hrvatske i kupnju borbenih zrakoplova F-16 od Izraela, piše Davor Ivanković / Večernji list

Bilo da je riječ o blokadi ili o “snažnom podupiranju modernizacije obrane RH”, posljedice su te da posao oko F-16 sada “visi”. A time “visi” i dvogodišnji napor MORH-a i Vlade RH, koliko cijela ova priča već traje.

U te dvije godine Hrvatska se prvo odlučila na hrabar korak da krene u nabavu eskadrile vrhunskih višenamjenskih zrakoplova.

Potom je organizirala međunarodni natječaj na koji se javio i SAD, s ponudom eskadrile potpuno novih F-16 Block 70/72, za 1,6 milijardi dolara, te Izraelci koji su zatražili 500 milijuna dolara.

Na natječaju se Hrvatska odlučila za izraelske avione Barak jer ponuda nije uključivala samo goli avion nego i potpunu konfiguraciju, obuku i prijenos iskustava najvještijih pilota. Odluka o izboru izraelskih zrakoplova usvojena je prije skoro 14 mjeseci.

Recimo da je u filmskom žargonu to bio čin zaruka između Hrvatske i Izraela. Da je namjera bila da te zaruke završe i brakom, svima je bilo jasno i transparentno. I Amerikanci su na nizu pripremnih sastanaka i s Izraelcima i s Hrvatima dali suglasnost, kako za zaruke tako i za sklapanje braka.

Postavili su tada mladoženji iz Izraela i neke tehničke uvjete, no nisu se protivili. Naprotiv. Kako su mjeseci, pa i cijela godina prolazili, ženici su održali jedanaest sastanaka stručnjaka kojima je do u detalj dogovoren “sadržaj braka”, ugovor od 450 stranica.

Taj je posao dovršen ljetos. Nakon toga Hrvatska i Izrael poslali su pozivnice za vjenčanje koje se trebalo dogoditi do kraja ove godine. I kada je sve došlo do oltara, iz Washingtona su raspustili svitu.

U svemu, koliko možemo shvatiti, SAD se ne ljuti na Hrvatsku, ljuti se iz nekih razloga na Izrael. No, to nije nikakva utjeha Hrvatskoj. Ona je sada u ponižavajućoj situaciji. Jer SAD ne da Izraelu da preproda svoj F-16 u konfiguraciji koju je naručila Hrvatska.

Problem je u tome što se Hrvatska čvrsto odlučila za F-16 Barak, a ne za neki “siromašniji” F-16. Ono što želi nabaviti RH posjeduje samo Barak i najnoviji američki F-16 zadnje generacije.

No, takav iz SAD-a Hrvatska si ne može financijski priuštiti, i to je SAD-u od početka bilo jasno. Ako se SAD i Izrael ne dogovore i riješe “tehničke” probleme, to znači da Hrvatska ne može kupiti Barak, a kao što vidimo ne može kupiti ni novi F-16. Što nam je dakle alternativa?

Na to bi trebao odgovor dati onaj koji je odgodio vjenčanje. Iz SAD-a kažu da imaju problem s Izraelcima zbog zaštite sigurnosti osjetljive američke vojne tehnologije. Mi možemo samo nagađati na što se to konkretno odnosi.

Američki veleposlanik Robert Kohorst bio je brutalno jasan pa je poručio da “Izraelci moraju prihvatiti naše tehničke zahtjeve”.

SAD i Hrvatska već 30-ak godina dokazuju svoje savezništvo i SAD je puno puta Hrvatskoj dokazao da je strateški partner.

No, ni Hrvatska nije bila loš saveznik. Od vremena kada su vojne pobjede HV-a u 1990-ima osigurale “Pax americana”, do operacija NATO-a širom svijeta gdje se Hrvatska redovito dokazuje kao “zemlja iznad svojih mogućnosti”, kako je to primijetio aktualni ministar obrane SAD-a James Mattis na svojim brojnim sastancima s našim Damirom Krstičevićem.

A kad smo već kod intelektualnog vlasništva, sjetit će se i SAD i Izrael kakav im je poklon o kojem su mogli samo sanjati omogućila Hrvatska početkom 2000-ih, a koji su dobili i zato što Hrvatskoj “intelektualno vlasništvo” nije bilo važnije od strateškog savezništva sa SAD-om.

Drugim riječima, Hrvatska jest mala, no najviše voli biti u vrhu s najjačima, što je dokazala kako na bojnom polju tako i na sportskom primjerice.

Rasplet oko nabave izraelskih F-16 pokazat će kakav su doista SAD partner Hrvatskoj. Što će biti pouka i drugim malim državama koje vole misliti da su dio tima koji predvodi SAD.

Davor Ivanković / Večernji list

 

Krstičević: Nismo dobili službenu obavijest o stopiranju isporuke F – 16 Hrvatskoj

 

 

 

Američko veleposlanstvo o F-16: Surađujemo s RH i Izraelom u pronalasku prihvatljive opcije

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Što je sve do sada uništio Komšić?

Objavljeno

na

Objavio

Treće nametanje Željka Komšića za predstavnika Hrvata iz Federacije BiH u Predsjedništvu BiH zaoštrilo je ne samo međustranačke i međuentitetske nego i onako ne baš primjerene međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini.

Ako je suditi i po retorici i svemu što se događa na i oko konstituirajuće sjednice novoizabranih članova Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, Srbina iz entiteta Republika Srpska te praktično dva bošnjačka člana iz Federacije BiH, nekadašnjeg pripadnika tajne bošnjačke policije AID Šefika Džaferovića i Željka Komšića, bez legitimiteta naroda, u čije ime je zauzeo najvišu funkciju u izvršnoj vlasti, od završetka rata 1995.pa do danas, rijetko kada sa su bile veće političke tenzije, piše Slobodna Dalmacija u prilogu Spektar.

Sama inauguracija novih članova Predsjedništva BiH bila je tek uvertira da će funkcionirati poput rogova u vreći. Prvi detalj koji je svima upao u oči jeste činjenica da se nikada do sada nije dogodilo da su najviši politički i vjerski predstavnici jednog od tri naroda bojkotirali svečanu sjednicu. Međutim ovaj puta doskorašnji hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović nije htio biti ni u zemlji, a kamoli na svečanoj sjednicu sjednici u društvu sa njegovim nasljednikom Komšićem.

Uzoriti kardinal Vinko Puljić, također, nije želio biti nazočan inauguraciji. Za razliku od Čovića on je javno i jasno iznio svoje razloge. Kardinal Puljić je otkrio kako nije mogao proći preko uvreda koje je doživio od Komšića, čiji izbor je nazvao zakonski nepravednim, da bi nakon toga od Komšića dobio uvrede i moralne prodike te etiketu nacionaliste i fašiste. Onako kako su to radili komunisti u bivšem sustavu, to je „predsjednik građanin“ udijelio kardinalu.

Također, nije dugo trebalo čekati na prve nesporazume nakon „svečane“ inauguracije. Prvi sukob na relaciji Dodik- Komšić – Džaferović dogodio se već prigodom predaje vjerodajnica od strane novoimenovanog veleposlanika Srbije u BiH Aleksandra Đorđevića predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku u zgradi Predsjedništva BiH. Naime tamo se na nezadovoljstvo Komšića i Džaferovića ukazala i vidno, po prvi puta,i zastava Republike Srpske.

Sukob zbog zastave RS

Taj čin isticanja zastave entiteta Republike Srpske razljutio je Džaferovića i Komšića, da bi, pod okriljem noći, a po naređenju Ureda bošnjačkog člana Predsjedništva BiH zastava uklonjena. Dodik je noćno uklanjanje zastave RS ispred njegovog ureda u zgradi Predsjedništva ocijenio nedopustivim i skandaloznim činom koji, što po njemu, predstavlja pokušaj Džaferovića i Komšića da mu pošalju poruku da tamo nema mjesta za Srbe. Slijedećeg jutra zastava je vraćena, ali koliko je zapaljiva retorika i „guranje prsta u oko“ utjecala na podizanje tenzija u zemlji moglo se posvjedočiti vrlo brzo kada su Dodiku i članovima njegovog ureda stigle prijetnje smrću od strane nepoznatog muškarca s njemačkog broja.

Ni jedan Dodikov nastup u političkom Sarajevu nije dočekan s odobravanjem. Od toga da će se zalagati za vojnu neutralnost BiH, ukidanja visokog predstavnika do odlaska stranih sudaca. Dodik je tako otkrio da će kao član Predsjedništva putovati s putovnicom Republike Srbije, a ne zemlje čiji je član Predsjedništva te kako više voli Srbiju, nego BiH i da je BiH njegovo radno mjesto i ništa više.

Nakon ovakve uvertire nameće se pitanje koliko će se ovakva uistinu napeta situacija i nategnuti odnosi među trojicom članova predsjedništva BiH, a dok se vodi borba oko slaganja parlamentarnih većina na svim razinama, od države, preko entiteta do županija, odraziti na funkcioniranje Predsjedništva te same države, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. Jer to ipak zahtjeva kakvu takvu suradnju i međusobnu snošljivost i uvažavanje.

O tome za Spektar govore prof. dr. Dražen Barbarić iz Centra za politološka istraživanja Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prof. dr. Šaćira Filandru, s Fakulteta političkih znanosti u Sarajevu i Zoran Krešić, politički analitičar iz Mostara.

Barbarić: Dvije isključive politike u Predsjedništvu

-Već sada je izvjesno da će se u Predsjedništvu BiH voditi dvije potpuno isključujuće politike. Ne radi se samo o identitetskim razlikama i suštinskom razmimoilaženju u viziji buduće BiH, već i narativnim razlikama koje će se svaki put međusobno konfrontirati – kaže prof. Barbarić, naglašavajući kako će ovakva konstelacija Predsjedništva BiH neprestano proizvoditi medijski sadržaj optuživanja, prepucavanja i stalnog političkog sadržaja koji će koristiti i drugi akteri. Drži kako će ono biti potpuno nefunkcionalno i samo na načelnoj razini će predstavljati političku moć i volju.

-To će se svakako reflektirati i na vanjsku politiku BiH, ona će biti potpuno nekoherentna, prepuna proturječnosti i u određenim slučajevima groteskna. Imat ćemo situaciju u kojima će članovi Predsjedništva imati dijametralno suprotne stavove o ključnim vanjskopolitičkim temama. Ulazak u EU će ostati kao smokvin list, svi će se zaklinjati i pružati mu potporu, ali je iskreni pristup pod velikim znakom upitnika. Utjecaj vanjskih silnica (EU, Turska, Rusija i SAD) očitovat će se kroz različite silnice i u ovom trenutku je nemoguće predvidjeti njihovu manifestaciju, ali poznajući sadašnji sastav državnog Predsjedništva teško je očekivati uravnoteženje i balansiranje između navedenih aktera-mišljenja je prof. Barbarić.

Filandra: Stvari kulminirale zbog Komšića

Za prof. Šaćira Filandru nema dileme da se vanjskom promatraču trenutne prilike u BiH nadaju kaotičnim, turbulentnim, da ne kažemo uznemirujućim, budući se visok stupanja političke nestabilnosti i raznih prijepora iskazao činom izbora, a zatim i inauguracije članova Predsjedništva BiH.

-Prijepor se u suštini vodi oko različitih tumačenja i dijametralno suprotnih percepcija oko kategorija legalnosti i legitimnosti u političkom sistemu zemlje. Stvar je ovoga puta prilično u javnosti kulminirala jer su prijepori iz sfere političkih i stranačkih elita ovoga puta prenijeti na niže nacionalne razine, tako da se javnost, i to je ono što je u svemu negativno, u potpunosti polarizirala na etničkoj osnovi-naglašava prof Filandra, dodajući kako suprotstavljene percepcije stvarnosti, posebno hrvatska i bošnjačka, dovode do ozbiljnog narušavanja ionako krhkog povjerenja u institucije države te do produbljivanja međunacionalnih odnosa.

Unutar hrvatske percepcije, grubo govoreći, vlada stav da je izbor Komšića za člana Predsjedništva BiH i nelegalan i nelegitiman, da je to bošnjačka zavjera protiv Hrvata usmjerena na umanjenje njihovih konstitutivnih prava dok Bošnjaci dijele uvjerenje da je Komšićev izbor i legalan i legitiman te da je u potpunosti suglasan slovu ustava zemlje. Ističe činjenicu kako od domaćih aktera niti od institucija međunarodne zajednice, posebno Visokog predstavnika Valentina Inzka kao instance zadužene za tumačenje ustava zemlje, nema još vidljivih pokušaja medijacije u ovom sporu.

-U svemu se najkomotnije ponaša gospodin Dodik koji se, eliminirajući opoziciju u vlastitom entitetu, predstavlja i kao zagovornik budućih hrvatskih interesa, a što mu dodatno priskrbljuje političku moć. Dodikovo predsjedavanje Predsjedništvom BiH u njegovom prepoznatljivom stilu započelo je iskricama i sitnim provokacijama koje pune novinske stupce i uveseljavaju dijelove javnosti. U BiH je mnogo i naslijeđenih i svakodnevno stvarajući političkih problema koji ozbiljno narušavaju kredibilitet zemlje, kako u očima njenih građana, gdje je vidan nedostatak emocionalnog legitimiteta države, tako i u očima međunarodnih aktera-uočava prof. Filandra detektirajući kako je ključni trenutno problem odnos Bošnjaka i Hrvata.

-Njihove pozicije su trenutno nesumjerljive i svakim danom se maksimaliziraju. Bošnjaci su uvjereni, i to je značaj te negativne percepcije, da hrvatski političari nastoje da kroz izborni zakon ponovo uspostave Herceg-Bosnu, dok Hrvati razvijaju stav da ih Bošnjaci žele do neprepoznatljivosti minimalizirati. Ovaj sukob sjajno koriste postojeće političke elite te ga instrumentaliziraju za učvršćivanje svojih političkih, statusnih i ekonomskih pozicija-ističe on, dodajući kako sve podsjeća na devedesete, a nacionalizam je u BiH biznis.

-Za to vrijeme političari iz entiteta Republika Srpska, uz nemalu pomoć Beograda i Moskve, su zadnjih godina uspjeli poziciju svog entiteta učiniti neupitnom i političke sukobe transponirati na odnose Hrvata i Bošnjaka. Pri tome su hrvatski političari za ostvarenje svojih maksimalističkih ciljeva uzeli Banju Luku za saveznika, a ne Sarajevo, što je u osnovi dovelo do produbljivanja nepovjerenja između Hrvata i Bošnjaka i do, u konačnici, nereformiranja izbornog zakona i biranja Komšića kao člana Predsjedništva države iz reda Hrvata-mišljenja je prof. Filandra.

Krešić: Predstoje nam četiri najteže godine od rata

-Ako je suditi po posljednjim dvorskim i inim intrigama u vrhu države kojima je prethodila ksenofobična kampanja mržnje s posljednjih izbora onda bi predstojeće četiri godine u zemlji mogle biti najgore od završetka rata u Daytonu – skeptičan je analitičar Zoran Krešić, dodajući kako on osobno ne bi čak ni isključio mogućnost da nataložena mržnja, nepovjerenje te pokušaji da se provede, rekao bi, miloševićevski koncept iz Jugoslavije s većinom jednoga naroda, majorizacijom i asimilacijom, dovede čak i do sukoba.

Po njemu, isti problemi, isti obrasci ponašanja, pa i politike dominiraju kao i prije tri desetljeća. Drži kako je izbor Komšića u hrvatsku fotelju rezultat ‘uspješne’ kampanje ‘neka susjednu crkne krava’ te kako je analfabetima jasno kako je Komšićevo nametanje Hrvatima rezultat jedne sulude medijske kampanje koja je trebala Bošnjacima ogaditi drugu stranu – Hrvate, a napose jedinog ozbiljnog takmaca s druge strane Dragana Čovića.

-Iako je u suštini to tek jedan Facebook osvrt, a vjerojatno se uvijek bolje vidi s vremenskog i prostornog odmaka, najbolju ocjenu onoga što se događa u BiH dali su književni velikani i novinari Miljenko Jergović i Ivan Lovrenović.

Na djelu je, kaže Jergović, očitujući se na ZAVNOBiH, pokušaj bošnjačkih nacionalista da prekroje ‘ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska’ i pretvore je u novu formulu ‘bošnjačka i bosanska, tobože građanska, pa još ostavljena Redžepu Erdoganu u amanet’. Komšić je naslijeđe tog ‘građanskobošnjačkog’ nacionalizma čiji jedina rezultanta treba biti asimiliranje Hrvata i njihovo gušenje u zagrljaju ‘građana’-kaže Krešić.

Prema njegovu mišljenju još jedan igrač u Predsjedništvu Milorad Dodik imat će svoju posebnu srpsku agendu i da je on čak i ne krije, te da je ona identična još od referenduma 1992. kada su Srbi bili protiv neovisne BiH i za ostanak u krnjoj Jugoslaviji.

– Nesumnjivo da će obračun ove dvije koncepcije imati potencijala potpaliti fitilj. S treće pak strane ako je bilo što antihrvatska kampanja s Komšićem dobro učinila onda je to homogeniziranje Hrvata u BiH-zaključuje Krešić.

Miroslav Landeka/Slobodna Dalmacija

Dekan sarajevskog FPN-a kaže da je nepošteno da Bošnjaci biraju Hrvatima člana predsjednistva

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari