Pratite nas

Analiza

LOŠO: Spremimo se na još žešći udar jugoslavenštine ove jeseni

Objavljeno

na

Nakon presude arbitražnog ad hoc suda, odnosno pseudopravne agresije na Hrvatsku od strane Slovenije i Europske komisije, slučaja Agrokor, katastrofalnih požara u Dalmaciji, neprimjerenoga privođenja generala Ivana Bobetka, surovoga pravnog nasrtaja na generala Ljubu Ćesića Rojsa, srbijanskoga svojatanja Vukovarske i Šarengradske ade, muslimanskoga osporavanja izgradnje Pelješkoga mosta, gruboga vrijeđanja povampirenih Jugoslavena hrvatskih biskupa i cijeloga vjerničkog puka na blagdan Marijina uznesenja na nebo, njemačko-turskoga juriša na ostatke ostataka bosansko-hercegovačkih Hrvata, ne preostaje nam ništa drugo već da se ozbiljno zabrinemo.

Prije toga prijeko je prozboriti o onome gdje se svijet danas nalazi, posljedično tome i Lijepa Naša. Zato pođimo od činjenica:

Živimo vremena straha i strahova. Svih mogućih… Riječi koje slijede jesu pozivanje na uzbunu, upozorenje na opasnost koja se nadvila, ne samo nad zapadnom kršćanskom civilizacijom nego nad cijelim svijetom. Pri tome, dvojbi je mnogo, te zbog njih treba podastrijeti uvjerljive dokaze da je kataklizma moguća i da se ona iza brda valja.

Europski put – gušenje čovjekove osobnosti

Što je bitno, a što nebitno u vremenima asimetričnoga rata, teško je ukazati osobito kad se ljudima manipulira na svim područjima javne djelatnosti, posebno u medijima i pomoću medija. Prema tome, svako malo spominjani plan o svjetskoj  nadvladi nije teorija urote već stvaranje koncentracije vlasti u bruxelleskoj kuli babilonskoj. A taj novi etatistički apsolutizam nema premca u dosadašnjoj povijesti.

Europa je danas pri kraju rušenja svoje kršćanske civilizacije, a za to je odgovoran supranacionalni totalitarizam. Naime, iza slatkorječivih uzvika o ljudskim pravima krije se zapravo utopija i potpuna degeneracija političkih odnosa. Takozvani europski put, koji nitko nije definirao i nitko ne zna što on jest, vodi u provaliju koju stvaraju supranacionalne institucije u kojima će gušenje čovjekove ličnosti biti gigantsko.

Sve navedene dvojbe traže da se Europljani, naravno i Hrvati, zajedno odupru nečemu čije je obilježje ekonomsko-tehnokratski gigantizam koji nezaustavljivo krči put supranacionalnoj državi. Ima li se za to snage? Ima li snage ako te Veliki Brat stalno motri i zarobljuje – mobitelom, potrošačkom karticom, trgovačkim centrima, kinodvoranama, televizijskim programima, internetom, ispraznom zabavom, antikulturom…? Od 1989. masonski duh mutira i nastoji vladati, daljnjim raskršćanjenjem i potpunom sekularizacijom Europe, pomoću militantnoga liberalizma, nove ideologije bezboštva.

Zar vrhunac i nije izbacivanje spomena kršćanstva iz teksta europskoga Ustava? Zar je nepoznata sustavna američka antikršćanska histerija koja se preko filma, glazbe, nove paradigme o čovjeku i ženi, o ljudskim pravim i čudnovatoj demokraciji nastoji krstarećim raketama i ostalim ‘pametnim oružjem’ nametnuti cijelome svijetu?

Sve navedeno ima jedan jedini cilj: dalje rušiti kršćanstvo, a poglavito Katoličku Crkvu, u ime demokracije, tolerancije i ljudskih prava.

Danas su na udaru identitet i suverenost. Jedno i drugo mora biti samljeveno pod valjkom novoga prevratništva. Ovo što se dogodilo u Sjedinjenim Državama dio je te priče. Rušenje spomenika generalu Leeju u Charlottesvilleu rušenje je jednog od najvećih simbola američkoga identiteta. To je upriličeno onda kada im upravljane krize nisu uspjele u Ukrajini, u Siriji, na sjeveru Europe, to jest Baltiku, kada im nije uspjelo u Venezueli, kada im nije uspio državni udar u Turskoj, kada im nije uspjelo u Sjevernoj Koreji, jer je Kim Jong-un njihov igrač, kada im nije uspjelo u Južnome kineskom moru, onda su započeli s rušenjem u vlastitom dvorištu. Ku-Klux-Klan njihov je proizvod. Izvršitelji su u pravilu militantni liberali. “ONI” kontroliraju obje tobože ideološki sukobljene strane.

Kurikularna reforma – bruxelleska operacija

Američki scenarij priprema se i za Europu. Nemojmo se začuditi kada budu ponovno htjeli micati spomenik banu Josipu Jelačiću i nacionalne simbole diljem ostalih država Europe. Poljska i Hrvatska mogle bi biti prve zemlje na udaru. Hrvatska sigurno. Počelo je pomno pripremljenom operacijom “Spaljena zemlja”, a nastavit će se Kurikulnom reformom. Za ovu drugu operaciju kao izvršiteljica, po nalogu iz Bruxellesa, dovedena je Blaženka Divjak. Počinje nova svojevrsna “Oktobarska revolucija”. Kao i prije stotinu godina, glavni je cilj rušiti kršćanski identitet, ispravnije rečeno što je od njega još ostalo.

U tome i takvome svijetu, ljeta Gospodnjega 2017., s pravom se moramo upitati: Kamo ideš, Hrvatska? Ovo pitanje može se postaviti i cijelome svijetu. Što učiniti? Prijeko je potrebno krenuti od sebe. Učiniti ono što nas naša vjera uči – ne pitati drugoga što on može učiniti, nego sam učiniti ono što je u tvojoj moći – svrsishodno uporabiti talent koji ti je Bog podario. A svakome je čovjeku, baš svakome, Bog podario neki određeni talent.

Zašto je Hrvatska, Bogom dana zemlja, došla u ovako žalosno stanje? Unatoč “NJIMA” i “NJIHOVIM” planovima, glavni uzrok ipak leži u ludoj nepromišljenosti i nesposobnosti, ali i drskosti takozvanih hrvatskih i desnih i lijevih političara, a poglavito onih što se vrte oko “političkog centra”, to jest oko političke nule. A nula je uvijek nula gledano ne samo matematičkom dioptrijom. Ali negdje mora postojati rješenje i mora ga se pokušati pronaći, ako nikako drukčije, onda još intenzivnijim pisanjem i češćim govorenjem.

Sedamnaest hrvatskih izgubljenih godina

Čovjek se jednostavnije nosi s mržnjom, nego s ljubavlju. Za rješenje te proturječnosti potrebna je hrabrost, ne ona koja je svojstvena ratniku i strategu, nego ona koja je svojstvena svakome istinskom domoljubu. A taj istinski domoljub ima tri majke: majku neba, majku domovinu i biološku majku. U dugih sedamnaest hrvatskih izgubljenih godina, mnogi smo se, moramo priznati, ponekad zaboravili. Zaboravili smo da ljubav za tri majke podrazumijeva žrtvu. Iako smo dobro znali da lažna ljubav nestane čim se pojavi.

U duhu ove misli, na samom početku kataklizmičkoga požara u središtu jadranske Hrvatske, Splitsko-dalmatinskoj županiji, ti su požari tipičan primjer asimetričnoga rata protiv Hrvatske, to je rat bez vojnika, bez početka, bez bojišnice i bez bitke, ali je ipak rat zato što se osvaja, u ovome slučaju ugrožava, jedno određeno područje. To je ratno stanje države Hrvatske, i naši dušmani nisu neki vanjski nego su unutar države. To je to u interesu dušmana Hrvatske – Jugoslavena, onih koji se ne mire sa samostalnom državom Hrvatskom obranjenom u Domovinskome ratu i njima je u interesu da Hrvatska gori, jer su požari jedan od oblika asimetričnoga rata.

Opet već poznata hrvatska šutnja

U ovim novim “revolucionarnim vremenima” prijeko je potrebno zadržati prisebnost i na ovaj teror jugoslavenštine ne odgovoriti bilo kakvim oblikom nasilja jer gospodari kaosa to i žele. Mora se priznati da su ti gospodari kaosa u sedamnaest izgubljenih godina uspjeli podijeliti Hrvate, učiniti ih bezvoljnima, ali još ima dovoljno vremena i prilike da svi skupa ponovno progledamo. Novi udar koji slijedi u jesen možemo dočekati spremni. Prije svega maksimalnim pritiskom na Vladu da se počne ponašati suverenistički kako bi se oživio duh hrvatskoga pobjedništva. A svi ostali odreći se znane “hrvatske šutnje” koja će u novim izazovima koji slijede biti ravna kukavičluku.

Hrvatska će vrlo brzo ući u razdoblje slijednih prosvjeda pripremljenih indoktriniranih skupina, po obrascu kako su oblikovane one terorističke, i koje su financirane ne samo izvana, nego i iz hrvatskog proračuna.(!?) Pod izlikom borbe za provođenje školske reforme nije isključena ni blokada samih škola ili ultimativnih zahtjeva za izbacivanje vjeronauka iz tih istih škola. I kao što je napisano na nekome od portala, generalni su pokusi već provedeni ovoga ljeta, kada je testiran puls nacije u Splitu, preko instant pučkih “heroja” koji su vrijeđali Vladu te pozivali na pobunu zbog požara u Dalmaciji.

Romantičarske opsjene jugonostalgičara

Tih je “vrućih” i “vatrenih” dana osvanula i ovakva naslovna rečenica, koju je navodno izrekao pripadnik slavnih “Tigrova” a glasi: “Susjedi, pošaljite nam još opreme i uzmite si Piranski zaljev”. Jedan od komentara ove rečenice je više nego zanimljiv i prenosi se u cijelosti: Tu se radi o gorčini čovjeka, koji više ne može trpjeti da se njegova domovina ugrožava na bestijalan način. Na to se nadovezala sveprisutna jugonostalgija, koja besramno falsificira prošlost i predstavlja to mračno razdoblje kao romantičarsko razdoblje socijalne pravde. Ta se slika gradi na poluistinama i lažima, ali sustavnim ponavljanjem već se prihvaća kao alternativna povijest. Gradi se posve smisleno pojednostavljena slika kako bi se proizvela projektirana budućnost.

Najgore je što broj Jugoslavena sve više preplavljuje medije, iako Bogu hvala njihova brojnost nije odveć velika. Nisu još prešli kritičan broj. Inače bi se hrvatska krv lila potocima. Njihova je pojavnost prividna. Ona je proizvod medijskih pričina. Oni zastupaju jednu i jedinu tezu po kojoj je hrvatska država osuđena na propast. Po njima hrvatska država jedino što nudi je pakao od života. Zato su i upriličene scene pakla u požarima oko Splita, Šibenika, Zadra… Cijele Dalmacije. Zato se spominjao i Neron…

Davor Domazet Lošo
Hrvatski tjednik

Domazet Lošo: Požari su dio asimetričnog ratovanja protiv Hrvatske, a taj rat je objavljen na naslovnici tjednika Novosti riječima: ‘Lijepa naša lijepo gori’

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hrvatska, sadašnje vrijeme i Jasenovac

Objavljeno

na

Objavio

FAH

Je li Hrvatska na prekretnici. Je li vrijeme kad hrvatski narod treba odrediti tko je na kojem mjestu, tko vodi Hrvatsku, koje snage u vlasti i ne vlasti u strankama, u Saboru, u Vladi i brojnim udrugama, pretežno nevladinim, ali koje imaju snažan utjecaj na oblikovanje i život države.  Kao da Hrvatskom vladaju i predstavljaju je ljudi  koji su sve dalje od naroda, od tisućljetne Hrvatske.

Tko su ta stvorenja, što ih tjera, dok dišu i udišu čisti hrvatski zrak pun sjećanja na stoljeća mira ali i teških, bolnih, krvlju i stradanjima ispunjenih godina i desetljeća u ratovima za vlastitu  slobodu koju su brojni drugi narodi htjeli oteti i nas porobiti ili jednostavno izbrisati, a potom izdišu poput aždaja plamen netrpeljivosti, neprihvaćanja slobodnog naroda, slobodne države, slobodne ali pravedne samostalne jedinstvene Hrvatske, oslobođene od tuđih vlasti  i komunističkog terora.

Oslobođene od novonastalih varalica, prevaranata, lopova , nezasitnih novih bogataša, često zaštićenih političkim strankama. Hodaju  među nama, puni sebe, uzdignuta čela, glasni, puni preporuka i mudrih rečenica, zapravo  jedini napredni, poduzetni, angažirani za opće dobro,  humanisti, doduše u golemoj manjini ali se  čini kao da su većina, za razliku od manjine minornih, manje vrijednih,  prosječnih Hrvata.

Zauzimaju visoke pozicije u vlasti, u političkim strankama, na fakultetima, institutima, tvrtkama, pogotovo u velikoj većini  nevladinih udruga. Koriste brojne prilike za ocrnjivati Hrvatsku i u njoj ali i u svijetu, pričajući laži o državi u kojoj još uvijek vlada ustaško raspoloženje, ustaški nazivi, dakle fašističko ozračje, na čelu sa glavnim gradom.  Odakle u njima silna snaga  nedomoljublja, nečisti, zapravo, izdaje. I, na žalost, boli. Da, boli. Jer onaj koji nema u srcu, u duši, mira, ljubavi, dobrote, na prvom mjestu za svoje, za svoj dom, za svoju domovinu, zasigurno pati iznutra, proganja ga bol. Jer zloća, manjak empatije se javlja tamo gdje nema dobrote i ljubavi. Tamo gdje vlada praznina. U srcu i duši. Ljubi i radi što hoćeš kazao je sveti Pavao. Time je sve rečeno. A onaj koji nema ljubavi za svoje taj nema ljubavi niti za druge. To su destruktivni ljudi, rušitelji poniznosti, milosti, dobrote, rušitelji naroda, njegove vjere, vjere u pravdu,  u slobodnu nacionalnu državu.  

Možemo donekle razumjeti odbojnost prema Hrvatskoj i Hrvatima onih, koji je nikad nisu željeli slobodnu i neovisnu, one koji su se  nedavno digli oružjem na državu u kojoj, i pored toga što u njoj generacijama žive, ali je nisu osjećali i poštivali kao svoju državu, a iz dana u dan i sada koriste prilike pogotovo na javnim mjestima, na skupovima u tiskovinama, njeni istaknuti vođe, gaze čast i dostojanstvo zemlje u kojoj i te kako dobro žive, ali teško je razumijeti  one koji se upisuju u knjige kao pripadnici naroda koji ovdje živi stoljećima, dakle Hrvati, ali naroda kojeg oni zapravo ne vole, koji ne vole i ne žele ispravnu, normalnu državu  po  svim kriterijima, biološkim, znanstvenim, društvenim, kulturnim, svjetonazorskim, državu koju vode časni, pošteni, bogobojazni, nesebični, pametni ljudi koji će služiti cjelokupnom narodu čije interese će stavljati na prvo mjesto, ispred svojih.

Ne one koji vole samo sebe koji rade i javno i podmuklo iz dana u dan gonjeni mračnim silama zla, sebičnosti, egocentričnosti, nepoštivanja najvažnijih odrednica Hrvatske duge povijesti. I u ovo vrijeme kad je trebala nakon zadnjeg rata, nakon zadnjih brojnih domoljubnih žrtava za njezinu slobodu, naša država zasjati slobodna, čista, ponosna, puna radosti i vjere u budućnost prvenstveno mladih ljudi, odjednom kao iz nekog mraka se pojavljuju i nameću kao predvodnici stvorenja koji guraju Hrvatsku u tamu siromaštva, iseljavanja, nakaradnog, perverznog tumačenja biologije, prirode, znanosti s ciljem da se uništi vjera, svjetonazor, tradicija, običaji, tradicionalni vjerski i obiteljski odgoj u obitelji, da se uništi obitelj.

Brojni među takvima uče svoju djecu pravilima života, ali svojim pravilima, kako naslijediti roditelje i živjeti po istim načinima, istim principima. Za njih ne vrijedi ono  što je dični Dubrovčanin napisao..“onaj ko ima taj dava“. Davati dobrotu treba svatko. Pogotovo oni koji su izabrani da vode narod. A što s onima koji su izabrali sami sebe. Za njih taj dar srca i duše ne vrijedi.  A oni misle da bi njihov način života mogao potrajati jako dugo, dugo, da zadovolje svoje zle potrebe. Čini se da smo na prekretnici, da je vrijeme kad bi trebalo kazati dosta. Cjelokupni narod, jer većina tako misli i želi spasiti Hrvatsku od zla manjine, ali na žalost jake manjine. Od one manjine koja ne želi napredak Hrvatske, koja nije sretna ako Hrvatska uspostavlja prijateljske odnose sa drugim državama, kao primjerice u zadnje vrijeme, pa stalno pronalazi stare i nove, postojeće i nepostojeće grijehe kako bi je što više ocrnila. U zadnje vrijeme zajedno s austrijskim socijalistima želi zabraniti komemoraciju hrvatskim žrtvama na Bleiburgu, prekinuti sveze s Vatikanom ukidanjem međudržavnih ugovora.

Žalosno je što do sada niti jedna politička stranka, poglavito drzovite demokršćanske stranke nisu organizirale komemoraciju u Jasenovcu antifašističkim komunističkim žrtvama hrvatskog naroda od 1945.godine nadalje, pogotovo žrtvama Križnog puta. Krajnje je vrijeme da se to učini, da se Hrvatski narod ode pokloniti i pomoliti brojnim vojnim i civilnim umorenim žrtvama nakon završetka rata, u neko drugo vrijeme, nakon što se izredaju udruge za žrtve ustaškog režima. U isto vrijeme treba svakako završiti iskapanja svih grobišta, potom izbrisati sve one koji su po nekoliko puta upisani da su ubijeni u Jasenovcu a da tamo nisu nikad bili. Tada ćemo konačno znati koliko je žrtava bilo do i iza 1945.godine. To Hrvatska povijest treba i zahtijeva.

dr.sc.Damir Letinić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza preferencija

Objavljeno

na

Objavio

Vođen tijekom događanja na hrvatskoj političkoj sceni odlučio sam se da pokušam napraviti jednu analizu političkih preferencija hrvatskih građana. U nedostatku opširnijih statističkih podataka pogotovo onih zasnovanih na in -depth polls istraživanju jer sve agencije rade kratke ankete, odnosno ispitivanja, poznata kao short polls i tracking polls morao sam kombinirati.

U Hrvatskoj se tri agencije bave ispitivanjima i uzeo sam u obzir sve tri te uspoređivao njihove rezultate.

Kako je samo ispitivanje kompleksno i zahtjeva uključivanje svih zadanih parametara da bi rezultat anketiranja bio što vjerodostojni, agencije nisu bile u mogućnosti to koristiti te su znatna odstupanja kod sve tri.

Prije svega, problem je u fiksnoj telefoniji jer ona u priličitoj mjeri onemogućuje utvrđenje starosne linije, obrazovne i socijalne strukture.

Kako bih razlučio te podatke išao sam na rezultate zadnjih parlamentarnih izbora, pregledavao po izbornim jedinicama preferencije, ali i uspoređivao po glasačkim mjestima. Koristio sam i ispitivanja prije parlamentarnih izbora 2016 ali i zadnjih lokalnih izbora, istina samo djelomično i to Grad Zagreb.
Kod usporedbe rezultata za sam Zagreb, točno se vidi u gojim gradskim četvrtima koja politička opcija ima više glasača, kao što se vidi struktura u svih sociološkim parametrima. Tako se uviđaju razlike u zonama stanovanja, vrsti stambenih objekata poput višekatnica ili obiteljskih kuća kao i sama starost tih objekata.
Kod usporedbe rezultata agencija, nisam se vodio samo zadnjim već svim ispitivanjima u zadnjih godinu dana.

Kod same usporedbe i analize pada i rasta podrške pojedinim političkim opcijama, primjetan je nelogičan pad s jedne strane i ne logičan rast s druge strane. Tako je izrazito primjetno da se samo kod jedne agencije primijeti djelomično prelijevanje preferencija dok druge dvije to ne prikazuju.

Upravo sam se na toj činjenici najviše zadržao kod analize jer bez obzira na neodlučne, koji imaju konstantnu, ta brojka ne može jednostavno nestati.
Tako se s lijevog spektra vidi da glasove SDP-a i odbjeglog HNS-a preuzimaju ŽZ, Glas i stranka Pametno, dok na desnom spektru razlika između najboljeg i najlošijeg rezultata HDZ-a jednostavno nestaje. Prikazani rast stranke NHR nije rezultat prikazivanja gubitka HDZ-a već dijelom Mosta i dijelom pravaških stranaka.
Sama analiza sigurno nije prikaz apsolutnog stanja već trenutnog i jasniji pokazatelji mogu se utvrditi tek nakon dva ili tri mjeseca kada će trendovi rasta ili pada biti jasnije izraženi ali sigurno da se ne mogu i ne trebaju zanemariti.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati