Pratite nas

Lov na još uvijek žive nacističke zločince

Objavljeno

na

Pod sloganom “Kasno je ali ne i prekasno!”, u Njemačkoj je upravo započela kampanja “Operacija posljednja šansa” kojom se apelira na stanovništvo da pomogne u lovu na još uvijek žive nacističke zločince.

„Riječ je o više od 60 osoba koje su svakodnevno tijekom dužeg vremenskog razdoblja sudjelovale u masovnim ubojstvima. Samo zato što su te osobe rođene možda još 1919., 1920. ili 1921. godine, ne postoji nikakav razlog zašto ih se ne bi kaznenogonilo“, objasnio je Efraim Zuroff, voditelj Centra Simon – Wiesenthal u Jeruzalemu. Ova institucija koja se prvenstveno bavi svime što ima ikakve veze s Holokaustom, postala je poznata po spektakularnim uspjesima pronalaska ratnih zločinaca. Sada ovaj Centar započinje svoju novu kampanju i to u Njemačkoj, pod naslovom „Operation Last Chance“ („Operacija posljednja šansa“). Kako je objasnio Zuroff, riječ je o tome da se zadnji nacistički zločinci koji još uvijek nekažnjeno žive u Njemačkoj, konačno dovedu pred sud. Po Berlinu, Kölnu i Hamburgu su od utorka (23.7.) izljepljeni plakati velikih formata kojima se stanovništvo poziva na pomoć i suradnju.

Kampanja koja će u Njemačkoj trajati dva tjedna, cilja prvenstveno na pronalaženje bivših nadglednika i nadglednica u koncentracijskim logorima kao i bivših članova zloglasnih SS postrojbi. Prema Zuroffovim procjenama, riječ je sveukupno o oko 6.000 osoba, uglavnom muškaraca od kojih 98 posto najvjerojatnije više nije na životu. Otprilike polovica do danas živih osoba je u međuvremenu već prestara i prenemoćna da bi mogla biti izvedena pred sud. Samim time, računa se da se brojka onih koji bi još uvijek mogli biti izvedeni pred lice pravde, kreće oko 60. „No, usprkos tomu, iako nitko ne poznaje točnu brojku bivših nacističkih i još uvijek živućih zločinaca u Njemačkoj – njihov je broj sigurno još puno veći“, kaže Efraim Zuroff.

25.000 eura za informacije

Povod ovoj inicijativi bilo je suđenje i presuda Iwanu Demjanjuku pred sudom u Münchenu prije dvije godine. Iako sud nije mogao dokazati neposredno sudjelovanje Demjanjuka u masovnim ubojstvima u koncentracijskom logoru Sobiboru, sama činjenica da je ovdje bio na funkciji nadglednika, bila je dovoljna da ga se osudi. Do tada su njemački sudovi naime u pravilu obustavljali započete procese upravo zbog pomanjkanja dokaza o individualnoj krivnji i sudjelovanju u ubojstvima i mučenjima. Nakon toliko proteklog vremena od Drugog svjetskog rata, bilo je teško pronaći kako pismenu dokumentaciju tako i preživjele svjedoke. No, kako kaže Zuroff, ovom presudom je minhenski sud ipak otvorio jednu novu mogućnost – šansu da se i ostali još uvijek živi zločinci dovedu pred sud i to usprkos teškoćama zbog manjka dokaza.

Kampanjom i velikim plakatima u spomenutim njemačkim gradovima, Centar Simon – Wiesenthal želi pozvati tamošnje stanovništvo i zamoliti ga za pomoć. Za svaku konkretnu informaciju, građani će dobiti novčanu nagradu u iznosu i do 25.000 eura. Međutim, upravo su ove novčane nagrade odmah izazvale i val kritika. Primjerice, prema mišljenju Michaela Wolffsohna, njemačko-židovskog povjesničara, ove su nagrade neukusne i štetne, budući da upravo one kod nekih mogu izazvati osjećaje sažaljenja prema nekadašnjim ratnim zločincima. I profesor politologije, Joachim Perels, čijeg su oca nacisti smaknuli i koji se već godina bavi temom nacionalsocijalizma i njegovih zločina, isto tako na ovu kampanju gleda s pomiješanim osjećajima. On ističe zasluge ovog Centra kad se radi o pronalaženju traženih ratnih zločinaca i suradnje znanstvenika Centra s vlastima, no istodobno upozorava da je za kazneno gonjenje nacističkih zločinaca odgovoran Središnji ured u Ludwigsburgu u kojem se nalazi ured državnih tužitelja i koji dobro obavljaju svoj posao. Oni trenutno rade na istrazi pedesetak osoba koje su u doba nacionalsocijalizma u koncetracijskim logorima radili kao nadglednici.

U koncentracijskim logorima život su izgubili milijuni ljudi

Do sada je premalo učinjeno

No u osnovi, profesor Perels dijeli stajalište Centra Simon – Wiesenthal prema kojem se njemačke vlasti, odnosno pravosuđe, temom nacionalsocijalističkih zločina predugo uopće nisu bavili na pravi način. „U Njemačkoj je sveukupno osuđeno svega 160 zločinaca, što i nije neka uvjerljiva brojka obzirom na opseg ubojstva nad židovima, Sintima i Romima te ako se uzme u obzir i broj žrtava eutanazije“, navodi Perels. Prema njegovom mišljenju razlog za to leži u takozvanom „smeđem, nacističkom kontinuitetu njemačkog pravosuđa“. Naime, još u 50-tim i 60-tim godinama prošlog stoljeća u njemačkom pravosuđu su radili isti oni koji su na sudovima i tužiteljstvima bili zaposleni i tijekom vladavine Adolfa Hitlera. „I upravo je ovaj „kontinuitet“ čak i u desetljećima nakon rata doveo do niza pogrešaka i pogrešnih presuda“, kaže ovaj politolog. Primjerice, minhenski Zemaljski sud je u 60-tim godinama jednog zapovjednika SS postrojbi, koji je bio odgovoran za ubojstva oko 15.000 židova i koja je i sam djelomice vlastoručno izvršio, ocijenio samo kao „pomoćnika u ubojstvima“ budući da, kako je stajalo u presudi, „on sam osobno nije gajio nikakve neprijateljske osjećaje prema židovima“.

Činjenica da je nedavno upravo Zemaljski sud u Münchenu Demjanjuka proglasio krivim, prema mišljenju Perelsa je očiti dokaz da se u njemačkom pravosuđu zadnjih godina puno toga promijenilo.“Riječ je o smjeni generacije. Ova nova je mnogo kritičnija od stare. No istodobno, ova promjena ima veze i s promjenama koje su se dogodile u njemačkom društvu uopće, a koje se prema nacionalsocijalizmu odnosi mnogo kritičnije“, kaže on i dodaje kako se polovica njemačkog stanovništva i dugo nakon rata, još uvijek izjašnjavala protiv kaznenog gonjenja nacističkih zločinaca.

Isto tako, Perels kao i Zuroff, navodi kako je po pitanju pronalaženja i dovođenja pred sud ovih zločinaca, nije preostalo još mnogo vremena. „Stoga je prema našem mišljenju ova kampanja s plakatima u svakom slučaju korisna. Pokušavali smo više od pola godine u Njemačkoj za nju dobiti financijska sredstva. Tražili smo pomoć od 86 zaklada i poduzeća, no podršku smo na kraju dobili od – tri“, kaže pomalo razočarano Efraim Zuroff.

DW.DE

facebook komentari

Hrvatska

Na sjednici Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem o poticanju razvoja istočne Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Vlada RH

U Slavonskom Brodu završila je 3. sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem, na koju su osim premijera Andreja Plenkovića, stigli i potpredsjednici Vlade Martina Dalić i Predrag Štromar te mnogi ministri.

Na sjednici su razmatrane mogućnosti poboljšanja prometne infrastrukture na području pet slavonskih županija i stavljanja u funkciju neaktivne državne imovine. Razgovaralo se i o izmjenama zakona o regionalnom razvoju.

“Od posljednjeg sastanka koji je bio prije četiri i pol mjeseca ubrzali smo dinamiku ugovaranja sredstava iz europskih fondova i to za 1,54 milijarde kuna, što znači da je povećano i ubrzano apsorbiranje sredstava EU.

Drugo je da ćemo u dogovoru sa Svjetskom bankom nastojati za iduću financijsku perspektivu imati poseban regionalni operativni program koji bi se odnosio isključivo na ovih pet slavonskih županija čime ćemo dati naglasak da se ovaj dio zemlje koji je po nizu parametara u ovome trenutku najmanje razvijen, podigne i dosegne ne samo druge županije u Hrvatskoj, nego da se podigne i na listi regionalnog razvoja među drugim članicama Europske unije”, kazao je nakon sjednice premijer Plenković.

“Iznos od 350 milijuna kuna koliko je bespovratnih sredstava usmjereno u županije Slavonije i Baranje predstavlja nekih 20-ak posto ukupnih nepovratnih sredstava. Ono što je važno reći da to pokazuje da slavonski gospodarstvenici pokazuju interes i da su najbrži u njihovom korištenju”, kazala je potpredsjednica Vlade Martina Dalić.

Premijer Plenković i Vladino izaslanstvo, uoči sjednice Savjeta u Slavonskom Brodu, položili su cvijeće ispred spomen-obilježja “Prekinuto djetinjstvo” za djecu poginulu u Domovinskome ratu.

Nakon sjednice premijer će se sastati s predstavnicima udruga iz Domovinskog rata, a zatim položiti vijenac i zapaliti svijeću ispred spomenika poginulim braniteljima. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Željka Markić: Radnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni

Objavljeno

na

Objavio

Prošlotjednim skupom Hrvatskog saveza za nedjelju ponovno se aktualizirala ideja o nedjelji kao neradnom danu.

Podupire je i udruga U ime obitelji, a njezina predsjednica Željka Markić gostovala je u Studiju 4. Udruga poreznih obveznika Lipa, pak, protiv je bilo kakve regulacije tržišta.

U Splitu je prošli tjedan, u sklopu Dana socijalne zauzetosti, održan skup Hrvatskog saveza za nedjelju.

Riječ je o inicijativi koja smatra da bi nedjelja trebala biti neradna, a ta je ideja okupila 16 ustanova i udruga predvođenih Franjevačkim institutom za kulturu mira iz Splita.

U Hrvatskoj 35 posto radnika zaposlenih u trgovinama radi nedjeljom, dok je u EU-u prosjek 23 posto, rekla je Željka MarkićRadnici, osim što su prisiljeni raditi nedjeljom, praktički uopće za to nisu plaćeni. Oni rade 6 dana u tjednu. Poslodavac ih može obvezati da rade i nedjeljom i dati im u zamjenu jedan dan u tjednu slobodno. Oni ne mogu biti nedjeljom zajedno sa svojom obitelji, a istovremeno im tu nedjelju ne plaćaju, istaknula je Markić te dodala kako, prema istraživanju eurozastupnice Marijane Petir, najveći dio njih dobiva za tu jednu nedjelju plaćenu samo jednu kunu više.

Nedjeljom rade liječnici, medicinske sestre, novinari, policajci, piloti, vozači, vatrogasci, carinici, hotelski radnici, ugostitelji, glumci…, uzvratio je Loew i pitao što s njima. Željka Markić odgovara kako je riječ o zanimanjima koja moraju raditi nedjeljom, za razliku od trgovina koje ne moraju. Liječnici su, nastavlja,  za rad nedjeljom adekvatno plaćeni.

Većina tih struka je u državnom sektoru (izuzev hotelskih radika i ugostitelja i još nekih) i poslodavac im je država koja nije na tržištu. Vi govorite o poslodavcima koji su na tržištu i to je druga priča, rekao je Loew.

Željka Markić nije se složila s njim i dodala je kako je država obvezna osigurati Zakon o radu koji će štititi radnike i istovremeno osigurati poslodavcima pošten odnos. Ali država omogućuje da se u Hrvatskoj radi 180 sati tjedno, a u Austriji se radi 72. Ako austrijska država kaže da se mora plaćati dvostruka cijena rada za nedjelju, a Hrvatska kaže da je dovoljno platiti jednu kunu više, onda Hrvatska pogoduje jednoj strani, a to su veliki trgovački lanci, rekla je Markić.

Na pitanje kako bi oni regulirali rad nedjeljom, Loew odgovara da su oni protiv bilo kakve regulacije i da regulacije u tržišnoj ekonomiji nisu dobre. Kupci, ističe, svojim preferencijama odlučuju kada trgovine trebaju raditi, a radnici mogu birati žele li ili ne i nitko ih ne prisiljava da rade.

Vi ste protiv toga da se postavi obveza da se radniku koji radi nedjeljom mora platiti više?, pitala je Markić. Nisam protiv toga. Ali to se mora odlučiti odnosom poslodavac i zaposlenik, odnosno ugovorom o radu, odgovara Loew. Vi uopće niste za to da se u Hrvatskoj regulira to da poslodavci radnicima uvjetuju da moraju raditi nedjeljom, svima njima koji imaju obvezu raditi jer je to za život važno – država prema tome ne treba zauzeti poziciju?, nastavila je Markić. Po našem mišljenju, ne treba. U ovom vašem konkretnom prijedlogu radi se o povećanju nedjeljne nadnice za 50 posto. Dio radnika bi mogao odbiti rad nedjeljom. Poslodavci bi morali tražiti nove radnike koji to žele i imali bi znatno povećanje troškova, odgovorio je Loew.

Markić je, pak, rekla kako istraživanja pokazuju da poslodavci rade nedjeljom baš zato što ih taj dodatni rad ne stoji ništa dodatno. Ja smatram da je nedopustivo da je u Hrvtskoj rad nedjeljom besplatan za poslodavce. Te privatne firme moraju uračunati cijenu rada tog radnika koji je svoju nedjelju ostavio na blagajni umjesto da ga ja proveo u obitelji, objasnila je Markić i dodala kako istraživanja u brojnim europskih zemljama pokazuje da većina radnika ne smatra slobodan dan u tjednu adekvatnom zamjenom za slobodnu nedjelju. Država je Zakonom o radu, smatra, radnike u trgovinama učinila ranjivijima. Ponovila je kako udruga U ime obitelji zajedno sa sindikatima i drugim udrugama traži slobodne nedjelje, a ako one i budu radne, trebaju biti adekvatno plaćene.

Loew je još jednom ponovio kako se ne slaže s tim i kako bi se u tom slučaju radilo o zakonu neželjenih posljedica. Dajte mi recite na kojem to liberalnom tržištu funkcioniraju stvari kao u Hrvatskoj. Baš me zanima?, pitala je Markić. U pola istočnoeuropskih država, odgovorio je Loew. Željka Markić ga je pozvala da argumentira svoje stajalište, a on je upitao može li doći do riječi. Niste mi dali priliku da elaboriram. Vi govorite isto kao Vilim Ribić, rekao je Loew. Nakon što se ispričao zbog komentara “koji nije bio na mjestu”, Loew je nastavio: Povećanje minimalnih plaća, kao i povećanje troškova rada nedjeljom dovode da toga da su poslodavci prisljeni raditi nedjeljom iz dva radzloga: prvi je to što će konkurencija raditi, a on će imati gubitke. Drugi je impulzivno kupovanje. Istraživanja su pokazala da ona čine više od 30 posto. A za takvo kupovanje potrebna je određena atmosfera i ambijent. A to je upravo nedjelja kada mogu uživati u kupovanju i takvo impulzivno kupovanje povećava potrošnju. Ako im to uskratite, dio te prodaje se neće preseliti na radne dane. Upravo suprotno, past će im prihod i dobit i zbog toga će se smanjiti i broj zaposlenih, ali i plaće, objasnio je Loew.

Markić je odgovorila kako istraživanja u Hrvatskoj pokazuju da trgovine koje rade nedjeljom nemaju povećanje dobiti nedjeljom i da bi se navike građana promijenile tako da kupuju šest dana u tjednu. Navela sam već primjer Austrije u kojoj 90 posto radnika izražava zadovoljstvo svojim poslom. Stavite se u poziciju radnice koja radi 6 dana u tjednu i mora raditi 3 nedjelje i ima istu plaću. Ja ne znam kome to može biti svejedno. To se tumači impulzivnom kupovinom. Meni prvoj odgovara da radi trgovina u mojoj blizini, ali to ne želim jer to nije pravedno, rekla je Markić. Loew je ponovio da potrošači pokazuju da žele rad nedjeljom i da su dokaz trgovački centri koji su prepuni upravo tim danom.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari