Pratite nas

Lovrić Merzel je kupila čak i srednjoškolsku diplomu, a prvo je otpustila doktora koji ju je othranio i sredio joj papire!

Objavljeno

na

“Mi nismo isti, mi ne prepisujemo diplomske”, govorio je Milanović. Marina Lovrić Merzel nije kupila samo fakultetsku nego i srednješkolsku diplomu, a prvo je, kad je postala županica, otpustila doktora koji ju je othranio, našao joj posao i sredio joj diplomu srednje medicinske škole!

Marina Lovrić Merzel je najviše rangirani državni dužnosnik u Hrvatskoj ikad optužen za korupciju. Ako su vam na pamet pali Polančec i Sanader, griješite: u trenutku dizanja optužnice oni nisu više bili ni na kakvim funkcijama, ostavke su dali mnogo prije. Za javnu dužnosnicu tog kalibra njena biografija je neobično štura sve do trenutka kad je postala županica. Zna se da je rođena kao Sekulić, 2. rujna 1963. i da se majka zove Marija, dok se ime oca nigdje u biografiji ne spominje, a prema navodima Siščana radi se o Jovanu Sekuliću, po kom je dobila i krsno ime. Ne spominju se ni škole koje je završila, osim diplome Prometnog iz 2003. A kad netko ima toliko rupa u biografiji kao ona, vjerojatno nešto skriva.

No, ono što je sigurno i što se zna, je da je njena majka bila vrlo siromašna žena, a spas je došao od strane dr. Vladimira Blagajića, sisačkog ginekologa, koji je njenu majku zaposlio kod sebe kao kućnu pomoćnicu. Kažu da je volio malu Marinu, i da nikad nije propustio siromašnom djetetu svoje služavke donijeti čokoladu. Kad je mala Marina malo porasla, pomogao je i njoj, sredivši joj posao servirke u bolnici u kojoj je radio. Kasnije je, u krugu liječnika, govorio kako joj je sredio da preko veze, preko njegovih prijatelja, “završi” srednju medicinsku, navodno u Bosni, kako bi mogla napredovati u službi i postati – medicinska sestra. I tako je Marina, uz pomoć dobrohotnog doktora koji se smilovao sirotinji, ostvarila prvi proboj u svojoj karijeri. Skromne prihode popunjavala je, kako je poznato, švercom bofl-robe iz Turske.

Na mjestu medicinske sestre nije se predugo zadržala, navodno zbog toga što je prave medicinske sestre nisu prihvatile. Novo utočište je našla u okrilju Đure Brodarca, tadašnjeg sisačkog moćnika, koji ju je zaposlio u “Čazmatransu”, gdje je nekim čudom postala direktorica unatoč tome što nikakve diplome nije imala, doduše rukovodila je sa samo dvoje ljudi. Bio je to očiti ustupak. Marina je uvijek, poput Blanche iz drame Tenessee Williamsa, ovisila o milosti stranaca. Đuru je kasnije s lakoćom pobijedila na izborima, a njeni sponzori iz tog vremena koji su je doveli na vlast nisu posve jasni, no spominje se Stjepan Mesić.

Kad i kako je točno postala “direktorica” sa srednjom školom ne zna se. Sve do trenutka kad ulazi u politiku, sada već pod prezimenom supruga Lovrić, njena biografija je zapravo posve prazna. No ono što se zna da je, kao prvu stvar nakon pobjede na izborima, 2005. godine, otpustila s mjesta direktora bolnice – doktora Blagajića, koji ju je othranio i izvukao nju i majku iz bijede! Čak ga, kažu nam liječnici iz tamošnje bolnice, nije pozvala niti na razgovor. Direktiva partije je bila: smijeniti sve HDZ-ovce. I Marina je naredbu, kao poslušan vojnik partije, poslušala. Dr, Blagajić je degradiran i nešto kasnije i umirovljen.  Po oprobanoj makijavelističkoj doktrini, prvo je stradao onaj tko ju je izvadio iz blata: tako je najsigurnije. Doktor Blagajić je, uostalom, često u krugu svojih kolega govorio o tome kako joj je sredio srednješkolsku diplomu, i nije zgodno imati u bolnici nekog tko zna o vašoj prošlosti, ako je mutna.

2003., prije tih zbivanja, Lovrić Merzel je, kako znamo, stekla i fakultetsku diplomu, koja joj je trebala za karijeru u politici. Onu čuvenog Prometnog fakulteta: kako sam i sam tada radio u neposrednoj blizini, osobno mi je poznato, iz prve ruke, da se kod konobara obližnjih kafića, “Kod Mirka”, “Aquille” i “Indexa”, moglo, za odgovarajuću naknadu, dogovoriti svaki ispit na tom fakultetu, a po potrebi i cijela diploma u paketu, bez da uopće vidite fakultet. Bila je to javna tajna, nešto što su znali svi osim policije i tužiteljstva. Kako znamo, ona se svog diplomskog ne sjeća, a fakultet “nema zakonsku obavezu čuvati radove” prije 2008.

Doktora Blagajića nismo mogli kontaktirati da bi nam potvrdio te navode, jer je početkom ove godine – umro. No navedeno su nam ispričali njegove kolege iz bolnice, koji pamte ambicioznu županicu bez čije se dozvole posljednjih godina u sisačko – moslavačkoj Županiji nije događalo ama baš ništa. Ona je sve čvrsto držala u svojim rukama, uz uski krug pouzdanih suradnika, ne dozvoljavajući da se išta provuče mimo nje.

Autor: Marcel Holjevac/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Miklenić: Teško je reći jesu li neki birači sada progledali

Objavljeno

na

Objavio

Izbori za deseti saziv Hrvatskoga sabora, održani u eri epidemije koronavirusa u nedjelju 5. srpnja, očitovali su, po procjenama mnogih, gledajući u cjelini, snažnu prisutnost straha u hrvatskom društvu te su donijeli znatne promjene na hrvatskoj političkoj sceni.

U sučeljavanju s koronavirusom, kako je istaknulo više puta više relevantnih psihologa i sociologa, Hrvatska se antiepidemijskim mjerama uspješno borila za zaštitu fizičkoga zdravlja, a veći propusti ili čak zanemarivanja dogodili su se glede zaštite duhovnoga i psihičkoga zdravlja hrvatskih građana pa je logična posljedica toga znatno proširen strah koji može eskalirati u brojna teška psihička oboljenja. Već činjenica da se gotovo 14 posto birača manje odazvalo na izvršavanje te građanske dužnosti negoli na prošlim parlamentarnim izborima 2016. godine potvrđuje snagu straha koji vlada u hrvatskom društvu.

Premda uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera u procesu glasovanja nije bilo realnoga rizika za zarazu koronavirusom, mnogi građani (njih više od 400 tisuća) ipak su odustali od odlaska na izborna mjesta i ostali u svojim domovima. Posljedica slabijega odaziva birača svakako je činjenica da svi izborni pobjednici imaju objektivno smanjen demokratski legitimitet, a to nije niti smije biti irelevantno. U predstavničkoj demokraciji, kakva je Ustavom propisana i u Hrvatskoj, demokratski legitimitet potvrđen većinom birača, a ne samo većinom birača koji su glasovali, daje objektivno veću političku moć i snagu i olakšava donošenje i težih političkih odluka. No kao i glede referenduma za pristup Hrvatske Europskoj uniji, manjkav demokratski legitimitet ne će bitno otežavati funkcioniranje saborske većine i izvršne vlasti.

Povremeni repovi pred izbornim mjestima uz ozbiljno i striktno shvaćanje održavanja distance te što su mnogi birači došli ne samo s preporučenim maskama, nego i gumenim rukavicama, također su očita potvrda straha među hrvatskim građanima. Da je pritom riječ ne samo o odgovornu ponašanju i zdravu oprezu, očitovala je i pretežna šutnja, nekomunikacija među ljudima dok su čekali, kao da su bili u redu za primanje kojega sakramenta, što se događa po crkvama i bogoslužjima, a ne na čekanju za običan građanski čin.

Rezultati izbora pokazali su da je odluka HDZ-a da se ide na redovite prijevremene izbore, baš u vrijeme tinjajuće epidemije koronavirusa, bila mudra i uspješna za njegove ciljeve, no ne može se poreći da je i pritom došao do izražaja postojeći strah kod velikoga dijela hrvatskih građana.

Naime, vladajući za prošloga mandata iskoristili su legalno i legitimno svoj položaj te su se biračima predstavili kao zaštitnici (nije bila slučajna izborna deviza »sigurnost«), jer u vrijeme neizvjesne krize ne odbacuju se tako lako zaštitnici, makar oni i ne bili najbolji. Strah u dijelu biračkoga tijela tako je, čini se, ipak iskorišten, i to uspješno, za stjecanje novoga mandata u upravljanju Hrvatskom. To očitovanje straha golem je izazov za sve odgovorne u svim segmentima društvenoga života, osobito za političare na vlasti i medije, kao i za sve vjerske zajednice, jer postoji opasnost da mogućnost ili vjerojatnost širenja koronavirusa te epidemiološke mjere zaštite (možda katkad suviše restriktivne) ostave daleko ozbiljnije i teže Iječive zdravstvene posljedice od obolijevanja koronavirusom. Duhovno i psihički slomljeni ljudi teško mogu davati očekivane doprinose na osobnom, obiteljskom, crkvenom ili društvenom planu.

Premda je na hrvatskoj političkoj sceni i nakon parlamentarnih izbora opstao stranačko-politički duopol, birači koji su sudjelovali na izborima uvelike su na nov način konfigurirali hrvatsku političku scenu. Naime taj duopol sada ni približno nije više jednak po snazi: HDZ s malobrojnim partnerima ima čak 25 zastupnika više od SDP-a i njegovih sedam partnera u Restart koaliciji. Ako se zbroje osvojena zastupnička mjesta HDZ-a, Domovinskoga pokreta i Mosta nezavisnih lista, dobije se 90 zastupnika, što je očito respektabilna većina (oko 64 posto zastupnika bez manjinaca) izabrana od dijela biračkoga tijela koji podupire političke opcije centra i desno od centra, uz isključivanje desnoga ekstremizma. Oni koji su na parlamentarnim izborima dali glas tim trima opcijama postupili su bitno drugačije negoli na ne tako davnim predsjedničkim izborima.

Teško je reći jesu li to neki birači sada progledali, je li tomu pridonio svojim potezima i izjavama i Predsjednik, no očito je da su oni koji su izišli na birališta i glasovali pokazali da u hrvatskom društvu respektabilnu većinu tvore i politički legitimitet daju političkim opcijama desnoga centra uzimajući u obzir sve njihove nijanse po kojima se razlikuju. Istodobno i na ljevici se dogodio velik raskol, pad popularnosti i dovođenje na političku scenu potpuno novih skupina i ljudi. Izbori, koji su po rezultatu za mnoge veliko iznenađenje i koji su odstranili neke strančice, stvaraju dojam da se politička scena znatno mijenja te da bi se mogla očitovati u Hrvatskoj konačno stvarna i snažna opozicija, a to je preduvjet i za odgovornije upravljanje izvršnih vlasti.

Ivan Miklenić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Iz Svijeta

Izbori u Poljskoj: Duda i Trzaskowski gotovo izjednačeni

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Reuters

Aktualni konzervativni predsjednik Andrzej Duda i liberalni gradonačelnik Varšave Rafal Trzaskowski vode mrtvu trku u drugom krugu predsjedničkih izbora u Poljskoj održanom u nedjelju, pokazale su izlazne ankete.

Duda, saveznik vladajuće konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS), osvojio je prema izlaznim anketama agencije Ipsos 50,4 posto glasova, dok je Trzaskowski, čelnik centrističke oporbene Građanske platforme, osvojio 49,6 posto. Margina pogreške izlazne ankete je dva posto, pa je još uvijek prerano govoriti o pobjedniku izbora. Prvi službeni rezultati očekuju se kasnije u nedjelju.

Pravo glasa imalo je oko 30 milijuna ljudi, što uključuje 500 tisuća Poljaka izvan domovine. Mnogi od njih glasali su dopisnim putem zbog restrikcija uvedenih radi pandemije koronavirusa. U prvom krugu izbora, održanom prije dva tjedna, izlaznost je bila 64,5 posto, što je najviše u 25 godina.

Zbog pandemije koronavirusa, glasovalo se pod restriktivnim mjerama. Bio je ograničen broj ljudi koji mogu biti na biračkom mjestu, a glasači su morali održavati razmak od dva metra i nositi zaštitne maske.

U prvom izbornom krugu održanom prije dva tjedna Duda je osvojio 43,50 posto glasova, a Trzaskowski 30,46 posto.

Uloga predsjednika u Poljskoj većinom je ceremonijalna, no on ima pravo veta na zakone koje izglasa parlament. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari