Pratite nas

Komentar

Lučić: ‘Antihrvatska histerija u Sarajevu ne jenjava ni nakon izbora’

Objavljeno

na

U sinoćnjoj emisiji “Mreža” Federalne televizije, bivši predsjednik Arhivističkog udruženja BiH Izet Šabotić ustvrdio je kako su dr Ivo Lučić i dr Miroslav Tuđman “oteli” 10.000 kutija arhivske građe HZ HB i HVO-a koja se danas nalazi u Hrvatskom memorijalno-dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu.

Zamoljen da komentira ove tvrdnje dr. Lučić je u izjavi za Hrvatski Medijski Servis kazao kako odavno ne gleda Federalnu televiziju niti njezine propagandne emisije, no očito je, dodao je, kako “antihrvatska histerija u Sarajevu ne jenjava ni nakon izbora”. Optužbu izrečenu u emisiji Mreža FTV-a dr Lučić naziva “čistom klevetom”.

-Radi se o čistoj kleveti. Teško me išta više može iznenaditi, ali je, ipak, neobično da Šabotić, koji je sveučilišni profesor i povjesničar može takvo nešto izjaviti bez prethodne provjere i makar nekakvog dokaza, kazao je dr Lučić za HMS. Naglasio je kako nije imao nikakve veze, niti ikakva dodira s navedenom dokumentacijom, a još manje s njezinim prebacivanjem u Zagreb, jednako kao ni dr. Miroslav Tuđman.

– Ipak, unatoč svemu, ta je dokumentacija sačuvana i dostupna za razliku od dokumentacije Republike BiH, Predsjedništva, Vlade ili Armije RBiH, kaže dr Lučić.

Ističe kako je čudno da se arhivisti iz Sarajeva i Tuzle ne brinu o toj dokumentaciji i ne pokušavaju je učiniti dostupnoj znanstvenoj i uopće zainteresiranoj javnosti.

-Tako bismo bili puno bliže istini o proteklom ratu, njegovim uzrocima i posljedicama, a o stvarnom stanju puno govori i to što su u Sarajevu izgubili i Daytonski sporazum, kaže dr Lučić za HMS.

U Sarajevu je prije pet godina tijekom prosvjeda zapaljen i Arhiv BiH. Upitan koliko je arhivska građa sigurna i kakvo je stanje arhiva u BiH, dr. Lučić kaže da je veliki dio građe nesređen i time nedostupan.

– To se posebno odnosi na građu od 1945. do 1990., što znanstvenicima onemogućava istraživanje tog razdoblja. Tu prije svega mislim na građu važnijih republičkih institucija i Saveza komunista. Također, za razliku od Hrvatske, Slovenije i drugih europskih zemalja, koje su bile pod komunističkom vlašću građa UDBE, odnosno SDB Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine je još uvijek nedostupna znanstvenicima. Ona još nije ni predana arhivima, upozorava.

Pored svih navedenih problema s arhivskom građom u BiH, FTV se bavi arhivskom građom HVO-a. Upitan zbog čega dr. Lučić kaže kako se “želi stvoriti još jedna afera i održavati antihrvatsku histeriju, kojom se Federalna televizija i politika koja iza nje stoji, hrane”. Sugovornik HMS-a tvrdi kako ni jednima ni drugima nije do arhivske građe.

-Od 1995. do danas u BiH nije napisan ni jedan ozbiljan znanstveni članak, a kamo li knjiga o proteklom ratu, utemeljen na arhivskoj građi. Ali je zato objavljeno na stotine propagandnih publicističkih djela i “sjećanja” kojima se pokušalo “popraviti prošlost”. Na jeftinoj propagandi ne nastaje ozbiljna historiografija kao što se na lažima ne mogu graditi mir i suživot, zaključio je dr. Ivo Lučić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ponosan sam što sam Hrvat/Hrvatica

Objavljeno

na

Objavio

Pripadam narodu koji uspijeva opstati na povijesnoj pozornici unatoč svim nevoljama. Ima kulturnu i političku baštinu, povijest koja se može pratiti od 852. godine i domišljati i rekonstruirati i stoljećima prije toga.

Dužnost je svakog Hrvata/Hrvatice gajiti vlastitu nacionalnu, domoljubnu i rodoljubnu svijest. Ponos na hrvatstvo je prirodan osjećaj pogotovo što je on utemeljen na divljenja vrijednim ostvarenjima hrvatskih ljudi i naroda.

Neznanje je najveći neprijatelj domoljublja. Hrvatski jezik i umjetnost na njemu ostvarena, hrvatska kulturna tradicija i umjetnost, politička borba i nastojanja, njegova su dična povijest. Svijest o hrvatskom kulturnom i političkom identitetu temelj je opstojnosti hrvatskoga naroda, uspostava, održavanje i očuvanje potrebnih nacionalnih institucija obveza.

Svakodnevna skrb za hrvatski jezik sveta je dužnost, jer, kao što pjesnik kaže, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi. Jedino kroz očuvanje jezika, kulture i političkog okvira (države i državotvornosti) narod može očuvati vlastito ime i opstojnost.

U svjetonazornom i vrijednosnom smislu (u skladu s tradicijom) važno je očuvanje i njegovanje pripadnosti katoličkoj crkvi. U krilu crkve trajali smo i postojali. Odgajali se i uzrastali. A da bi to i dalje mogli potrebno je jačati obitelj (i obiteljske vrijednosti).

Očuvanje i zaštita obitelji je imperativ. Ona rađa i odgaja. Pravo na život i pravo na rad kao temeljna ljudska prava ostvarivati u svojoj zemlji.

Pomagati vlastite ljude. Opstati na hrvatskom tlu obveza je i odgovornost. Oni koji su u svijetu u tome su dužni pomagati one koji su ostali. Pomagati svekoliki napredak Hrvatske i Hrvata u BiH kako bi se jednom imali gdje i mogli vratiti. I oni sami trebaju promišljati vlastiti povratak. Život u tuđini bit će mnogo lakši ukoliko se neprestano dotiču vlastiti korijeni i osnažuju konopci ljubavi.

Zanimanje za naše u tuđini, ostvarivanje pretpostavki za njihovo uključivanje u narodni život, neprestana i živa komunikacija: institucionalna, obiteljska i pojedinačna treba činiti jedinstveni hrvatski kulturni i politički prostor.

Zadaća je svakog hrvatskog čovjeka raditi sve da se ostvari što je moguće veći povratak hrvatskih ljudi.
Jer, ipak, samo je ovdje Dom i Domovina.

prof. dr. sc. Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari