Pratite nas

Povijesnice

Luger- kolekcionarski san i pištoljska ikona

Objavljeno

na

Prvi operativni proizveden primjerak nastao je 1901., a zadnji 1942., no replike se proizvode i danas u nekoliko različitih kalibara. U Njemačkoj je izazvao šok te je ubrzo postao najprodavaniji pištolj svog vremena, bilo za privatne bilo za vojne svrhe.

Njemački pištolj P08 (Pistol Parabellum) ili „Pistole 1928“, „P’08“, ili jednostavno „Luger“, najpoznatiji je pištolj Drugoga svjetskog rata.

Naime, početkom 20. stoljeća došlo se na ideju da je konvencionalni pištolj (hrv. samokres), tj. revolver zastario prvenstveno zbog načina punjenja, kalibra kao i načina rada. Američki Colt 1911 je pokrenuo revoluciju u dizajnu te je postao američkom ikonom, te se smatra prvim pravim operativnim poluautomatskim pištoljem, što nije istina. Njemački inženjeri išli su pak totalno drugačijim konceptom nekoliko godina prije.

Godine 1898. P08 je patentirao i projektirao Georg Luger, a proizveden je u Deutsche Waffen und Munitionsfabriken (DWM). Prvi operativni proizveden primjerak nastao je 1901., a zadnji 1942., no replike se proizvode i danas u nekoliko različitih kalibara. U Njemačkoj je izazvao šok te je ubrzo postao najprodavaniji pištolj svog vremena, bilo za privatne bilo za vojne svrhe.

MIT349-Z-F1-H

Dizajn:

Osnovni dizajn pištolja ima dvije varijante, civilnu 01 i vojnu 08.

Secesija je imala veliki utjecaj na dizajn pištolja jer je taj smjer u umjetnosti bio veoma jak na području Njemačke početkom 20.stoljeća. Dizajn je veoma funkcionalan, kinetički i za razliku od Colta 1911. dosta otvoren, što mu je i mana zbog slabe zaštićenosti funkcionalnih dijelova.

Luger je poluautomatski pištolj s izvlačnim okvirom te radi na principu niskog trzaja. Sam dizajn je rađen po Borchardt C-93 pištolju iz 1898. godine.

Svi Lugeri bez obzira na kalibar su poluautomatski sa repetiranjem putem trzaja. Ima zaseban sustav repetiranja koji se sastoji od dvije preklopne metalne šipke i kratke pomične cijevi. Isto tako iznad drške na lijevoj strani nalazi se poluga koja koči paljbeni mehanizam te ima dva položaja, prema dolje Gesichert (zakočen) ili prema gore otkočen.

Lugeri su proizvedeni u više varijanti, od razlike u kalibru do razlike u duljini cijevi pa tako imamo standardni Pistole P08 sa 102mm cijevi, mornarički model sa 152mm cijevi i topnički model s 203mm cijevi. Civilni modeli imaju pak više inačica duljine cijevi od 98mm do 350mm te karabinske inačice s montiranim kundakom iza drške.

Nastanak:

Kao što je spomenuto, P08 je nastao 1898. u Njemačkoj, a glavni dizajner je Georg Luger. Samo ime Parabellum dolazi od latinske izreke „Si Vis Pacem, Para Bellum“ (Ako želite mir, pripremite se za rat).

Lugerov dizajn pištolja temeljen je na ideji Huga Borcharda, ali je sam Luger projektirao svoju kasniju inačicu s puno manjim zaklopnim mehanizmom repetiranja. Većinu pištolja prije Drugoga svjetskog rata izradio je DWM, ali je isto tako velik broj po licenci izrađen diljem Europe. Prva država koja je proizvela takav Luger jest Švicarska s modelom „1900“ i kalibrom 7.65 Parabellum. Godine 1902., na zahtjev Kriegsmarinea (njemačke ratne mornarice), DWM razvija novi metak 9X19mm Luger/ Parabellum te prerađuje pištolje koje su imali u proizvodnji za njih.

Godine 1904. Luger radi model 9mm koji ulazi u standardnu proizvodnju i upotrebu za Kriegsmarine i potom 1908. i Reichwehra (Carska vojska). Od tada pa do sredine 1950-tih Luger ostaje kao standardni pištolj u mnogim zemljama.

Kada je Amerika tražila poluautomatski pištolj, Luger je ponudio svoj dizajn prilagođen njihovim zahtjevima. Preradio je dva pištolja P08 iz kalibra 9mmParabellum u .45 ACP koji je bio njihov standard. Na testiranju su ispaljena 1022 metka i oba Lugera su nakon toga funkcionirali normalno te su dobili nadimak „pištolj za milijun dolara“. Odbor američke vojske proglasio je Luger pobjednikom, ali je DWM odbio raditi isti u .45 ACP kalibru dok su Amerikanci odbili 9mmParabellum te je time odabran lošiji Colt 1911, koji je na testiranju imao dosta problema.

Tijekom Prvoga svjetskog rata Luger je postao statusni simbol časnika te cijenjeni kolekcionarski pištolj za Engleze i Amerikance. Luger je pak tijekom Drugoga svjetskog rata vidio malo akcije zbog više razloga, kao što je visoka cijena proizvodnje, izrazito niske tolerancije u izradi što je vodilo do čestih zatajenja, kompliciran dizajn… Stoga je zamijenjen Walterom P38, modernijim i jeftinijim pištoljem.

Tehnički podaci P08 Parabellum pištolja „Lugera“

  • Zemlja: Njemačka
  • Proizvođač: DWM (Deutsche Waffen und Munitionsfabriken)
  • Godina prvog modela: 1901., prvi u opticaju 1904.
  • Duljina: 223mm
  • Duljina cijevi: 98mm (civilni) i 102mm (vojni)
  • Masa:0.87kg (prazan)
  • Kalibar: 7.65x22mm Parabellum/1908. 9x19mm Parabellum
  • Klasa: poluautomatski
  • Okvir: 8 metaka zapremnine ravni okvir/ 32 metka zapremnine kružni
  • Brzina metka: 114 m/s
  • Domet: 50metara
  • Nišan: analogni metalni

Varijante:

  • -P08 Pistole iz 1908.
  • -Ordonnazpistole 00 (OP00) 7.65x21mm Parabellum (Švicarska)
  • -P08 mornarički
  • -topnički 08/71 u običnoj i karabinskoj veziji
  • -Luger .45ACP
  • -M1900, američka kopija P08

Zemlje korištenja i izvoza:Bolivija, Brazil, Bugarska, Finska, Francuska, DDR, Carska Njemačka, Treći Reich, Njemačka, NDH, Japan, Iran, Nizozemska, Portugal, Tajvan, Turska, Švicarska, Zimbabve

 

Tomislav Hudika/vojnapovijest.vecernji.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

440. obljetnica velejunačke obrane Gvozdanskog

Objavljeno

na

Objavio

Gvozdansko se treba učiti u hrvatskim školama!

U prostorijama Hrvatskog katoličkog liječničkog društva održano je predavanje u svezi početka obilježavanja 440. obljetnice velejunačke obrane Gvozdanskog od osmanlijskih i vlaških osvajača.

Predavač je bio gospodin Damir Borovčak, dipl. ing., kojeg je predstavila predsjednica Podružnice HKLD-a “Branimir Richter” Zagreb prof. dr. sc. Danica Galešić Ljubanović, kao povijesnog istraživača i publicista. Gospodin Borovčak već gotovo dva desetljeća promiče zaboravljene povijesne činjenice, poput stradanja Gvozdanskog, Zrina, Macelja i podsjeća da je već 330. godina sveti Josip zaštitnik Hrvatskog kraljevstva, a danas hrvatske domovine i naroda. Također je idejni začetnik i pokretač sada već tradicionalnog hodočašća na Gvozdansko, koje će se 14. siječnja 2018. g. održati po deveti puta

Predavač je najprije pojasnio gdje se zemljopisno u Pounju nalazi naselje i stara zrinska utvrda Gvozdansko, a zatim s više od pedesetak slikovnih prikaza opisao sve značajke starije i novije povijesti na temu obrane Gvozdanskog. Utvrdu su gradili knezovi Šubići Zrinski, koji su dodatak svom prezimenu dobili po nedalekoj utvrdi Zrin u kojoj su stolovali. U Zrinu se i rodio velejunak Nikola Šubić Zrinski IV. koji je 1566. godine obranio Siget, a time i Beč, ali i Hrvatsku.

Njegov otac Nikola III. izgradio je Gvozdansko, koje je bila suvremena utvrda tog vremena. U Gvozdanskom je bila nadaleko poznata kovnica novca, posebno su se kovali srebrnjaci, taliri. Za te potrebe srebro se je vadilo iz obližnjih rudnika, koji su također bili u posjedu Zrinskih. Tim novcem po Europi se je kupovalo naoružanje i vojna oprema kako bi se Hrvatska obranila od stalnih najezda iz Bosne, koja je tada već bila u turskom posjedu. Predavač je napomenuo da su prije turskih najezda na Europu, hrvatski kraljevski gradovi bili Bihač, Jajce i Banja Luka, u kojima se također kovao hrvatski novac. Tako su Zrinski kroz naraštaje branili Pounje od navale Turaka. S njima su prodirali i Vlasi, koji su Turcima služili kao pljačkaške horde za nabavku hrane i potrepština. U kasnijim stoljećima Vlasi su uglavnom prešli na srpstvo, pod utjecajem velikosrpske politike i uz pomoć SPC-e.

foto: hkld

Vojnu obranu Gvozdanskog činili su svega 20-tak banskih vojnika uz oko 300-tinjak rudara, kovača te muškog i ženskog pučanstva iz okolnih sela. Kapetane obrane Gvozdanskog iz 1577. godine zabilježila je povijest. Njihova su imena poznata i to su bili: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stipšić. Njih je zapisao osvajač, turski kapetan Ahmed aga Veletanlić, koji je pod vodstvom Ferhat paše Sokolovića s oko 10.000 napadača tri mjeseca osvajao Gvozdansko. Te godine bila je nemilosrdno hladna zima, konji su se smrzavali bez pokrivača, a nije se moglo preživjeti bez velikih vatri u taboru.

U takvim nemogućim uvjetima, poslije tri mjeseca odupiranja, Gvozdansko je imalo još svega 30-tak iscrpljenih branitelja. Branitelji Gvozdanskog imali su u razmacima tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske. Sve tri ponude su odbili, posebno onu najizazovniju na Božić 1577. Branitelji nisu posustali ni zbog nedostatka pomoći, ni zbog nedostatka baruta, ni zbog ranjavanja, ni zbog iznemoglosti bez hrane i vode, već su se u noći 12./13. siječnja 1578. godine smrznuli zbog nedostatka ogrijeva! To nije priča, nije bajka, nije legenda, već istina koju je zapisao neprijatelj – turski napadač, koji im je i odao najveću počast pokopom po katoličkom obredu, istaknuo je Borovčak.

“Zbog tih činjenica, smatram, da je to hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora. Primjera je bilo u povijesti i prije i kasnije, no smrznuta obrana nigdje u svjetskoj povijesti nije zabilježena”, kazao je Borovčak.

Danas o tragediji i junaštvu Gvozdanskog malo koji Hrvat išta znade, rekao je predavač. U školama se ne uči da je hrvatski političar i književnik Ante Tresić Pavičić autor najduljeg hrvatskog epa, ikada napisanog, o najviteškijem i najnevjerojatnijem djelu u povijesti čovječanstva.i Nakon tri godine rada, od 1937. do 1940. ostvario je svoje životno i povijesno djelo, hrvatski ep Gvozdansko sastavljen od 21 406 rimovanih deseteraca u 32 pjevanja. U svom predgovoru autor navodi kako ne poznaje u povijesti čovječanstva uzvišenijeg primjera vršenja dužnosti prema Bogu, prirodi i djedovini od onoga na Gvozdanskom. Ističe činjenicu da se hrvatski velikaši i plemići, osim vrlo rijetkih iznimaka, nisu iseljavali da izmaknu navalnom barbarstvu, te su uzorno ginuli. Tumači da u Hrvatskoj nije bilo ropstva, seljak je posjedovao svoju zemlju, a plemićku je obrađivao pod određenim uvjetima. U Banovini je bilo nešto teže, ali ni tu ropstva nije bilo, a hrvatski plemići su bili obično vrlo humani, dok su najveći silnici bili uljezi sa sjevera. Za vjerovati je da zato jer nisu bili roblje, rudari i težaci Gvozdanskog nisu željeli predati grad turskim osvajačima. Bez povijesnog ponosa nema narodne svijesti, poručuje u predgovoru svog djela Ante Tresić Pavičić. Zamisao i radni zanos autora bio je probuditi hrvatski narodni ponos. No, ep je objavljen tek nakon šest desetljeća od svog ostvarenja (!), dakle tek 2000. godine. Iako se u epu pjeva o velikoj tragediji branitelja Gvozdanskog, to velebno književno djelo ostaje nedovoljno poznato, najvjerojatnije zbog političkih okolnosti koje su nastupile iste godine kad je knjiga i objavljena.

Na završetku predavač Damir Borovčak je iznio i neke novije primjere velejunaštva iz obrambenog Domovinskog rata, poput bitke za spašavanje civila u Pounju 26. srpnja 1991. i veličanstvenu obranu Vukovara… Zaključno, pozvao je sve prisutne na svetu misu za branitelje Gvozdanskog u petak 12. siječnja 2018. u 18 sati u zagrebačkoj katedrali, a poslije mise održati će se i već tradicionalni koncert “Sjećanje na Gvozdansko” na kojem će nastupiti Simfonijski orkestar Hrvatske vojske. Također predavač je svima preporučio i odlazak na IX. spomen-hodočašće na Gvozdansko u nedjelju 14. siječnja 2018. s autobusima iz Zagreba. Svi koji su zainteresirani za navedeno hodočašće mogu se javiti tajnici HKLD-a gdji. Slavici Grubišić, tel. 01 4817 537; mobitel: 095 553 8685; e-mail: [email protected]

prof. dr. sc. Danica Galešić-Ljubanović

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

Objavljeno

na

Objavio

U Grudama je 18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, sa sjedištem u Mostaru. U njen sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U Odluci o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je naglašeno da će Hrvatska zajednica Herceg-Bosna poštovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji državna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na bivšu ili svaku drugu Jugoslaviju.

Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog teške i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Taj dan pao je Vukovar i došlo je do teškog stradanja hrvatskog naroda u istočnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna zamišljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u većini ili su barem činili značajan udio stanovništva.

Osnivači Herceg Bosne vjerovali su da će uz pomoć Muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban je na pitanje razloga formiranja Herceg Bosne odgovorio je: „Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da dadne do znanja da to ne želi.”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari