Pratite nas

Povijesnice

Luka Andrijanić srušio je prve agresorske avione u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Luka Andrijanić oborio je prve agresorske avione 24. kolovoza 1991. na samom početku bitke za Vukovar. Poginuo je na današnji dan, tri dana prije 20. rođendana dok je postavljao mine.

Uvod u napad na Vukovar zbio se 24. kolovoza, a ostat će zauvijek zapamćen po mladom Luki Andrijaniću koji je tog dana oborio dva zrakoplova JNA, a samo dva dana poslije 26. kolovoza oborio je još dva neprijateljska zrakoplova. Taj mladić iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda, još nije ni 20 godina napunio, a srušio je prve agresorske avione u Domovinskom ratu.

Zapovjednik obrane grada Vukovara Ivica Arbanas taj dan je izdao zapovijed, a Luka je srušio avione.

-Jedino je Luka znao pucat s tim protuzrakoplovnim topom 20/3 i nitko drugi, a Ivica Arbanas je izdao zapovijed da se puca na avione. Luka Andrijanić trocjevcem je pogodio dva neprijateljska aviona koji su dolazili iz Srbije, ponovno raketirati silos Đergaj. Jedan je pao odmah, a drugi na vojvođanskoj strani Dunava, piše 24sata.hr

Tjedan dana poslije, 31. kolovoza 1991. u središnjem dnevniku HRT-a predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, u svojstvu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, javno je pohvalio zapovjednika obrane grada Ivicu Arbanasa za uspješnu obranu Vukovara i rušenja 4 neprijateljska zrakoplova i uništavanja 12 tenkova i oklopnih vozila, a Luka, fantastičan mladić, bio je naš heroj – priča Ivan Anđelić – Doktor koji je skupa s Lukom bio svaki dan od 15. lipnja otkad je mladi Luka došao u Vukovar.

‘Lipi, kad se budem ženio ti češ mi biti kum’

Luka Andrijanić pristupio je dragovoljno ZNG-u upravo tog 15. lipnja zajedno s prijateljima iz Velike Brusnice kraj Bosanskog Broda Stjepanom Čičkom i braćom Josipom i Ilijom Paradžik. On je bio najmlađi od četvorice. Luka je JNA služio u Batajnici i bio protuavionac, najbolji u klasi.

Luka, Josip Jakobović i Marjan Balić bili su kao jedno, nisu se ni minute razdvajali, nerazdvojni trojac. Oni su bili posada za rušenje aviona, a Luka kao njihov zapovjednik. Marjan Balić je bio vozač, a Josip Jakobović bio je desna ruka Luke Andrijanića koji je kao Vukovarac upao u ekipu zbog dobrog poznavanja terena. On je bio policajac i znao je svaku kuću u Vukovaru – kaže Ivan Anđelić. Lukinii pomoćnici su još bili Antun Bekčević i Zvonimir Hincak.

– Luka je bio mirne naravi, dobar, odgovoran i pouzdan, ma duša od čovjeka. A tako mlad dečko. A bio je i zgodan, stasit mladić i za njim su letjele djevojke. Rekao je zapovjedniku Arbanasu jednom prilikom ‘Lipi, kad se budem ženio ti češ mi biti kum’ – prisjeća se Doktor.

Nažalost ni 20. rođendan nije dočekao. Poginuo je tri dana ranije, na današnji dan prije točno 28 godina.

Doktor se prisjetio Lukine smrti

– Marjan Balić zove na motorolu zapovjednika Ivicu Arbanasa i mene. Kaže nam ‘Lipi i Doktore, dođite odmah u bolnicu, trebamo vas Luka i ja’. Krenuli smo, nismo znali što se događa. Ma nije prošlo ni 10 minuta, a već smo bili tamo. Dolazimo, a Marjan, sav u suzama, izlazi pred nas iz stare crvene Lade i govori nam: ‘Luka je poginuo’.

Ja otvaram vrata, Luka leži, glava mu zabačena, ne vidim mu lice. Ali odjeća je sva poderna na njemu i vidim mu ožiljak na koljenu. Zapamtio sam taj ožiljak jer smo u pauzama bitaka, kad bi uhvatili pola sata mira, pa da se opustimo malo, znali zajedno u ekipi igrati nogomet. Šok, stisnulo nas u grlu, onaj osjećaj da si izgubio čovjeka kao rođenog brata – priča Ivan Anđelić Doktor.

Zadnje riječi: ‘Bačulin pomagaj’

Luka je nastradao tijekom postavljanja protupješačkih mina ispred svojih položaja na kojima se očekivao dolazak neprijateljske pješadije. Tijekom postavljanja mina, počeo je minobacački napad. Silina udara Luku je iznenadila i samo jedan trzaj rukom, mala neopreznost prema mini koju je postavljao koštala ga je života. To su trebali raditi mineri, ali nisu se pojavljivali. Samo su donijeli mine i rekli da će doći kada budu imali vremena. Luka je rekao da ih ide sam postaviti jer je vidio u JNA kako se to radi.

– Doslovno mu je pukla mina u rukama. Trenutna smrt. To je bila raspriskavajuća protupješačka mina. Potezna. Možete samo zamisliti kako je izgledao od tih gelera. Da je bilo sedam, osam ljudi oko njega svi bi poginuli. Strašna razorna moć. Zadnje njegove riječi bile su upućene upravo suborcu Marjanu Baliću, koji je pratio Luku kada je postavljao mine. Rekao mu je samo ‘Bačulin pomagaj’. – priča nam Doktor.

– Marjan Balić je nakon pada Vukovara završio u srbijanskim koncentracijskim logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica, gdje je proveo 9 mjeseci. Poslije izlaska iz logora dobio sina i kako drukčije da ga nazove nego po svome poginulom suborcu Luki. Svi smo i dalje u kontaktu s njegovim roditeljima. I Jakobović, Arbanas, Marjan i ja. Kao da smo njihovi članovi obitelji – zaključio je Anđelić.

Kako je teklo obaranje prvih aviona

Toga je dana zapovjednik obrane grada Vukovara Ivica Arbanas izdao je zapovjed dežurnom centru tj. u gimnaziji, Ivanu Anđeliću Doktoru da ekipa sa protuavionskim topom ode na položaje prema silosu Đergaj te da ga obrani od napada aviona JNA.

Mjesec dana ranije, točnije 27. srpnja, a to treba spomenuti, na našu vojarnu Nikole Šubić Zrinski kod Opatovca, gdje je bila smještena 4. bojna ZNG, izvršen je zračni napad i tom je prilikom ranjeno četvero pripadnika ZNG-a: Josip Prelčec ranjen je u nogu, Antun Bekčević u glavu, Goran Mađarević je izranjavan po cijelome tijelu, a Josip Jakobović ranjen je u glavu.
Tada je zapovjeđeno da se glavnina snaga izvuče u grad Vukovar, a jedan vod ostane čuvati vojarnu kod Opatovca.

Dana 24. kolovoza od rani jutarnjih sati neprijateljski zrakoplovi JNA napadaju vojarnu ZNG na Opatovcu, napadaju silos Đergaj gdje su naši gardisti i napadaju objekte u Borovu Naselju.

Luka Andrijanić je tada rekao da nema vozača pa je Ivan Anđelić odredio Josipa Jakobović da povede ekipu u izvršavanje borbene zadaće i da odabere najbolju poziciju za djelovanje. Zapovjednik Ivica Arbanas je posadi na odlasku rekao da se jave Blagi Zadri da su u njegovoj zoni odgovornosti i kad se sve postavi da ga izvjesti da je sve spremno.

Jakobović je odobrao poziciju koja se Luki jako svidjela. To je odmah javljeno zapovjedniku Arbanasu i on se odmah priključio posadi.

U 14 sati zrakoplovi JNA napadaju Osijek, a u Vukovar u poslijepodnevnim satima dolaze četiri ‘Super Galeba G-4’.Rade krug u formaciji za napad i počinju pucati. U tom trenutku zapovjednik Arbanas izdaje zapovijed da se ruše avioni.

Zanimljivo je da naprijateljski avioni koju su mjesec dana ranije raketirali našu vojarnu na Opatovcu i tada su među ostalim bili ranjeni Antun Bekčević i Josip Jakobović, dana 24. kolovoza njih dvojica zajedno sa Lukom Andrijanićem sudjeluju u akciji rušenja aviona.

– I eto, da su prvi naši ranjeni sudjelovali u tome da te iste avione koji su ih raketirali obore. To je bila Božja ruka pravde da baš oni sudjeluju u tome da ruše avione – kaže Ivan Anđelić Doktor.

Dana 26. kolovoza 1991. godine Luka Andrijanić srušio je još dva aviona s istom posadom kod vukovarskog vodotornja, piše 24sata.hr

 

Na današnji dan 1991 – Oboren prvi zrakoplov ‘JNA’

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

Na današnji dan 1991. Baćin – strašan zločin srpskog eskadrona smrti Kaline

Objavljeno

na

Objavio

POKOLJ U BAĆINU – ZLOČIN BEZ ODGOVORNOSTI

Nakon više od mjesec dana po okupaciji Pounja, 21.10. 1991., u Baćinu su srpski pobunjenici uz blagoslov JNA, izvršili u Hrvatskoj drugi po veličini, masovni pokolj civila.

Tada su nemilosrdno pobili minimalno 56 civila. Ostavili su ih tako ležati danima na obali rijeke Une. Svjedoci tvrde da su neki još živi, satima uzalud zapomagali.

Kada su raspadajuća tijela nakon nekoliko dana počela širiti nesnosan smrad, tadašnje okupatorske vlasti ih trpaju u plitki rov uz rijeku i zatrpavaju. Na prostoru Hrvatske Dubice, Baćina i Cerovljana pobijeno je ukupno 98 civila i 39 vojnika.

Ponajviše zahvaljujući trudu pukovnika HV, Ivice Pandže– Orkana, godinama prešućivani monstruozan zločin otrgnut je od zaborava.

Nažalost, pravosuđe nije postupalo sukladno težini počinjenih nedjela. Unatoč neoborivim dokazima da je hrvatska policija još od 1992., znala za lokaciju masovne grobnice, ozbiljna istraživanja su iz nepoznatih razloga, morala čekati 2 godine nakon VRO Oluja.

Potom je traljavo organizirano nekoliko suđenja a donesene presude bi ubrzo bile poništavane.

Zadnje suđenje održano je u ožujku 2013., u Rijeci, pod predsjedanjem sutkinje Ike Šarić. Od devet optuženih, njih dvoje (Marin Krivošić i Katica Pekić), optuženi su za oružanu pobunu i oslobođeni odredbama Zakona o oprostu.

Preostalih sedam, osuđeno je na ukupno 125 godina zatvora. Osuđeni su: Milinko Janjetović, Momčilo Kovačević, Stevo Radunović ,Veljko Radunović, Stevan Dodoš, Branko Dmitrović, i Slobodan Borojević.

Nitko od njih nije dostupan hrvatskom pravosuđu.

Ž.M.-Zenga

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

19. listopada 1991. – Bitka za Novi Farkašić jedna od najvažnijih pobjeda u Domovinskom ratu

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine odigrala se konačna bitka za Novi Farkašić, malo mjesto na desnoj obali Kupe.

Novi Farkašić, selo na lijevoj strani rijeke Kupe, potkraj listopada 1991. bilo je poprište velike bitke kombinirane tenkovsko-pješačke postrojbe agresorske JNA te pobunjenih Srba s malobrojnim gardistima Prve satnije 2. brigade ZNG-a, legendarnih Crnih mambi.

Sudeći prema zapovijedima JNA, konačni cilj napadača bio je prodor preko Kupe i spajanje s postrojbama JNA kod Velike Gorice, ne bi li u predviđenim deblokadama vojarni JNA bili izravna prijetnja gradu Zagrebu. No u Novi Farkašić samo nekoliko dana prije stiglo je 20-ak pripadnika Crnih mambi koji su brzo uočili njegovu stratešku važnost kao jedinog pravca kojim se agresorska vojska morala kretati, piše HRT

Uz pomoć nekoliko domaćih branitelja pripremili su kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osigurali protutenkovskim minama. 18. listopada, nakon zračnog i topničkog bombardiranja, slijedio je kombinirani tenkovsko-pješački napad mnogo nadmoćnijeg neprijatelja iz dva smjera, Vratečkog i Donjih Mokrica. Trajao je cijeli dan, a završio je potpunim porazom agresora kojemu je onesposobljeno više tenkova i borbenih vozila te je iz stroja izbačen velik broj pješaka.

Nakon ostvarene pobjede, branitelji su izvidjeli rezervni položaj neprijatelja koji se pripremao za novi napad. Ustanovili su da unatoč tome što je dodatno ojačan ljudstvom i tehnikom, zbog velikih gubitaka u redovima protivnika vlada rasulo i zbunjenost.

Stoga su rano izjutra, 19. listopada 1991. izveli iznenađujući napad koji je nadmoćnog neprijatelja demoralizirao i natjerao u panično povlačenje. Ojačana satnija Crnih mambi krenula je u progon te nekoliko dana poslije doprla skroz do Glinske poljane gdje se neprijatelj napokon uspio reorganizirati.

Sam uspjeh motivirao je zapovjedništvo u Sisku za daljnje protunapade i oslobađanje niza okolnih sela. Pobjeda Davida nad Golijatom kod Novog Farkašića omogućila je prvo oslobađanje okupiranog teritorija Hrvatske 1991. godine i stoga se s pravom obilježava kao Dan branitelja Sisačko moslavačke županije.

 

Predsjednica u Novom Farkašiću: Obrana Sisačko-moslavačke županije bila je presudna za obranu Hrvatske

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari