Pratite nas

Gospodarstvo

Lustracija navodnih stručnjaka – uhljeba

Objavljeno

na

Lustracijom do gospodarskog pomaka

Jednom prigodom me je jedan kolega iz Njemačke, nakon zajedničkog seminara za jednu političku stranku upitao zašto je malo sudionika na seminaru postavljalo kritička pitanja šefici stranke. Ja sam mu odgovorio protupitanjem i upitao ga bi li on predsjednici vlade postavio kritičko pitanje da je kćerka njegove tetke upravo završila ekonomski fakultet.

Naravno da je učeni kolega ostao zbunjen i nije imao pojma jesam li ja luđak ili ga zezam. Kakve veze ima tetkina kćerka s kritičkim pitanjima predsjednici vlade? Pa ne zapošljava predsjednica vlade mlade ekonomiste? Da, u Njemačkoj siguno ne. pa nije moguće ni u Hrvatskoj, pomislio je kolega dok mu nisam objasnio kako to sa stručnajcima i poslovima funkcionira u državi najgoreg poslovnog okruženja, najdužeg pada ekonomije i najizrazitije vjernosti vlastitim debilima, nesposobnjakovićima i lopovima.

Al šta napravit s armijom uhljeba i nespoosbnjakovića po svim državnim i paradržavnim tvrtkama, agencijama i institucijama? Kao očistiti te štale nerada, nesposobnosti i nemara? No bez ekonomske lustracije nebi ni politička imala nikakvog smisla.

Državni vladari već desetljećima uništavju volju naroda za gospodarenjem i kreacijom u vlastiom interesu. Nasljeđe komunističkih doktrina i obmana je tako duboko ukorijenjeno u podsvijest svih onih koji se nalaze iz abilo kakvog šaltera ili zauzimaju bilo kakvu poziciju moći da je to za običnog čovjeka ogavno i nepodnošljivo. Država u kojoj još uvijek postoji FINA i slične organizacije koje bez ikakve potrebe sišu gospodarstvu i privatniku novac, blokiraju po naredbi i rade samo ono što im se naredi, je država u kojoj privatno gospodarstvo nema šanese, bez obzira što se uvijek pojave neki entuzijasti koji pokazuju da je moguća neka vrsta Ivaniševića u gospodarstvu. Takve pojave su statistička pogrješka jer je čitavo hrvtsko gospodarstvo skrojeno po mjeri parazita i formalnih stručnjaka, ja ih zovem pečatarima. U takvoj državi je atraktivno samo ono mjesto koje garantira kakvu takvu plaću i omogućava plandovanje umjesto rada, ali ne i ono mjesto koje traži vlastitu kreativnost i napor.

Gdje je ekonomska elita mladeži koja bi bila u stanju pokrenuti hrvatsko gospodarstvo? Postoje li hrvatski poduzetnici koji su spremni i sposobni biti kotač zamašnjak?

Nažalost, uvjeren sam da smo mi u goroj situaciji nego si možemo zamisliti.

Hrvatska nema praktičnih stručnjaka i ospoosbljenih kadrova koji imaju ideju kako izići iz krize ili kako se snaći u krizi. Nije problem u duhovnim ili kognitivnim predispozicijama naroda nego u sustavnom dugogodišnjem uništavanju kreativnog i slobodnog potencijala. Ja bih bez ustručavanja rekao da se radi o katastrofalnim posljedicama planske ekonomije, socijalističkog samoupravljanja i komunizma, ali dopuštam da nisam potpuno u pravu.

Vrt za uzgoj novih stručnjaka bi trebale biti škole, fakulteti i tvrtke. Škole su nam nažalost još uvijek orijentirane ne nepotrebne podatke, ponavljanje brojki i skupljanje ocjena, a ne iskustva. Tvrtke skoro da ne ulažu u edukaciju kadrova, osim stranih korporacija, a fakulteti su ostali manje više jedine tvornice stručnjaka koji imaju pečate da znaju ono što bi bilo neophodno za gospodarski pomak.

Odgajaju li naši fakulteti dobre kadrove koji su u stanju promijeniti trendove propadanja?
Kad bi me netko s Marsa pitao kako bih opisao hrvatski državni mentalitet u jednoj jedinoj riječi ja bih rekao: PEČAT.

Veliki_državni_pecatHrvatsko poimanje svega i svačega najbolje odražava opsjednutost pečatima, diplomama, certifikatima i dokaznicama. Možda jedino polupismeni Amerikanci i posjetitelji obskurnih tečajeva o milijardama bez rada isto tako vole i cijene pečate kao Hrvati, no u to nisam siguran.

Hrvatski fakulteti svake godine izbace armiju novih akademski obrazovanih diplomaca – pečatara. U javnosti i kod zapošljavanja u državnim institucijama pečati igraju veliku ulogu u poricanju ili pripisivanju stručnosti.
Preneseno na gospodarstvo pečatarski mentalitet ima katastrofalne posljedice. On je pravi raj za uhljebe i propast. Po općeprihvaćenom dogovoru onaj tko nije završio ekonomski fakultet nema veze o ekonomiji, a onaj tko ju ima taj je stručnjak. U najvećem broju natječaja je diploma ekonomskog ili pravnog fakulteta osnovni uvjet za dobivanje posla. Diploma i formalnost postaju jedini kriterij pa se uz političku bliskost onih koji su upravo zasjeli na pozicije može računati na neko sigurno rado mjesto koje traži upravo takve formalne pretpostavke.

U načelu sve ispravno i dobro. Samo se onda pitam kako to da imamo precizne javne natječaje, da je sve formalno odlično, a da ipak ekonomski propadama, da nam se maladež iseljava i da očito nemamo rješenja za ekonomsku krizu?

U današnjem svijetu značaj učenja na fakultetima je izgubio ekskluzivnost. Fakluteti, pogotovu uštogljeni i patrijarhalno partijski organizirani, nisu garancija za stjecanje znanja, čak naprotiv, oni su nekada prava kočnica.

Prosječni student nekog fakulteta u Hrvatskoj učstudentii za ispite iz knjiga koje su ili na engleskom ili su zastarjele, školovanje nema puno veze s praksom, a tko je god zapošljavao friške ekonomiste ili pravnike s diplomama može potvrditi da njih 70% nema pojma o stvarima u poslovnom životu jer se nisu susretali ni s praksom niti su imali interesa naučiti nešto što profesor nije pitao. Profesori još uvijek od studenata traže napamet učenje umjesto kreativnog pristupa rješavanju problema. Čak i na privatnim velučilištima postoje profesori koji su ponosni da samo mali postotak njihovih učenika može proći na ispitu od prve. U normalnom okruženju i državi bi takvog profesora otjerali da čuva svinje, a ne da uništava djecu, al on izdaje diplome da je student stekao zvanje osmog ili kojeg li stupnja. Ono što takav student nauči na fakultetu se bez ikakvog problema daleko kvalitetnije može naučiti čitajući bolje knjige od zastarjelih koje profesor preporuči ili radeći u najobičnijem malom obrtu. No pečat je pečat pa će u natjecanju na izrazito političkom radnom tržištu ovaj bubalo s pečatom dobiti prigodu, a onaj tko ima tri čiste u glavi i klikeraš je, on će ostati kratkih rukava.

Za razliku od države privatnik skoro nikada ne će zaposliti “stručnjaka” samo zato jer ima diplomu. Privatnik treba stvarnog stručnjaka za prodaju, marketing ili nešto drugo, a ne tipa koji se zbuni kad u rečenici jedna riječ nije na onom mjestu na kojem je pisala u skripti, koju je on s kolegama napamet proučavao u podrumskom kafiću.
Pečatarima, koje proizvode hrvatski fakulteti, preostaje veliko državno i paradržavno tržište. Modeli zapošljavanja su skoro uvijek isti. Uključenje u mladež neke od partija, ovisno koja ima veće šanse da dođe na vlast, ponekada je taj odabir i ideološki, ali uglavnom ima jedan jedini cilj: mala moje tetke je bila najbolja na fakultetu, sve je imala petice. Ima li kakvo dobro mjesto za nju?
Naravno, čim se ukaže prigoda u nekoj od agencija, državnih institucija ili nešto slično, raspisat ćemo natječaj. Ima li mala diplomu? Ima, naravno, sve petice. Bravo, onda ćemo tražit stručnost i mala je na sigurnom.

Takva mala ili mali, velika ili veliki, debeli ili mršavi ulete na poziciju koja traži stručnjake, pečatare. Svaka mala strančica ih ima po vreću friških, spremnih i nekritičnih, uglavnom na višim pozicijama. Kad se neka stranka dočepa koalicijskog sporazuma onda se na te pozicije podijele ti pečatari, stručnjaci, uhljebi, poltroni, seronje, pizduni, paraziti.. nazovite ih kako god hoćete, ali takvih pozicija u Hrvatskoj ima nekoliko tisuća, taman dovoljno da se svaka stranka pobrine da na sljedećem kongresu ne bude kritičnih pitanja.
Problem bi bio relativan da takvi stručnjaci i uhljebi ostanu samo na svojim pozicijama, ali oni kreiraju i poslovnu politiku države, naše zakone, sudjeluju u odborima i radnim skupinama, oni su direktori, članovi uprava ili stručni referenti na doškolovavanju. Oni iz sigurnih državnih i paradržavnih pozicija debelo utječu na ono što se zove “gospodarsko okruženje”.

Nedavno sam imao prigodu slušati jednog stručnjaka iz velike državne korporacije. Imao je predavanje o ekonomskim temama. Savjetnik je mnogih agencija, radnih skupina i član nekoliko nadzornih odbora. Politička opcija promjenjiva, politička pozadina, šumarsko komesarska. Svaki prosječni zapadni voditelj odjela bi se sramio takve poslovne prezentacije i krivo prepisanih sadržaja zastarjelih knjiga.
No njega to ne smeta, on čak ne može niti pomislit da nema pojma jer dokaz njegove stručnosti je nekih trideset pečata raznih agencija koje ga godinama angažiraju da im uz “niske” honorare, koj ne prelaze određenu granicu, prodaje teoriju.
Pečatarski kadrovi su dobro poraspoređeni po agencijama, njihove plaće i dodatci su dovoljno mali da odgovaraju propisima, al im osiguravaju umrežavanje koje odgovara najboljim stručnjacima u Njemačkoj.
Ovakva politika u ekonomiji je od prosperitetne države napravila državu prosjaka, ovršenih i blokiranih, a od polupismenih koji se ne znaju ni useknuti, nisu u stanju sastavit tri suvisle rečenice, je napravila elite koje se na račun naroda bogate.

Svi oni imaju pečate, svi su stručnjaci i za većinu njih ima mjesta u nekoj priči.

Jedino na što moraju pripaziti je da na sljedećem sastanku sa šefom stranke njihov ujak ne postavi kritičnoi pitanje.

Ekonomska lustracija uhljeba je jedan od neizbježnih koraka u gospodarskom pomaku.

Kako se to radi možemo saznat u naprednim zemljama s dugom tradicijom dobre gospodarske politike. Ne treba izmišljat toplu vodu.

[ad id=”68099″]

piše: Vinko Vukadin

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Horvat: Filozofija, metodologija i način na koji su se brodovi gradili do danas u Hrvatskoj više ne postoji

Objavljeno

na

Objavio

Filozofija, metodologija i način na koji su se brodovi gradili u Hrvatskoj više ne postoje, izjavio je u srijedu ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat odgovarajući na novinarska pitanja o 3. maju, Uljaniku i jučerašnjem posjetu izaslanstva China Shipbuilding Industry Corporationa (CSIC) 3. maju i Brodarskom institutu.

Na pitanje odustaje li se od ideje brodogradnje kao strateške industrije, Horvat, koji sudjeluje na 42. međunarodnom ICT skupu MIPRO 2019., rekao je da je brodogradnja prije 30-ak godina, u tadašnjem uređenju i državi, kao doprinos sveukupnom gospodarskom rastu bila hvalevrijedna i postotno vrlo respektabilna.

“Danas je ta industrijska grana otprilike 1,8 posto ukupnog BDP-a. Da li graditi strateški interes na nečemu što danas BDP puni na razini od 1,5 posto, a na takav način i toliki novac investirati, prvenstveno iz državnog proračuna, za egzistenciju takve industrije – ja bih vrlo rado čuo i glas javnosti. Pa, ako treba danas raditi nekakve referendume, onda bismo i na taj način mogli pitati javnost je li za kontinuitet takvog modela ili s takvim modelom jednostavno treba prekinuti,” kazao je.

Na upit o modelima za mogući nastavak proizvodnje i dovršetak započetih brodova u 3. maju, koje je predložila Uprava tog brodogradilišta, Horvat je odgovorio da je završetak dvaju brodova u 3. maju, a zatim njihova prodaja brodarima, jedna od perspektiva o kojima Vlada razmišlja. “I u Puli i u Rijeci nalaze se po dva broda u visokoj fazi gotovosti. U ovom trenutku vodimo intenzivne pregovore s Jan de Nulom, za kojeg se u Puli gradi jaružalo, kako bismo spasili državno jamstvo od 124 milijuna eura. Spremni smo investirati iz državnog proračuna do najviše 30 milijuna eura da bi nam se to jamstvo vratilo. S obzirom da smo za brodove koji su u Rijeci platili državna jamstva, osigurati novac za završetak tih brodova, pa ih nakon toga brodarima prodati i jedan dio vratiti u državni proračun, također je jedna od perspektiva o kojima Vlada u ovom trenutku razmišlja,” rekao je.

Govoreći o posjetu kineskog izaslanstva, Horvat je naveo da su Kinezi jučer ponajprije došli pogledati kakva je tehnološka opremljenost Brodarskog instituta te su obišli svih 14 laboratorija, bili u institutu gotovo 4 sata i razgovarali s menadžmentom. Naglasio je da je jučer pokrenuta inicijativa za suradnju Brodarskog instituta i slične institucije, koja u sklopu kompanije najvećeg svjetskog brodara djeluje u Kini.

Horvat je rekao da je prije otprilike mjesec dana slična ekipa bila u Uljaniku, gotovo dan i pol, a u 3. maju su tada bili samo jedno predvečerje. “Ovaj tehnički dio izaslanstva obišao je i 3. maj, konstatirao da je u ovom trenutku tehnološka kondicija u 3. maju daleko veća i prihvatljivija nego u samom Uljaniku. Činjenica je da ovaj, tehnički nivo izaslanstva, nije ovlašten za donošenje bilo kakvih odluka, oni će pripremiti sveobuhvatno izviješće za svoj menadžment, a kakva će u konačnici biti odluka menadženta, siguran sam da će se dogoditi kroz sljedećih nekoliko dana,” naveo je ministar.

Na upit o drugim interesima kineskog izaslanstva, Horvat je odgovorio da je na kraju sastanka dobio maketu male podmornice, da je to jedan od komercijalnih proizvoda te industrije. Naveo je da je divezifikacija onoga čime se ta kompanija bavi postavljena na deset dohodovnih stupova.

“Od 150 tisuća zaposlenih, samo njih 30 tisuća sudjeluje u brodogradnji, a ostali proizvode i sudjeluju u različitim drugim industrijama. Tako da nama u ovom trenutku i na prostoru Uljanika i 3. maja nije samo i isključivi prioritet nastaviti s brodogradnjom. Diverzifikacija proizvodnje moguća je i na jednoj i na drugoj lokaciji, možda u manjem obilku,” kazao je Horvat. “Mora jednostavno postati jasno – filozofija, metodologija i način na koji su se brodovi gradili do danas u Hrvatskoj više ne postoji”, zaključio je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Ispred dvorca Kerestinec 2020. trebala bi početi gradnja Rimac Campusa

Objavljeno

na

Objavio

Tvrtka Rimac Automobili koja je nedavno objavila kako su Hyundai Motor Company i Kia Motors Corporation odlučili uložiti 600 milijuna kuna u kapital te tvrtke kreće u projekt razvoja investicije koja se mjeri između 80 i 100 milijuna eura – u projekt Rimac Campus, objavio je u nedjelju Jutarnji list.

Taj budući prostor, kako navode, bit će središte tvrtke u kojem će raditi više od dvije tisuće ljudi.

Tamo će se smjestiti razvojno-istraživački centar, proizvodnja, testiranje, prostor za edukacije, kinodvorana, bit će i hotel za goste i zaposlenike koji dolaze izvana, vrtići za djecu zaposlenika, restorani, proizvodnja hrane, frizeri, sportski objekti, startup inkubator, ali i golemi park na kojem će zaposlenici, ali i posjetitelji moći slobodno raditi i uživati.

Vlasnik kompanije Mate Rimac želi integrirani objekt, no ne želi otkriti samu lokaciju kampusa, piše Jutarnji list.

Campus će po njegovim riječima biti u blizini Zagreba, nekoliko lokacija je već pogledano, iako je većina onoga što nude lokalni načelnici vrlo limitirana.

“Nije baš neko natjecanje” – objasnio je za Jutarnji list Rimac, koji je uvjeren da bi gradnja mogla početi početkom 2020. godine, a njegov je cilj do kraja 2021. godine završiti ovaj veliki projekt. Mnogo je realnije da će to ipak biti 2022. ili 2023. godina s obzirom na opseg Rimac Campusa, navodi dnevnik.

Jutarnji navodi da bi novi kampus mogao biti u blizini dvorca u Kerestincu te da je Rimac već dao precizne upute arhitektima, a navodno se vodio izgledima središta drugih sličnih tehnoloških kompanija.

(Hina)

 

Mate Rimac: Sedam posto tvrtke dat ću zaposlenicima, od čistačice do direktora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari