Pratite nas

Kolumne

Lustracija je primarna za opstanak Države Hrvatske!

Objavljeno

na

Zašto je stari hrvatski pozdrav ZA DOM SPREMNI toliko omržen u Hrvatskoj!? Isto tako i toliko  omržen je i stari hrvatski grb koji počima s bijelim poljem!? Dakle, hrvtski simboli koji imaju povijesno obilježje hrvatske samobitnosti i nacionalnog ponosa  smetaju neprijateljima Hrvatske u Hrvatskoj i u Srbiji.

Što, u stvari, predstavlja hrvatski pozdrav  Za dom spremni?  Slogan ili pozdrav Za dom spremni nije samo pozdrav, kao recimo ”Dobar dan”, ili kako su se naši pradjedovi i djedovi međusobno pozdravljali – ”Hvaljen Isus i Marija!” Nije niti pozdrav ”Zdravo”,  kojeg su ”izumili” partizani i nametnuli u poluslužbeni pozdrav u Jugoslaviji, s kojim se i danas pozdravljaju jugonastalgičari u Hrvatskoj.

Dakle, pozdrav Za dom spremni (ZDS) je dekleracija, prisega, odluka i riječ onoga tko izusti taj pozdrav da je bez straha spreman za dom (i domovinu) dati život svoj.  Milijuni Hrvata u gobovima svjedoče kako su bili spreni za dom i domovinu umrijeti.  Stoga, pod svaku cijenu, neprijtelji hrvatskog naroda traže zbranu pozdrav ZDS, što bi u hrvatskom državotvornom smislu značilo: predaja neprijatelju vlasti u svom  domu i svojoj domovini. Jesu li Hrvati spremni na predju četnicima, to jest Srbiji i njihovim slugama u Hrvatskoj?

Nitko nema pravo tražiti da se naši politički događaji (i nacionalni simboli, r.t.) iz bliže ili daljnje prošlosti stave i drže  u stanju zaboravi, nego trebaju u nama biti što življi i usvješćeniji kao živo iskustvo koje nam ima neprestano služiti u izgradnji svih naših unutrašnjo i vanjsko-političkih pogleda i postupaka. (Ivan Oršanić)

Opsesija V(P)ulina za Hrvatskom

Nakon što je u Jasenovcu, ( u središtu grada Jasenovca), postavljen Spomen pločan jedanestorici hrvatskih branitelja pripadnika 1 bojne ”Ante Paradžik” HOS-a, koje su ubili srbočetnici u   Domovinskom (Osloboditeljskom) ratu, nastala je uzbuna u Srbiji i panika u Hrvatskoj. Srbija je poslala službenu Notu međunarodnim predstavnicima s upozorenjem o ”refašizaciji hrvatskog društva”, s napomenom da se na  Spomen ploču poginulih hrvatskim braniteljima nalazi ustaško znakovlje ”Za dom spremni”.

Srbijanski ministar četničke Vlade u Beogradu Aleksandar Vulin napao je i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, koja je posjetila našu hrvatsku zajednicu u Torontu; sastala se s hrvatskom mladeži i bila gost na svečanoj večeri posvećenoj Vukovaru.

V(P)ulin je izjavio ”da nije nepoznata naklonost hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović ustaštvu, ali je ocijenio zabrinjavajućim izostanak šire društvene osude ustaštva u Hrvatskoj.” Povod tome je bila fotografija Predsjednice u Torontu, u društvu obožavatelja, i ispred nje je bio hrvatski stjeg s grbom koji počima s bijelim poljem,  kojeg  Hrvati u dijaspori s ponosom viju na svakom skupu, a nema hrvatske kuće u kojoj nije na najistaknutijem mjestu takav stijeg (zastava ili barjak). V(P)ulin dobro znade: Tko se pod njim bije kukavica nije…!

Kolinda Grabar Kitarović ostavila je dojam u Hrvatskoj zajednici u Torontu da je u pravom smislu Predsjednica svih Hrvata, koja je donijela nove nade Hrvatima u dijaspori, da će Hrvatska biti uzor državama u svijetu, ne samo po prirodnim ljepotama nego u ostvarenju vjekovnih težnja za slobodom, gospodarskim prosperitetom, s  čvrstim granicama, što bi trebalo biti povod nama u dijaspori da se što prije vratimo u svoju lijepu i voljenu domovinu Hrvatsku.

Ne ćemo ulaziti u kronologiju zbivanja oko HOS-ove spomen ploče u Jasenovcu, jer su na tu temu dali odgovore hrvatatski branitelji (Mladen Pavković), političari (dr. Zlatko Hasanbegović) i akademici (Josip Pecarić); oglasili su se i čelnici Vlade, ministar vanjskih poslova Davor Ivo Štir, predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković (”tražiti će zakonsko rješenje koje će regulirati pitanja koja se odnose na totalitarne režime”), a oglasila se i Predsjednica s porukom, da osuđuje sve totalitarne režime…

Pupovac i Buak provociraju hrvatsku Vladu i Sabor

Milorad Pupovac je najvatreniji četnik i provokator u Hrvatskoj. Pupovac u Hrvatskoj uživa tolike privilegije kao da predstavlja Ameriku u RH, a ustvari predstavlja četništvo, pregršt jada, naj gori ološ srpskog naroda u Hrvatskoj. Pupovac također predstavlja četničku pravoslavnu sektu u Hrvatskoj i  zločinačku vladu u  Beogradu. Ali, za sve Pupi ”zasluge” u RH,  ne samo da nije kažnjen, nego, dapače, nagrađen je saborskom foteljom, položajem u Vladi i dobro plaćen ustaškim kunama, kao i njegovo glasilo ”Novosti” koje objavljuje njapogrdnije antihrvatske tekstove  za koje bi se poslramili i u Srbiji.

Milorad Pupovac uporno traži uklanjanje hrvatskih znakovlja: grba i pozdrava ZDS, a ne odriče se četniških znakovlja i partizanski spomen ploča, koje svjedoče o zločinima počinjnim nad hrvatskim narodom diljem Hrvatske.

No, Pupovac ima veliki oslonac u Hrvatskoj od petokolonaša: fašista, jugonastalgičar, ljevičara i antihrvatskih medija, kao i velikog broja hrvatskih budala, medju kojima su najistaknutiji: Arsen Bauk, Pusići (seka i braco), Siniša Hajdaš Dončić, Peđa Gribin i još mnogi drugi udbaši i njihovi sinovi.

Kad Hrvatska davali ”Oskar” za najboljeg mladog veleizdajnika, provokatora i zlotvora u RH  sigurno bi Arsen Bauk bio dobitnik.  Također po imenu i prezimenu Arsen Bauk mogao bi ući u Guinness book of records, jer njegovo ime Arsen na grčkom glasi sastojak vrlo otrovnih spojeva, a prezime Bauk u riječniku hrvatskoga jezika znači – strašilo.

Daklen, Otrovno strašilo (Arsen Bauk) je pozvao Plenkovića da Vlada  pod hitno donese odluku o uklanjanju ustaškog pozdrava ”Za dom spremni” na spomeniku poginulim braniteljima HOS-a postavljen u centru Jasenovca, naglavsivši  ”da je vlada Ive Sanadera 2004 doijela odluku o uklanjanju spomeničnog obilježja Mili Budaku u Svetom Roku i Juri Francetiću u Slunju, uz obrazloženje da su postavljanj takvih obilježja suprotno izvršnim osnovama Ustava Republike Hrvatske te šteti ugledu i interesima Republike Hrvatske koje je Vlada dužna štititi.”

Ni riječi o četničkim i partizanskim znakovljima u Hrvatskoj, koji i danas nakon 25 godina slobodne i samostalne Države Hrvatske, na  najuglednijem  trgu u Zagrebu nosi ime zločinca Tita, koji  sramoti grad, Hrvatsku i ugled u svijetu.

Predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade Andrej Plenković nakon izbora iznevjerio je hrvatski narod, jer je odstranio ministra kulture dr. Zlatana Hasanbegovića i postavio Ninu Obuljan, o kojoj nije ni riječi rekao tijekom kampanje, nego tek nakon pobjede.

Dr. Zvonimir Šeparović poslao je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, svome bivšem studentu, u kojem pored ostalo stoji: ”Da je Plenković u kampanji imao Ninu umjesto Zlatka danas ne bi bio premijer…ne bi dobio prolaznu ocjenu, ali ima šansu na popravnom ispitu – trebat će mijenjati neke članove svoje vlade. I lišiti se nekih savjetnika. ”

Naime, čim je predsjednik Vlade odstranio dr. Hasanbegovića s položaja ministra kulture, dao je znati svomji kritičarima, odnosno petoj koloni u Hrvatskoj, da je popustljiv i labavog karaktera.  Umjesto da je bio odlučno i zadržao dr. Zlatka Hasanbegovića, najboljeg ministra u RH,  s time bi poslao oštru poruku četništvu, jugonastalgičarima i provokatorima, da je kraj njihovog skrivanja  iza lažnog antifašizma i ucijenjivanja Vlade u RH.

Dr. Šeparović je poslao svome studentu s posvetom svoju novu knjigu LUSTRACIJA – rasvjetljivanje bivšeg totalitarnog komunističkog režima, da ga podsjeti na ono što on dobro zna: da Europa od nas traži lustraciju.

Zaključna misao

Lustracija je najprimarnija zadaća Hrvatske vlade i Hrvatskog (državotvornog) sabora, jer dok se ne uklone sva znakovlja koja obilježavaju četničke i partizanske zločince koji su izvršili genocid nad hrvatskom narodom, u Hrvatsjkoj neće biti mira niti prosperiteta.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo objavilo je jednoriječnu knjigu dr. Zvonimira Šeparovića – LUSTRACIJA, u kojoj su iznesene činjenice i potreba žurnog uklanjanje udbaša, i njihovih sinova i kćeri, veleizdajica i zločinaca iz političkog života u Hrvatskoj, koji i danas vladaju, bilo u Vladi ili oporbi, ili su na vodećim položajima u medijima i ustanovama, među kojima ima veliki broj ratni zločinaca.

Prdsjednik Vlade Andreja Plenković ”ima šansu na popravnom ispitu” da provede lustraciju u Hrvatskoj, što mu neće biti teško, jer u knjizi koju mu je poklonio njegov profesor izneseni su dokumenti i zakoni po kojima se treba pokrenuti sudski postupak. U knjizi također navedena su imena kojima je Hrvatsko nacionalno etičko sudiše izreko presudu: Ivi Josipoviću, Stjepanu Mesiću, Vesni Pusić, Miloradu Pupovcu, Budimiru Lončaru, Vesni Teršelić, Carlu Bildtu, Vojislavu Stanimiroviću, Josipu Brozu Titu, Zoranu Milanoviću, a suđenjeće se nastavlja i  drugima.

Dr. Zvonimir Šeparović u razgovoru s davorom Dijanovićem dao odgovor na četranest pitanja, koja su biblijske vrijednosti, o problemima s kojima je bio, a i danas suočen hrvatski narod. Donosimo  samo posljedno pitanje i odgovor.

Dijanović: ”Kako gledate na hrvatsku budućnost? Imamo li razloga vjerovati u bolju i pravedniju Hrvatsku?”

Šeparović:  ”Kad ne bih vjerovao u svoju i našu Hrvatsku osjećao bih se krivim. Bilo bi to kao da izdajem svoju zemlju i sebe. Hrvatska je, koliko god bila ugrožena i koliko god bila u teškoćama, ipak ona je naša vječna Hrvatska, s jednim od najstarijh naroda i jednim od najstarijih država u Europi.

Hrvatska postoji i onaće postojati unatoč i usprkos svim zlima koja nam prijete. Vjerujem da će biti pravednija i bolja od jučerašnje. Hrvatsku ljubimo takva kakva jest i želimo joj da bude bolja i pravednija i, s Božjom pomoći, i s našom većom brigom, vjerujem, da ćemo u tome uspjeti.” (Lustracija, Zagreb 2016.)

Na naslovnic knjige nalazi fotografija zločinca Tita s krvavom bijeloj rukavicom na ruci, s krvlju poškropljena kravat, košulj i maršalska odori, što je izazovno samo po tome, da knjigu treba pročitati. Ali,  ostao sam bez riječi, kad sam vidio da je knjiga koja je od velike povijene vrijednosti – tiskana u 500 primjedaka.!?

Nije istina da je u Hrvatskoj razlog za male naklade knjiga oskudica novaca. Koliko je ljudi bilo na  okupilo u Areni za vrijeme Devis kupa i pjevali su bez prestanka: ”Hrvatska, Hrvatska, svi smo mi Hrvatska”; naš kanadski  Justin Biber ”krcato” je napunio Arenu; Dino Merlin okupio je oko 22.000 ljubitelja sevdaha. Dakle, ima novaca u Hrvatskoj, jer su ulaznice za ovakve predstave jako skupe, ali nema interesa za knjigu. Horribile auditu! (Strašno je čuti!)

”Mnogo je više načina kako se sloboda može izgubiti nego kako  se može zadobiti. Sloboda se zadobiva uskim stazama, a gubi se širokim avennijama.” (Mile Prpa)

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović donila je u našu zajednicu u Toronto velike nade za boljitak u Hrvatskoj, što nas je sve ohrabrilo.Hrvati iz Kanade  iskreno se  zahvaljujemo našoj Predsjednici što nas je posjetila i ugodno oduševila svojom jednostavnošću, ljubeznošću i  pojavom.

Našoj Predsjednici, hrvatskim braniteljima, hrvatskom narodu u domovini i u dijaspori želomo Sretan Božić, bolju i  blagoslovljeniju Novu 2017. Godinu!

Piše: Rudi Tomić/kamenjar

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

„VELIKANA“ PREDRAGA LUCIĆA MORALO SE BOLJE ISPRATITI!

Objavljeno

na

Objavio

Boris Kovačev / CROPIX Boris Jokić, Aleksandar Stanković, Ranko Ostojić, Emil Tedeschi

Ne mogu doći k sebi od šoka!

Ma je li moguće da je naša kulturna „elita“ pala tako nisko da nije u stanju osmisliti ni jednu najobičniju komemoraciju svoga uglednika!?

Dođe mi da im stvarno pošaljem one hrvatske „anti-kazališne ekstreme“ da ih dočekaju u mraku prvom prilikom (da nisam ljevičar i demokrat, napravio bih to garant)!

Aman, zaman, čemu to sliči, da se takvoj „veličini“, „gromadi“ pjesničkoj, novinarskoj, satiričarskoj, ljudskoj, jednome od najvećih anarho-protestantsko-komunističko-liberalističko-šovinističko-kočijaških „kulturnih“ pregalaca i „borca za slobode“ koji je „zadužio“ sve nas svojim „feralisanjem“ i sočnim vokabularom, visprenim, lucidnim i nabrijanim (do jaja – što bi se reklo u njegovom žargonu), „analizama“ stvarnosti i pjesmuljcima, parodijama, kovanicama, doskočicama, vicevima (koji onako u globalu i samo „prividno“ djeluju primitivno, „antihrvatski“ i „antikršćanski“, a u suštini su samo vapaj za „slobodom“, „demokracijom“ i pokušaj bijega pred „ustašama“), ne upriliči komemoracija dostojna njegovog lika i djela!

Očekivao sam da će barem „Let 3“ (Mrle, Prle i ostali) dovući onu svoju legendarnu „Babu“ (sjećate se tog „kulturnog događaja“ koji je u ime avangardnih mentalnih pomaka i rušenja tabua „pozitivno“ šokirao Zagrepčane dok su u čudu promatrali kako spomenuti „kulturnjaci“ po trgovima i ulicama poput trojanskog konja vuku „Babu“ s ogromnom – oprostite na izrazu – muškom „alatkom“ koja joj ponosno strši ispod zadignute haljine).

Osobno držim da nema opravdanja za nedovlačenje „Babe“ pred Novinarski dom!

Izgovor kako je skulptura pregolema i ne može se ufurati u dvoranu nikako ne stoji, jer, ako ništa drugo, „alatka“ (a u „alatki“ je poanta i sulkus „umjetničkog doživljaja“) se mogla proturiti kroz prozor i na nju okačiti bandiera rossu i to onu komunističku sa srpom i čekićem, kako dolikuje ovakvom monumentalnom događaju! Tada bi i pjesma („Goni bandu van teatra“) vremešnog i anemičnog (vječitog) epizodiste hrvatskog glumišta, starog kadra CK SKH (iz zadnje garniture model 1989.), profesionalnog uličnog aktivista i antibandićevskog revolucionara zagrebačkih ulica po struci, Vilima Matule, bila dojmljivija i bolje prihvaćena od publike, a face nazočnih manje kisele.

Žao mi bre, gostiju: Borisa Jokića, Ranka Ostojića, Emila Tedeschia, Ace Stankovića, Ivana Zvonimira Čička i drugih uglednika, da gledaju ljudi u patos, bre, dok Vili rasteže ariju tog tvog mega-hita uz 3-4 prateća vokala, umjesto da je odjeknulo u stilu NEK TRESE SE GRAD (što kaže Seve u onoj svojoj pjesmici „Brad Pitt“).

E, moj Peđa, ispratiše te amaterski i nedostojno! Sramota!

Da si živ, buraz, pa da vidiš ovo: http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/sprdacina-na-komemoraciji-lucicu-brojni-su-propadali-u-zemlju-zbog-srama/, poželio bi da si umro u Beogradu a ne ovdje!

Mogli su dofurati barem „Zle bubnjare“ (ako već „Let 3“ i „Bare i plaćenici“ nisu mogli ili htjeli doći) da osvježe predstavu nekom od svojih zapaženih antologijskih numera.

Eto, tako je to kad se za režiju i scenarij ne angažiraju profesionalci.

Da sam kojim slučajem bio zadužen za organizaciju, taj posao bih povjerio Oliveru Frljiću, jer kod njega nemreš fulat’ kad su ovakve fešte u pitanju.

Oli bi to odradio taj čas u svom visokom stilu, jer čova je izvanserijski, jednostavno pretplaćen za zvjezdane dosege, staze i vrhunce (samo što to Poljska, Srbija, BiH, Hrvatska i još neke od „primitivnih“ i „zaostalih“ zemalja ne kuže).

Jooooj, koju bi on senzaciju složio, bila bi to „komemoracija“ za pamćenje! Kasnije bi je igrali na „Dubrovačkim ljetnim igrama“, „Splitskom ljetu“, „Marulićevim danima“, a u HNK i drugim kazalištima u tzv. Hrvatskoj (budućoj Jugi, naravno!) iz mjeseca u mjesec bile bi barem 3-4 primjere (uvela bi se nova kazališna kategorija „vječnih primjera u spomen na P.L.“ – samo Tebi u čast) kako bi Tvoj lik i djelo trajno ostali s nama i budućim generacijama. Vo vjeke vjekov, kako se kaže.

I što će ti katolički „pop“ na sprovodu Peđa, pa taman i stric da ti je!? Kakva je to igra, jarane!? Je l’ to neka namještaljka!? Fotomontaža? Ne mogu vjerovati da je tvoja volja bila! Nagazna mina je u pitanju buraz, pa cijeli se život borimo protiv „ustaško-katoličkog klero-nacizma“ i „popova“ – katoličkih!?

Sve u svemu, Peđa moj…tropa, katastrofa, potop, ćorak, je** ga, sr*** do sr*** i na kraju ispalo Greatest shitsh godine – što bi ti sam rek’o…a moglo je bit’ do jaja…

Zlatko Pinter / Kamenjar.com

(VIDEO) Cirkus na komemoraciji

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Razumiju li bošnjački lideri igru nultog zbroja

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska predsjednica u rekordnom je roku prešla put od titule kraljice Balkana do nepoželjne osobe kojoj se žučno poručuje da je neprijatelj BiH.

No, nevjerojatno je koliko je onih i u Hrvatskoj koji se unaprijed upinju dokazati da je posjet predsjednice Ankari bio promašaj jer da, eto, Erdoğan nije javno rekao da će pritisnuti Izetbegovića oko izbornog zakona, već je naglasio da se rješenje BiH ne može nametnuti izvana! A što bi drugo mogao javno reći? Kao da Kitarović govori drugačije? 
A onda čujemo da je Erdoğan već istog dana zovnuo Bakira Izetbegovića, koji je na sultanov poziv odmah-namah poskočio, pa su njih troje već telefonski prodivanili i utanačili trilateralni sastanak.

Naravno da nitko u Zagrebu, pa tako ni predsjednica ne zamišlja da će se u Sarajevu plesati kako Erdoğan svira, ili da će baš on biti taj koji će riješiti to pitanje, ali svi znaju da sasvim sigurno neće biti bez značaja njegov upliv u državi koju mu je, jel’te, Bakirov rahmetli babo Alija ostavio u amanet.
 Predsjednica je, dakle, s te strane već obavila pos’o. Ali joj je jasno da neće biti dovoljno, tako da je evo ponovno u Sarajevu kako bi nastavila hrvatsku diplomatsku ofenzivu, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Mogu se čaršiji žaliti koliko hoće da je to pritisak i miješanje u njihove unutarnje stvari, no, hrvatskoj predsjednici po Ustavu dužnost je brinuti o interesima hrvatskog naroda u BiH, i to u državi koja već i po svojem zemljopisnom položaju u slučaju bilo kakve nestabilnosti postaje unutarnje pitanje RH. Bajka o primjernom suživotu u 1001 orijentalnoj noći učas postaje surova basna o 1001 kilometru zajedničke granice koja neće nestati koliko god se to neki izvana i iznutra trudili. Uostalom, Hrvatska je vojno napadana i iz BiH.

Potvrdilo se više puta da je predsjednica bila u pravu upozoravajući na rast terorističkih prijetnji u BiH. Može li biti boljeg dokaza od toga da je tamo uhićen jedan od ključnih ljudi ISIL-a? Da, pritisak na BiH jest nužan, jer u bosanskom express loncu ništa se ne rješava bez pritiska. Dok glasno ne zapišti i ne zakipi, pomaka nema.

Komšić je već najavio svoju ponovnu kandidaturu, što znači da bi u očima većine hrvatskog naroda u BiH, znači onih koje bi teoretski trebao predstavljati, on mogao ponovno zauzeti ulogu bosanskog Sejde Bajramovića, ponovno na krilima glasova dijela Bošnjaka.

Bošnjački lideri ne žele pomoći, jer se boje da bi bilo koji dobitak za Hrvate automatski bio gubitak za njih. “Zero-sum game”, igra nultog zbroja, kako im je po dolasku u Sarajevo poručila Kitarović. Zato ne prihvaćaju čak ni izborni zakon koji bi dugoročno ojačao BiH – samo zato da Hrvati ne bi sutra uz pruženi mali prst možda gricnuli i domali. Malo je vjerojatno da oni ne shvaćaju da tako guraju Hrvate u naručje Dodiku.

Nažalost, nekima kao da je cilj skrenuti Hrvate prema radikalnijim rješenjima, kako bi ostavili privid da su jedino oni zaštitnici bošnjačkih interesa i tako osigurali sebi pobjedu na izborima, što je njima očito važnije od opstojnosti BiH.
Budući da BiH u onom jedinom obliku koji bi njih zadovoljio očito nije moguća – građanska država koja bi bila nacionalna država samo onih koji se osjećaju Bošnjacima – bošnjački lideri se zadovoljavaju svojom supremacijom nad Hrvatima barem u dijelu vilajeta koji osjećaju svojim.

Bošnjački lideri s jedne, a Dodik s druge strane aktivno ruše BiH, a Hrvatima samo ostavljaju izbor kojoj strani će se pridružiti. Neki koji danas napadaju predsjednicu kao da ne shvaćaju da se ona zalaže za onu jedinu održivu BiH – u kojoj Hrvati neće biti majorizirani – a da alternativa tomu može biti samo traženje hrvatskog entiteta. Što god to bilo, moglo bi uskoro postati jedini izbor.

Što se tiče savezništva s Turskom, problem jest što smo bili prisiljeni slušati Erdoğana koji, stojeći pored hrvatske predsjednice, govori o Hrvatskoj kao jednoj od saveznika u njegovoj borbi protiv unutarnjih neprijatelja, među kojima su i novinari koji negativno pišu o njegovoj autokraciji.

Bilo je to da se smrzneš od užasa, ali očito da ima i nekih granica u izbirljivosti pri pronalaženju saveznika. Izbirljivi obično ostaju sami.
Mogu to u Sarajevu i u Zagrebu podcjenjivati koliko god hoće, ali jasno je da ni sultanu Erdoğanu, koji bi ušao u EU, ali donoseći neku svoju azijsku varijantu demokracije, nije nevažna podrška čak ni najnevažnije članice EU, te da je sasvim izvjesno da će zauzvrat po tom pitanju uložiti barem neki trud u rješavanje krize u BiH.

No, valja biti oprezan, ulaziti u savezništvo s Erdoğanom čak i oko ovako važnog problema je kao potpisivati ugovor s vragom. Sasvim sigurno će i Erdoğan tražiti još nešto od Hrvatske – a to nešto neće biti ugodno.

Ivan Hrstić / Večernji list

Opstaju li Hrvati u BiH?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Komentari