Pratite nas

Komentar

LUSTRACIJA TREBA BITI EXORCIZAM JUGOSLAVENSTVA

Objavljeno

na

Domovinski rat danas izgleda kao da se dogodio jer su Hrvati tražili da im se država zove Hrvatska a sve drugo da ostane kao što je bilo

[ad id=”93788″]

Ova država nije Jugoslavija ali se mnogi u vlasti ponašaju kao da su u Jugoslaviji a narod onda reciprocira ponašajući se kao da i on živi u Jugoslaviji, u strahom izazvanoj pasivnosti na osnovu davno i dobro uvriježene formule kako opstati – Ne diraj u vlast, ne kritiziraj, ne izlaži se i sve su šanse da će te ostaviti na miru.

Piše Dinko Dedić/kamenjar.com

Neki će kao protuargument uzeti podatak da više nema Golog otoka ni političkih zatvorenika (?) i da se ljude više ne tuče i ne ubija. Međutim, nije se ni u Jugoslaviji sve tuklo, zatvaralo i ubijalo. Najširi slojevi su pritisak osjećali na isti onaj način na koji ga osjećaju i danas. Ljudima je prijetio gubitak posla. Mogla im je biti ugrožena egzistencija. Bojali su se policije koju nisu doživljavali kao svoju nego kao organ vlasti kojeg se treba bojati. Bojali su se sudova koji nisu sudili po pravdi nego po političkom diktatu. Oni koji nisu mogli naći posla ili su ga izgubili, šutke su odlazili na rad u inozemstvo. Oni koji su ostajali, šutili su i tako bez prisile provodili autocenzuru svojih riječi, svojih djela pa čak i svojih misli.

Imao sam prilike privatno razgovorati s pojedincima za koje znam kako misle ali se nikad ne izlažu, zaobilaze “škakljive” teme i žive kao totalno apolitični ljudi, iako ih znam kao ljude snažnih stavova, od kojih bi se očekivalo da će te stavove snažno i glasno ispovijedati.

Onda čujem da čuvaju posao, pa nekad i oni bez posla čuvaju posao nekoga iz svoje obitelji. Ljudi se boje za djecu koja se školuju i za baku koja mora u toplice. Trebalo bi biti teško za povjerovati da u jednoj demokratskoj, modernoj državi ljudi strahuju ne samo za sebe nego čak i za rodbinu iz drugog ili trećeg koljena, jer nije ovo Jugoslavija da se država osvećuje na rodbini, ili možda je, ili možda ne treba ni biti jer je dovoljno da ljudi žive s percepcijom da je tako.

Pogledajte moje šaljive i “bezopasne” tekstove s odbravanjem od 70 lajkova i one u kojima se spominje udaba sa 7 od kojih su 4 emiganti. Već sam razmišljao da počnem pisati sa šifrom, tako da za udbu stoji “Haso” a za KOS “Huso”.

Čemu služi podatak potencijalnog svjedoka na suđenju Perkoviću i Mustaču čije kćeri za njegov “neposluh” dobivaju otkaze na poslu? SlužI kao opomena i podsjetnik svima koji ne žele da im rodbina padne u nemilost, pa onda “idealna” situacija nastane kad svi to sebi utuve u glavu i pretvore se u zombije koji tumaraju po Hrvatskoj kao da nemaju stava, mišljenja, prigovora niti emocija bilo koje vrste, kad u zemlji koja je toliko nagomilana neriješenim političkim, financijskim, egzistencijalnim, moralnim i socijalnim problemima, ljudi od kojih se očekuje vriska, galama i negodovanje, oni uokolo hodaju kao da su u mislima negdje drugdje, odsutni, na pitanja koja bi trebala izazvati oštru reakciju odgovaraju blago i neutralno ili izjavljuju da ne znaju ili da nemaju određenog stava.

Ta vrsta pasivnosti najvidljivija je kad se uzme u obzir na koji je način stotinjak tisuća Hrvata napustilo Domovinu i otišlo trbuhom za kruhom u inozemstvo u nekoliko prošlih godina.

Baš kao za vrijeme Jugoslavije, kad su s poniznom zahvalnošću prihvaćali vizu kao da im ju netko daje iz ljubavi i tiho nestajali preko granice, tako je i danas iz Hrvatske tiho otišlo stotinjak tisuća ljudi, šaptom i bez prigovora.

Ljudi u zemljama u kojima vlada besposlica prave demonstracije i proteste koji su često puni nasilja i sukoba s policijom, gdje nerijetko stradaju prozori državnih zgrada, gdje se vidi automobile prevrnute na krov, gdje se diže dim i širi miris zapaljenih automobilskih guma.

Ljudi koji su svjesni osnovne obaveze svojih vlasti, pobrinuti se da imaju posao i život dostojan čovjeka, ispoljavaju svoje nezadovoljstvo na vrlo dinamičan način. Pogledajte samo seriju demonstacija u Grčkoj koja je poput Hrvatske, izgubila moć pružiti svom stanvništvu ono što spada u njegova osnovna prava, poput prava na rad i život iznad razine siromaštva. Pogledajte i one koji niti iz bliza nisu egzistencijalno ugroženi ali im država pokušava uskratiti ono što im je obećala, poput Francuza, koji često organiziraju proteste.

Ne u Hrvatskoj. Hrvati tiho i bez riječi spakiraju svoje kofere, sa suzom u oku se oproste od svojih najmilijih i nestanu bestraga, kao milijuni prije njih, kao svi oni koji su napustili Jugoslaviju, kao da vjeruju da su još u Jugoslaviji, kao što za svaku praktičnu primjenu osim po imenu još uvijek i jesu u Jugoslaviji, koja će to i ostati ako se ne provede lustacija.

Lustacija, dakle, nije samo pitanje nekih ljudi koji su zakrvavili ruke, nego pitanje cijelog naroda, hoće li se ili neće moći ponašati kao slobodni ljudi ili će i dalje živjeti u jugoslavenskom socijalnom i mentalnom sklopu.

Hrvati su šezdesetih tražili priznanje hrvatskog jezika, pa onda malo više nacionalne slobode, devize hrvatskih izvoznika u Hrvatskoj i tako neka ljudska prava. Domovinski rat danas izgleda kao da se dogodio jer su Hrvati tražili da im se država zove Hrvatska a sve drugo da ostane kao što je bilo.
Ne znam, možda u sveopćoj gužvi i borbi za opstanak, zasićeni svakodnevnicom sa svim svojim problemima, to nije tako jasno. Možda stvarno treba sjesti malo dalje, izvan te vreve i onda pogledati kako to sve izgleda.

Hrvatska se mora osloboditi takvih ljudi s pozicija moći, elimnirati komletno sve što na životu održava taj jugoslavenski “mindset”. Hrvatska mora provesti lustaciju, jer svi gospodarski i ini planovi namijenjeni unaprijeđenju, proći će onako kako su prolazili u Jugoslaviji i kako prolaze u Hrvatskoj sve od osamostaljenja. Lustacija treba biti exorcizam jugoslavenstva, odstranjenje jugoslavenskog đavla iz hrvatskog tijela.

Catch 22 je u tome što i za lustaciju treba biti slobodan. Da bi se oslobodio trebaš lustaciju a da bi ju proveo trebaš biti slobodan. To status quo stanje odgovara baš tim ljudima, jer tako funkcionira taj perpetuum mobile hrvatskog poraza. Neki ljudi se pitaju, manjina, jer većina se ne usudi ni pitati, kako je moguće da smo se našli podvrgnuti vladavini onih koje smo porazili u ratu? Eto tako!
Ne smije se revidirati ni prošlost ni sadašnjost, tako da budućnost za uvijek ostane ovakva kakva je današnjica. Bez tog preporoda kojemu prvi korak mora biti lustacija, Hrvatska je osuđena na propast i natalitet će i dalje padati. Kozmetika od 1,000 EU na svako dijete znači samo da će obespravljeni i besposleni roditelji tu djecu prije ili kasnije, uzeti jednom rukom a kofer drugom i otići preko granice, kao što rade već treće stoljeće kontinuirano.

Tako je to kad se baviš mikro-managementom nacionalne slobode, kad pokušavaš eliminirati posljedice a ne diraš u jedan centralni uzrok svih nedaća, koji blješti u oči svima a svi kao da ga ne vide.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijana Petir: Vladin prijedlog zakona o trgovini smatram pozitivnim korakom – nedjelja je dan za obitelj

Objavljeno

na

Objavio

Bivša hrvatska eurozastupnica Marijana Petir, komentirala je Vladinu najavu prijedloga zakona po kojemu će trgovine moći biti otvorene samo 14 nedjelja u godini.

Za uvođenje slobodne nedjelje i dostojanstvenog radnog vremena, posebno za one koji rade u trgovini, zalagala sam se još kao zastupnica u Hrvatskom saboru kada sam predlagala izmjene Zakona o trgovini (2003. i 2009. godine) kako bi se radnicama/ima osigurala slobodna nedjelja i dostojanstveno radno vrijeme. Izmjene su prihvaćene, no odredbe toga zakona zbog prigovora trgovačkih lanaca Ustavni je sud oba puta stavio van snage.

Povod toj mojoj inicijativi bila je činjenica da žene koje rade u trgovinama često rade i po tri tjedna bez prekida za minimalnu plaću. U rijetkim slučajevima kada u zamjenu za rad nedjeljom dobiju neki drugi slobodni dan u tjednu, to ne može biti adekvatna zamjena jer drugi članovi obitelji taj dan nemaju slobodan.

Prijedlog Zakona o trgovini koji je ovih dana najavila Vlada Republike Hrvatske po kojem će poslodavci moći birati određeni broj nedjelja kada će raditi dok će većina nedjelja biti slobodna, smatram pozitivnim korakom prema pronalaženju trajnog rješenja ovog pitanja koje je između ostalog i civilizacijsko.

Zakonodavstvo i praksa, kako u Europskoj uniji, tako i državama članicama trebaju pružiti veću zaštitu zdravlja, sigurnosti i dostojanstva zaposlenih te se mora aktivnije promovirati ravnoteža između obitelji i privatnog života s jedne strane i posla s druge. Europa pa sukladno tome i Hrvatska se danas nalaze pred nekoliko bitnih izazova koji će u velikoj mjeri utjecati na našu budućnost, a jedan od tih izazova svakako je i demografski izazov u kojemu nesigurnost posla i teški i neprimjereni radni uvjeti imaju negativan utjecaj na postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života.

Ako se izuzmu dani tjednog odmora i dani godišnjeg odmora, svaki radnik u trgovini preostalih 282 dana u godini odradi 141 sat više od redovnog radnog vremena. To pokazuje da radnik i država izgube na godišnjoj razini gotovo jednu mjesečnu satnicu, radnik plaću, država doprinose i poreze.

Nasuprot tvrdnji da će se kroz rad trgovina nedjeljom povećati broj zaposlenih u uslužnom sektoru, dolazi do suprotne pojave. Nespecijalizirane maloprodajne trgovine ne mogu se boriti s rastućom konkurencijom velikih lanaca te su mali trgovci prisiljeni zatvarati svoje trgovine. Očigledno je da rad trgovina nedjeljom prvenstveno pogoduje velikim trgovačkim lancima, često u stranom vlasništvu, a na štetu malih, domaćih trgovaca u specijaliziranim trgovinama koji su i najugroženija skupina trgovaca.

Unatoč tvrdnji pojedinih trgovaca i trgovačkih lanaca kako im je promet nedjeljom najveći i ukoliko se ukine radna nedjelja da će bilježiti značajne gubitke te da će morati otpuštati radnike, demantiraju ih podaci Porezne uprave koja je zabilježila da je promet ako gledamo sve pravne osobe ukupno najveći petkom te da je nedjeljom gotovo 50% manji promet u odnosu na petak.

Nedjelja je dan za obitelj – upravo to su kao najčešći razlog za uvođenje slobodne nedjelje navodili hrvatski građani koji su sudjelovali u istraživanju kojega sam provela u veljači 2019. godine kao hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, a koje je pokazalo da se više od 80% hrvatskih građana zalaže za uvođenje neradne nedjelje. Istraživanje koje sam provela 2018. godine, pokazalo je da 50% zaposlenih u Hrvatskoj radi prekovremeno, a najveći problem uočen je upravo u sektoru trgovine.

Brojna istraživanja potvrdila su da rad nedjeljom negativno utječe na zdravlje radnika: uzrokuje emocionalnu iscrpljenost, konstantan stres i psihosomatske smetnje. Sve se to negativno održava na obiteljske i međuljudske odnose, stoga treba potaknuti sve poslodavce da poštuju ljudsko dostojanstvo svojih radnika, ne prisiljavaju ih da rade prekovremeno te im osiguraju slobodnu nedjelju koju će provesti sa svojim obiteljima i prijateljima, komentirala je Marijana Petir na facebooku
#freesunday #slobodnanedjelja

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Plenković oštro prema Raspudiću: ‘Nisam primijetio da je nekog štedio. Neće sad valjda zaplakati…’

Objavljeno

na

Objavio

Plenković objasnio koja je bit Jandrokovićeve poruke Nini Raspudiću

Predsjednik Vlade Andrej Plenković sudjelovao je na svečanosti uručenja ugovora važnih za Grad Zadar. Tom je prilikom odgovarao i na pitanja novinara i komentirao kampanju za predstojeće parlamentarne izbore, koji će se održati 5. srpnja.

Plenković je komentirao reakciju predsjednika Sabora, Gordana Jandrokovića, koji je na izjavu Nina Raspudića da ulazi u politiku i da će loviti Jandrokovića, rekao da on ima troje djece s istom ženom.

“Nisam ja primijetio da gospodin, dok je bio u poziciji van politike i kritike, da je štedio bilo koga u politici pa pretpostavljam da neće valjda prvi dan zaplakati ako dobije neki odgovor”, rekao je Plenković, prenosi N1

“Pročitajte što je pisao o Jandrokoviću i meni, kad to vidite, onda ćete znati o čemu govorim. Riječ je o licemjerstvu, to je bit Jandrokovićeve poruke”, istaknuo je Plenković.

Raspudić u Nu2: ‘Ulazim u politiku’ – Ne želim biti ‘idiot’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari