Pratite nas

Kultura

M. M. Letica o novom kurikulu i izgnanstvu Marulića iz školske lektire

Objavljeno

na

O tome da je već za vrijeme državne mature 2012. započela, metaforički kazano, topnička priprema za novi kurikul u kojem će biti izgnan otac hrvatske književnosti Marko Marulić iz školske lektire – piše Marito Mihovil Letica.

[ad id=”93788″]

U svibnju 2012. većina elektroničkih i tiskanih medija izvršavala je zapovijedi visokopozicioniranih stratega u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te se nesmiljenom žestinom dala u topničku pripremu terena, pripremu koja će olakšati izbacivanje iz školske lektire Marula i Homera te drugih velikana hrvatske i svjetske književnosti.

Izvidnicu i prethodnicu, tobožnju avangardu Radiotelevizije Luksemburg, koja je poznata pod pokratom RTL, predvodila je na jednoj zagrebačkoj tržnici novinarka Ana Brdarić Boljat, čiji je prilog obilovao usiljenom dramatikom. Na početku je stanoviti maturant pročitao nekoliko stihova iz soneta ″Oproštaj″, koji napisao je Tin Ujević posežući za jezikom Marka Marulića, s kojim je ušao u dosluh i citatni dijalog. Na to je simpatični i prostodušni prodavač jagoda neupućeno uzviknuo: ″A jaooo, jako malo sam razumio!″ Pridružila mu se mlada djevojka koja se, zaklonjena sunčanim naočalama, samosvjesno pohvalila neznanjem rekavši da ništa nije razumjela osim imena Marka Marulića.

Duhove je uzburkao i Marulov stih ″Svitlo čarljeniti ja rubin na parstih″ glede kojega su maturanti trebali odgovoriti na pitanje ″Koje je boje prsten na Juditinoj ruci?″, a ponuđeni odgovori bijahu: bijele, crvene, modre, zlatne. Ondašnji ministar Željko Jovanović najavio je žurno oformljivanje ekspertnoga tima te obećao pobunjenim učenicima i njihovim roditeljima da se preteška pitanja ne će bodovati. A dnevni su listovi na naslovnicama donosili bombastične naslove tipa ″Matura iz pakla″, ″Državna matura – iživljavanje ili znanje″ i sl. Članove stručne radne skupine koja je sastavila pitanja, proglasili su ″amoralnim hohštaplerima″ koji su svojim iživljavanjem uništili mnogim maturantima izglede za daljnje školovanje i ″sjajne karijere″.

Valja bez krzmanja retorički upitati: Mogu li uzdanice ″zemlje znanja″ i ″zemlje izvrsnosti″, kako mi Hrvati volimo sebi podilaziti, zaista biti oni maturanti koji nisu kadri razaznati i logički zaključiti, ili makar naslutiti, da bi glagol ″čarljeniti″ te imenica ″rubin″ mogli upućivati na crvenu boju prstena?

A novinarsko testiranje prodavača jagoda i slučajnih prolaznika pitanjima što znače riječi i stihovi u testu na državnoj maturi, jest beskrupulozno pranje mozga hrvatskoj javnosti. Jer prodavači na tržnici i njihovi kupci nisu se, za razliku od maturanata, zadnjih godina ili makar mjeseci pripravljali za državnu maturu, na kojoj pitanja u pravilu ne izlaze iz gradiva koje bijaše obrađivano u okviru nastavnoga plana i programa. Da su novinari pitali čeljad na tržnici znaju li odgovore na pitanja ili rješenja zadataka o npr. molekulskoj formuli formaldehida, jednadžbi pravca kroz dvije točke ili gramatičkim oblicima engleskoga nepravilnoga glagola ″read″ (čitati) – u većini slučajeva ne bi dobili točne odgovore odnosno rješenja. Pitam: Što bi ostalo od predmetâ Kemija, Matematika i Engleski jezik, kada bi iz njih bilo odstranjeno, kao što je to učinjeno s lektirom u okrilju Hrvatskoga jezika, sve što učenike zamara te ostavljeno samo ono što im je zabavno?

Protjerivanje Marka Marulića Splićanina – kojega s pravom zovemo ″otac hrvatske književnosti″ – nije ništa drugo doli frojdovskim kompleksom potaknut pokušaj oceubojstva, oslobođenja od autoriteta oca. Pokušajmo zamisliti što bi bilo kad bi se netko usudio talijanske učenike osloboditi od Dantea, engleske od Shakespearea, ruske od Puškina itd.? Vrijedi u tome smislu citirati rečenice što ih je o vrlome Marulu i njegovoj ″Juditi″ napisao godine 1911. Antun Gustav Matoš, zadivljujuće aktualan i danas:

″… ti, Marule slavni, ti si probudio Perseja jezika našega, ti si, pjesniče i pravedniče, već onda u ′Juditi′ htio probuditi dušu našeg pogaženog naroda, ali u mraku ti si, Marko Maruliću, ostao glas u pustinji i zato je tako tužna, tako zaplakana tvoja ′Judita′, kip majke Hrvatske, […] Ili zar odista ni molitva, ni sveta molitva starog pjesnika i svete pjesme starog, mudrog i svetog Hrvata ne može ni danas još ganuti to roblje, to kukavno roblje hrvatsko, kojemu je svaka baba Meduza i svaki špicl Holoferne.″ (A. G. Matoš, ″Pod florentinskim šeširom″)

″Judita″, napisana dvostruko rimovanim dvanaestercima, dovršena u korizmenim danima 1501., prvi je hrvatski umjetnički ep i prva istinska poetska afirmacija jezika nam hrvatskoga – djelo koje se sa svojih izuzetnih misaonih i poetskih vrijednosti može samosvjesno takmiti s najboljim svjetskim djelima svojega doba. Marul, učeni kršćanski humanist, glasovit u svijetu, pisao je najviše na latinskom, a zatim na hrvatskom i talijanskom jeziku. Treba jasno kazati da odstranjivanjem Marula i njegove ″Judite″ iz popisa lektire, ne bi iskorjenjenik bio on – nego mi, neharni ovodobni Hrvati, jer bismo se time na posve određeni način odrekli identiteta i tradicije, svojih judejsko-kršćanskih, grčko-rimskih i specifično hrvatskih korijena.

Nitko ne kaže da bi učenici trebali čitati ″Juditu″ u cijelosti na starom, izvornom jeziku – bilo bi dovoljno obraditi jedan manji dio, a ostalo u nekom od postojećih suvremenih prijevoda odnosno prepjeva. Marul bi se, po svemu sudeći, s time složio. Jer ″Judita″ i jest ″u versih harvacki složena″ kako bi bila razumljiva širemu hrvatskom čitateljstvu ili, kako reče Marul, ″neka je budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke″.

[ad id=”93788″]

Ako prijedlog lektire u novome kurikulu jest tempirana bomba – a jest – kao što kažu mnogi znalci i upućenici, trebamo je aktivno i odgovorno deaktivirati. Ako su televizijske kamere onomad išle u prodavača jagoda s početka ovoga priloga – hrvatsko školstvo ne smije ići grlom u jagode. Tu ne će pomoći nekoliko izmjena, pridodanih ili oduzetih naslova. Jer čitav koncept kurikula je pogrešan, nakrivo nasađen. Izraz je lijevo-liberalne kulturne hegemonije, gdje se relativizam ne očituje samo u etici nego i u estetici. Krepost i dubina te sklad i mjera tu nisu na cijeni. Nije cijenjeno ono što stvarno vrijedi, nego se vrednuje ono što može postići stvarnu cijenu, što se može prodati. Stoga se izbacuju stožerna djela hrvatske i svjetske književnosti, a pripuštaju neki komercijalni i zavodljivi knjižni uradci čije bi pojedine dijelove svaki pristojni i nepristrani čitatelj ocijenio uličarskim, prostačkim, pornografskim te mjestimično, što je napose sramotno, pedofilskim.

Marito Mihovil Letica.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Prijatelji, još živite vi u nama!

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Velimir Velo Raspudić (Specijalna policija na Kupresu)

Najljepše uspomene

Vrijedilo je prijatelji,
svake noći,svakog dana,
vrijedilo je i mladosti,
osamnaestog rođendana!

Imao sam svoje želje!
Sanjao sam svoje snove!
Sve sam negdje ostavio,
kad sam čuo kako zove!

Kako zove Domovina,
njena povijest još se piše,
dao sam joj svoje snove
al mnogi su dali više…

Mnogi dali su živote!
Kolika je mladost pala?!
Ni sve riječi ovog svijeta
ne mogu joj reći: HVALA!

I zato im pjesme pišem,
u pjesmama njih se sjetim,
e da samo imam krila
do njih gore da poletim!

Da poletim do tih polja
gdje ne svraća nikad tama,
da im kažem: Prijatelji,
još živite vi u nama!

Sve dok naše srce kuca
dok krv teče nam kroz vene,
živjet ćete vi u nama,
k’o najljepše uspomene!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Velimir Velo Raspudić: Sve se može zaboraviti ali oni !!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

ANITA MARTINAC OBJAVILA NOVO KNJIŽEVNO DJELO

Objavljeno

na

Objavio

Nakon nekoliko zbirki poezije i tri izvrsna romana Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, kojim je po riječima književnih kritičara obogatila hrvatsku književnost, virtuozica pisanih riječi, spisateljica  Anita Martinac donosi pred nas novo prozno djelo.

Život nema naslova, zbirka je novela koja čitatelju dopušta razviti film o čimbenicima različitoga vremena i biti njegovim sudionik  jer se u njima pronalazi.

Autoričin raskošni pripovjedački dar oživljava prošlost i likove koji postaju književno uvjerljivi i funkcionalni u potrazi za srećom, smislom i odgovorima kroz život, vrlo često osluškujući vjetar što nam donosi ili odnosi dok se ogledamo u tuđim očima, a da nekada svega toga nismo ni svjesni. Jasne poruke u svemu oko nas napipavamo dodirima, istražujući površinu ispisane težnje.

Koliko ste snažni suočiti se sa svojom nutrinom ili pokazati empatiju prema likovima u ovim novelama, otkrijte sami… otkriva nam nakladnik Andrija Stojić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku. Inače, ova knjiga je, kao i ranija autoričina djela, objavljena u suradnji, te kao tako i u sunakladi sa Ogrankom Hrvatske matice u Vinkovcima.

Recenzenti knjige su Miljenko Stojić i Ivan Župa, a knjigu je ilustrirao Vlado Brkić.

„(…)Anita Martinac je uspješno povukla zavjesu pred očima čitatelja i njima se na njihovom platnu, u njihovom osobnom kinu, odvija njihov film. Tu nastaje zajednica dviju kreativnih duša i srdaca – jedna je autorica, a druga je čitač. Čitač je aktivni autor svog filma kakvog je već gledao u svom životu, a u kojem sada sam i glumi i gleda taj njegov, njezin osobni film. To ostaje mistična simbioza tajne veze između autorice i čitatelja. Čitatelj ne želi prestat čitat jer hoće, odgledat njegov, njezin pričafilm, bez reklama, odmah do kraja. Ma nema kraja, čitatelj doduše zatvori knjigu, kad je došla zadnja točka, ali nastavlja producirat i gledati taj svoj film i sam uvidjeti što mu je ta pričafilm otkrila! I to je najljepši dar koji čitatelju je dodijelila svaka od ovih novela Život nema naslov, autorice Anite Martinac. Autoričin način pisanja je slikoviti riječfilm stil, nježan i u bojama, jak u emocijama (…)“ piše u recenziji Ivana Župe o ovoj knjizi.

„(…)Nisu ovo izmišljene novele. To su neispripovjedane novele našega naroda, novele koja spisateljica odavno sluša. Najprije ih je pretočavala u pjesme, zatim u izuzetno dobro primljene romane, mislim na puk, a sada ih oblikuje na ovaj način. Iskaču one iz onoga što se trenutno »nosi« u hrvatskoj književnosti. Pa i pisci su ljudi. Puno je lakše ići niz struju, nego u suprotnom pravcu. Bogu hvala u ovom slučaju nije tako (…)“ odlomak je iz recenzije Miljenka Stojića.

Zbirka novela Život nema naslova uskoro će biti predstavljena u organizaciji Ogranka Matice hrvatske Čitluk, a uz autoricu će je predstaviti uvaženi akademik Šimun Musa i književnik Miljenko Stojić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari