Pratite nas

Satira

Ma kakva nesreća, bio je to pokušaj atentata na našeg vodećeg antifu!

Objavljeno

na

Dramatična snimka još dramatičnijeg pada s bicikla (polovnog, takoreći oldtajmera – ostavština još iz bivšeg CK SKH, koristio ga partijski kurir Jovica još 60-ih) nastala je 2016. godine, samo dva dana prije Dana mladosti (dakle, 23 svibnja, znakovito!), u vrijeme kad je drug Neša Stazić, najpoznatiji među antifama na ovim prostorima (pa i šire) onako, dobrano podnapit ševrljao neravnim kolnikom zagrebačkim. I, eto ti ga vraže, usred tog vrludanja pred njim se odjednom stvori pješak! Niotkuda, kao da si ga iz vreće istres’o (prič’o poslije drug Neša u lokalnom bircu uz cugu, na svoje uši ja čuo) i ne stiže čovjek (tj. Neša) zakočit’, nego, lijevo-desno, tamo-‘vamo i ……. bub!

Osim što je izgulio dlanove, podlaktice i potkoljenice, naš antifa je tom prigodom (kako su mnogi mediji odmah izvijestili – u break news-u) slomio i kuk! Ali, unatoč svemu, smogao je snage (ipak je to krv revolucionara!) i mahnuo fotoreporteru koji je uspio snimiti dramatični i kritični momenat – i to lijevom rukom (ne desnom – ni slučajno!), sa svih pet raširenih prstiju (ne tri, nego svih pet, petokraka, pentagram, nek se zna!), što svakako svjedoči o njegovoj krajnjoj pribranosti, čeličnim živcima i junačkom odolijevanju tjelesnoj boli. I o ideološkoj čvrstini unatoč svim okolnostima!

Probajte vi mrtvi pijani, odnosno tako nalokani bubnuti s bicikla na tvrdu hrapavu podlogu, izudarati se, zguliti noge ruke i stražnjicu, slomiti kuk, pa još onda mahati uokolo publici i pozirati fotoreporterima u takvom stanju! Da vas vidim! Kažu očevici da je u onih petnaestak minuta, onako usput (dok je čekao na ambulantna kola), drug Neša dao i 5-6 autograma, čak se jednom malcu na majicu flomasterom potpis’o!

Probajte, da vas vidim!

Ali, on to može! Naš antifa, krvni je i ideološki potomak (dva u jedan), takoreći klon proletera s Neretve, Sutjeske, Zelengore, Kozare, iz Drvara, onih što su prvo kosili Švabe, pa poslije rata mjesecima odrađivali „posao“ diljem Slovenije i Hrvatske (na Macelju, Bleiburgu, Kočevskom rogu u Hudoj jami, Mariboru i na još tisuću i nešto mjesta)! Taj se ne da lako zbuniti i slomiti. Geni su to!

Nenad Stazić pao s bicikla i teško se ozlijedio

Dakako, policija je namjerno napravila niz ozbiljnih propusta vezano za očevid, jer nikad nije utvrđeno čime je bio motiviran onaj nagli izlazak „pješaka“ ravno pred bicikl druga Neše, odnosno, je li to bilo slučajno ili je u pitanju ustaška diverzija, a potpuno je zanemarena i neravnina na kolniku. Prema informacijama kojima ja raspolažem, očevid se obavio dvadesetak metara dalje, a ne tamo gdje se tragedija dogodila, što također ne može biti slučajno! Ja u takve slučajnosti ne vjerujem! I siguran sam sto posto (i jače od toga), kako je u pitanju podmukla i pomno pripremljena, organizirana ustaška diverzija s namjerom trajnog uklanjanja druga Neše s političke i životne scene! A kako se čini, ima tu prste ako ne gradonačelnik Bandić, onda barem pročelnik za infrastrukturu Grada Zagreba, jer, tu, na tom mjestu, baš tu i nigdje dalje, u asfaltu se našlo udubljenje nepravilnog oblika, promjera cca 220 x 170 mm, dubine oko 25-30 mm, taman toliko da prednji kotač bicikla trucne i vozač izgubi kontrolu! I na kraju, moram i to reći, jer nije nevažno: postoje ozbiljne indicije da su oni koji su neposredno prije kritičnog momenta onako nasrtljivo čašćavali druga Nešu u bircu, bile ustvari ustaše, samo što su se njemu u toj prigodi predstavili (zamislite vi te drskosti!?), kao komunisti. I tu drug Neša onako dobrohotan kakav po naravi jeste, sa svojom naivnom, neiskvarenom dječačkom SDP-ovskom dušom u njedrima, nasjedne na slatkorječive spike o NOB-u, kuriru Jovici, Savi Kovačeviću, Bošku Buhi, Pinkiju, junačkim podvizima Sime Dubajića…riječ po riječ, red razgovora red pjesme (Bandiera rossa, Konjuh planinom, Druže Tito bela lica, kad ćeš doći do Užica…itd. – zamislite ustašija je spremna čak i to pjevati kad je u njihovom interesu) runda po runda, naloče se on ni kriv ni dužan i u takvom stanju zajaši bicikl.

Dalje znate.

I onda nek netko samo kaže da nije postojala koordinacija između ovih iz Grada Zagreba i „pješaka“ koji je onako iznenada zaskočio druga Nešu baš na tom mjestu! Mnogo šira urota je tu u pitanju, ali, ne možeš brate od ovih ustaša nepristranu istragu provest’, pa to ti je! Dok čuju da si SDP-ovac, pa još antifa, navale brate, prijete policiji, sudstvu, žrtvi, telefonom zovu, viču „Za dom spremni!“, čak!

Međutim, atentat, na sreću (hvala Marxu, Lenjinu i Titu) ipak nije uspio. I drug Neša je tek privremeno uklonjen i to samo s javne i političke scene – a onda se vratio jači nego ikad u Sabor i svoj kvartovski birc!

I opet on nama (živ i zdrav bio – pa taman i pijan svaki dan) drži one svoje pametne, elokventne, nadahnute govore, rešeta po negativnim pojavama (k’o Mirko i Slavko po Švabama), upozorava, opominje, prijeti (ako treba – nego što!), podučava nas demokraciji, ljudskim pravima, ljubavi prema svim ljudima (naročito istog spola) i brani tekovine revolucije i Istanbulske konvencije. Ne uzmiče, isto k’o nekad Joja na Kozari!

‘Ko će Hrvatsku od ustaša očistiti ako njega ne bude!

U našoj partijskoj ćeliji smo odmah poslije podmuklog pokušaja likvidacije našeg doajena antifašizma pokrenuli inicijativu da se mjesto dostojno obilježi – ako nikako drugačije, spomen-pločom na kojoj će pisati: „Na ovom mjestu (datum i točno vrijeme), naš drug Neša Stazić junački je izbjegao sigurnu smrt od ustaške ruke…“ (itd., tekst još nismo potpuno usuglasili, jer to moraju Centrala i Bernardić odobriti). Samo ako nam ustašija (Hasan, Bandi i ostali u Gradskoj Skupštini) to ne minira, kao što su Maršala skinuli, mamicu im!

Jer, neprijatelj nikad ne spava – što rekoše naši stari boljševici.

I da ne zaboravim još nešto: pokrećemo svenarodnu akciju: „Novi bicikl za druga Nešu“, pa, priključite se!

Hasta la vista! No pasaran! Sve ćemo ih pobiti!

Druže Nešo, samo piši, radit ćemo i po kiši (dok ne odradimo posao do kraja)!!!

Zlatko Pinter

(tekst je satiričnog karaktera)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Leftardska logika 1 na 1

Objavljeno

na

Objavio

Dragi ‘leftardi’, danas ćemo vam dati uputstva kako izbjeći svaku raspravu, unos bilo kakvih novih informacija i slobodno te otvoreno podupiranje tiranija, a da u isto vrijeme za sebe mislite da ste elokventni, informirani borci za slobodu i ratnici na pravoj strani povijesti.

Prvo i osnovno – govor tijela je jako bitan. Ne možete djelovati opušteno i razgovarati s ljudima. Bitno je da im se unosite u lice, mašete rukama, živčano hodate lijevo-desno, a obavezno je i deranje. Tako da uz agresivni govor tijela uključite i povišene tonove, nadglašavanje, vrištanje, plakanje i prijetnje. Određeni elementi fizičkih sukoba su dobrodošli, ali samo ako ste u većini i napadate ljude s leđa. Ako ste žena dobro je rasplakati se ili vikati da je neko nasilje ili silovanje u igri. Silovanje se može uvesti u bilo kojem dijelu rasprave, čak i nakon što ste fizički napali osobu i ona ne odgovara nasiljem. Možete i drugi dan pa i nekoliko dana nakon rasprave tvrditi da ste bili silovani ili barem seksualno zlostavljani iako postoji snimka na kojoj se to ne vidi.

Drugo, ne trebate pratiti što druga strana priča. Držite se svojih uvjerenja i toga da ćete glasnoćom i upornošću otjerati sve protivnike. Na rasprave je poželjno da vas dođe više i da jednoglasno vičete parole i ometate one čija se mišljenja razlikuju od vašeg. Snaga grupe najočitija je kad desetak ljudi viče “nema mjesta za naci ološ” dok voditelj molitvene skupine skuplja ostatke plakata i letaka koje ste mu rastrgali.

Kad vas protivnik nešto pita nikada ne dajte izravne odgovore jer on sigurno ima neki razlog zašto vas to pita. Uvijek odgovarajte samo izvijeno, neizravno i tako da nitko zapravo ne može razumijeti što ste “odgovorili”. Klasičan primjer je na pitanje “Zašto to misliš?” odgovoriti: “To nije crno-bijelo niti jednostavno pitanje, siliš me na davanje odgovora na pitanje na koje ne dajem pristanak, a to je jednako silovanju!”.

S obzirom na to da je malo pitanja na koja možete dati odgovore imajte neke unaprijed pripremljene odgovore tako da u očima nepoznatih nezainteresiranih prolaznika ispadnete pripremljeni.

Primjeri pripremljenih odgovora su: “Ne raspravljam s fašistima!”, “Želite li znati kako fašizam izgleda? Evo ovako! (pokažete prstom na sugovornika)”, “Moji ____ (ubaci pretke ili rođake, nije bitno jesu li stvarni) su bili žrtve _____ (ubaci ime rata, logora, zločina, ropstva… nije bitno jesu li stvarni) i tvoje riječi me vrijeđaju i bole kao da sad ja proživljavam to što su oni tada proživjeli!”.

Ako vas protivnik u raspravi pita da objasnite nešto što ste bez veze nabacili i za što nemate nikakve argumente, uvrijeđeno, povišenim tonom ga napadnite riječima: “Ako ti to moram objašnjavati onda si fašist koji ne razumije!”.

Ako vas pita zašto vrijeđate nekoga i nazivate ga fašistom vi ponovno s gnušanjem uvrijeđeno, razočarano i pomalo ljuto odgovorite: “Zato jer je fašist!”. Ako ustraje s pitanjima zašto je taj netko fašist, vi se uozbiljite i postavite protupitanje: “Čekaj, ti zbilja ne znaš zašto je on fašist?”. Ako vaš sugovornik i dalje ustraje u tome da mu odgovorite zašto je netko fašist vi nemate puno prostora nego da začuđeno, iznenađeno ustanete kao da ćete uvrijeđeno otići i kažete: “Ne mogu vjerovati da ti ne misliš da je on fašist!”, uz to se ponašajte kao da vas je pljunuo onim masnjakom iz nosa, kao da je s govnom na cipeli ušao u dječju sobu i kao da je fašist. Gledajte ga izravno u oči s prijezirom da se loše osjeća i ponovite još koji put protupitanje s naglaskom na to da vam je sve jasnije da je fašist svatko tko ne misli da je ta osoba fašist. Ako vidite da ove tehnike ne prolaze otiđite, to je dosta snažna poruka, a i u potpunosti ste izbjegli raspravu.

Ako primijetite da ljudi koji slušaju vašu raspravu počinju naginjati vašem sugovorniku jer on zapravo ima argumente jedino što vam preostaje je da počnete igrati na njihove emocije i glumite žrtvu. Slobodno procijenite njihove slabosti i igrajte na to. Dakle, ako su u publici žene optužite svog sugovornika da je ženomrzac, to će bez problema proći kod 50%publike. Slobodno sugovorniku ubacujte riječi u usta, na primjer ako kaže da je protiv pobačaja ubacite mu da je za to da žena ne smije van iz kuhinje i ustrajte u tome. Derite se! Ne dajte mu da odgovori jer njegovi odgovori u tom trenutku više nisu bitni, od tog trenutka vi kontrolirate situaciju. Nakon deranja preporučujemo da krenete s izravnijim optužbama prema vlastitoj procjeni. Bilo što je dobro, od toga da mrzi žene, želi da su u kuhinji, da ne želi da se školuju ili da ne smiju raditi. Nije ni bitno, on je u tom trenutku izgubio bitku kod više od dvije trećine publike.

Ako ste žena igrajte na svoj spol. Rasplačite se. Vičite i udarite protivnika, ako imate sreće podići će ruku u samoobranu što vi možete iskoristiti i prikazati kao da je on vas napao. Tu je kraj rasprave, brzo će se pojaviti neki vitez na bijelom konju zaštitnik žena koji će ga napasti jer “mrzi slabiće koji napadaju žene”. Ako nema nikoga tko bi vas zaštitio slobodno počnite vrištati i histerizirati. Ako on ne završi u zatvoru bar je rasprava prekinuta tako da bar nešto.

U slučaju da vas sugovornik traži da argumentima potkrijepite bilo koju tvrdnju čudite se tome kako on to sam ne zna. To je dobar način da njega posramite ili da on sam u strahu da ispadne da ne zna odgovori umjesto vas ili skrene s teme. Na bilo koju vašu tvrdnju ma koliko suluda ona bila posramljivanje čuđenjem odlično funkcionira – “Ček, ti to ne znaš?”. Vrlo je vjerojatno da će većina u tom slučaju reagirati s izvlačenjem na “Dobro, ok, ali…” i okrenuti na nešto drugo. Tako da i dalje ne morate ništa znati ili opravdati svoje stavove. Ako ne reagiraju izvlačenjem i vi ne možete odigrati ulogu žrtve jer su i oni sami neka manjina okrenite na to da ste uvrijeđeni i proglasite ih izdajnicima svoje rase/klase/spola…

U online raspravama stavljajte smajliće. Pogotovo onima koji vam objavljuju linkove u kojima su informacije koje će rasturiti vaše neargumentirane stavove. Smajlić i možda koji odgovor u stilu: “Da, cijeli svijet zna jedno, a tu na nekom nebitnom linku tvrde drugačije”. Nebitno je je li cijeli svijet zaista na istoj strani, a i je li link na stranicu najveće svjetske znanstvene organizacija. Vi ste svoje rekli. Smajlići potvrđuju vašu uzvišenost zato ih treba biti što više da se vidi kako vas ta rasprava nasmijava jer onda ne morate ništa objašnjavati, a ako još dodate “hahahahaha” onda ste zakucali zadnji čavao u lijes te rasprave jer ona ne ide nigdje.

Ako netko napada vašu stranku, udruge ili bilo što što podržavate i radi to dobro vi u potpunosti ignorirajte to što drugi pišu, sve njihove argumente i činjenice. Hladno napišite nešto nebitno tipa “Bila mu je kraljica na sprovodu” ili izmislite nešto što nitko neće ni provjeravati tipa “Svi su bili na moru”, a ako imate nesreću da su vam sugovornici informirani onda ubacite “A sad je kao bolje” i bez da im date priliku da odgovore počnite mantru “hdz krade” na koju se može nadovezati više fraza o domoljubima koji su nekog pokrali i prevarili. Top argument su svećenici pedofili. No, to ne treba iskoristiti prerano. Dobro je kad to protivnik najmanje očekuje, a to su uglavnom rasprave koje nemaju veze s djecom, crkvom, svećenicima ili bilo čime vezanim. Iznenađenje je vaša prednost.

Negiranje činjenica je odlično u raspravama u kojima nemate što tražiti i u temama o kojima nemate pojma, a ipak želite u njima sudjelovati. Ovdje pomažu sve tehnike, ali nekako preporučujemo loš humor. Dakle, kad vidite da netko vlada tematikom i koristi se činjenicama vi to izokrećite u loše šale. I, naravno, stavljajte smajliće da se vidi koliko vas to zabavlja. Sve njihove pokušaje da vrate rasprave na neki normalan put brzo onesposobite velikom količinom komentara ako je online, a glasnoćom i uletavanjem u riječ ako je uživo. Klasičan primjer je kad osoba prvi put u životu čujem pojam ravne Zemlje da one koji se time godinama bave počne ispitivati jesu li bili na rubu, može li se skočiti s ruba i ponavlja neke meme o tome da ravnozemljaša ima diljem kugle zemaljske. Dobro je isto pitanje ponoviti više puta, pogotovo ako vam druga strane daje odgovore jer će kad tad odustati, a onda vaše pitanje ostaje neodgovoreno. Za kraj, za čistu pobjedu napišite im da ne odgovaraju na pitanje nego samo pišu gluposti. I pehar svjetskog prvaka je vaš!

Uglavnom, ne dozvolite da vas nedostatak znanja ili informacija drži van rasprava ili da u raspravama dominiraju oni koji raspolažu nekim činjenicama i podacima. Činjenice su fašizam i diskriminacija onih koji ih nemaju i protiv toga se morate boriti. Nadamo se da će vam ovaj kratki vodič pomoći u borbi za bolji svijet, socijalnu pravdu i pravu stranu povijesti.

Domagoj Pintarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Plenković ne smije otići!

Objavljeno

na

Objavio

Pogledajte što rade našem premijeru – stalno ga napadaju. Ne vide kakve su mu se sve nedaće obrušile na glavu. Ne vide koliko se on za nas žrtvuje, da se od muke udebljao.

Ovaj narod stvarno ne zaslužuje ovu vlast. Oni su sami sebi toliko vjerodostojni, a mi to ne vidimo. Oni su toliko pošteni i čestiti, a mi to stalno dovodimo u pitanje. Nije lako brinuti o narodu koji je toliko nezahvalan i uvijek se nešto buni. Prvo daju povjerenje na izborima, a onda traže nekakvu kontrolu i transparentnost. Stvarno nešto nije u redu s narodom koji ne zna cijeniti ono što ima.

Očito je da smo zavidan narod koji uživa napadati one koji se znaju fino odjenuti i bez akcenta govoriti po nekoliko jezika. Ne cijenimo čestitost čak ni kad nam čestiti, nakon podlijeganja iskušenju, o svojoj vrlini svjedoče uživo pred upaljenim kamerama. Pogledajte što rade našem premijeru – stalno ga napadaju. Ne vide kakve su mu se sve nedaće obrušile na glavu. Ne vide koliko se on za nas žrtvuje da se od muke udebljao.

Zar toliko treba nervirati čovjeka koji se odrekao svoje udobne briselske fotelje kako bi spasio našu stabilnost? Jesmo li svjesni koliko je samo umješnosti i pregovaračke sposobnosti bilo potrebno kako bi se u svoje redove pridobilo iskustvo i znanje gospodina Vrdoljaka i HNS-a? Možete li zamisliti koliko je tek grafološke smjelosti bilo potrebno kako bi se uvjerilo gospodina Sauchu da se njegova sloboda očituje u stabilnosti? Pogledajte samo žrtvu gospodina Ronka, koji je spreman na kocku staviti čitav svoj politički kredibilitet kako bi očuvao tu stabilnost.

Mislite li da je lako ostati na vlasti dok nasuprot vama stoji Bernardić koji čitavo vrijeme vodi hibridni rat protiv vas? Pa, najbolji politički botaničari mjesecima se trude detektirati strukturu i porijeklo samoniklog hibridnog raslinja s kojim on napada vlast. Sjetite se i svih onih podmetanja oko Istanbulske, gdje su svojim otporom prisilili premijera da pod hitno usvoji konvenciju kako se ne bismo osramotili pri preuzimanju našeg predsjedanja Vijećem Europe.

Pa one konstrukcije kako je zbog svega toga veliko nezadovoljstvo u HDZ-u, iako je poznato da se njih ništa ni ne pita. Ogromni su to pritisci i stvarno kao narod nemamo srca ako bar na tren ne razmislimo kako se naš premijer osjeća dok sve to podnosi. Novinari ga stalno provociraju svojim pitanjima. Žele da on podigne ton i izgubi kontrolu kako bi mu imali što prigovarati. Još su mu suradnici podvalili medijskog savjetnika, jer očito nije bio upoznat kako je veća šteta od reputacije koju njegov angažman donosi, nego korist od savjeta koje dijeli.

I nakon svega, baš na dan kada treba primiti nagradu za europski govor pročitan na pet jezika, oni podmetnu neke mailove. Okomili su se na nagrađenu Dalićku, koja se žrtvovala za stabilnost ove zemlje povlačeći se po niskoprofilnim restoranima.

Živimo u društvu koje ne cijeni one koje nagrađuje. Ponekad se čini kako je svaka nagrada  nominacija za Remetinec. I normalno je da se nakon njene iznuđene smjene upravo on osjeća najviše izdano. I Sanadera su tako izdali. Kako se od takvih napada uopće braniti? Treba li vikati: “ja sam pošten!”? Pa, puni su zatvori tih koji viču o svome poštenju. Čitav njegov integritet sada je na kocki samo zato što je vjerovao ljudima, kao da je on odgovoran za one koje je sam imenovao?

On je pravnik i kao pravnik nije mogao znati koliko je čitava stvar s angažmanom Borgova sumnjiva i nezakonita. Uostalom, on te ljude niti ne pozna, mailove ne čita, a samo se tri puta s njima sastao.

Autori zakona su imali potpuno povjerenje u Plenkovićevu vladu i zato su u zakon ubacili odredbu kako Vlada imenuje povjerenika. Vlada to povjerenje nije izdala i zato je za povjerenika izabrala upravo autora zakona. A tko bi o upravljanju znao više nego oni koji su napisali zakon?

Prilikom donošenja zakona je sve bilo u redu i zato nije sasvim jasno zašto su nedužna Dalić i pošteni Ramljak morali otići? Zašto su otišli i ostavili našeg premijera na brisanom prostoru, da sada on sam snosi odgovornost za plodove njihova rada? Upravo zato Plenković ne smije otići, i baš zato Plenković mora ostati, sve dok i zadnjem optimistu ne postane jasno koja je cijena interesne stabilnosti koju nam donosi trijumvirat Plenković-Pupovac-Vrdoljak.

Prvo su se hvalili kako vlada radi na nagodbi, a kad je priča postala politički štetna, ograđuju se, i od savjetnika traže neka vrate novac. Zašto bi vratili? Šteta bi bila da im propadnu milijuni koje su platili za osiguranje od odgovornosti.

Politika u želji da sebi smanji političku štetu, izlaže čitavu državu riziku. Građani ni krivi ni dužni dovedeni su u poziciju da uvijek plaćaju cijenu tuđih političkih eksperimenata. Što bi rekao gospodin Pupovac, Plenkovića treba platiti suhim zlatom. Zato, narode, pripremi zlato.

Borislav Ristić/Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori