Pratite nas

Komentar

Mačekovsko čekanje raspleta drame u HDZ-u nije politika

Objavljeno

na

Suvislu analizu europskih izbora održanih 26. lipnja nije dala nijedna politička stranka. Sve su zadovoljne postignutim rezultatom, osim izbornoga pobjednika – unatoč pobjedi ostvaren je nikad lošiji rezultat HDZ-a. Nije li i to znak posvemašnje poremećenosti hrvatskoga višestranačja? Primjerice, Bandićeva lista nije ni blizu praga, pa umjesto da snosi odgovornost Bandić uvjerava javnost kako je njegova lista najbolja i da je po svom sastavu ispred našega vremena. HNS-ova lista prošla je poput Bandićeve, ali niti članstvo traži, niti predsjednik stranke nudi ostavku, već uz zadovoljstvo mizernim rezultatima najavljuje da se više ne će kandidirati za mjesto predsjednika.

Sedam amsterdamskih patuljaka okupljenih oko Snjeguljice osvojilo je (u Istri) jedan mandat, ali i dalje s visoka na sve strane dijele lekcije – mediji ih tretiraju kao izborne pobjednike. Pupovac s mizernim rezultatom mudro šuti, udicu s prvim Srbinom u Europskom parlamentu nitko nije zagrizao, ali ribić („pecaroš“) ne podnosi ostavku. Plenković izgleda namjerava smijeniti kompletno članstvo, budući da ne može smijeniti biračko tijelo, koje njega i HDZ u sve većoj mjeri doživljava kao strano (istanbulsko-marakeško) tijelo.

HDZ i Ruža: Tendencija pada osvojenih glasova

Najviše nezadovoljstva izbornim rezultatom pokazuje se u HDZ-u gdje je, pod egidom analize rezultata, odozgo zapovjeđena kolektivna diferencijacija članstva počevši od temeljnih ogranaka pa naviše. Plenković, dakako, odgovornost traži na nižim (populističkim) razinama. Njegov mentalni sklop ne može podnijeti, kamo li prihvatiti odgovornost na elitističkim razinama. Izgleda kako je u HDZ-u najzadovoljniji nositelj liste Karlo Ressler. No, od njega ni bu, ni be. Šuti, kao svojedobno Plenković kad ga je Karamarko poslao u Europski parlament. Ne bi me začudilo da za koju godinicu iz Bruxellesa Ressler aterira u središnji Dnevnik HTV-a i proglasi stranci i naciji da je spasitelj HDZ-a i budući šef vlade, tj. da je „preuzeo odgovornost“. U nas se „odgovornost“ preuzima kod uspona na vlast, a kad postaneš vlast onda su za tvoje promašaje odgovorni svi drugi.

Mediji su znatan prostor posvetili pitanju tko će biti lider neke buduće „desnice“. Ponudili su rješenje u Ruži Tomašić. Ona je „gubitnik“ izbora jednako koliko i HDZ! Naime, kaj. Na euroizborima 2014. osvojila je 107 tisuća glasova. Kao europarlamentarka iduće godine (2015.) preporučila je Milanovićevoj vladi naseljavanje Like imigrantima. Sad je, ne otvorivši glavnu europsku temu o migracijama, dobila 69 tisuća glasova (38 tisuća glasova manje). Tendencija pada i HDZ-a i Ruže je očigledna. Pa ipak je stvorena slika o HDZ kao velikom gubitniku i listi suverenista kao velikom pobjedniku.

Zekanović je novi šef buduće desnice?

Tomašićeva je otklonila mogućnost da ona bude šef desne oporbe, budući da se pri Europskome parlamentu želi baviti „plavom ribom“ te svoj angažman s ribarstva proširiti na poljoprivredu. Time je zapravo rekla da kalkulacije s njom kao liderom nemaju realne osnove. „Desnica“, dakle, opet nema referentnu točku „ujedinjenja“, jedan dio sigurno čeka novoga ili staroga Karamarka, da ih pošlepa. U roku „keks“ pronađena je liderska alternativa Ruži. Portal direktno.hr napravio je anketu svojih čitatelja i za šefa (umjesto Ruže) „izabrao“ saborskoga zastupnika s Ružine liste, Hrvoja Zekanovića. Pogledajte koliko je glasova osvojio na euroizborima. Unatoč tomu prije direktnog ustoličenja, već 28. svibnja za Novi list je liderski izjavio: „Moj telefon svi imaju i očekujem pozive za sastanak“.

Ne znam postiže li se „zajedništvo“ čekanjem telefonskih poziva. Ali znam da Hrast, Nezavisni za Hrvatsku i Most nisu osvojili nijedan mandat na proteklim izborima za EP. I voze dalje, kao da je to normalan, očekivani rezultat. A kako voze? Tako da ne iznose cjeloviti program, ako ga uopće imaju, već pristaju na razinu „desnice“ svedenu na odnose između pojedinih imena, umjesto na uskladbu programskih ideja i praktičnih rješenja. Kroničan nedostatak sadržaja oko kojega bi se ostvarilo „zajedništvo“ krpa se tezama za jednodnevnu uporabu. Osim toga: Mačekovsko čekanje raspleta drame u HDZ-u nije politika.

Ponor između režima i težnje hrvatskoga naroda treba nečim ispuniti, ali, izgleda, na takav način da se ništa ne promijeni. Novi list je 28. svibnja objavio razgovor s Ružom Tomašić iz kojega se može vidjeti smjer eventualne buduće desne opcije dostupan na poveznici.

Ne dalje od „treće opcije“ i 20 mandata!

Tomašićeva zastupa minimalističke opcije neke zajedničke desnice. Na primjer, misli kako desno zajedništvo na parlamentarnim izborima može osvojiti samo 20 mandata („Ja vjerujem da možemo dobiti 20 zastupnika“). Naime: „Narod traži zajedništvo i žele ujedinjenu desnicu i to im moramo dati“, ali u maloj mjerici vrućih kestena. Ostali mandati valjda pripadaju režimskim strankama. Čemu taj minimalizam? I zašto bi se ujedinjavali ako su cilj i prognoza unaprijed minimalistički postavljeni? Ruža kaže: „Ako se ujedinimo, ako svi idemo skupa možemo biti treća grupacija u hrvatskom parlamentu“. Zašto tako, kad je jasno u kontekstu rezultata euroizbora da je moguće postati vodećom, a ne trećom grupacijom?

Što se, dakle, neujedinjene „desnice“ tiče ona u ovom trenutku ima neformalnog šefa Zekanovića i transparentno definiran režimski prihvatljiv cilj od 20 zastupnika Hrvatskoga (državnog) sabora. Predsjedničkoga kandidata desno „zajedništvo“ nije artikuliralo, u tom smislu kasni za režimskim strankama. Kasno paljenje dio je politike kontinuiteta. Ni za protekle euroizbore nije sastavljena zajednička lista s kojom su, pokazalo se, mogli pobijediti i postati, ne treća, već vodeća, pobjednička snaga, kao što je to još u siječnju konstatirao Pokret za hrvatsku budućnost. Tek poslije izbornoga debakla, počelo se „zajedničariti“. Kako na toj desnoj, baš kao i na lijevoj strani, nitko za promašaje ne odgovara, za očekivati je nastavak strateške igre bez granica i taktičkog plesa sa zvijezdama. Važno je, izgleda, sudjelovati. I vuči hrvatski narod za nos.

Što se pak tiče režimskih stranaka HDZ i SDP one su dosegnule pozicije SKH i SSRNH iz 1989./90. Plenković je novi Račan, Bernardić stari Mažar. Preostala smetala hrvatskoga višestranačja dosegnula su pozicije Koalicije narodnog nesporazuma iz 1990. Ukratko: luk i voda. Ovim tempom Hrvati će do sinteze hrvatske politike 21. stoljeća usklađene s voljom i težnjama hrvatskoga naroda doći tek na kraju stoljeća.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Gjenero: Milanovićeva kandidatura je pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru

Objavljeno

na

Objavio

SDP-ov kandidat Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen te nije pokazao nikakvu političku volju niti ideju što bi radio kao predsjednik Republike, dok je Miroslav Škoro vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika te je puno bolji kandidat za pomiriteljsku ulogu, ocjenjuju analitičari za Hinu

“Zoran Milanović ušao je u kampanju posve nepripremljen, bez ijedne nove ideje i bez najave o tome što bi bili ciljevi njegova predsjedništva. Za razliku od njega, Miroslav Škoro je vrlo uvjerljivo iznio svoj koncept reforme Ustava, koja bi osnažila ulogu predsjednika Republike”, kazao je za Hinu politički analitičar Davor Gjenero.

Ističe kako je koncept “plebiscitarne demokracije” koji Škoro nudi de Gaulleova koncepcija vladavine, kojoj je i prilagođen ustavni model V. republike, a hrvatski je Ustav u velikoj mjeri nastao po uzoru na francuski Ustav V. republike.

Škoro, dodaje, traži pravo na odložni veto na zakone, na to da predsjednik, vjerojatno u savjetovanju s akademskom zajednicom, Vrhovnim sudom i odvjetničkom komorom, predlaže suce Ustavnog suda, a da ih i dalje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom. Traži pravo na sazivanje sjednice Vlade, traži pravo na referendumsku inicijativu i u referendumu vidi mogućnost pritiska na Sabor i Vladu.

Gjenero pritom smatra da nema opasnosti od toga da bi Škoro djelovao kao uzurpator unutar političkog sustava, već koncept “plebiscitarne demokracije” doživljava kao mehanizam za prevladavanje aktualne krize stranačkog sustava.

“Naglašava činjenicu da je predsjednik jedini akter koji dobiva investituru izravno od naroda i traži manevarski prostor da u toku mandata bude glas naroda, upravo uz pomoć mehanizama “plebiscitarne demokracije”. Politička kultura u tom modelu od predsjednika zahtijeva da, ako neki njegov zakonodavni koncept ne prođe na referendumu, on prizna gubitak legitimiteta i odrekne se predsjedničke funkcije”, istaknuo je.

Milanovićeva kandidatura tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru

Gjenero je za Milanovića kratko prokomentirao da mu se čini da je za njega predsjednička kandidatura “tek pokušaj bijega od napornog rada u poslovnom sektoru, u kome nije ostvario neki relevantan uspjeh”.

S time se složio i politički analitičar Žarko Puhovski, ocijenivši da Milanović smatra da je njegova osoba, njegov karakter dovoljan program.

“Problem je što implicitno govori nešto slično kao i Škoro jer naš Ustav nema potrebu za predsjednikom s jakim karakterom. Naš sustav ima potrebu za predsjednikom koji je posrednik i pomiritelj, a to nije baš uloga koja bi se pripisala Zoranu Milanoviću”, kazao je taj politički analitičar za Hinu.

No, za Škoru ipak smatra da tu ulogu može imati jer se, kaže, pokazao kao netko tko je izrazito pristojan, uvijek iznova odbija radikalne formacije zbog čega smatra da je on u tom pogledu bolji kandidat za pomiritelja.

Za aktualnu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović je komentirao da je ulogu pomiriteljice shvatila tako da je vrludala – “bila je jako desna, pa malo prema centru, pa opet desno”. “To nije pomiriteljica, nije pokazala dovoljno čvrstoće. Zato je očito kod Milanovića slogan s karakterom više upravo kao polemika s Grabar-Kitarović kao onom koja nije pokazala dovoljno karaktera”, ustvrdio je.

Škoro zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće

Za Škoru kaže da kao više-manje novo lice u političkom životu zapravo zastupa stari program, Tuđmana za 21. stoljeće “i to radi na jedan umiveniji i manje oštar način jer je drugo vrijeme”.

“To je populistički program, populizam je danas zadnja politička moda i Škoro je na nivou suvremene mode onoga što se nosi u velikim centrima svijeta. To ga ojačava, a slabi ga pitanje koliko je desnica koja je iza njega jaka. Tim više što odbija čak i spomenuti termine ljevice i desnice, znači želi ostati neokrznut time, a bez desnice nema nikakve šanse. Samo s desnicom ne može imati dovoljnu podršku”, ustvrdio je Puhovski.

S druge strane, kaže Puhovski, Milanović je čovjek kojeg ljevica želi, a opet on ne želi biti kandidat ljevice i za razliku od Grabar-Kitarović koja bi htjela biti kandidatkinja desnica – desnica nju ne želi.

“Imamo čitav niz kompliciranih relacija u kojima se meni i dalje čini vjerojatnijim da će u drugom krugu biti par Milanović i Grabar-Kitarović nego bilo koja druga varijanta, ali sada više niti ostale varijante nisu isključene”, zaključio je taj politički analitičar.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ljubo Ćesić Rojs: Škorina kandidatura je napad na predsjednicu

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednik Hrvatskog generalskog zbora Ljubo Ćesić Rojs za N1 komentirao je predsjedničku kandidaturu Miroslava Škore.

“Žalosti me kad sam vidio tko sve podržava mojeg prijatelja Miroslava Škoru, da ga podržavaju bivši veleizdajnici Ivo Josipović i Stipe Mesić. Svi koji budu davali glas za Škoru, to je glas za Stipu Mesića i tko zna kakve mračne sile. Toga nisu ni svjesni ljudi koje je sada uhvatila euforija. On je dobar glazbenik, ali pobijedit će aktualna hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović”, kazao je Ljubo Ćesić Rojs.

“Nije lako kad preuzmete vlast. Miroslav Škoro je bio zastupnik u Hrvatskom Saboru. Napustio ga u pola mandata. Morate se boriti kroz institucije vlasti. Ja sam bio četiri godine. Nisam napustio, nije mi palo na pamet. Isto tako, bio sam progonjen od stranke čiji sam bio član… Vidjeli smo prije par dana kad smo obilježavali obljetnicu Hrvatske demokratske zajednice, najjača stranka u Hrvatskoj, da je javno podržala Kolindu Grabar-Kitarović”

“Još će puno toga isplivat. Vidjet ćete tko će davati podršku Škori, ljudi koji žele unijeti nemir u Hrvatsku. Kojekakvi ljudi, koji su nekada i radili u Uredu predsjednice. Ja ne znam tko su ti. Ja vjerujem da narod vrlo dobro zna i da će prepoznati koje sve snage su nagovorile Miroslava Škoru.

Kandidirao se za gradonačelnika Osijeka i nije prošao. I to mu ne treba…da te iste mračne sile kao Mesić i Josipović stoje iza njegove kandidature i da ga podržavaju. Oni predviđaju da će on ući u drugi krug i onda će tada izvlačiti kojekakav prljavi veš. Njegova kandidatura je napad na predsjednicu”.

 

Škoro se ponovno obratio javnosti: ‘Ne mislimo svi isto i, vjerujte mi, to je dobro…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari