Pratite nas

Komentar

Mačekovsko čekanje raspleta drame u HDZ-u nije politika

Objavljeno

na

Suvislu analizu europskih izbora održanih 26. lipnja nije dala nijedna politička stranka. Sve su zadovoljne postignutim rezultatom, osim izbornoga pobjednika – unatoč pobjedi ostvaren je nikad lošiji rezultat HDZ-a. Nije li i to znak posvemašnje poremećenosti hrvatskoga višestranačja? Primjerice, Bandićeva lista nije ni blizu praga, pa umjesto da snosi odgovornost Bandić uvjerava javnost kako je njegova lista najbolja i da je po svom sastavu ispred našega vremena. HNS-ova lista prošla je poput Bandićeve, ali niti članstvo traži, niti predsjednik stranke nudi ostavku, već uz zadovoljstvo mizernim rezultatima najavljuje da se više ne će kandidirati za mjesto predsjednika.

Sedam amsterdamskih patuljaka okupljenih oko Snjeguljice osvojilo je (u Istri) jedan mandat, ali i dalje s visoka na sve strane dijele lekcije – mediji ih tretiraju kao izborne pobjednike. Pupovac s mizernim rezultatom mudro šuti, udicu s prvim Srbinom u Europskom parlamentu nitko nije zagrizao, ali ribić („pecaroš“) ne podnosi ostavku. Plenković izgleda namjerava smijeniti kompletno članstvo, budući da ne može smijeniti biračko tijelo, koje njega i HDZ u sve većoj mjeri doživljava kao strano (istanbulsko-marakeško) tijelo.

HDZ i Ruža: Tendencija pada osvojenih glasova

Najviše nezadovoljstva izbornim rezultatom pokazuje se u HDZ-u gdje je, pod egidom analize rezultata, odozgo zapovjeđena kolektivna diferencijacija članstva počevši od temeljnih ogranaka pa naviše. Plenković, dakako, odgovornost traži na nižim (populističkim) razinama. Njegov mentalni sklop ne može podnijeti, kamo li prihvatiti odgovornost na elitističkim razinama. Izgleda kako je u HDZ-u najzadovoljniji nositelj liste Karlo Ressler. No, od njega ni bu, ni be. Šuti, kao svojedobno Plenković kad ga je Karamarko poslao u Europski parlament. Ne bi me začudilo da za koju godinicu iz Bruxellesa Ressler aterira u središnji Dnevnik HTV-a i proglasi stranci i naciji da je spasitelj HDZ-a i budući šef vlade, tj. da je „preuzeo odgovornost“. U nas se „odgovornost“ preuzima kod uspona na vlast, a kad postaneš vlast onda su za tvoje promašaje odgovorni svi drugi.

Mediji su znatan prostor posvetili pitanju tko će biti lider neke buduće „desnice“. Ponudili su rješenje u Ruži Tomašić. Ona je „gubitnik“ izbora jednako koliko i HDZ! Naime, kaj. Na euroizborima 2014. osvojila je 107 tisuća glasova. Kao europarlamentarka iduće godine (2015.) preporučila je Milanovićevoj vladi naseljavanje Like imigrantima. Sad je, ne otvorivši glavnu europsku temu o migracijama, dobila 69 tisuća glasova (38 tisuća glasova manje). Tendencija pada i HDZ-a i Ruže je očigledna. Pa ipak je stvorena slika o HDZ kao velikom gubitniku i listi suverenista kao velikom pobjedniku.

Zekanović je novi šef buduće desnice?

Tomašićeva je otklonila mogućnost da ona bude šef desne oporbe, budući da se pri Europskome parlamentu želi baviti „plavom ribom“ te svoj angažman s ribarstva proširiti na poljoprivredu. Time je zapravo rekla da kalkulacije s njom kao liderom nemaju realne osnove. „Desnica“, dakle, opet nema referentnu točku „ujedinjenja“, jedan dio sigurno čeka novoga ili staroga Karamarka, da ih pošlepa. U roku „keks“ pronađena je liderska alternativa Ruži. Portal direktno.hr napravio je anketu svojih čitatelja i za šefa (umjesto Ruže) „izabrao“ saborskoga zastupnika s Ružine liste, Hrvoja Zekanovića. Pogledajte koliko je glasova osvojio na euroizborima. Unatoč tomu prije direktnog ustoličenja, već 28. svibnja za Novi list je liderski izjavio: „Moj telefon svi imaju i očekujem pozive za sastanak“.

Ne znam postiže li se „zajedništvo“ čekanjem telefonskih poziva. Ali znam da Hrast, Nezavisni za Hrvatsku i Most nisu osvojili nijedan mandat na proteklim izborima za EP. I voze dalje, kao da je to normalan, očekivani rezultat. A kako voze? Tako da ne iznose cjeloviti program, ako ga uopće imaju, već pristaju na razinu „desnice“ svedenu na odnose između pojedinih imena, umjesto na uskladbu programskih ideja i praktičnih rješenja. Kroničan nedostatak sadržaja oko kojega bi se ostvarilo „zajedništvo“ krpa se tezama za jednodnevnu uporabu. Osim toga: Mačekovsko čekanje raspleta drame u HDZ-u nije politika.

Ponor između režima i težnje hrvatskoga naroda treba nečim ispuniti, ali, izgleda, na takav način da se ništa ne promijeni. Novi list je 28. svibnja objavio razgovor s Ružom Tomašić iz kojega se može vidjeti smjer eventualne buduće desne opcije dostupan na poveznici.

Ne dalje od „treće opcije“ i 20 mandata!

Tomašićeva zastupa minimalističke opcije neke zajedničke desnice. Na primjer, misli kako desno zajedništvo na parlamentarnim izborima može osvojiti samo 20 mandata („Ja vjerujem da možemo dobiti 20 zastupnika“). Naime: „Narod traži zajedništvo i žele ujedinjenu desnicu i to im moramo dati“, ali u maloj mjerici vrućih kestena. Ostali mandati valjda pripadaju režimskim strankama. Čemu taj minimalizam? I zašto bi se ujedinjavali ako su cilj i prognoza unaprijed minimalistički postavljeni? Ruža kaže: „Ako se ujedinimo, ako svi idemo skupa možemo biti treća grupacija u hrvatskom parlamentu“. Zašto tako, kad je jasno u kontekstu rezultata euroizbora da je moguće postati vodećom, a ne trećom grupacijom?

Što se, dakle, neujedinjene „desnice“ tiče ona u ovom trenutku ima neformalnog šefa Zekanovića i transparentno definiran režimski prihvatljiv cilj od 20 zastupnika Hrvatskoga (državnog) sabora. Predsjedničkoga kandidata desno „zajedništvo“ nije artikuliralo, u tom smislu kasni za režimskim strankama. Kasno paljenje dio je politike kontinuiteta. Ni za protekle euroizbore nije sastavljena zajednička lista s kojom su, pokazalo se, mogli pobijediti i postati, ne treća, već vodeća, pobjednička snaga, kao što je to još u siječnju konstatirao Pokret za hrvatsku budućnost. Tek poslije izbornoga debakla, počelo se „zajedničariti“. Kako na toj desnoj, baš kao i na lijevoj strani, nitko za promašaje ne odgovara, za očekivati je nastavak strateške igre bez granica i taktičkog plesa sa zvijezdama. Važno je, izgleda, sudjelovati. I vuči hrvatski narod za nos.

Što se pak tiče režimskih stranaka HDZ i SDP one su dosegnule pozicije SKH i SSRNH iz 1989./90. Plenković je novi Račan, Bernardić stari Mažar. Preostala smetala hrvatskoga višestranačja dosegnula su pozicije Koalicije narodnog nesporazuma iz 1990. Ukratko: luk i voda. Ovim tempom Hrvati će do sinteze hrvatske politike 21. stoljeća usklađene s voljom i težnjama hrvatskoga naroda doći tek na kraju stoljeća.

Nenad Piskač/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Objavljeno

na

Objavio

Ministrica Blaženka Divjak, koja je na svoju poziciju došla doslovno s ulice (gdje je zapaženo vodila mitinge i proteste) i koja je svojim ponašanjem bitno doprinijela pokretanju aktualnog štrajka prosvjetara, sad kad su se stvari zakomplicirale elegantno se izvlači iz blata i tvrdi:

“To su igre moći između sindikata i vlade i u tomu neću sudjelovati”.
Demagogija je to kakva se rijetko kad čuje, čak i kod nas u Hrvatskoj.

Gospođu Divjak takvu kakva jeste, ne bi nitko živ postavio za ministricu osim Plenkovića koji se u to vrijeme hvatao za HNS i kadrove koje su oni predlagali kao utopljenik za slamku u težnji održavanja kakve-takve stabilnosti vlade i saborske većine (nakon što je ekspresno izjurio neposlušne i zbunjene MOST-ovce iz ministarskih fotelja).

Tako to kod nas ide.

Umjesto sustavnog rada i korjenitih promjena u smislu što zdravije političke i društvene klime i bolje djelotvornosti sustava, kod nas se još uvijek primjenjuju ad hoc rješenja, od slučaja do slučaja, po sistemu “gasi vatru kad se pojavi i tamo gdje moraš”.

U međuvremenu, najvažnija stvar jeste održati se u stolcu po svaku cijenu, pa što košta neka košta (račune ionako ne podmiruju oni). I u takvoj stihijskoj strategiji u kojoj ima svega osim razuma i logike, naravno, ne rijetko dolazi i do ovakvih apsurda.

Ministrica Divljak se od početka postavila kao opozicija vladi čijim je dijelom (!?), što je samo po sebi apsurd i čega zacijelo nema u uređenim državama i vladama.

Sjećamo se kako je u raspravama oko reforme obrazovanja ne rijetko išla “đonom” čak i na premijera, a da ne spominjemo sve one druge koji su se usudili drugačije promišljati tu reformu. I tu je imala potporu HNS-a, te marginalne skupine koja u stvarnom političkom životu nema nikakvu težinu i ne znači ništa, a na čelu koje je kompromitirani i tragikomični lik zvan Ivan Vrdoljak kojemu se ne može vjerovati ništa – nakon svih onih vrludanja i mijena kroz koje je prolazio zadnjih godina.
Svojski je Divjakuša (kako je od milja neki zovu) podržavala štrajk prosvjetara, sve dok je postojala kakva-takva kompaktnost na relaciji prosvjetari – roditelji. Sad kad je na pomolu rascjep, budući da se sve češće čuju glasovi nezadovoljstva građana koji podsjećaju na štetu koju trpe najprije učenici pa potom i roditelji, ministrica se elegantno izmiče, uz opravdanje koje ne bi prošlo ni kod djece nižih razreda osnovne škole.

Šteta koju Hrvatska trpi zbog štrajka već se mjeri u stotinama milijuna kuna (svaki dan navodno nas košta 32 milijuna) i ako se to nastavi još nekoliko dana, gubici će skoro “pojesti” godišnju sumu novca koji učitelji, nastavnici i profesori traže na ime povećanja koeficijenata.

Dakle, golema financijska šteta i nezadovoljstvo učenika i roditelja sasvim su dovoljni razlozi da se Divjakuša izmakne, a kestenje iz vatre neka vade drugi!
Na kraju, ima i pravo! Što se ne bi igrala mačke i miša kad ima s kime i dopušta joj se!?
Račun će na kraju ionako platiti građani. Ni njezin ni premijerov džep to osjetiti neće.
A djeca i roditelji?

Oni su žrtve Vlade i sindikata! Što ministrica ima s time!?
I tko kaže da je ona uopće bila uz sindikate?
Kad? Gdje?
Nemojte insinuirati!

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pukla ljubav: Škorina ekipa sad mu ruši kampanju?

Objavljeno

na

Objavio

Pala knjiga na dva slova. U ovom kontekstu riječ je o izbornom stožeru Miroslava Škore i njegovom razlazu s dojučerašnjim najboljim prijateljima.

Početkom rujna razišao se s Matom Radeljićem, bivšim savjetnikom Kolinde Grabar-Kitarović, a ovih dana postoje ozbiljne tenzije na relaciji Škoro-Bujanec i pitanje je tko mu ostaje, piše Express.

Kampanju Škori predvode Mate Mijić, donedavni kolumnist Večernjeg lista te Miljenko Ćurić, estradni menadžer poznat po suradnji s Thompsonom i Matom Bulićem. Šef Škorina stožera Mate Mijić radio je kod Ruže Tomašić. Jedan je od rijetkih ljudi oko Škore kojega ne vodi revanšizam, nego konzervativizam.

Škorin program sažeo je u osam riječi: ‘Lupiti šakom po nosu one koji to zaslužuju’. Na pitanje tko su ti, rekao je: ‘Oni koji su izdali svoje birače’.

Ono što u Škorinoj kampanji može biti problematično je što Mijić nema široko političko iskustvo, kao ni PR iskustvo, pa zato i ne čude gafovi iz stožera koji su procurili u javnost.

Naime, iskusan PR-ovac ne bi dozvolio takve greške u koracima i pitanje je ima li Mijić dovoljno sposobnosti bez još sličnih afera izvući kampanju do kraja.

Posebno je zanimljivo primijetiti da je Ćurić naveden na službenim stranicama Miroslava Škore (pjevača, ne kandidata) pod kontakt osoba za upite za nastupe.

A što menadžer koji je spojio Bulića, Thompsona i Škoru na nastupu na Bujančevoj svadbi može donijeti predsjedničkom kandidatu nije baš potpuno jasno. Zna se da je Ćurić bio član one famozne HDZ-ove grupe na WhatsAppu “Uskoci i hajduci” zbog koje je premijer potjerao nekoliko članova stranke.

“Od 2014. godine poslovno surađujem sa Škorom, a Deklaracijom o ljudskim pravima, kao i Ustavom, zajamčena mi je sloboda rada”, kratko je odgovorio Ćurić na pitanje Večernjeg lista kako to da se nije iščlanio iz HDZ-a ako podržava suparničkog kandidata Škoru.

Odavno je bilo očito da Bujanec igra daleko najveću ulogu u Škorinoj predsjedničkoj kampanji iako nema nikakvu formalnu ulogu. Njemu se pripisuju velike zasluge za mandat aktualne predsjednice, a i Škoro je svoju kampanju počeo u emisiji Bujica. Međutim, nakon optužbi za montažu govora, vidjet ćemo kako će nekad bliski prijatelji nastaviti suradnju, piše Express.

Podsjećanja radi, Bujanec je prije nekoliko dana na svom Facebooku objavio snimku Škorina govora u Novom Zagrebu gdje je predsjednički kandidat, između ostaloga, rekao: “Otići ću i u Jasenovac i tražiti međunarodnu komisiju, ako treba prekopat ćemo sve!”

Komentirao je i pozdrav Za dom spremni: “Ne bojim se govoriti o tome, jer znam istinu! To je pozdrav pod kojim se moj vjenčani kum borio za Hrvatsku ’91. godine! To je pozdrav pod kojim je moj bratić poginuo! Neće mi nitko govoriti da je to pozdrav koji nekome smeta, jer je korišten od ’41. do ’45. godine. Koristili su i riječ Hrvatska, himnu ‘Lijepa naša’, plaćali su kunama, javnica Krugovalne postaje Zagreb bila je ‘U boj, uboj’…”

Već idući dan će Škoro reći da su neke stvari u toj snimci montirane.

“Ako poslušate tu vijest koja je izmontirana onda ona glasi da ćemo prekopati sve, a nakon toga definitivno ne ide riječ Jasenovac. Kao znanstvenik uistinu tvrdim da treba prekopati sve arhive i učiniti ih dostupnima te znanstvenim pristupom doći do istine. Nažalost, naše arhive su uglavnom u Beogradu. Ako se mi ne možemo dogovoriti kako doći do istine onda treba utvrđivanje istine prepustiti međunarodnim komisijama”, pojasnio je Škoro.

Kako je Ivica Relković prije nekoliko dana komentirao za Express, Škoro je imao svoju priliku za političkim uspjehom:

“Škoro je primjer političke taktike koja umjesto da (školski rečeno) brzo usvaja znanje i preskače razrede, vraća se na staro gradivo, višestruko ga utvrđuje i gotovo dragovoljno ponavlja razred. Koliko god se na početku činilo da će upravo on detronizirati Kolindu Grabar-Kitarović, sad je sve izvjesnije da će ona u drugi krug (a moguće i do pobjede) upravo zahvaljujući njegovoj predizbornoj taktici. Sportski rečeno, on je izveo savršen troskok do odraza na trećem koraku. Na prvom koraku (odrazu) imao je 9%, na drugom 13%, a na trećem 18%. I onda, umjesto da (ponijet akumuliranom inercijom koja je prevarila i jednog Stjepana Mesića, jer ga je previše podsjetila na vlastiti troskok iz 2000. godine) leti prema 25 ili 30%, on kao da se u završnom letu nakon trećeg odraza zalijepio za nevidljivi stakleni zid i ostao tako zalijepljen (vjerojatno do kraja kampanje, ako nešto radikalno ne promijeni).”

Bujanec kao glavni i odgovorni za upravljanje hrvatskom ekstremnom desnicom, sada će se možda okrenuti u nekom drugom smjeru. Ali jedno pitanje i dalje čeka odgovor. Ako mu ne odgovara Kolinda, sada ima problema sa Škorom, tko preostaje?, piše Express.

Škoro o ‘prekapanju Jasenovca’ – Tvrdi da je izjava montirana u lažnu vijest usmjerenu protiv njega

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari