Pratite nas

Događaji

Macelj 1945.: Izuzetno dojmljivo predstavljanje u Zaprešiću

Objavljeno

na

Lijevi i desni miniraju otkrivanje istine o Titovim zločinima

Prošle godine izišla je i u Zagrebu predstavljena monografija Macelj 1945. Damira Borovčaka u nakladi Udruge Macelj 1945. Mediji su izlazak i predstavljanje bojkotirali, osim portala hkv.hr i Radio Marije, a njima su se u bojkotu istine o Maclju pridružile stranačke i državne elite, sve osim ustanove Predsjednice Republike koja je poslala svojega izaslanika. Ovih dana predstavnici Udruge diljem Hrvatske predstavljaju monografiju koja je izišla u spomen žrtvama komunističkih zločina izvršenih prije sedamdeset i jednu godinu. Monografiju su u Zaprešiću 28. travnja 2016. predstavili članovi Udruge Macelj 1945. prim. dr. Stjepan Bačić, prof. dr. Andrija Hebrang i autor Damir Borovčak.

01 predstavljanje Macelj 1945.jpg

[ad id=”93788″]

Punu dvoranu gradske vijećnice i predstavljače pozdravili su u ime organizatora Ivan Vukelić, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Zaprešić i Damir Benčević dogradonačelnik Zaprešića.

Pronađeno je 1.163 žrtve, 12.000 još čeka ekshumaciju!

Dr. Bačić je podsjetio na tijek povijesnih događaja vezanih uz velezločin počinjen neposredno po završetku Drugoga svjetskoga rata na Maceljskoj gori početkom lipnja 1945. Opisao je brojne aktivnosti udruge, bez kojih bi istina o Macelju ostala u mraku većem negoli što je sad. Udruga je zaslužna što su posmrtni ostatci ekshumirani iz tek nekoliko grobnica izvučeni s tavana zagrebačke patologije, zatim za izgradnju zajedničke grobnice, dostojan sprovod i izgradnju spomen crkve Muke Isusove gdje se prve nedjelje u lipnju, godišnje komemoriraju žrtve.

02 predstavljanje Zaprešić 07 Macelj 1945.jpg

U dosadašnjim iskapanjima, koja su naprasno prekinuta političkim odlukama, dosad je pronađeno 1.163 ljudska ostatka. Većina ima rupu u lubanji od metka ili joj nedostaje dio lubanje od udarca sjekire. Ti su posmrtni ostatci dostojanstveno pokopani u zajedničkoj grobnici u Macelju. Sprovod je vodio kardinal Josip Bozanić godine 2005. Najveći dio od oko 130 jama – masovnih grobnica, još nije istražen, kazao je dr. Bačić. To znači, poštovani čitatelji, da oko 12.000 žrtava još čeka dostojan ukop.

03 predstavljanje Zaprešić 03 Macelj 1945.jpg

Nalogodavac masovnih zločina bio je Josip Broz Tito

Dr. Hebrang je rekao kako je Macelj tek jedan segment komunističkih zločina poraća. U Sloveniji postoji više stotina masovnih grobnica Hrvata, u Hrvatskoj također više stotina, a tragovi „križnoga puta“ idu i dalje kroz Bosnu i Hercegovinu sve do Makedonije. Svi napori da se dođe do istine o razmjerima zločina uspješno su u Hrvatskoj blokirani, a blokade su istovjetne i u Sloveniji. Blokade su u proteklih dvadeset i šest godina dolazile s lijeva i s desna. Bez istine o tim događajima Hrvatska će ostati duboko podijeljena, zaključio je Hebrang.

Danas je poznat nalogodavac poratnih zločina, to je nedvojbeno Josip Broz Tito, nastavio je Hebrang, kazavši da je Tito nedodirljivo polazište i mnogih današnjih političara, posebice Mesića i Pusićeve. Dodao je kako danas imamo i rezultate minimalnih, djelomičnih, iskapanja na temelju kojih možemo zaključiti da su na Macelju, po završetku rata, sustavno ubijani razvojačeni domovinski vojnici i civili, uključujući djecu i svećenike. Imamo također i izjave očevidaca, kako onih koji su sudjelovali u zločinima, tako i preživjelih žrtava i slučajnih svjedoka. Ali imamo i medijsku i političku cenzuru u osvjetljavanju istine. O zločinima u Macelju imamo dokaze kakvih, primjerice, u Jasenovcu nema.

B 01 03 Huda jama

I Bačić i Hebrang u svojim odmjerenim i potkrijepljenim izlaganjima posebno su istaknuli kako rad Udruge Macelj 1945. nema za cilj zazivanje novih podjela ili mržnje, već samo i isključivo traganje za punom istinom. Spomenuli su se i nezaobilazne uloge prvoga predsjednika udruge, gospodina Stjepana Brajdića (1926. – 2013.), preživjelog gotovo golobradog mladića s Bleiburga 1945. Preživio je križni put, potom je osuđen na smrt… što me podsjetilo na nekoliko dragocjenih razgovora s njim. Iz Brajdića, doista, nije izlazio ni tračak ikakve mržnje, ali je u njemu plamtio žar za istinom, onom koju su desetljećima skrivali Tito, njegov jugokomunizam i njihove sluge za Judine škude.

Treba podsjetiti zaboravne, osobito drugarice i drugove od kojih se neki danas grade građankama i građanima, kako je područje Macelja na kojemu je bez ikakva suda pobijeno oko trinaest tisuća nedužnih ljudi, zločinačkim umom proglašeno Titovim lovištem, što je tipična komunistička perverzija. Tito je, koliko je poznato, na Macelju tri puta bio u lovu! Nije li to najbolja slika komunističkog antifašizma?! Onoga „antifašizma“, koji ovih dana cijelu državu nastoji proglasiti fašističkom i ustaškom, samo zato što trenutno nije na vlasti i neometano ne raspolaže hrvatskim državnim proračunom.

Tko je revidirao povijest? Jugokomunisti!

Posebice potresno bilo je multimedijalno izlaganje Damira Borovčaka, koje po mom osobnom sudu zavrjeđuje ući u tzv. kurikul (kojega u sadašnjem obliku nazivam kukurikulum), tj. plan i program za više razrede srednje škole. Naime, Hrvatima se nameće da su genocidan narod, a zapravo je nad njima počinjen genocid, najveći zločin u Europi poslije Drugoga svjetskoga rata, za kojega je čak i jedna Srebrenica kap u moru. U poraću su u komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom ubijani svi: muškarci, žene, djeca, starci, čak i nerođena djeca u majčinoj utrobi. Načini ubijanja nadmašuju zdrav razum.

B 01 05 Huda jama

Borovčak je na temelju dokumentarnih fotografija vezanih uz križni put, masovna smaknuća, rezultate iskapanja i kasnije događaje vezane uz pronađene posmrtne ostatke na Macelju, uspio dočarati i rekonstruirati cijeli razvoj događaja sve do objašnjenja tehnologije masovnih ubijanja, izjava svjedoka i fotografija počinitelja Titove zločinačke zapovijedi. Neki iz publike hvatali su se zgroženi za glavu suočeni s neoborivim činjenicama i razmjerima zločina. Nije to lako slušati i gledati. Iako sam s cijelom problematikom iznesenoj u monografiji dobro upoznat, moram priznati na trenutke gutao sam knedle. Supruga mi je rekla, pa kome se mi ispričavamo za navodnu reviziju povijesti, oni se moraju ispričati hrvatskom narodu što su revidirali povijesnu istinu.

Iz gotovo jednosatnoga izlaganja nemoguće je izdvojiti najzanimljivije, ili najpotresnije detalje. Za me je najžalosnija činjenica što je sve to, nažalost, široj javnosti gotovo nepoznato. Ovdje stoga navodim samo neke detalje. Jama u kojoj su na Macelju pronađeni ostatci dvadeset i jednoga svećenika krije istinu da su ubijani na „humani“ način. Metkom u čelo. Već susjedna jama svjedoči o drugoj metodologiji. Žrtve su vezane žicom provučenom kroz dlanove. Tako su krvnici stvorili parove. Čemu? Prvoga iz para nad jamom umorili su udarcem sjekire u glavu. Tako umorena žrtva svojom je težinom u jamu povukla drugu žrtvu, još živu. Štedjeli su strjeljivo!

B 02 01 Huda jama

Mesić skočio u zaštitu masovnog ubojice

Pletenice hrvatskih žena pronađene u Hudoj jami (Slovenija) pripadaju hrvatskim ženama iz Posavine. Oni koji su preživjeli Hudu jamu križnim putem došli su do Macelja, a od Macelja dalje otišlo ih je 13.000 manje. Jedan detalj ostat će mi trajno u sjećanju. Lubanja, mumificirana, u zubima skriva vjenčani prsten. Žrtva je očito znala što ju čeka i na taj je način pokušala sačuvati svoj identitet. I doista po prstenu (i tabakeri) s ugraviranim danom vjenčanja jedna je hrvatska udovica poslije 28.000 dana, u dobi preko devedeset godina, saznala da joj je suprug skončao na Macelju. Nikad se nije udavala i nikad nije imala djece. Današnji demografski slom velikim dijelom posljedica je desetkovanja hrvatskoga naroda godine 1945. i kasnije.

B 03 024

Jedan od ubojica s Macelja za nagradu je dobio vilu u elitnom dijelu Zagreba. Kad se saznalo da je masovni ubojica, narod je prosvjedovao pred njegovim ulaznim vratima. U zaštitu ubojice skočio je nitko drugi negoli ondašnji predsjednik (slobodne?, demokratske?) države Stjepan Mesić. Ubojica je umro prirodnom smrću, kao uzoran građanin. I tu ću prestati s nabrajanjem detalja s preporukom čitateljima da svakako nabave ovu vrijednu monografiju i prenesu potomstvu činjenice koje ona donosi. Rat za istinu, očito je, u Hrvatskoj će još neko vrijeme trajati. U njemu će orijentir biti i maceljski „mučenici za vjeru i dom“.

Da je tomu tako svjedoče i neke fotografije iz monografije. Primjerice ona na kojoj pred oltarom u Macelju (5. lipnja 2005., pripreme za izgradnju grobnice i pokop ekshumiranih žrtava), stoje dva reda praznih stolaca namijenjenih službenim predstavnicima države. Nijedan, ali, nijedan jedini tadašnji državni dužnosnik nije se odazvao pozivu da nazoči komemoraciji žrtvama! Dosad nijedan predsjednik države, osim Kolinde Grabar-Kitarović koja je na Macelj došla bez pratnje medija – gotovo skrivečki, nije došao na Macelj, nijedan šef vlade, također. Je li Macelj hrvatski teritorij? Jesu li tamo hrvatske žrtve? Je li se tamo dogodio nekažnjeni zločin? Tko će se hrvatskom narodu ispričati za poratne zločine, za sustavnu reviziju istine i pretvaranje laži u istinu?

B 03 024

Današnje stanje: Titu ulica, Stepincu šipak

B 03 041 Arena 07 08 93

Na ukopu ekshumiranih žrtava (2005.) na Macelju kardinal Bozanić je rekao: „Ovdje, u Maceljskoj šumi, u vrijeme Titova režima izvršen je pokolj brojnih hrvatskih vojnika i civila, među kojima bijaše svećenika i bogoslova, a za čije žrtve do danas nitko nije odgovarao. Sve se to dogodilo u ime ideologije koja je unaprijed planirala krvavi obračun s neistomišljenicima i koja je stvarajući svoju viziju raja na zemlji ovima ovdje priredila pakao. I ne samo njima! Godine 1945. ideolozi komunizma u našoj su zemlji nametnuli sustav koji je nagoviještao svekoliki razvoj i napredak, a zapravo je duboko u svojoj biti prezirao čovjeka“.

I danas se malo toga od te ideologije u nas promijenilo, („dobro su i sad umreženi“ – kazao mi je jedan hrvatski branitelj neposredno uoči predstavljanja), zato i nije moguće civilizirano zatvoriti povjesnicu Drugoga svjetskoga rata i poraća. Tako su i predstavnici Udruge Macelj 1945. dolazeći u zaprešićku Gradsku vijećnicu morali proći Ulicom maršala Tita (!) da bi došli do dvorane na Trgu žrtava fašizma (!!).

B 04 02 tavan patologija

[ad id=”93788″]

Da stvar bude gora, upravo je u Ulici maršala Tita počelo mučeništvo blaženoga kardinala Alojzija Stepinca. Kamenovan je u Zaprešiću 4. studenoga 1946. u organizaciji OZNE i Komunističke partije. Stepinac za razliku od svojega krvnika nema ulicu u Zaprešiću, a nije da to nismo tražili (pa potom nadrapali). I tu je krug zatvoren. Valja nama, koliko koštalo da koštalo, izaći iz tog kruga. Pitanje odgovornosti za zločin u Macelju nitko se u Hrvatskoj još ne usudi postaviti.

B 04 039 Macelj 5.lipnja 2005. misa prije pokopa

Pisati o monografiji Macelj 1945. a ne spomenuti fra Dragu Brgleza nije moguće. Autor je više tekstova objavljenih u monografiji, ali i jedan od najzaslužnijih što danas na Macelju imamo crkvu Muke Isusove. Predstavljanje u Zaprešiću započelo je Lijepom našom. Završilo je s Bože čuvaj Hrvatsku. Na zapadnoj strani zajedničke grobnice na Macelju piše:

Kada mi trava pokrije grob,
majko, ne plači mi ti,
pamti da Hrvatska neće biti rob,
nit’ će je nestati.

Nenad Piskač/HKV

Fotografije s predstavljanja: Zdravko Čepo, član udruge Macelj 1945.
Dokumentarne fotografije: monografija Macelj 1945.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Dan otvorenih vrata na HVU ‘Dr. Franjo Tuđman’ u Zagrebu i Splitu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: HVU / M. Sever (Arhiva)

Dan otvorenih vrata Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” održava se u subotu u vojarni “Petar Zrinski” u Zagrebu te u splitskoj vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba” u Loru, priopćeno je iz Ministarstva obrane RH.

Posjetiteljima su prezentirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studijski programi za potrebe Oružanih snaga RH, navode iz MORH-a.

Također prezentirani su uvjeti i način upisa na studij Vojnog inženjerstva, Vojnog vođenja i upravljanja, Vojnog pomorstva i Aeronautika – smjer vojni pilot, kao i posebni kriteriji Ministarstva obrane RH za upis, kadetska prava i obveze te vojna obuka. Posjetiteljima je omogućen i obilazak Kampusa, kabineta i drugih objekat, razgovor s kadetima te razgledavanje brodova Hrvatske ratne mornarice.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Na Širokom Brijegu obilježena 74. obljetnica jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca

Objavljeno

na

Objavio

U povodu 74. obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 4. – 7. veljače održali su se »IX. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca«. Prva tri dana molitveni program započinjao je molitvom krunice, a nastavljao se slavljenjem sv. mise zadušnice za ubijene fratre i puk. Kroz ove dane sv. mise zadušnice predvodio je fra Ivan Landeka, ml., uz sumisništvo vicepostulatora fra Miljenka Stojića i fratara iz širokobriješkog samostana. Molitvom krunice, čitanjem i pjevanjem na sv. misama posebno su sudjelovali ministranti, članovi Franjevačke mladeži te članovi Franjevačkog svjetovnog reda i zborova koji djeluju u župi.

Kroz ova tri dana dodijeljene su i nagrade te prigodne plakete nagrađenima na »VIII. nagradnom natječaju« na temu pobijeni hercegovački franjevci. Zastupljeni su bili uzrasti djeca, mladež i odrasli.

Danas, na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7. veljače, koji je ujedno i dan sjećanja na sve hercegovačke franjevce ubijene u Drugom svjetskom ratu i poraću, molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila u samostansku crkvu prema grobu gdje su pokopana 24 ubijena fratra. Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je dr. fra Miljenko Šteko, provincijal hercegovačkih franjevaca, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Željka Majića, vicepostulatora fra Miljenka Stojića i 70-ak drugih hercegovačkih franjevaca.

Pjevanje na sv. misi predvodio je veliki župni zbor pod ravnanjem s. Mire Majić. Misno čitanje pročitao je fra Rade Dragićević, koji je pohađao glasovitu franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu. Molitvu vjernika čitali su gvardijani samostana.

Provincijal je u propovijedi istakao sljedeće. »Tu nepreglednu kolonu svjedoka, u Drugome svjetskom ratu i poraću, ovoga ozemlja uprisutniše – svojom krvlju natopljenim haljinama – i naša braća. Jedan fratar, pa dva, pa dvanaest, pa tri, pa sedam, i tako do broja 66 ubijenih. Mi poznajemo neka mjesta stradanja, o drugima još uvijek nagađamo. Poznati su nam neki iskazi, poznajemo i neke sudionike, ali nipošto sve. Kad god pokušamo prodrijeti do potpune istine, ustanovljujemo da nam netko ili nešto u čudnovatu križištu iznova izmiče. Šezdeset i šest braće, na čelu s provincijalom fra Leom, slične sudbine sa smrću pred očima, sudbine povezane i odvojene poznatim i nepoznatim vremenom i mjestom. A uvijek i svugdje na njihovim stratištima prisutnost zločina gotovo opipljiva.

U ovo predvečerje ovdje smo s osjećajima zahvalnosti za vjeru i žrtvu naše pobijene subraće, ali i za svu ostalu braću i sestre koji su kao krštenici svjedočili Kristov križ i tako svoje trpljenje ucijepili i u naše postojanje. Tragamo, preko Vicepostulature, za dokazima u istini i nosimo njihov spomen u realitetu događaja – daleko od svih mitologija. Kao vjernici sabrali smo se na slavljenje euharistije, koja je “vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve” i izvor iz kojega dolazi naša vjernička snaga. Došli smo kako bismo i ovaj put svome Gospodinu kazali u euharistijskoj molitvi: “Zahvaljujemo ti što si nas pozvao da stojimo pred tobom i tebi služimo!” – kao što ti služahu i braća naša ubijena. Služahu, nalik onome što izvješćuju Djela apostolska: “Svaki su dan postojano – kao po dogovoru – bili u hramu, i po kućama lomili kruh” (Dj 2, 46). A onda su u strašnom mučenju i rastanku uviđali da je nekima zbog njih i njihova služenja bila tijesna ova dolina suza… pa su ih na silu uklonili!«

Na kraju sv. mise zadušnice nazočnima je nekoliko riječi uputio generalni vikar hercegovačkih biskupija don Željko Majić koji je prenio pozdrave mjesnog biskupa Ratka Perića te se zahvalio Vicepostulaturi na svemu što čini. Još je dodao. »Zato danas izričemo zahvalnost dragom Bogu da su pobijeni fratri bili spremni darovati najviše što su imali, svoj život, njima zahvaljujemo na svjedočkom primjeru ljubavi prema Bogu, svojoj Crkvi, svome redu i svome narodu.«

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, zahvalio se svima koji su na bilo koji način pomogli tijekom ovih dana i tijekom čitave godine. Kratko je predstavio rad Vicepostulature kroz proteklu godinu te istaknuo sljedeće. »Nastavili smo tragati za posmrtnim ostatcima naše pobijene braće pa smo uspjeli pronaći još njih trojicu iz skupine od njih 9 koje su jugokomunisti odveli iz naše mlinice i hidrocentrale 8. veljače. Trenutno dovršavamo još određena provjeravanja i mislim da ćemo za koji tjedan o svemu iscrpno obavijestiti javnost.«

Riječi zahvale izrekao je i fra Tomislav Puljić, gvardijan širokobriješkog samostana, koji se također zahvalio svima koji su bili sudionici ovoga slavlja. »Mi danas obnavljamo uspomene na one koji su sveto živjeli i koji su usmrćeni kao mučenici, da sjećanja na njih budu što sadržajnija i snažnija te da donesu plodove ljudima na dobrobit, Bogu na slavu. Oni su naše svete i obvezujuće uspomene i naše moći koje nas osposobljavaju da uz Božju pomoć gradimo bolji svijet, nadvladavajući grijeh koji lako zavodi, grijeh nepoštivanja i zaborava.«

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg i Radio Marija u BiH. Katolički tjednik stradanju hercegovačkih franjevaca posvetio je temu najnovijeg broja. A i mnogi drugi mediji izvijestili su o svemu, na čemu im se posebno zahvalio vicepostulator fra Miljenko Stojić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari