Pratite nas

Kultura

Macelj -Titovo stratište – dokumentarni film

Objavljeno

na

Bolnu činjenicu koja je bila dugo skrivena među komunističkim zločinima o kojima se ni danas jasno ne govori, razotkriva novi dokumentarni film redateljice Nade Prkačin, u koprodukciji Laudata i Udruge Macelj 1945.

Prema utvrđenom broju od 1163 dosad ekshumirane žrtve Macelj je najveće stratište Titovih partizana i jugoslavenskog komunističkog režima u Republici Hrvatskoj. Procjenjuje se da je u Maceljskoj šumi stradalo oko 13.000 žrtava, a više od 130 jama još uvijek nije istraženo. Macelj je jedna od tragičnih dionica hrvatskog križnog puta koju se desetljećima zanemarivalo i nastojalo zataškati.

Povjesničari i članovi Udruge Macelj 1945. razotkrivaju strahote koje su se događale nakon smaknuća, a svjedoci se sjećaju užasnih poslijeratnih dana, iznose činjenice i opisuju događaje zbog kojih je Macelj jezovito mjesto u sjećanju.

Film nastoji pridonijeti tome da stratište Macelj bude poznatije u hrvatskoj javnosti i da se žrtvama iskaže pijetet.

Sudjeluju: predsjednici i članovi Udruge Macelj 1945., Stjepan Brajdić, dr. Stjepan Bačić, fra Drago Brglez, Damir Borovčak, dr. sc. Andrija Hebrang, Ivan Jaklin, Milan Pavić Vukina, fra Miljenko Stojić, Branko Cesarec-Maks, fra Lucijan Jagec, prof. Mate Rupić, Vice Vukojević
Snimatelji: Andrej Bunić, Ivan Lovrić, Josip Ninković
Montažer: Ivan Lovrić
Scenarij: Nada Prkačin, Damir Borovčak
Režija: Nada Prkačin
Producenti: Ksenija Abramović, dr. Stjepan Bačić
Proizvodnja: Laudato i Udruga Macelj 1945.
Godina proizvodnje: 2017.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Objavljeno

na

Objavio

TEŽAK ŽIVOT, PATNJA LJUTA

Nisu njima ruže cvale,
med i mliko nisu tekli…
šta god bi im njive dale,
Bogu hvala, tek bi rekli.

U Zagori kršnoj mojoj,
u vrimena ona stara!
zaliva je, rad se znojon…
al’ čovika rad je stvara!

Pismon dan bi okončali,
a ne kukanjem i plačon…
i opet sutra di su stali,
borba s’ kamenon i dračon.

Čak bi znalo se dogodit,
dok se radilo na polju,
da bi žena znala rodit…
i ne gubit zbog tog volju.

U traveši nakon toga!
kući svoje čedo nosi,
iduć puten hvali Boga!
i blagoslov za njeg’ prosi.

Težak život, patnja ljuta,
al’ su šale znali zbijat!
bolje znali, sto su puta,
nego mi se, oni smijat!

Šta su znali sve izdurat,
ni živina nije znala…
s’ čim se nosit i šta gurat,
zato Vama, predci hvala!

Ivan Pajdek / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Kad sklopim oči u tuđini polete mi misli Domovini

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Mateo Ivanković

KAD SKLOPIM OČI

Kad sklopim oči u tuđini
polete mi misli Domovini,
lakše, neg planinska vila,
brže, neg sokolova krila.

Ne postoje putevi ni staze,
preko najvećih planina gaze,
niz najduže plove rijeke,
ljube ih cvijetne livade meke!

Zaustavit ništa ih ne može
ni sva ta prirodna ljepota,
dok ne slete u selo malo,
na početak mog života .

Koliko radosti i smijeha,
koliko plača i dječijeg grijeha,
koliko majčine ljubavi samo
dočeka me kada sletih tamo.

Ne postoji ništa ljepše
nit na zemlji ima raja,
kao što je rodna gruda
svaki pedalj rodnog kraja!

Pa ja često sklopim oči
doma svoga kad se sjetim,
i mislima dadnem krila
kroz oblake kad poletim!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found