Pratite nas

Kolumne

Maestro pokažite im tko je Božji dar, a ne podvala udbine kuhinje

Objavljeno

na

Za pretpostaviti je da Tomislav Karamarko nakon izborne noći proživljava svoje najteže trenutke u svojoj osebujnoj političkoj karijeri, jer nakon što su ga već viđenim medijskim harangama pokušali od pobjednika svih izbora napraviti političkim mrtvacom sada mu se pokušava nametnuti aferu konzultantica i izglasati nepovjerenje.

[ad id=”93788″]

Osim ministra Kulture Zlatka Hasanbegovića koji je istaknuo kako se protiv Tomislava Karamarka vodi specijalni rat svi drugi drže se previše rezervirano i čekaju krajnji ishod, a preživi li Tomislav Karamarko ovaj napad na svoju obitelj u što sam uvjeren da hoće kao i svaki put do sada, jer nije od jučer u politici da ne zna što radi i da je pod budnim okom partije tada će se svi ponositi svojim predsjednikom. U suprotnom priklonili bi se novom vođi kako bi preživjeli kao i svaki put do sada.

U trenucima kada je Tomislav Karamarko potvrdio svoj novi mandat na čelu HDZ-a sa nešto više od 90.000 glasova, a uoči Izbornog Sabora na kojem se biraju zamjenik stranke, potpredsjednici, članovi predsjedništva i članovi Središnjeg odbora u SDP-u su se potrudili kako bi Izborni Sabor HDZ-a stavili u drugi plan i diskreditirali prvog potpredsjednika Vlade RH. Time bi onesposobili najjaču stranku hrvatskog naroda, jer bez stabilnog HDZ-a nema stabilne Hrvatske što pokazuje upravo pakao koji proizvodi SDP uz pomoć otvorenog medijskog prostora. Da partija čini udar na najjaču kariku Vlade RH pomno isplanirano svima nam je jasno, jer kao što vidimo nisu zatražili izglasavanje nepovjerenja Vladi RH što je do sada bila uobičajena praksa znajući da MOST neće piliti granu sam sebi na kojoj sjedi, već računaju na pojedince bliske partiji kako će dignuti ruku protiv Tomislava Karamarka i izglasati mu nepovjerenje što bi dovelo do novih podjela u HDZ-u.

Ako nam do sada nije bila jasna misija MOST-a uvjeren sam da je sada svakako postala. Nakon inzistiranja Bože Petrova na nestranačkom i stručnom predsjedniku Vlade RH tijekom dva mjeseca pregovora do trenutka konstituiranja Vlade RH Tomislav Karamarko je pokazao da mu je interes naroda ispred vlastita interesa i ustupio mjesto Tihomiru Oreškoviću na inicijativu MOST-a iako je pripadalo njemu. Božo Petrov otvoreno je po prvi puta spustio karte na stol i pokazao što se svo vrijeme skrivalo iza paravana ne razmišljajući ima li Tomislav Karamarko novog asa u rukavu. Veliki “Božo Reforma” zatražio je upravo od Tomislava Karamarka džentlmenski uzmak, a na što se on samo nasmijao ukoliko nije riječ o novom medijskom spinu. Prisjetimo se ne tako davnih forsiranja MOST-a da na čelu odbora za Unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost izglasaju Ranka Ostojića, rušenja kvoruma u Saboru napuštajući sabornicu, protivljenja i ignoriranja Milijana Brkića od strane predsjednika Vlade RH i MOST-a, imenovanje čelnog čovjeka službi upravo od njihove nametnute nestranačke i stručne osobe zanemarujući stručnost Tomislava Karamarka u pogledu nacionalne sigurnosti  da bi pozivanje Tomislava Karamarka na uzmak uz najavu da nema potporu MOST-a bila kap koja je prelila već odavno ispunjenu čašu vode.

Stoga, postavlja se pitanje zašto SDP nije zatražio opoziv ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića radi pljačke u zgradi MUP-a u Heinzelovoj ulici kada je nestalo dva kilograma zlata i 280 tisuća eura, a Božo Petrov zatražio džentlmenski uzmak osobe koju je upravo on postavio nakon što se dogodila pljačka u Službi koja se bori protiv organiziranog kriminala radi zakašnjele smjene policijskog vrha od strane Vlahe Orepića? Do kada će Božo Petrov zajedno s Vlahom Orepićem zatvarati oči ispred afera bivše Milanovićeve vlade, a jučer sam ih djelomično naveo u članku “Most se ponaša kao da vozi Stazićev bicikl dok SDP traži opoziv Tomislava Karamarka”? Hoće li nam napokon priznati da im je svima krajnji cilj marginalizirati Tomislava Karamarka kako bi sve ostalo isto kao i do sada, samo su neka od pitanja.

Vidimo da moralnim i poštenim pojedincima iz MOST-a potvrđenim kod javnog bilježnika više nije bitno što je Tomislav Karamarko sam prijavio slučaj Povjerenstvu o sukobu interesa, te što će mjerodavna tijela kazati o mogućem sukobu interesa obitelji Karamarko, već užurbano nude džentlmenske uzmake kao što su nam nudili reforme dok su im iza paravana pljačkaši iznosili zlato i novac iz Službe koja bi se trebala boriti protiv organiziranog kriminala, a u nedostatku vlastite sposobnosti i reforma trajno bi onesposobili Tomislava Karamarka u sinergiji sa partijom.

Dakle, nakon džentlmenskog uzmaka Bože Petrova na potezu je Tomislav Karamarko za kojeg sam uvjeren da će pronaći rješenje svojom mirnoćom, inteligencijom, vještinama i spoznajama koje posjeduje kao i svaki put do sada prilikom podmetanja i smjena koje su mu mediji pripremali u sinergiji sa partijom te da će nakon Izbornog Sabora HDZ-a spriječiti ovaj pakao, a MOST-u pokazati gdje mu je mjesto. Maestro pokažite im tko je Božji dar, a ne podvala udbine kuhinje pa i pod cijenu novih izbora ili odlaska u oporbu. Ponekad je bolje časno se povući nego li se prodati ili pristajati na ucjene koje su prevršile svaku mjeru. Kakvu god odluku donio Tomislav Karamarko pridobiti će simpatije kako članstva tako i simpatizera, jer narodu je dosta malo biti “good” pa potom “bad”, a u suštini nismo se pomakli sa mrtve točke ako zanemarimo imenovanja dok sa druge strane nedostaju karakteristike lidera.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HNS je jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam hrvatskoga naroda u BiH je Hrvatski narodni sabor. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS.

Hrvatski narodni sabor BiH postao je u posljednjih nekoliko godina jedna od glavnih brana potpunom poništavanju konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. HNS BiH je upravo i nastao kao odgovor na procese koji su vodili ka svođenju Hrvata na razinu nacionalne manjine u BiH, a njegov je rad obnovljen kao odgovor na formiranje notorne platformaške Vlade FBiH 2011. godine, piše Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Iako se o (ne)uspjesima rada ove institucije može raspravljati, činjenica je da od tad pa do danas HNS djeluje u kontinuitetu i da iz godine u godinu postaje sve jača i važnija institucija.

Koliko će pak HNS biti relevantan ovisi isključivo o hrvatskom narodu i hrvatskim političarima. Koliko ga ozbiljno budu shvaćali Hrvati, toliko ozbiljno će ga shvaćati i drugi.

HNS je zamišljen kao nadstranačka institucija koja okuplja sve one političke snage koje imaju izborni legitimitet hrvatskoga naroda. Dakle, sve one stranke za koje je glasovao hrvatski narod imaju svoje mjesto u HNS-u.

Stranke unutar HNS-a ne moraju se u svemu slagati, ali sam HNS kao instituciju moraju poštivati. Ako HNS izglasa neku odluku, a jedna od stranaka se s tom odlukom ne slaže, ona ju i dalje mora prihvatiti. Svatko tko se ne slaže s bilo kojom od odluka ima pravo na svoje „izdvojeno mišljenje“, ima pravo lobirati u javnosti da se neka odluka promijeni, ali ni u kojem slučaju nema pravo zbog svoga neslaganja rušiti cijelu instituciju.

Bh. Hrvati danas se na svaki način izbacuju iz institucija kako Bosne i Hercegovine tako i Federacije BiH. O Republici Srpskoj ne treba ni pričati. Stoga je HNS danas jedino mjesto gdje hrvatski narod u BiH može nesmetano artikulirati svoju političku volju. HNS nije samo produžena ruka HDZ-a BiH kako to maliciozno vole reći političari i analitičari iz Sarajeva. Ne! HNS BiH je danas na putu da postane pravi parlament bh. Hrvata a Glavno vijeće da postane prava hrvatska narodna vlada.

Međutim, da bi HNS uistinu i bio prava nadstranačka institucija koja okuplja sve hrvatske političke snage u BiH, stranke članice moraju se prema njemu odnositi s poštovanjem.

Nije ispravno napuštati HNS zato što smatrate da on još uvijek nije ono što bi trebao biti.

Gašenje proizvodnje u Aluminiju d.d. Mostar bio je izravan povod da nekoliko stranaka izađe iz HNS, a među njima i Hrvatska republikanska stranka Slavena Raguža. Pored HRS-a, HNS je napustilo i nekoliko pravaških opcija od kojih su neke bile izravni sudionici notorne Platforme koji su jedva čekali bilo kakav povod pa da krenu s razvaljivanjem HNS-a.

No, s HRS-om je priča potpuno drugačija. HRS nema nikakvih repova iz prošlosti. Riječ je o mladoj stranci s mladim liderom koji nema nikakvu aferu iza sebe. Kao takvi, Republikanci su bili kakva-takva oporba unutar samog HNS-a. A to je nešto što je prijeko potrebno hrvatskom narodu u BiH.

Danas su Hrvati silom prilika, preciznije zbog manjkavosti Izbornog zakona koji omogućuje pojavljivanje fenomena Komšić i projekata poput alijanse i platforme, natjeran na političko jedinstvo. Dok god postoji mogućnost da netko drugi Hrvatima nameće političke predstavnike ne može doći do pravog hrvatskog političkog pluralizma u BiH.

Jedini okvir unutar kojeg je moguće razvijati kakav-takav politički pluralizam je upravo HNS. Ako Republikanci žele biti oporba dominantnoj političkog stranci bh. Hrvata tj. HDZ-u BiH, onda to mogu raditi samo kroz HNS. U suprotnom, postat će nelojalna politička stranka koja zapravo, možda i nehotice, podriva političku poziciju naroda za čija se prava gorljivo bori.

Jedan od najvećih političkih protivnika HDZ-a BiH je HDZ 1990 Ilije Cvitanovića, koji je nebrojeno puta kritizirao i HDZ BiH i rad HNS-a. No, nije ga nikad napuštao jer je svjestan da bi to bio izravan udar na same temelje HNS-a.

Raguž je pak status HRS-a u HNS-u zamrznuo, tj. formalno ga nisu napustili. I to je dobro, jer to ostavlja mogućnost odmrzavanja statusa i povratak u okvir HNS-a.

HRS to treba napraviti što je prije moguće.

Samo zamrzavanje se dogodilo kao reakcija na gašenje proizvodnje u Aluminiju, no svega nekoliko tjedana kasnije postalo je potpuno jasno da izvan HNS-a HRS nikako ni ne može pomoći radnicima Aluminija. Svoj doprinos jedino mogu dati upravo kroz HNS.

Dok god imamo postojeći Izborni zakon, odnosno dok god ne bude zajamčeno da Hrvati sami sebi mogu izabrati političke predstavnike, postojat će potreba za egzistiranjem HNS-a.

A kakvi će biti dosezi te institucije ovisi samo o Hrvatima. Ako Hrvati, kako politika tako i narod, odluče da je to vrhovno mjesto donošenja političkih odluka koje se tiču Hrvata, onda će i HNS biti na pravom putu da postane pravi hrvatski parlament u BiH.

U budućnosti će važnost HNS-a samo rasti, jer se političko Sarajevo gotovo sigurno u dogledno vrijeme neće svojevoljno odreći luksuza da Hrvatima nameću kojekakve Komšiće i platforme.

HNS je već danas, a u budućnosti će to sve više dolaziti do izražaja, jedna od ključnih brana očuvanja konstitutivnosti hrvatskoga naroda u BiH. Odgovorni stranački lideri to moraju prepoznati i u skladu s tim se ponašati.

Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Tko kome vodi kampanju!?

Objavljeno

na

Objavio

Isječak: Nacional

U Hrvatskoj su u posljednje vrijeme sve popularnije “afere mailovi“. Prije nekoliko dana pompozno su u jednom hrvatskom tjedniku najavljeni mailovi koji sadržavaju korespodenciju između Predsjednice RH i njenog nekadašnjeg savjetnika. Riječ je navodno o 200-tinjak mailova koji su poslani s privatne adrese Predsjednice, s naglaskom odmah u startu da su s privatne adrese – kako njihovo puštanje u javnost ne bi zadiralo u sferu nacionalne sigurnosti.

Piše: Ante Rašić

Mailovi između Kolinde Grabar-Kitarović i Mate Radeljića u javni su prostor mogli pustiti jedino Kolinda Grabar-Kitarović i Mate Radeljić. Kolindi oni ne idu u korist i jeftini pokušaji njenog bivšeg savjetnika da ih prišije Predsjednici i nazove to napadom na sebe – teško da će javnost progutati.

Koji je onda razlog najave ovih mailova? Postaje jasno nakon dva dana medijskih istupa Mate Radeljića, što je potvrdio i izvor iz stožera Miroslava Škore.

Po našim informacijama iz izvora bliskog stožeru Miroslava Škore, Radeljić želi svakako tijekom idućih nekoliko mjeseci kampanje pustiti sporne mailove u javnost, a ovo što sada radi je priprema. Činjenica je da je samo on mogao pustiti informaciju kako postoje mailovi usput otkrivajući navodne sadržaje dvije do tri njihove prepiske, te nakon toga žustro napao Predsjednicu. Cilj mu je odmaknuti priču o mailovima od sebe i prebaciti lopticu u dvorište Pantovčaka kako bi mogao nakon nekog vremena pustiti navodne mailove, a onda se opravdati da otpočetka govori kako on s njima nema ništa.

Da je ovaj scenarij moguć govore i izvori bliski Predsjednici jer pokazuju modus operandi bivšeg savjetnika, koji je slično funkcionirao i u Uredu predsjednice.

Matu Radeljića javnost pamti i po tajnim snimkama USKOK-a u aferi utaje 27 milijuna kuna poreznog duga jednog poduzetnika. U istoj se aferi spominju i Biljana Borzan i Ivan Vrdoljak s kojima je, prema snimkama USKOK-a, Radeljić često razgovarao.

Prije toga Radeljić je radio za Glavaša, Sanadera, Kosor i Karamarka. Objavom „Afere mailovi“ jasno se svrstao u stožer predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Iz ovoga je vidljivo da Radeljić bez problema mijenja dres, ali navike ostaju iste. Stoga i ne čudi što se pojavila panika u Škorinom stožeru, kaže naš izvor koji od početka upozorava Miroslava Škoru da je Radeljić solo igrač i da do sada nije ni s jednim bivšim poslodavcem ostao u dobrim odnosima.

Polako toga postaje svjestan i Škoro, ali Radeljić je čini se, preduboko ušao u njegovu kampanju i drži konce, kako političke, tako i financijske.

Je li Škoro pokazao naivnost kada je izabrao Radeljića za lidera svoje kampanje ili je pristao i na „malo prljavog veša“ kako bi se dokopao Pantovčaka teško je razlučiti. No Škori se, kaže naš izvor, sve manje sviđa Radeljićev način rada, posebno ga je razljutila priča oko mailova jer je očekivao ozbiljniju i sadržajniju kampanju.

Političkog iskustva Škoro realno, unatoč kratkim izletima u politiku, baš i nema. Iskustvo koje mu nosi Mate Radeljić koji bivšim poslodavcima prijeti otkrivanjem privatnih mailova, izgleda da i njemu postaje jasno, nije pametno imati u svojoj blizini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari