Pratite nas

Kolumne

Maestro pokažite im tko je Božji dar, a ne podvala udbine kuhinje

Objavljeno

na

Za pretpostaviti je da Tomislav Karamarko nakon izborne noći proživljava svoje najteže trenutke u svojoj osebujnoj političkoj karijeri, jer nakon što su ga već viđenim medijskim harangama pokušali od pobjednika svih izbora napraviti političkim mrtvacom sada mu se pokušava nametnuti aferu konzultantica i izglasati nepovjerenje.

[ad id=”93788″]

Osim ministra Kulture Zlatka Hasanbegovića koji je istaknuo kako se protiv Tomislava Karamarka vodi specijalni rat svi drugi drže se previše rezervirano i čekaju krajnji ishod, a preživi li Tomislav Karamarko ovaj napad na svoju obitelj u što sam uvjeren da hoće kao i svaki put do sada, jer nije od jučer u politici da ne zna što radi i da je pod budnim okom partije tada će se svi ponositi svojim predsjednikom. U suprotnom priklonili bi se novom vođi kako bi preživjeli kao i svaki put do sada.

U trenucima kada je Tomislav Karamarko potvrdio svoj novi mandat na čelu HDZ-a sa nešto više od 90.000 glasova, a uoči Izbornog Sabora na kojem se biraju zamjenik stranke, potpredsjednici, članovi predsjedništva i članovi Središnjeg odbora u SDP-u su se potrudili kako bi Izborni Sabor HDZ-a stavili u drugi plan i diskreditirali prvog potpredsjednika Vlade RH. Time bi onesposobili najjaču stranku hrvatskog naroda, jer bez stabilnog HDZ-a nema stabilne Hrvatske što pokazuje upravo pakao koji proizvodi SDP uz pomoć otvorenog medijskog prostora. Da partija čini udar na najjaču kariku Vlade RH pomno isplanirano svima nam je jasno, jer kao što vidimo nisu zatražili izglasavanje nepovjerenja Vladi RH što je do sada bila uobičajena praksa znajući da MOST neće piliti granu sam sebi na kojoj sjedi, već računaju na pojedince bliske partiji kako će dignuti ruku protiv Tomislava Karamarka i izglasati mu nepovjerenje što bi dovelo do novih podjela u HDZ-u.

Ako nam do sada nije bila jasna misija MOST-a uvjeren sam da je sada svakako postala. Nakon inzistiranja Bože Petrova na nestranačkom i stručnom predsjedniku Vlade RH tijekom dva mjeseca pregovora do trenutka konstituiranja Vlade RH Tomislav Karamarko je pokazao da mu je interes naroda ispred vlastita interesa i ustupio mjesto Tihomiru Oreškoviću na inicijativu MOST-a iako je pripadalo njemu. Božo Petrov otvoreno je po prvi puta spustio karte na stol i pokazao što se svo vrijeme skrivalo iza paravana ne razmišljajući ima li Tomislav Karamarko novog asa u rukavu. Veliki “Božo Reforma” zatražio je upravo od Tomislava Karamarka džentlmenski uzmak, a na što se on samo nasmijao ukoliko nije riječ o novom medijskom spinu. Prisjetimo se ne tako davnih forsiranja MOST-a da na čelu odbora za Unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost izglasaju Ranka Ostojića, rušenja kvoruma u Saboru napuštajući sabornicu, protivljenja i ignoriranja Milijana Brkića od strane predsjednika Vlade RH i MOST-a, imenovanje čelnog čovjeka službi upravo od njihove nametnute nestranačke i stručne osobe zanemarujući stručnost Tomislava Karamarka u pogledu nacionalne sigurnosti  da bi pozivanje Tomislava Karamarka na uzmak uz najavu da nema potporu MOST-a bila kap koja je prelila već odavno ispunjenu čašu vode.

Stoga, postavlja se pitanje zašto SDP nije zatražio opoziv ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića radi pljačke u zgradi MUP-a u Heinzelovoj ulici kada je nestalo dva kilograma zlata i 280 tisuća eura, a Božo Petrov zatražio džentlmenski uzmak osobe koju je upravo on postavio nakon što se dogodila pljačka u Službi koja se bori protiv organiziranog kriminala radi zakašnjele smjene policijskog vrha od strane Vlahe Orepića? Do kada će Božo Petrov zajedno s Vlahom Orepićem zatvarati oči ispred afera bivše Milanovićeve vlade, a jučer sam ih djelomično naveo u članku “Most se ponaša kao da vozi Stazićev bicikl dok SDP traži opoziv Tomislava Karamarka”? Hoće li nam napokon priznati da im je svima krajnji cilj marginalizirati Tomislava Karamarka kako bi sve ostalo isto kao i do sada, samo su neka od pitanja.

Vidimo da moralnim i poštenim pojedincima iz MOST-a potvrđenim kod javnog bilježnika više nije bitno što je Tomislav Karamarko sam prijavio slučaj Povjerenstvu o sukobu interesa, te što će mjerodavna tijela kazati o mogućem sukobu interesa obitelji Karamarko, već užurbano nude džentlmenske uzmake kao što su nam nudili reforme dok su im iza paravana pljačkaši iznosili zlato i novac iz Službe koja bi se trebala boriti protiv organiziranog kriminala, a u nedostatku vlastite sposobnosti i reforma trajno bi onesposobili Tomislava Karamarka u sinergiji sa partijom.

Dakle, nakon džentlmenskog uzmaka Bože Petrova na potezu je Tomislav Karamarko za kojeg sam uvjeren da će pronaći rješenje svojom mirnoćom, inteligencijom, vještinama i spoznajama koje posjeduje kao i svaki put do sada prilikom podmetanja i smjena koje su mu mediji pripremali u sinergiji sa partijom te da će nakon Izbornog Sabora HDZ-a spriječiti ovaj pakao, a MOST-u pokazati gdje mu je mjesto. Maestro pokažite im tko je Božji dar, a ne podvala udbine kuhinje pa i pod cijenu novih izbora ili odlaska u oporbu. Ponekad je bolje časno se povući nego li se prodati ili pristajati na ucjene koje su prevršile svaku mjeru. Kakvu god odluku donio Tomislav Karamarko pridobiti će simpatije kako članstva tako i simpatizera, jer narodu je dosta malo biti “good” pa potom “bad”, a u suštini nismo se pomakli sa mrtve točke ako zanemarimo imenovanja dok sa druge strane nedostaju karakteristike lidera.

Sanjin Baković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Migranti između velike Njemačke, Velike Kladuše i male Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

foto: RTV USK

Dok je velika koalicija u Bundestagu usvajala paket zakona koji će na novi način regulirati pitanja deportacije migranata kojima je odbijen azil u Njemačkoj, kao i pitanja zapošljavanja migranata bez odobrenog azila, u Velikoj Kladuši su među migrantima sijevale šake, noževi, toljage i slična oruđa.

Nakon politike otvorenih vrata Angele Merkel, koja je cijelu Europu, a ne samo Njemačku, suočila s izazovom koji političke elite najprije nisu znale prepoznati, kasnije nisu željele priznati, a danas se nisu u stanju s njime nositi, Njemačka je ipak pribjegla racionalnom i razumnom zakonskom rješenju.

Olakšali su deportacije migranata kojima je odbijen azil. Novim zakonskim promjenama Njemačka je, s druge strane, olakšala pristup tržištu rada migrantima koji su u postupku dobivanja azila.

Onima koji nađu posao i znaju njemački jezik zapravo su širom otvorena vrata za ostanak. Time je Njemačka uistinu povukla “ručnu” u odnosu prema ilegalnim migrantima, ali i pružila šansu onima koji žele postati dio njemačkog tržišta rada.

Čak je i veliku Njemačku u sigurnosnom i političkom smislu značajno promijenio migrantski pohod, koji traje već četvrtu godinu. Ali velika Njemačka ipak ima snage učiniti zaokret, ne dopustiti da nekontrolirana migracija ozbiljnije ugrozi njezinu sigurnost, sustav socijalne skrbi i mirovinski sustav. No, što ćemo s Velikom Kladušom?

Velika Kladuša, očekivano, vrije nakon požara u prihvatilištu za migrante i njihovih učestalih međusobnih sukoba.

Lokalne su vlasti nemoćne.

Kantonalni ministar unutarnjih poslova Nermin Kljajić najavljuje uvođenje izvanrednog stanja i obranu granica svoga kantona nastavi li se dolazak migranata, a za pogoršanje stanja krivi sarajevsku vlast. Navodi da je samo u prvih pet mjeseci u Unsko-sanski kanton stiglo oko 13.000 migranata, a mjesta u improviziranim prihvatilištima ima samo za njih 3200.

Velika Kladuša je suviše mala da bi mogla nositi teret migrantskog tranzitnog centra, posljednje stanice prema željenim ciljevima u EU-u.

Preko Velike Kladuše, uz samu hrvatsku granicu, organiziranim švercerskim rutama migranti se upućuju preko Hrvatske, Slovenije, dalje na Zapad. I brojka od samo 13.000 u ovoj godini vjerojatno je jako podcijenjena.

Zaštita granica

Migranti su potpuno promijenili život u Velikoj Kladuši: stanovnici žive u strahu, izlaze iz kuća samo kad moraju i nikako noću, raste stopa kriminaliteta… Ono što je u početku izgledalo kao unosan biznis, pretvorilo se u nesigurnost i noćnu moru.

Ispričat će vam svjedoci događanja kako su i u Velikoj Kladuši isprva srdačno i veselo dočekali početak migrantske rute: iznajmljivali su im sobe, doduše skuplje nego da su u središtu Pariza, biznis je cvjetao, priča kako treba pomoći muslimanskoj braći u nevolji koju su na dalek put natjerale zapadne imperijalne politike nailazila je na razumijevanje… Ali nakon što su migranti pokorili dotadašnji način života u Velikoj Kladuši, srdačnosti je nestalo, a ostala su mnoga pitanja vezana uz narav ovih migracija koja ostaju neodgovorena i u velikoj Njemačkoj i u Velikoj Kladuši.

Prvo, o kojoj spontanosti i bijegu od životne ugroženosti govorimo kada na put kreću gotovo isključivo muslimani iz islamskih zemalja koje nisu u ratu, kad im taj put netko nekim novcem plaća, kada ih kriminalne mreže provode iz države u državu, kada točno znaju da je cilj stići u Njemačku i uključiti se u njezin sustav socijalne skrbi pa potom poraditi na spajanju obitelji? Je li to spontanost ili projekt? O kojoj humanosti govorimo ako ona vrijedi samo za migrante, a ne i za stanovnike Velike Kladuše?

O kojoj pravnoj državi (BiH) govorimo kada nije u stanju zaštititi svoje granice od migrantskih tura kojima na operativnoj razini upravljaju lokalne, kombinirajući ih sa švercom droge i sličnim aktivnostima, niti pružiti sigurnost stanovnicima Velike Kladuše? I što će biti s Velikom Kladušom i drugim malim mjestima u malim državama tranzita nakon što je velika Njemačka povukla ručnu za ilegalne migracije, nakon što izabere one koji joj trebaju?

E ovo posljednje je pitanje koje traži ozbiljan državni odgovor. Ne samo u Velikoj Kladuši, nego i u maloj Hrvatskoj, koja je u neposrednom susjedstvu, na Banovini, u Gorskom kotaru, u Lici. Jer, ono što veliku Njemačku tek malo razbudi, Veliku Kladušu ili malu Hrvatsku može potopiti. Ili ozbiljno destabilizirati.

Mala Hrvatska, koja se rugala slovenskoj, mađarskoj ili austrijskoj niskoj žilet-žica ogradi na granicama, sada podiže visoku ogradu sa šiljcima. Ali to, uz migrantski pritisak s bosanskohercegovačke strane granice – više nije odgovor.

Višnja Starešina/Slobodnadalmacija.hr

 

Šola: Ovo je smišljeni plan, invazija, pomno planirana i financirana od ‘filantropa’ Sorosa koji stoji iza svega toga

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Miklenić: Medijsko stvaranje ‘predsjedničkih kandidata’

Objavljeno

na

Objavio

Sve snažnije kao glavnu temu hrvatskoj javnosti mediji nameću predsjedničke izbore, a do njihova održavanja najmanje je još šest mjeseci ili čitavih pola godine! Čim je apsolvirana tema izbora za Europski parlament, kreatori javnoga mnijenja u Hrvatskoj okrenuli su se predsjedničkim izborima odnosno kandidatima za predsjedničke izbore, a u stvarnosti baš ni jedan jedini političar nije definitivno objavio da želi sudjelovati u nadmetanju na tim izborima. Očito je da mediji i njihovi skriveni usmjerivači i tu temu zlorabe da bi ljudima odvraćali pozornost od onoga što je sada bitno, što se sada događa. Istodobno, s obzirom na predsjedničke izbore, mediji odnosno njihovi usmjerivači postaju glavni kreatori političkih zbivanja, kao da u Hrvatskoj ne postoje državne i druge društvene institucije, kao da ne postoje političke stranke, pa medijski usmjerivači dižu, a često i ruše, »predsjedničke kandidate« koje su sami stvorili i nametnuli javnosti.

Budući da su mediji po svojoj naravi zapravo jedna od industrijskih grana koja kao i svaka druga ima zadaću ponuditi svojim klijentima robu koju će oni htjeti i tako proizvesti profit, aktualni politički protagonizam većine medije očita je zloporaba, neetičko instrumentaliziranje sredstava društvenoga priopćavanja za parcijalne političke svrhe. Takvo neprimjereno ponašanje medijskih usmjerivača, urednika i nekih novinara očit je znak neslobode, upravo ovisnosti, medija u Hrvatskoj, a medijski djelatnici i njihove cehovske udruge o tome šute.

Traže se ideološki poćudne osobe

Budući da su predsjednički izbori postali top-tema gotovo šest mjeseci prije raspisivanja tih izbora, moglo bi se zaključiti da je za medijske usmjerivače i medije uloga predsjednika države u Hrvatskoj doista iznimno važna. No, pogleda li se malo preciznije i pozornije stvarni odnos većine medija prema instituciji predsjednika države Hrvatske, posve je očito da medijima institucija predsjednika kao državna institucija, uostalom kao i druge državne institucije, uopće nije važna. Štoviše mnogim medijskim usmjerivačima i medijima uopće nije važna čak ni Republika Hrvatska kao samostalna država. Njima je važno samo to je li na položaju u instituciji predsjednika, kao i na drugim funkcijama u državnim institucijama, skrivenim moćnicima, koji su stvarni upravljači glavnih procesa u Hrvatskoj, poćudna, politički i ideološki bliska osoba.

Kad bi medijima bila važna institucija predsjednika kao takva, mnogo bi sadržajnije i bogatije prenosili često vrijedne govore i sadašnje Predsjednice, npr. one o hrvatskim demografskim problemima, objektivnije bi izvještavali o njezinim susretima kako na međunarodnoj, odnosno međudržavnoj političkoj sceni tako i o susretima na domaćem terenu. No to se ne događa u Hrvatskoj, i to čak ni na javnom mediju, a samo malo bolje informirani pamte da su prethodni predsjednici, posebno od 2000. godine, uživali posve drugačiji tretman, što medijima skida masku neovisnosti i vjerodostojnosti.

Pozicija predsjednika

Prema ustavnim odredbama nositelj dužnosti predsjednika države u Hrvatskoj nema velikih ovlasti, što je paradoks s obzirom na to da se na tu funkciju dolazi s većim izbornim legitimitetom negoli na ikoju drugu državnu funkciju u Hrvatskoj. Po sadašnjim ovlastima najjača poluga upravljanja nositelja dužnosti predsjednika Republike Hrvatske je riječ, govor, javno obraćanje, uvjeravanje, apeliranje na svijest i savjest, a medijski moćnici ne daju za to dovoljno prostora u medijima.

Istodobno dok se govori nositeljice predsjedničke državne institucije u medijima često marginaliziraju, izruguju, a ona kao osoba potiskuje u svijet estrade, mediji »stvaraju« svoje nove predsjedničke kandidate i nameću ih ljevici i desnici, grubo manipulirajući svojim gledateljima, slušateljima i čitateljima. Nitko nema pravo nikomu ograničavati pravo na kandidaturu za predsjednika države ako ispunjava standardne uvjete, no vrlo je problematično kad se nekoga medijski pretvori u predsjedničkoga kandidata a da on to sam nije odlučio postati. Naime, činjenica je da se do sada ni jedna jedina osoba nije javno očitovala da se definitivno kandidira na budućim predsjedničkim izborima, a mediji »zabavljaju« javnost anketama koje su sami naručili i u kojima su istaknuli imena konkretnih osoba kao predsjedničkih kandidata, kao da su te osobe već donijele odluku da se stvarno kandidiraju.

Takvim postupanjem kreatori tih medijskih anketa najgrublje manipuliraju imenima osoba koje navode kao predsjedničke kandidate, a još više onima koje anketiraju jer traže da se izjasne što će sa zecom na ražnju dok je zec još u šumi. Nedopustivo manipuliraju općom javnošću koju na taj način zapravo parcijalno interesno politički indoktriniraju, ne mareći pritom nimalo za opće dobro. U hrvatskoj stvarnosti ima jako puno vrlo aktualnih tema koje bi trebalo otvoriti i razrađivati da bi hrvatsko društvo ozdravljalo, da bi osobna sloboda mišljenja i uvjerenja postala stvarnost za svakoga hrvatskoga građanina, a da zbog toga ne bude ni u čemu nepravedno zakinut, da bi državne institucije počele stvarno služiti realnim potrebama svih ljudi u Hrvatskoj…

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari