Pratite nas

Kronika

Maglaj – općina u kojoj su Bošnjaci napravili etničko čišćenje

Objavljeno

na

15. rujna 1993. Maglaj – vojnici Armije BiH i mudžahedini izmasakrirali obitelj Zekić

Muslimanska vojska Armija BiH, u kojoj su bili i mudžahedini, u selu Čusto Brdo kod Maglaja izmasakrirala je tri člana obitelji Zekić, oca, majku i njihovu malodobnu djevojčicu.

Napad Armije BiH na Hrvate u općini Maglaj naredio je osobno Ejup Ganić i vodstvo Bošnjaka.

U općini Maglaj Armija BiH je napravila etničko čišćenje Hrvata (i Srba), pa od prijeratnih 45% Bošnjaka danas u Maglaju živi čak 85% Bošnjaka, te je Maglaj etnički čisto mjesto, piše narod.hr

U Maglaju se nalazi poznato svetište Svetog Leopolda Mandića.

HVO i Armija BiH zajednički su se borili protiv srpskog agresora 1992. i dijelu 1993. godine. Sve do srpnja mjeseca 1993. godine nije bilo većih oružanih okršaja između dvije vojske. Nekoliko dana prije otvorenog sukoba u Maglaj, čije je većinsko stanovništvo bilo bošnjačko, u UNPROFOR-ovu transporteru došao je u Maglaj bošnjački lider Ejup Ganić i dao nalog političkim i vojnim vođama bošnjačkog naroda da Armija BiH napadne HVO i hrvatsko pučanstvo Maglaja.

Sukob je počeo prvih dana srpnja 1993. godine.

U tom sukobu odmah je sravnjeno 35 hrvatskih kuća u selu Liješnica, a samo jednu prije sravnili su srpski agresori.

Koliko su Hrvati nespremno dočekali agresiju Bošnjaka pokazuju dva slučaja iz lipnja 1993. godine, kada je rat bjesnio na sve strane. Na području Maglaja pripadnici HVO-a nisu znali za izbijanje sukoba, pa su Bošnjaci 24. lipnja 1993. godine zarobili i razoružali jedan vod (27 pripadnika) iz sastava 3. bojne HVO-a, koji su taj dan obnašali redovite vojničke dužnosti na crti obrane prema Srbima.

Nakon toga bilo je još napada Armije BIH na HVO i Hrvate općine Maglaj.

Između ostalog, najgori zločin dogodio se u selu Čusto Brdo. Vojnici Armije BiH su, među kojima je bilo i mudžahedina iz Tešnja, 15. rujna 1993. godine izmasakrirali tri člana hrvatske obitelji Zekić: oca, majku i djevojčicu.

I hrvatsko selo Novakovići bilo je izloženo žestokim napadima vojnih postrojbi Armije BiH. U prvom napadu na to selo, udaljeno pet kilometara od Maglaja prema Zavidovićima na lijevoj obali rijeke Bosne, nastanjeno hrvatskim stanovništvom, izmasakrirana su tri zarobljena vojnika HVO-a i jedan civil.

Za vrijeme sukoba između Armije BiH i HVO-a poginula su 24 Hrvata, a čak 4.200 Hrvata je protjerano iz maglajske općine.

Maglaj – općina u kojoj su Bošnjaci napravili etničko čišćenje

Na rijeci Bosni, 16 km južno od Doboja prema Zavidovićima, smjestio se grad Maglaj s oko 5500 stanovnika. U njemu je i središte maglajske općine, a sam grad se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1503. godine. Katolička župna crkva posvećena je hrvatskom svecu Leopoldu Bogdanu Mandiću.

Rat u Bosni i Hercegovini bino je izmijenio demografsku strukturu općine i grada Maglaja u korist Muslimana-Bošnjaka, a na štetu Hrvata i Srba, koji su protjerani u velikom broju iz svojih domova. Prema popisu stanovništva, maglajska općina brojila je 1991. godine 43.338 stanovnika, od toga Muslimana-Bošnjaka 19.569 ili 45,1 posto, Srba 13.312 ili 30,68 posto, Hrvata 8.365 ili 19,27 posto, a ostalih 2.142 ili 4,93 posto. Udio Hrvata u ukupnom broju stanovništva od popisa 1971. godine uglavnom je stabilan, dok je zapažen pad udjela srpskog i povećanje udjela muslimansko-bošnjačkog naroda.

Svetište Svetog Leopolda Mandića u Maglaju – srce katolika južno od Doboja

Svetište Svetog Leopolda Mandića u Maglaju srce je katolika južno od Doboja iz područja Maglaja, Žepča, Zavidovića, kao i cijele Usore.

Svetište je otvoreno 1979. godine, a posvetu su obavili sarajevski nadbiskup dr. Marko Jozinović, hvarski biskup Celestin Bezmalinović i otac Pietro Bernardi, generalni postulator za proglašenje Leopolda Bogdana Mandića blaženim i svetim.

U crkvi se nalazi reljef koji prikazuje sv. Leopolda Bogdana s likovima četiriju anđela čuvara svetišta, kao i reljef na glavnom oltaru te reljef posljednje večere. Krstionica svetišta izgrađena je od bračkog mramora, a predstavlja kopiju krstionice hrvatskoga kneza Višeslava.

Srce svetišta nedvojbeno je oltar s likovima sv. Leopolda i bl. Katarine. Posebnu vrijednost svetištu daje moćnik, smješten unutar velikoga crvenog mramornog bloka, uvezenog iz Argentine.

U moćniku se nalazi najveća relikvija sv. Leopolda u našoj zemlji – dio njegove svete desnice. Vrlo je značajna i ispovjedaonica, koja je u svim pojedinostima vjerna kopija sobice ispovjedaonice u samostanu Svetog Križa u Padovi, gdje je sv. Leopold proveo četrdeset godina ispovijedajući.

U svetištu djeluju časne sestre Služavke Malog Isusa, koje su u župu Maglaj došle 1982. i sagradile uz svetište svoju samostansku kuću.

Na veliku žalost, srpske snage u posljednjem su ratu svetište teško oštetile granatama, da bi ga poslije zaposjele muslimanske snage. Naime, na svetištu su oštećeni zidovi, posebno staklene stijene, a isto tako i krov. Ruka sv. Leoplda na vrijeme je odnesena iz Maglaja te je najveći dio vremena čuvana u župi sv. Ane u Radunicama. Sada se ponovno nalazi u Svetištu.

Župna kuća je vraćena zauzimanjem nadbiskupa i župnika kod mjesnih vlasti pa se župnik 16. travnja 1999. vratio u sjedištu župe.

 

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kronika

Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.

Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.

U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.

U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.

Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.

Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.

Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.

Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.

Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.

Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!

A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…

Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!

A tko je kriv za to?

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

U Somboru vandali devastirali katoličke grobove

Objavljeno

na

Objavio

Mještani su u ponedjeljak pronašli niz prevrnutih nadgrobnih spomenika i razbijenih grobnih mjesta te su nezadovoljstvo izrazili u Facebook objavama:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari