Pratite nas

Kronika

Maglaj – općina u kojoj su Bošnjaci napravili etničko čišćenje

Objavljeno

na

15. rujna 1993. Maglaj – vojnici Armije BiH i mudžahedini izmasakrirali obitelj Zekić

Muslimanska vojska Armija BiH, u kojoj su bili i mudžahedini, u selu Čusto Brdo kod Maglaja izmasakrirala je tri člana obitelji Zekić, oca, majku i njihovu malodobnu djevojčicu.

Napad Armije BiH na Hrvate u općini Maglaj naredio je osobno Ejup Ganić i vodstvo Bošnjaka.

U općini Maglaj Armija BiH je napravila etničko čišćenje Hrvata (i Srba), pa od prijeratnih 45% Bošnjaka danas u Maglaju živi čak 85% Bošnjaka, te je Maglaj etnički čisto mjesto, piše narod.hr

U Maglaju se nalazi poznato svetište Svetog Leopolda Mandića.

HVO i Armija BiH zajednički su se borili protiv srpskog agresora 1992. i dijelu 1993. godine. Sve do srpnja mjeseca 1993. godine nije bilo većih oružanih okršaja između dvije vojske. Nekoliko dana prije otvorenog sukoba u Maglaj, čije je većinsko stanovništvo bilo bošnjačko, u UNPROFOR-ovu transporteru došao je u Maglaj bošnjački lider Ejup Ganić i dao nalog političkim i vojnim vođama bošnjačkog naroda da Armija BiH napadne HVO i hrvatsko pučanstvo Maglaja.

Sukob je počeo prvih dana srpnja 1993. godine.

U tom sukobu odmah je sravnjeno 35 hrvatskih kuća u selu Liješnica, a samo jednu prije sravnili su srpski agresori.

Koliko su Hrvati nespremno dočekali agresiju Bošnjaka pokazuju dva slučaja iz lipnja 1993. godine, kada je rat bjesnio na sve strane. Na području Maglaja pripadnici HVO-a nisu znali za izbijanje sukoba, pa su Bošnjaci 24. lipnja 1993. godine zarobili i razoružali jedan vod (27 pripadnika) iz sastava 3. bojne HVO-a, koji su taj dan obnašali redovite vojničke dužnosti na crti obrane prema Srbima.

Nakon toga bilo je još napada Armije BIH na HVO i Hrvate općine Maglaj.

Između ostalog, najgori zločin dogodio se u selu Čusto Brdo. Vojnici Armije BiH su, među kojima je bilo i mudžahedina iz Tešnja, 15. rujna 1993. godine izmasakrirali tri člana hrvatske obitelji Zekić: oca, majku i djevojčicu.

I hrvatsko selo Novakovići bilo je izloženo žestokim napadima vojnih postrojbi Armije BiH. U prvom napadu na to selo, udaljeno pet kilometara od Maglaja prema Zavidovićima na lijevoj obali rijeke Bosne, nastanjeno hrvatskim stanovništvom, izmasakrirana su tri zarobljena vojnika HVO-a i jedan civil.

Za vrijeme sukoba između Armije BiH i HVO-a poginula su 24 Hrvata, a čak 4.200 Hrvata je protjerano iz maglajske općine.

Maglaj – općina u kojoj su Bošnjaci napravili etničko čišćenje

Na rijeci Bosni, 16 km južno od Doboja prema Zavidovićima, smjestio se grad Maglaj s oko 5500 stanovnika. U njemu je i središte maglajske općine, a sam grad se spominje prvi put u pisanim dokumentima 1503. godine. Katolička župna crkva posvećena je hrvatskom svecu Leopoldu Bogdanu Mandiću.

Rat u Bosni i Hercegovini bino je izmijenio demografsku strukturu općine i grada Maglaja u korist Muslimana-Bošnjaka, a na štetu Hrvata i Srba, koji su protjerani u velikom broju iz svojih domova. Prema popisu stanovništva, maglajska općina brojila je 1991. godine 43.338 stanovnika, od toga Muslimana-Bošnjaka 19.569 ili 45,1 posto, Srba 13.312 ili 30,68 posto, Hrvata 8.365 ili 19,27 posto, a ostalih 2.142 ili 4,93 posto. Udio Hrvata u ukupnom broju stanovništva od popisa 1971. godine uglavnom je stabilan, dok je zapažen pad udjela srpskog i povećanje udjela muslimansko-bošnjačkog naroda.

Svetište Svetog Leopolda Mandića u Maglaju – srce katolika južno od Doboja

Svetište Svetog Leopolda Mandića u Maglaju srce je katolika južno od Doboja iz područja Maglaja, Žepča, Zavidovića, kao i cijele Usore.

Svetište je otvoreno 1979. godine, a posvetu su obavili sarajevski nadbiskup dr. Marko Jozinović, hvarski biskup Celestin Bezmalinović i otac Pietro Bernardi, generalni postulator za proglašenje Leopolda Bogdana Mandića blaženim i svetim.

U crkvi se nalazi reljef koji prikazuje sv. Leopolda Bogdana s likovima četiriju anđela čuvara svetišta, kao i reljef na glavnom oltaru te reljef posljednje večere. Krstionica svetišta izgrađena je od bračkog mramora, a predstavlja kopiju krstionice hrvatskoga kneza Višeslava.

Srce svetišta nedvojbeno je oltar s likovima sv. Leopolda i bl. Katarine. Posebnu vrijednost svetištu daje moćnik, smješten unutar velikoga crvenog mramornog bloka, uvezenog iz Argentine.

U moćniku se nalazi najveća relikvija sv. Leopolda u našoj zemlji – dio njegove svete desnice. Vrlo je značajna i ispovjedaonica, koja je u svim pojedinostima vjerna kopija sobice ispovjedaonice u samostanu Svetog Križa u Padovi, gdje je sv. Leopold proveo četrdeset godina ispovijedajući.

U svetištu djeluju časne sestre Služavke Malog Isusa, koje su u župu Maglaj došle 1982. i sagradile uz svetište svoju samostansku kuću.

Na veliku žalost, srpske snage u posljednjem su ratu svetište teško oštetile granatama, da bi ga poslije zaposjele muslimanske snage. Naime, na svetištu su oštećeni zidovi, posebno staklene stijene, a isto tako i krov. Ruka sv. Leoplda na vrijeme je odnesena iz Maglaja te je najveći dio vremena čuvana u župi sv. Ane u Radunicama. Sada se ponovno nalazi u Svetištu.

Župna kuća je vraćena zauzimanjem nadbiskupa i župnika kod mjesnih vlasti pa se župnik 16. travnja 1999. vratio u sjedištu župe.

 

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Fojnički Hrvati: Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu.

Objavljeno

na

Objavio

Fojnički Hrvati obilježili su jučer, 13. studenog, još jednu tužnu 25. godišnjicu okrutnog ubojstva fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića, gvardijana i vikara Franjevačkog samostana Duha svetoga u Fojnici. Na pragu samostana ratne 1993. bez ikakva povoda ubio ih je Miralem Čengić, pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog, piše Večernji list BiH.

S Čengićem su bila još trojica pripadnika navedene postrojbe Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić. Tadašnji Vrhovni sud u Sarajevu ubojicu fojničkih fratara Miralema Čengića osudio je na 11 godina zatvora, a trojici njegovih pomagača izrekao kaznu od po šest mjeseci. Čengić je odležao tek dio kazne jer su ga više puta pomilovali bošnjački politički čelnici te je odavno na slobodi.

Najbliže otkrivanju nalogodavaca bilo se prije osam godina kada je u samostan Duha Svetoga došao bivši zapovjednik 302. motorizirane brigade Armije BiH Hasib Mušinbegović. On se tada ispričao franjevcima za zločin, ali je isto tako u razgovoru za naš list rekao kako su četvorica pripadnika njegove postrojbe toga dana, 13. studenog 1993., bili izuzeti iz njegova zapovjedništva. Krenula je obnova postupka koja do današnjeg dana nije dala nikakvih rezultata. Tko je naredio zločin, ni danas se ne zna. Ipak, vjere za ostanak u Fojnici ne nedostaje. – Jesmo ranjeni, ali ne damo se, rane će zacijeliti, a mi ostajemo tu. Stoji samostan i stoji Bosna – poručio je gvardijan fojničkog samostana fra Miro Relota na misi u povodu 25 godina od ubojstva dvojice franjevaca.

Misu je u prepunoj crkvi, uz članove obitelji ubijenih svećenika, predvodio fra Žarko Relota iz Hrvatske uz koncelebraciju 20-ak svećenika iz Lepeničke regije. Relota je kazao da mu je povjeren iznimno težak zadatak, da su osjećaji jaki te da je ovo prilika za vaganje svake izgovorene riječi.

– Žrtva poginulih fratara zadužila je sve one koji žive u ovim krajevima jer će nastaviti odzvanjati kao i poruka koju su svojim životima posvjedočili ubijeni fratri, a to je poruka da nam je ovdje mjesto i kad je najteže ne želimo otići – istaknuo je fra Žarko.

Osvrnuo se i na posljednji istup pokojnog gvardijana u medijima kada je rekao da je kao fratar dobrodošao bilo gdje u svijetu, ali da se, ipak, u Bosni, najbolje osjeća.

Zločini tkz. Armije BiH: 25. godišnjica strijeljanja fojničkih fratara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

Prva privatna tužba protiv Srbije zbog mučenja u logorima

Objavljeno

na

Objavio

Nakon lavine kritika, nezadovoljni radom institucija Vukovarci su sami krenuli po pravdu. Zbog premlaćivanja i logorskih mučenja podnesena je prva privatna tužba protiv Republike Srbije. Podnio ju je bivši zatočenik logora, Vukovarac Dragutin Guzovski. Angažirao je odvjetnika u Srbiji i podnio tužbu njihovom sudu, javlja dnevnik.hr.

Prošlo je 26 godina od izlaska Dragutina Guzovskog iz logora, u njemu je bio 6 i pol mjeseci. U srpnju ove godine podnio je tužbu sudu pravde u Beogradu. „Zbog nezakonitog lišavanja slobode, deportacije i odvođenja u koncentracijski logor, nehumanog i neljudskog ponašanja. I na kraju nepoštivanja ženevske konvencije“ kaže Guzovski.

Još prije desetak godina skupina logoraša pokušala je podnijeti zajedničku tužbu, no ona nikada nije predana pravosudnim institucijama u Srbiji. Predsjednik HDLSKL Danijel Rehak rekao je da svaki put dobiju odbijenicu.

Kroz srpske koncentracijske logore prošlo je više od 30 tisuća ljudi, a u logorima ih je ubijeno 300. Jedan od njih je bio gospodin Guzovski. “Deset tisuća Vukovaraca dotjerano je na Velepromet, u ta tri dana je ubijeno 724 čovjeka za koje nitko nikad nije odgovarao, niti je itko optužen“ kaže Guzovski.

Preživjeli logoraši i danas žive s posljedicama, kao i on sam. “Tri puta sam ranjen u Vukovaru. Prostrijel obje potkoljenice i geler od granate u 5 pršljenu“ objašnjava Guzovski.

Dragutin je 126 dana proveo u samici. Za sve pretrpljene zločine traži odštetu.

No Vukovarci se boje da mnogi neće doživjeti odštetu. “Svakom čovjeku je bitan pakao kojeg je preživio i kako i na koji način da se to riješi“ kaže Rehak koji surađuje s Guzovskim. “Ja i gospodin Rehak smo do sada obišli sve ministre pravosuđa, svi su nam tapkali po ramenima i rekli da će biti sve u redu“ izjavljuje Guzovski.

Ministarstvu pravosuđa poslali smo upit hoće li i na koji način sudjelovati u pomaganju u procesima, no odgovor još nismo dobili. Za više od 300 Hrvata Srbija je zabranila i slobodu kretanja. Dragutin je također na popisu. “Sljedeći korak koji ćemo poduzeti neovisno o tužbi da se pritisne Srbiju da briše i povuče taj spisak“ kaže Guzovski.

Vukovarci su optimistični i nadaju se da neće proći još 27 godina kako bi dobili svoja prava, ističu za dnevnik.hr.

“Pozivam logoraše da mi se obrate kao predsjedniku županijske podružnice HDLSKL-a i pomoći ću im da tužba bude dobro napravljena i uđe u pravnu proceduru. Mogu me zvati na broj telefona 098/207-405″, poručio je Guzovski u razgovoru za Glas Slavonije.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari