Pratite nas

Analiza

MAHNITI POVJESNIČAR MARKOVINA, KONTRAETIČAR I KONTRAMORALIZATOR S JEDNOM VIJUGOM U GLAVI VIŠE, KOJA GA SPRJEČAVA DA KUKURIČE PO DVORIŠTU

Objavljeno

na

Mahnitije glasilo od endemske hrvatske kategorije “Nacional” jest ono koje se na webu i u tiskanom izdanju pojavljuje pod imenom Telegram.

[ad id=”68099″]

Prvoga proizvode novinarski survivori iz Nacionala pokojnoga Pukanića, dijelom negdašnji suradnici Globusa, a drugoga slični survivori nakon Pavićeva EPH-a (Globus, Jutarnji), dijelom negdašnji suradnici Nacionala. U prvomu su za mahnitost uglavnom zaslužni urednici i novinari, a u drugomu pak urednici i komentatori, jer je među njima novinara, u čistom smislu te riječi, malo, svakako manje nego u prvom slučaju, makar ih ni tamo nema bogzna koliko. Što je uostalom i logično: kud bi ovaj “ludi svit otiša” kad bi hrvatsko novinarstvo bilo reportažno, intervjuističko, istraživačko, uopće žurnalističko, kako mu samo ime kaže, kad se sve može daleko jednostavnije, nadasve učinkovitije: lijepo sjediš, zujiš Međumrežjem poput kakva IT-golluma, i već za pola sata, za sat, capcarap, imaš gotovu kritičku kolumnu, danas ide dalje, u bolje sutra.

No, najmahnitiji u cijeloj toj priči jest tezgaroš koji se – otkako je šutnut sa splitskoga Filozofskog fakulteta – rasprostro diljem mahnitog projugoslavenskoga ultraljevičarskog cyberspacea, od Autografa.hr, preko Lupiga.com, srpskih Novossti/Новоcсти, STava.cenzure.hr, Novog plamena.org, sve do komšijskoga Tačno.net, a naravno, po ustaljenom receptu, prenose ga redovito i beogradske E-novine.com, banjolučka 6yka.com, itd., te je uza sve to izvanrednim ukazom pomazan u direktora Arhiva Srba u Hrvatskoj i člana bosanskohercegovačkog PEN-a. Njegovo ime je Markovina, Dragan Markovina, dr.sc., povjesničar, i kolumnist Alborghettijeva-Plešeova-Butkovićeva-Pavićeva Telegrama.

teror naroduKažu, Markovina je jedan od najčitanijih hrvatski novinskih autora, što je najvjerojatnije točno: postferalovska komunikacijska mreža bombaša-samoubojica bolje je uvezana i razrađenija je od primitivne Al’Qaedine komunikološke dosjetke razmjene poruka ostavljenih u emailovskom trashu ili u rubrici nedovršenih i neodaslanih konceptualnih tekstova, a i ne plaća se loše, kad se zbroji zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača.

Ovaj put, s nadnevkom od 6. listopada, povjesničar Markovina – koji univerzalni Big Bang smješta negdje u tripartitni 22. lipnja – 4. srpnja – 27. srpnja 1941. – objavio je u Telegramovoj specijalnoj rubrici Politika & Kriminal kolumnu pod naslovom “Slučaj Frane Tente: Kako je tekst doveo do slavljenja zločina u Splitu”.

– Ako je netko do sada imao nekakvih dvojbi u vezi s tim na koji način uređivačka politika Slobodne Dalmacije MIJENJA STANJE DRUŠTVENE SVIJESTI u Splitu, i to NA GORE, ono što se događalo posljednjih dana trebalo ga je riješiti bilo kakvih dvojbi tog tipa. Naime, unatoč tome što taj NEKOĆ OZBILJNI, a još uvijek vodeći gradski medij već dulje vrijeme aktivno pomaže KONZERVATIVNU REVOLUCIJU NA TRAGU POLITIKE HDZ-a i uporno kao jedan od ključnih elemenata uređivačke politike ističe potrebu za provođenjem LUSTRACIJE i OBRAČUNA S TOTALITARNIM NASLIJEĐEM, sada je napravio i korak dalje. Učinio je to putem teksta Damira Šarca o Frani Tenti, koji je smješten na duplericu i naslovnicu subotnjeg priloga Spektar, iz čega se mogla jasno iščitati sugestija uredništva o nezaobilaznoj važnosti teme.

Prije nego se upustimo u detaljnu analizu poruka koje je taj tekst poslao, vrijedi zabilježiti da je od njegove objave, 19. rujna, do iscrtavanja velikog murala s likom spomenutog Frane Tente na jednoj od ključnih gradskih prometnica, prošlo točno sedam dana” – objašnjava Markovina na samomu početku teksta što je glavni cilj ovoga njegova napisa: turbomodernim se socreal-marksističkim kategorijalnim aparatom (“promjene društvene svijesti”, čitaj dijalektika, zatim dihotomija “revolucija – konzervativna revolucija”, čitaj kontrarevolucija) obračunati s naznakama prijeteće HDZ-ovske agresije na Split i Slobodnu Dalmaciju što se iza brda valja težeći (nekoj novoj, dakako, suvišnoj i, zna on to unaprijed, štetnoj) lustraciji i (također, zlogukom, što on ne tvrdi izrijekom, nego se to samo podrazumijeva) obračunu s totalitarnim naslijeđem.

http://www.telegram.hr/politika-kriminal/slucaj-frane-tente-kako-je-jedan-tekst-doveo-do-slavljenja-zlocina-u-splitu/

U istom tonu, Markovina će i poentirati na kraju svoje kolumne: – Logika kojom se pobornici glorifikacije Frane Tente očito vode je ta da je svatko tko je u socijalističkom režimu bio politički zatvorenik zaslužuje počast i dugo sjećanje. O besmislenosti takvih teza, koja je najuočljivija na ovom primjeru, ne bi vrijedilo trošiti previše riječi da one značajno ne utječu na STANJE SVIJESTI u gradu, s obzirom na ULOGU ovog medija. Drugim riječima, nastave li ovim tempom, MEDIJSKIM TRUDBENICIMA iz Slobodne i populaciji koju ONI ODGAJAJU uskoro će pofaliti gradskih zidova i ulica na kojima će se vršiti KOMPLETNA REVIZIJA POVIJESTI i OBRAČUN S ANTIFAŠISTIČKOM BAŠTINOM Splita.

Dakle, opet taj zagušujući socrealistički rječnik, Ždanov, Đilas, “mi i oni”, dijalektičko “stanje svijesti”, “uloga novina”, novinari kao društveno-politički radnici, (“medijski trudbenici”, dobro je, uh, ipak još nisu “neimari”) koji “odgajaju populaciju”, opet opasnost od “revizije povijesti” koja u toj i takvoj nesvijesti nije ni moguće zamisliva ukoliko nije “obračun s antifašističkom baštinom”.

Na stranu sad Markovinin kategorijalni aparat, makar i nije baš “najmoderniji na svijetu”, recimo da on na njega ima pravo, pa neka mu bude. Ali, što reći o povjesničaru, doktoru povijesti (u zvanju sveučilišnog docenta što je, očito nečijom grubom omaškom, bio) koji REVIZIJU povijesnih činjenica, prvo, smatra štetnom, a drugo, poistovjećuje je s “obračunom” s bilo čime, u ovom slučaju s “antifašističkom baštinom”. A što bi to, za ime Božje, trebala biti “antifašistička baština” u očima, u glavi i u poslu, jednoga profesionalnoga povjesničara, znanstvenika? Nešto zabetonirano, nešto nasljedno, neka sveta krv i neki sveti gral, nešto što se prenosi s koljena na koljeno, a pritom je nedodirljivo, kalež zavjetni, Pandorina kutija, možda? I kakva je to povijest koja se ne istražuje, stalno i iznova, povijest koja nije podložna reviziji? Zar revizija nije sam smisao, esencija povijesti kao znanosti?

Markovina je za svoj pak vlastiti obračun s HDZ-ovskom konzervativnom prijetnjom po Grad Split i njegove napaćene stanovnike, a koja agresivno migolji iz Slobodne, odabrao nedavno tekst o devetnaestogodišnjem mladiću koji je brutalno umoren u splitskom zatvoru netom po svršetku Drugoga svjetskog rata kad to i nije bila neka neobična vijest, Frani Tenti: – Svedemo li tekst na bitno, Frane Tente je, nakon povratka s Bleiburga i kratkotrajnog uhićenja, nastavio školovanje u Klasičnoj gimnaziji. Potom je sa skupinom istomišljenika osnovao Hrvatski oslobodilački pokret s ciljem rušenja Jugoslavije, što se na kraju svelo na sitne diverzije po gradu. Najzvučnija akcija te skupine odigrala se 10. travnja 1947., kada su s vrha Marjana skinuli DRŽAVNU zastavu i umjesto nje stavili ‘hrvatsku’. Kako je jedini od danas živućih pripadnika te skupine zaključio, 10. travnja su odabrali ne zbog veličanja NDH nego zbog toga jer je to bio jedini datum koji je asocirao na hrvatsku državnost, ne zaboravivši napomenuti da bi o NDH svoj sud trebali dati povjesničari. U konačnici, Frane Tente je uhapšen zajedno s ostalim pripadnicima pokreta, nakon čega je osuđen na tri godine zatvora. Prema službenim informacijama, umro je u zatvoru kao devetnaestogodišnjak, od upale mozga i tuberkuloze.”

Hladni povjesničar Markovina potom u svoj majstorski filigranski tekstualni vez ugrađuje osigurač: – Istina, tužno je kad devetnaestogodišnji mladić umre u zatvoru kao politički zatvorenik. I to je otprilike jedino u čemu se netko racionalan može slagati s ovim tekstom i cjelokupnom glorifikacijom spomenutog Tente – kaže on.

Jugoslavenska je Ozna, znači, u splitskom zatvoru nasmrt umlatila (službeno, umro je “od upale mozga i tuberkuloze”, koje su se – i tuberkuloza i meningitis – neobjašnjivom brzinom i iz neobjašnjivih razloga razvile u zdravom mladom tijelu usred mediteranskoga Splita, što je za povjesničara Markovinu sasvim neupitiva i nimalo sporna “činjenica”) jednoga klinca koji je tek zinuo na svijet, jer se usudio na splitskom Marjanu – koji je, Marjan, povijesni i prirodni dio “šuma i gora naše zemlje ponosne” – umjesto jugoslavenske komunističke zastave (plav-bel-crven sa petokrakom zvezdom) postaviti zastavu s obrnutim trikolorom, u tada jedinoj uporabnoj hrvatskoj varijanti, koju stručnjak Markovina naziva – hrvatskom pod navodnicima! Naziva je, dakle, tobože hrvatskom, odnosno nehrvatskom, odnosno, nedržavnom, odnosno zločinačkom kakvom, valjda, hrvatska zastava jedino može i biti, budući da samo zbog toga i nesretnog Tentu vidi kao – zločinca!

Taj neopisivi Markovina, kao što, doduše, i inače radi, uvodi zatim nove efektne kontrapunktove, pa veli – da, ali zamislite što je istodobno bilo s crnim robovima u Alabami!? Odnosno, kaže – da, ali je “za vrijeme fašističke okupacije u okupatorskim zatvorima bilo utamničeno više od deset tisuća Splićana, pri čemu ih je 266 umoreno” (podaci poznati autoru, tj. njemu, uz napomenu da on usto preskače notornu činjenicu kako je riječ o jednim te ISTIM zatvorima, kojima su se služili Talijani, Nijemci i, najduže, komunisti). Kaže – da, ali još je bilo “12 tisuća Splićana koji su sudjelovali u antifašističkoj borbi”.

I onda zaključuje da tekst o tom tragičnom slučaju – koji jest, jer ništa drugo niti ne može biti, paradigma sulude komunističke represije zavedene diljem Hrvatske po svršetku Drugoga svjetskog rata! – zajedno s iscrtanim muralom nesretnog lika Frane Tente, te s prijedlogom da se po njemu imenuje jedna od splitskih uličica, kala, prilaza ili prolaza, da to vodi dokazivanju teze da su oni Splićani (partizani) “koji su sudjelovali u antifašističkoj borbi bili okupatori koji su, kako u uvodu teksta spominje novinar, uveli komunistički teror”. Konačno, zaključuje Markovina, budući da tome tamo, po njegovu izvitoperenom povjesničarskom mozgu, nije, to onda znači da Frane Tente ne može biti “heroj”, kao što se uopće “politički zatvorenici” (valjda, osobito ako su Hrvati, i ako su to postali nakon 1944/45., nakon “prevrata”, kako se to nekad zvalo) ne mogu smatrati – herojima. Nego isključivo – zločincima?!

Navodi on još nekoliko nemogućih paralela, uspoređuje neusporedivo, brblja nešto o njemačkim nacistima, o “zločinačkom kolaboracionističkom režimu” (vjerojatno misleći na ustaše, kojih – međutim, oj, povijesti, oj! – za razliku od četnika u Splitu nije bilo, barem ne u tolikom broju i ni blizu toliko dugo), o postolujnom razdoblju na kninskoj tvrđavi, sanja babe, žabe i tramvaje, pa ih zbraja i uspoređuje, uporno preskačući, zanemarujući, nipodaštavajući, skrivajući činjenicu – da je jedan mladić zbog zamjene jugoslavenske partijske (koju on opetovano naziva “državnom”) zastave hrvatskom (koju on piše s navodnicima) bio kažnjen prestrogom, drakonskom zatvorskom kaznom od tri godine zatvora.

Ali, koliko god ta zatvorka kazna bila do neba vapijuće nepravedna, gimnazijalac Frane nije osuđen na smrt!

Nego je ubijen bez smrtne presude, na pravdi Boga!

Ubijen je mučenjem, maltretiranjem, premlaćivanjem, izgladnjivanjem, uskraćivanjem liječnika, poganom zločinačkom kombinacijom nemaštovitih životinjskih postupaka tijekom izdržavanja spomenute prestroge kazne.
Markovina zna, o kako dobro zna!, i kao povjesničar, i kao ideologizirani jugoslavenski kontraetičar i kontramoralizator, ali i kao razumno biće prakse s onom jednom vijugom u glavi više koja ga sprječava da kukuriče po dvorištu, da je riječ samo o jednom PRIMJERU, no dovoljno groznom da bude paradigmatski.

Na tisuće, desetke tisuća, stotinu tisuća je sličnih, manje ili više groznih hudih jama, hudih bilica, hudih katalinića i širokih brigova, ćelovina i poslijeratnih jasenovaca bilo.

Sudske presude, čak i ako se političke, zasebna su stvar, svakako također podložna pravosudnoj, političkoj i povijesnoj reviziji, pri čemu se može, ako se hoće, raspravljati ili odustati od rasprave o rehabilitaciji ili o potvrdi presuda.

Za krvožedno, besmisleno, ljudoždersko, osvetničko ili egzemplarno ubijanje, međutim, lustracija počinitelja, i lustracija takvoga političkog praksisa u povijesnom smislu, najmanje je što se može, i što se mora, učiniti.

Jednako to vrijedi u slučaju Frane Tente, kao što vrijedi u slučaju sustavnog trovanja Alojzija Stepinca, ili u slučaju samoubojstva Andrije Hebranga koji nikada nije niti izveden pred sud. Ili u bilo kojemu sličnomu slučaju kojega se sjetite. A u Hrvatskoj ne postoji živ čovjek koji ne zna za barem jedan takav slučaj. Uključujući i antirevizionističkog povjesničara Markovinu, one koji ga tako dobro furaju i one na koje se on tako mahnito fura.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Otvoreno pismo Predsjednici svih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija / Ured Predsjednice

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

izbori su iza nas i većina hrvatskoga biračkog tijela je rekla svoje glasačkim listićima. Analize, koje se ovih dana pokazuju, prikazuju, ništa ne mijenjaju na stvari i činjeničnom stanju, ali jedno znam, a to je da Vam ni jedna analiza proteklih izbora neće reći:

„Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, Vi ste SABOTIRANI!“

Koliko god bile „teške“ ove riječi, one su istina kao i da u toj sabotaži niste usamljeni. Istovremeno uz Vas, sabotirani su i predsjednik 14. Vlade RH g. Andrej Plenković kao i ministar obrane u Vladi RH g. Damir Krstičević!

Težina ovih riječi vuče za sobom i argumente i mnoga pitanja kao što su:

Znate li ( i g. Plenković, i g. Krstičević) da već mjesecima u ladicama Vaših najbližih suradnika „leži“: „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“?

Tko je to zatajio Predsjednici svih Hrvata i vrhovnoj zapovjednici OSRH i Vama gospodo?

Znate li da je zatajena svjetska INOVACIJA obrane od poplava?

Zbog čega taj Plan nije do danas aktiviran?
…..?
…..?

Kako je svaka moja analiza i svaki moj upis argumentiran, molim pogledati sliku i slike kao i elektroničku poštu i pojedine dijelove iste.


Kronologija:

19.06.2019. na proslavi obljetnice osnivanja 113. šibenske brigade ZNG-a uručio sam 4 adresirane i zatvorene koverte s istim Dokumentom, tj. elaboratom, ( na ukupno 17 stranica ), načelniku GS OSRH g. Mirku Šundovu uz zamolbu da iste protokolira na sve adrese što mi je i obećao jer zbog mog narušenog zdravstvenog stanja tog trenutka nisam bio u mogućnosti putovanja za Zagreb. Vrlo kratko vrijeme poslije, telefonskom provjerom dobio sam potvrdu da su Elaborati, tj. „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“ uredno protokolirani te Vam šaljem elektroničku poštu ( isječak ):


…….

Svjestan sam Vaših državničkih i inih obveza, za koje mi mala ljudska bića i ne moramo znati, te stoga uz sebe imate i Savjetnike, pomoćnike, predstojnike Ureda i slično, te niste u situaciji ni mogućnosti pročitati sve što Vam se dostavi i to smatram normalnim djelovanjem institucija Republike Hrvatske.

Na žalost, baš navedeni savjetnici, pomoćnici, predstojnici Ureda, … nisu odradili svoj dio posla iz meni nepoznatih razloga. Najprije sam pomislio da se radi o „previdu“, kasnije o nemaru, neznanju, propustu, aljkavosti i/ili neradu, ali danas sa sigurnošću tvrdim da je riječ o čistoj sabotaži i Vas osobno Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH kao i g. Andreja Plenkovića i g. Damira Krstičevića.

Molim pogledati 1. i 2. isječak prve elektroničke pošte g. Zrinku Peteneru:


………

Potom su uslijedili nekoliko telefonskih poziva uz moj optimizam, ali….


….


Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

pokušao sam, ne kršeći pri tom ni jedan „protokol“, putem telefona i elektroničke pošte doći do Vas, ali mi nije uspjelo, stoga danas svjesno kršim „protokol“ i „preskačem“ sve redom i putem medija želim Vam ukazati na neoborivu činjenicu da ste sabotirani!

Na žalost, niste sabotirani samo Vi kao Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH,  već je sabotirana i Domovina Hrvatska i njezin ugled u svijetu i ne samo u EU i u NATO savezu, već i u cijelom svijetu u državama koji imaju problema s poplavama, a koje, preventivnim djelovanjem opisanom u Planu, mogu se u budućim vremenima  uspješno spriječiti gubitci stotine – tisuće ljudskih života kao i materijalne i gospodarske štete koje se mjere u stotinama i tisućama € i US $!

Razmišljanja sam da je u ovom slučaju i suvišno spomenuti „staru Europu“ i njezino gospodarstvo kao i SAD i njihovu „aortu“ gospodarstva Mississippi…. jer kad god se „nakašlje“, bilo „stara Europa“ ili SAD, „trese“ se cijelo gospodarstvo svijeta.

Sjetite se samo koliko ste nebrojeno puta izgovorili riječ: INOVACIJA! Tu istu riječ ste spomenuli i u izbornoj noći 22.12.2019. u Vašem govoru nakon objave rezultata.

Činjenica je da ste dobili INOVACIJU i svjetski projekt koji je, najblaže rečeno, sabotiran!

No, koristim ovu priliku i skrenuti Vam pozornost da su i još neke „važne osobe“ u RH sudjelovali u toj istoj sabotaži, ali zbog „višeg državnog interesa“ ne bi bilo primjereno spominjati njihova imena kao ni dopise, neodgovaranja, telefonske razgovore, … ( prepoznat će se i sami ). Neki od neimenovanih odavno imaju OTVORENO PISMO jer sam fair play igrač i na vrijeme sam ih upoznao sa sadržajem istog, stoga ću samo navesti isječke iz jednog Otvorenog pisma gospodinu „XY“ u nekoliko natuknica.
_________
…….
„Molim Vas, da sve napisano nikako ne shvatite kao „pritisak“ ili pak „napad“ i slično, ali morate znati da pod svaku cijenu želim izbjeći dolje napisano OTVORENO PISMO te ga objaviti u medijima jer se sve može riješiti samo razgovorima, razmjenama razmišljanja, dopunama, idejama.

Kao i Vi, i ja sam stvarao odnosno dao svoj skromni doprinos u stvaranju Hrvatske vojske i jedine nam ovozemaljske Domovine, te mi ne pada ni na kraj pameti djelovati kao „rušilački element“. Znate i sami da Vas izuzetno cijenim i poštujem, te se duboko nadam da ćete učiniti sve da ne dođe do medijske objave istog.

Istina, OTVORENO PISMO mogu malo i doraditi ili obraditi i napisati u „trećem licu“ kao suradnik i novinar – analitičar portala Kamenjar.com prikrivši pri tom da je moja malenkost autor navedenog Plana i slično.

Na kraju, odluka je samo i isključivo na Vama i želim vjerovati da isto neću biti primoran objaviti, stoga Vam i pišem ove riječi jer je dovoljno „prespavanih noći“ da potpunije možemo zajednički ponovno sagledati sve što iz Plana proizlazi za dobrobit Republike Hrvatske kao i da je to ipak inovativni svjetski Projekt.

Želim vjerovati da ćete Vi biti među onima koji će pisati budućnost obrana od poplava, a ne samo pasivni promatrač.“

______________

Na samom kraju, želim Vam skrenuti pozornost i na ostala pitanja koja se nameću odbijanjem Plana, a koja to nisu poviše napisana. Pitanja glase:

Tko su ti „stručnjaci“ koji će se usuditi reći da Plan nije provediv?

Jeste li svjesni da odbacivanje ovog Plana „košta“ RH cca 100 milijuna kuna?

Tko će preuzeti odgovornost za „oduzimanje“ cca 100 milijuna HRK Institucijama RH?

Hoćete li Vi osobno preuzeti odgovornost za „odbacivanje“ cca 100 milijuna HRK bespovratnih  sredstava u idućem petogodišnjem razdoblju koje Republika Hrvatska može povući iz fondova EU u borbi protiv poplava?“
____________

Želim vjerovati, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH da ste sad  i osobno uvjereni koliku bitku i bitke sam vodio, te da ni jedna riječ nije izišla u javnost do sad poštujući Institucije Republike Hrvatske, ali i sve na dobrobit Republike Hrvatske i cijelog svijeta.

Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Što sad napraviti u ovom trenutku!?

Jednostavno je!

Vi ste Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH i stoga Vas molim, ali i zahtijevam da izdate Zapovijed OS RH da se pokus – eksperiment ŽURNO provede, i uvjerite se i osobno u točnost mojih navoda, ali ne zbog Vas, već zbog Domovine, ali i cijelog svijeta jer je ovaj navedeni Plan i program od svjetske važnosti.

Ako je grijeh darovati svoje znanje i inovaciju na dobrobit Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu, tad sam, priznajem, veliki griješnik!

Koristim ovo pismo i kao javnu ispriku Ministarstvu unutarnjih poslova RH jer ih nisam ni spomenuo iz jednostavnog razloga jer, priznajem, nije mi dovoljno poznat ustroj i djelovanje MUP-a, te se nadam da će i ova moja javna isprika biti uvažena!

Samo sinergijom Vas kao Predsjednice svih Hrvata i vrhovne zapovjednice OS RH i Vlade Republike Hrvatske, s naglaskom na: MORH, MUP, MRRFEU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo financija, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, te svih ostalih čimbenika kao i lokalne zajednice bitnih za uspjeh ovog Projekta, garantira nam uspjeh u obrani od poplava, povlačenju sredstava (nepovratnih) iz fondova EU, ( po osobnoj procjeni cca 100 milijuna kuna ), jer će, uvjerenja sam, i cijela EU preuzeti Plan i program Republike Hrvatske i obrane od poplava, ali i cijeli svijet i sve države koje imaju problema s poplavama.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

Vama za informaciju: Za pripremu pokusa – eksperimenta dovoljno je cca 4-6 sati priprema i sam pokus – eksperiment je izvediv i dokaziv za cca 60 minuta djelovanja uz minimalne troškove. Preporučam provesti 2-3 pokusa, a potom i pokaznu vježbu na koju će biti pozvan cijeli Diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj.
Naravno, prije pokazne vježbe ukidate navedenom Dokumentu – Planu oznaku: „VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“ i tog trenutka Republika Hrvatska otvorenog srca  poklanja navedeni Plan i program na korištenje cijelom svijetu.

Da ne duljim previše jer je i ovo OTVORENO PISMO već predugo, nemam što reći na kraju osim da očekujem Vaš poziv!

Kad su u pitanju izbori, jedino što mogu zaključiti je da ste Vi apsolutno moralna pobjednica u neravnopravnoj borbi gdje ste bili „sama protiv svih“ i postići ovakav rezultat uz uključenu svekoliku „mašineriju“ protiv Vas je ravno čudu! No, kao legalisti priznajemo i poštujemo volju većine izbornog tijela u Hrvata.

S izrazima dubokog poštovanja,

Milivoj Lokas – Strateg

umirovljeni časnik HV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Jan Ivanjek: Vojna analiza HRZ UH-60M Black Hawk vs H145M

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo polako prelazi na sasvim zapadnu tehniku. Avioni i helikopteri za obuku su već dvadesetak godina zapadne proizvodnje, a tu je i 16 izvidničko-borbenih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior, no nabava višenamjenskih borbenih aviona u posljednjih je nekoliko mjeseci doživjela, letačkim riječnikom rečeno, slom uzgona.

Borbenim avionima ću se pozabaviti vrlo brzo, no sada vas pozivam da se u najnovijoj epizodi Cro Opsa posvetimo nabavi višenamjenskih helikoptera UH-60M Black Hawk, kojih će 4 biti isporučena Hrvatskoj 2022. godine., njegovom specijaliziranom mornaričkom verzijom MH-60R Seahawk o kojoj bi se svakako trebala razmisliti i nabaviti u par primjeraka, te usporedbom s osjetno manjim i lakšim, no po spektru zadaća i namjena sličnim višenamjenskim H145M, kojeg je u 20 primjeraka kupila Mađarska dok je Srbija naručila 9 komada.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

    Invalid API Key