Pratite nas

Reagiranja

Maks Slaviček: MIŠLJU, PEROM, RIJEČJU I DJELOM….

Objavljeno

na

Hrvatice i Hrvati….

Hvaljen Isus,Marija i Josip…

NA ZNANJE I RAVNANJE SVIMA KOJI ME PROZIVAJU KAKO MOJE KANDIDIRANJE ZA HRVATSKI DRŽAVNI SABOR RAZBIJA GLASOVE HRVATA….

Nije mi namjera praznim riječima skupljati glasove. Ako ljudi, hrvatski narod, birači drže do onoga što mislim, govorim, pišem i činim dat će mi svoj glas, ako ne opet dobro, do naroda je, ponajprije do Hrvata je…. No kao i uvijek želim samo argumentima raščlaniti stvari, piše Mario Maks Slaviček.

Vama članovima HDZ-a za razliku od Vaše stranke čestitam na dosljednosti i domoljublju jer čvrsto branite boje HDZ-a čak i onda kad i sami poput mene vidite kako griješe i vode Vas i sve nas u krivom smjeru. Baš kako to čine mnogi hrvati pravaši zavedeni i povedeni onima koji rastaču hrvatsko Pravaško biće i biračko tijelo kako bi ostvarili vlastite ambicije. Kad bi barem ti i takvi tako čvrsto i dosljedno zastupali svoja obećanja i Vaše stavove onda Vi i ja ne bismo raspravljali danas o politici, strankama i svemu tome…

Blagoslovljeni bili budimo zajedno BOGU VJERNI i ZA DOM SPREMNI ! Vi vjerujem jeste no oni koje i čiju politiku štite, čuvate i branite nažalost nisu…. Jer da jesu ja bih u miru uživao u bogom danoj, uspješnoj, bogatoj domovini sa svojom obitelji ne baveći se političkim poslom.

No nažalost njihovi propusti sile mene osobno kao i mnoge druge domoljube nastaviti gdje sam stao nakon što sam uz mnoge hrvatske sinove i kćeri oslobodivši Hrvatsku od velikosrpske agresije poredao Hrvatsku u ruke tom istom HDZ-u a on pak SDP-u …. I što te obje stranke od te naše Domovine Hrvatske učiniše?

Što učiniše i crveni i plavi drugovi iz komiteta braćo i sestre Hrvatice i Hrvati? Učiniše to da mi četnici stoluju u Hrvatskom Državnom Saboru život moj i Vaš svojim utjecajem kroje, Komunisti uništavaju sve što meni i mnogima od Vas je sveto-Prijatelji i njihove obitelj moraju trbuhom za kruhom u tuđinu..Jesam li ja tomu kriv i za to odgovoran ili baš upravo taj Vaš i naš HDZ i taj njihov SDP?

Pitam Vas kao domoljube poštovana braćo i sestre po krvi i vjeri hrvatskoj….

I zato sam U ime našeg Hrvatskog Vojničkog Reda ČUVARI DOMOVINE prihvatio  kandidaturu za predstojeće izbore kao NESTRANAČKI KANDIDAT na listi koalicije radnog naziva POMAK koju sačinjavaju HSP-HČSP-Obiteljska Stranka-ABH za 3. Izbornu jedinicu. Mnoštvo je razloga zašto smo donijeli takvu odluku, prije svega jer su nositelji Pravaške, Obiteljske i Braniteljske stranke nama bliskog svjetonazora.

Slijedeći razlog je što nisam želio stvaranjem naše samostalne liste poput nekih razbijati pravaške glasove . Pravaštvo je temelj hrvatskog državotvornog bića, no nažalost mnogi su stranački prvaci pravaških stranaka svojim neprimjerenim ponašanjem, nedoličnog za nekoga tko za se drži kako je pravaš, prije svega prema vlastitom članstvu, pravaše i pravaštvo podijelili, usitnili i posvađali ali i udaljili od vlastitih pravaških stranaka, no vjerujem ne i od pravaškog nauka Oca domovine dr. Ante Starčevića, nauka kojeg i sam nastojim njegovati i provoditi.

Drugi su pak zbog toga ponašanja otišli iz jedne pravaške stranke te stvorili nove ili druge stranke pravaškoga naziva i predznaka, stvarajući tako,ponajprije zbog svojih osobnih interesa,ambicija i aspiracija stanje međusobne nesnošljivosti,netolerancije i sukoba. Zbog svega navedenog crveno-plavi drugovi iz Komiteta uspijevaju iskoristiti tu podijeljenost na štetu kako birača pravaške provijencije ali i na štetu Hrvatske u cjelini.

Osobno nisam htio biti jedan od onih koji razbija pravaško biće i biračko tijelo, već ću pokušati svojim djelovanjem kao Hrvat,Pravaš i Domoljub tražiti u svim pravašima, u svim Hrvaticama i Hrvatima ono što nas veže i spaja a ne što nas razjedinjuje i razdvaja. To je prije svega ljubav prema Domovini Hrvatskoj i nauku Oca Domovine, stoga sam prihvatio biti nezavisni kandidat liste POMAK koju kako rekoh čine HSP-HČSP-Obiteljska Stranka i ABH

Kako se osobno i sam ne slažem sa načinom vođenja pravaške politike pojedinih pravaških stranaka, ponajprije njihovih prvaka spreman sam, ostajući dosljedan sebi, kao nezavisni kandidat učiniti sve kako bismo prije svega sve Vas koji živite, dišete i promišljate pravaški okupili oko same izvorne ideje pravaštva,oko nauka Oca Domovine, i u tom duhu svojim zalaganjem kao vojnik,pripadnik Hrvatskog Vojničkog reda Čuvari Domovine želim vratiti pravaštvu kredibilitet i onu političku snagu koja je bila stožerni oslonac okupljanja Hrvatica i Hrvata u najtežim vremenima hrvatske državotvornosti.

Nas je Hrvata premalo da bismo se mrzili,dijelili i razjedinjavali.

Izreka kaže: “Političari narodu obećavaju , vojnici se narodu obvezuju”. Stoga, kako sam prije svega vojnik, koji je eto kako bi i dalje branio interese Hrvatske i Hrvatskog naroda mora koristiti politiku kao sredstvo,alat,oruđe a ako hoćete i oružje za obranu tih interesa.Zato se ovim obraćanjem Vama, OBVEZUJEM i PRISEŽEM kako ću sukladno svojim sposobnostima, umijeću i znanju dajući najbolje od sebe biti na korist jedinoj nam Domovini Hrvatskoj i svima Vama koji ste BOGU VJERNI – ZA DOM SPREMNI !

Tako mi Bog pomogao !

https://youtu.be/NraPV9EcVX0

Blagoslovljeni bili svi Vi i Vaši bližnji hrvatski moj narode, budite BOGU VJERNI – ZA DOM SPREMNI i zajedno promijenimo, zajedno Pomak-nimo stvari s mrtve točke….

Dopustite mi kao hrvatskom vojniku i hrvatskom branitelju prisegnuti i obvezati Vam se riječima:

Ja sam Vaš glas – Vi ste moja snaga !

U ime Hrvatskog  Vojničkog Reda

ČUVARI DOMOVINE

Mario Maks Slaviček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Župane, dvorac Janka Draškovića u Rečici je i Vaša briga!

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani gospodine župane Damir Jelić građani RH, imaju pravo znati istinu.

U tom smislu javljam Vam se, ovim otvorenim pismom sa nadom i željom, kako bi se čim prije riješio već dva desetljetni problem dvorca Janka Draškovića u Rečici.

Problem je još veći nastao čudnom prodajom, kažem čudnom, jer nam kupoprodajni ugovor nije javno poznat zašto je uopće dvorac prodan.

Umjesto da  koristi u više namjena, rečičkim udrugama i društvima. Dvorac je prodan praktično mladima ispred nosa, jednoj zagrebačkoj obitelji, koja kako se vidi ni nema puno daljnjeg interesa o tom dvorcu, još od vremena Vašeg gradonačelničkog mandata u 2007. godini. Te prolazi od tada do sada, iako posjeduje veliko kurtološko, književno i povjesno 18 stoljetno bogatstvo, u sve veću ništavinu što nikome ne koristi.

Koliko je meni poznato dvorac je prodan 2007godine i ako je udruga „ZUK“ Rečica, nakon izrade žitne lađe,- Zora, koja danas plovi rijekom Kupom i prevaža domaće goste i turiste. Sa velikim žarom i zalaganjem je htjela preuzeti brigu i za dvorac Janka Draškovića, što bi više gledano društveno, turistički i gospodarski išlo u prilog, svima jednako dobrom.

Na žalost to se dosada nije dogodilo, pa ni  ono najnužnije, zaboravilo se je svake godine, najmanje tri puta i više pokositi park te očistiti okoliš oko dvorca. Problemi se i dalje nastavljaju i proširuju. Čovjek si može lagano zamisliti da se je dvorac od 2007godine do danas uređivao sobu po sobu, danas bi stajao ponosno i služio bi za sve jednako dobro i ponos selu Rečici i gradu Karlovcu.

Naša je pak ljudska, moralna građanska i seoska zadaća, kako se mladi nebi više iseljivali iz gradova i hrvatskih sela. Da na sve te nezgodne problematične, okolnosti i opozoravamo one koji ih prave, kako bi čim prije nestale.

Jer kako drugačije shvatiti da u mjesto u današnje vrijeme, koračamo korak naprijed, mi još uvjek koračamo, dva koraka u nazad.

Potrebno nam je uvjek imati na umu i pameti. Sve u stvari što danas dobro i kvalitetno zajednički činimo, činimo to za budućnost uz sebe i za buduće mlade naraštaje u generaciji koje nam u susret dolaze.

Eto i ništa drugo su moji dobronamjerni poticaji, na koje čekam pozitivan odgovor i nadam se da će Vam 4 tjedna vremena biti dovoljno.

Sa visokim poštovanjem i iskrenim pozdravom.

Josip Josef Mayer

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Tko i danas štiti partizansko-komunističke zločine i zločince?

Objavljeno

na

U povodu 75. obljetnice masakra nad Hrvatima, posjetili smo Maceljsku šumu koju još neki zovu i „Titovo lovište“, nadomak Krapine. Tu je nakon 1945. život izgubilo od 12-15.000 Hrvata, bez suda i suđenja. Ovo područje, prekrito gustim šumama, najveća je klaonica Hrvata, gdje je među ostalim ubijen i 21 biskupijski svećenik, franjevac i bogoslov, koji su ovamo dovedeni, vezani žicom, iz Franjevačkog samostana i Župnog ureda u Krapini.

Na  lokacijama koje smo obišli u društvu Damira Borovčaka, koji je objavio i monografiju o ovim stradanjima, dočekala nas je  jadna i žalosna slika.

Bijeli križevi iznad zapuštenih  i travom obraslih jama ukazivali su da je tu bila jedna od 23 dosad otkrivene masovne gronice u kojima je nađeno 1163 žrtava, koje su 22. listopada 2005. svečano pokopane kod crkve Muke Isusove, prije svega zahvaljujući nekolicini agilnih članova Udruge Macelj 1945., koji još jedini ne dopuštaju da se ovaj strašan partizansko-komunistički zločin ne zaboravi.

A znate kako su bili pokopani svi ti ljudi? U malim bijelim sanducima na kojima je umjesto imena i prezimena jedino pisalo „Macelj“ i broj, od 1 do 1163!

Još je veliki broj masovnih grobnica koje nisu otvorene. Hrvatska država to ne dopušta, kao ni proganjanje zločinaca, od kojih su mnogi već umrli, u „partizanskoj“ slavi i u svojim vilama koje su dobili za nagrade i priznanja za veliki „posao“ kojeg su obavili za Tita i partiju.

Hrvati su doista morali biti ubijeni da bi Jugoslavija živjela!

Na jednom od  neistraženih grobišta susrećemo još jednog agilnog člana maceljske Udruge – Milana Pavića- Vukinu. Pokazuje nam karte s brojnim još neistraženim lokacijama. Kaže da je s time upoznao i Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je tek sada, pred parlamentarne izbore, počelo na nekima od njih obavljati ekshumacije. Njemu, koji im je ukazao na neotkrivena grobišta bezobrazno su rekli da on više „nema što tu tražiti“.

Ponizili su me do daske-kako se kaže – rekao je te dodao da pretpostavlja da će nešto malo kopati, a onda ponovno sve prepustiti zaboravu.

Nu, obilazeći maceljska gubilišta, ne možemo a da se ne zapitamo: kakva je to država koja ne da vodi skrb o ovakvim lokacijama, nego koja ne želi ni da otkopa na tisuće Hrvata koji su ovdje (ali i drugdje) u najvećim mukama, vezani žicom, okončali svoje živote?

Dr. Andrija Hebrang svojedobno je predlagao i ponudio prijedlog zakona da se i ovo područje proglasi od nacionalnog interesa, da ima status Memorijalnog područja, kao recimo Jasenovac. Ta ideja dočekana je nažalost u državnim institucijama na marginaliziranje i prešućivanje.

Na taj način kao da se željelo i želi poručiti da su zločini partizana-komunista i dalje nedodirljivi (kao što jesu), kao i oni koji su klali, ubijali, mučili…

U Hrvatskoj se još uvijek optužuje, sudi i osuđuje hrvatske branitelje iz pobjedničkog Domovinskog rata i po tzv. zapovjednoj odgovornosti. I to na dugogodišnje stroge kazne zatvora.

Članovi Udruge Macelj 1945., kaže nam Borovčak, ali i neki drugi, već su davno došli do saznanja da je i u ove teške zločine u Maceljskoj šumi, uz samu zagorsku magistralu (!) bio umiješan i notorni Stjepan Heršak, zvani Štef, po zanimanju krojač, ali i okrutni zapovjednik OZNA-e u Krapini, koji je bio iznimno blizak sa bivšim žalosnim predsjednikom RH Stjepanom Mesićem. Dovoljno je bilo da za svog života javno izjavi putem medija da on „nema veze“ s nikakvim zločinima i na temelju toga dalje ga, kao ni druge partizanske zločince, nitko nije  ispitivao ni proganjao!

U vrijeme komunizma ovo su strašno  gubilište čuvali, (gdje još i danas iz zemlje izviru kosti nesretnih Hrvata), dobro plaćeni „šumari“, ljudi iz okolnih mjesta, od kojih su mnoge obitelji nažalost bile povezane sa tim zločinima.

Izraelci, ali i mnogi drugi, ne dozvoljavaju da se zaboravi i jedan život izgubljen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, a evo što rade Hrvati (svaka čast iznimkama) – niti ne otkopavaju svoje mrtve, a kamoli da ih i dostojno pokopaju.

O Maceljskoj šumi djeca ne uče u školama niti ovdje kao primjerice u Jasenovac dolaze „kolone“ političara i politikanata sakupljati političke i ine bodove. Hrvatski sabor nije prihvatio ni pokroviteljstvo nad 75. obljetnici masakra u „Titovu lovištu“, a još manje raspravljao o ovoj strašnoj temi.

A netko reče – zločin je zločin!

Nu, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, pitanje svih pitanja i danas ipak glasi: tko i dalje štiti partizansko-komunističke zločine i zločince? I zašto?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari