Pratite nas

Reagiranja

Maks Slaviček: MIŠLJU, PEROM, RIJEČJU I DJELOM….

Objavljeno

na

Hrvatice i Hrvati….

Hvaljen Isus,Marija i Josip…

NA ZNANJE I RAVNANJE SVIMA KOJI ME PROZIVAJU KAKO MOJE KANDIDIRANJE ZA HRVATSKI DRŽAVNI SABOR RAZBIJA GLASOVE HRVATA….

Nije mi namjera praznim riječima skupljati glasove. Ako ljudi, hrvatski narod, birači drže do onoga što mislim, govorim, pišem i činim dat će mi svoj glas, ako ne opet dobro, do naroda je, ponajprije do Hrvata je…. No kao i uvijek želim samo argumentima raščlaniti stvari, piše Mario Maks Slaviček.

Vama članovima HDZ-a za razliku od Vaše stranke čestitam na dosljednosti i domoljublju jer čvrsto branite boje HDZ-a čak i onda kad i sami poput mene vidite kako griješe i vode Vas i sve nas u krivom smjeru. Baš kako to čine mnogi hrvati pravaši zavedeni i povedeni onima koji rastaču hrvatsko Pravaško biće i biračko tijelo kako bi ostvarili vlastite ambicije. Kad bi barem ti i takvi tako čvrsto i dosljedno zastupali svoja obećanja i Vaše stavove onda Vi i ja ne bismo raspravljali danas o politici, strankama i svemu tome…

Blagoslovljeni bili budimo zajedno BOGU VJERNI i ZA DOM SPREMNI ! Vi vjerujem jeste no oni koje i čiju politiku štite, čuvate i branite nažalost nisu…. Jer da jesu ja bih u miru uživao u bogom danoj, uspješnoj, bogatoj domovini sa svojom obitelji ne baveći se političkim poslom.

No nažalost njihovi propusti sile mene osobno kao i mnoge druge domoljube nastaviti gdje sam stao nakon što sam uz mnoge hrvatske sinove i kćeri oslobodivši Hrvatsku od velikosrpske agresije poredao Hrvatsku u ruke tom istom HDZ-u a on pak SDP-u …. I što te obje stranke od te naše Domovine Hrvatske učiniše?

Što učiniše i crveni i plavi drugovi iz komiteta braćo i sestre Hrvatice i Hrvati? Učiniše to da mi četnici stoluju u Hrvatskom Državnom Saboru život moj i Vaš svojim utjecajem kroje, Komunisti uništavaju sve što meni i mnogima od Vas je sveto-Prijatelji i njihove obitelj moraju trbuhom za kruhom u tuđinu..Jesam li ja tomu kriv i za to odgovoran ili baš upravo taj Vaš i naš HDZ i taj njihov SDP?

Pitam Vas kao domoljube poštovana braćo i sestre po krvi i vjeri hrvatskoj….

I zato sam U ime našeg Hrvatskog Vojničkog Reda ČUVARI DOMOVINE prihvatio  kandidaturu za predstojeće izbore kao NESTRANAČKI KANDIDAT na listi koalicije radnog naziva POMAK koju sačinjavaju HSP-HČSP-Obiteljska Stranka-ABH za 3. Izbornu jedinicu. Mnoštvo je razloga zašto smo donijeli takvu odluku, prije svega jer su nositelji Pravaške, Obiteljske i Braniteljske stranke nama bliskog svjetonazora.

Slijedeći razlog je što nisam želio stvaranjem naše samostalne liste poput nekih razbijati pravaške glasove . Pravaštvo je temelj hrvatskog državotvornog bića, no nažalost mnogi su stranački prvaci pravaških stranaka svojim neprimjerenim ponašanjem, nedoličnog za nekoga tko za se drži kako je pravaš, prije svega prema vlastitom članstvu, pravaše i pravaštvo podijelili, usitnili i posvađali ali i udaljili od vlastitih pravaških stranaka, no vjerujem ne i od pravaškog nauka Oca domovine dr. Ante Starčevića, nauka kojeg i sam nastojim njegovati i provoditi.

Drugi su pak zbog toga ponašanja otišli iz jedne pravaške stranke te stvorili nove ili druge stranke pravaškoga naziva i predznaka, stvarajući tako,ponajprije zbog svojih osobnih interesa,ambicija i aspiracija stanje međusobne nesnošljivosti,netolerancije i sukoba. Zbog svega navedenog crveno-plavi drugovi iz Komiteta uspijevaju iskoristiti tu podijeljenost na štetu kako birača pravaške provijencije ali i na štetu Hrvatske u cjelini.

Osobno nisam htio biti jedan od onih koji razbija pravaško biće i biračko tijelo, već ću pokušati svojim djelovanjem kao Hrvat,Pravaš i Domoljub tražiti u svim pravašima, u svim Hrvaticama i Hrvatima ono što nas veže i spaja a ne što nas razjedinjuje i razdvaja. To je prije svega ljubav prema Domovini Hrvatskoj i nauku Oca Domovine, stoga sam prihvatio biti nezavisni kandidat liste POMAK koju kako rekoh čine HSP-HČSP-Obiteljska Stranka i ABH

Kako se osobno i sam ne slažem sa načinom vođenja pravaške politike pojedinih pravaških stranaka, ponajprije njihovih prvaka spreman sam, ostajući dosljedan sebi, kao nezavisni kandidat učiniti sve kako bismo prije svega sve Vas koji živite, dišete i promišljate pravaški okupili oko same izvorne ideje pravaštva,oko nauka Oca Domovine, i u tom duhu svojim zalaganjem kao vojnik,pripadnik Hrvatskog Vojničkog reda Čuvari Domovine želim vratiti pravaštvu kredibilitet i onu političku snagu koja je bila stožerni oslonac okupljanja Hrvatica i Hrvata u najtežim vremenima hrvatske državotvornosti.

Nas je Hrvata premalo da bismo se mrzili,dijelili i razjedinjavali.

Izreka kaže: “Političari narodu obećavaju , vojnici se narodu obvezuju”. Stoga, kako sam prije svega vojnik, koji je eto kako bi i dalje branio interese Hrvatske i Hrvatskog naroda mora koristiti politiku kao sredstvo,alat,oruđe a ako hoćete i oružje za obranu tih interesa.Zato se ovim obraćanjem Vama, OBVEZUJEM i PRISEŽEM kako ću sukladno svojim sposobnostima, umijeću i znanju dajući najbolje od sebe biti na korist jedinoj nam Domovini Hrvatskoj i svima Vama koji ste BOGU VJERNI – ZA DOM SPREMNI !

Tako mi Bog pomogao !

https://youtu.be/NraPV9EcVX0

Blagoslovljeni bili svi Vi i Vaši bližnji hrvatski moj narode, budite BOGU VJERNI – ZA DOM SPREMNI i zajedno promijenimo, zajedno Pomak-nimo stvari s mrtve točke….

Dopustite mi kao hrvatskom vojniku i hrvatskom branitelju prisegnuti i obvezati Vam se riječima:

Ja sam Vaš glas – Vi ste moja snaga !

U ime Hrvatskog  Vojničkog Reda

ČUVARI DOMOVINE

Mario Maks Slaviček

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Sjećate li se kako je i kada patrijarh Pavle pozivao Srbe na oružje?

Objavljeno

na

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske Aleksandar Tolnauer, kako piše beogradski portal Politika, (23.8.2019.), smatra da su Srbi manjina u Hrvatskoj koja je najizloženija napadima iz mržnje, netolerancije, dodajući da to kod Srba stvara nesigurnost i da su uplašeni.

Također prema njegovu viđenju, Hrvatska mora mnoge stvari mijenjati, naročito u obrazovanom sistemu po pitanju povijesti.

-„Mora se promijeniti nedopustivo koketiranje sa jednom sramnom prošlošću od koje bi se svatko normalan postidio, a to je jedan veliki dio koketiranja sa prošlošću i simpatijama prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH), koje hrvatska vlada apsolutno ne podržava“, poručio je Tolnauer.

Svi ti i takvi koji se danas zalažu za neku drugu politiku, koji nas neprestano vraćaju u daleku prošlost, prvo se ipak moraju sjetiti što je i kako bilo 1991. Naime, ni mjesec dana prije okupacije Vukovara (26. listopada 1991.) beogradska Politika je objavila pismo patrijarha Srpske pravoslavne crkve g. Pavla, predsjedniku mirovne konferencije u Haagu Lordu Carringtonu. U njemu se  ističe:

„Srpska pravoslavna crkva zabrinuta je za sudbinu srpskog naroda u ovom  prelomnom času. Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija  na kojima je vekovima živio. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svjetskog rata pod takozvanom Nezavisnom Državom Hrvatskom, kvislinškom i i fašističkom tvorevinom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Tom prilikom preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno na drugi po pravilu  svirep način u Jasenovcu, drugim logorima smrti i brojnim jamama i ponorima u kojima neki od njih i danas počivaju, a poneki iz jama izbavljeni još i danas svedoče sa tog stradanja i pakla. Sve ovo je činjeno prema programu stvaranja  etnički čiste Hrvatske i zatiranja svih Srba… Bitan deo tog zločinačkog nauma bilo je nasilno pokrštavanje pravoslavnih Srba što je sprovodila katolička crkva u Hrvatskoj.“

U nastavku pisma  patrijarh Pavle tvrdi da je nakon proglašenja NDH započelo novo, a po mogućim posljedicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj.

„Ti naši sunarodnici iste vere i iste krvi suočeni su sa sledećim kobnim izborom . Ili će se oružjem u ruci  izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te „nove NDH“ pre ili posle isele. Trećega nema. Zato ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajeva…“, kazao je, a zatim uz ostalo nadodao i ovo:  

„Vreme je da se shvati da žrtva genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući vinovnici, ne mogu više živeti zajedno…Srbi su međutim bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije kao zajedničke države u kojoj je Hrvatska bila samo jedna od šest  federalnih jedinica. Granice te Hrvatske nisu  ni istorijske, ni etničke, nego određene voljom  Josipa Broza Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kada su Hrvati proglasili  nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su koristeći  to isto pravo naroda na samoopredjeljenje do odcjepljenja odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle, bili bi izloženi  zatiranju svog  nacionalnog identiteta, svoje vere i imena a možda i progonstvu  i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe, samo zato što su Srbi i pravoslavci, više se ne može verovati. Tu strašnu istinu treba da shvate i svi dosadašnji Jugoslaveni i civilizovana Evropa“, poručio je srpski patrijarh.

Dakle, ovo pismo je pisano i objavljeno u vrijeme najžešćih srpskih napada na Republiku Hrvatsku, odnosno Vukovar, Osijek, Vinkovce, Županju, Lovas, Ilok,  Tovarnik, Dalj…. Prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve tada je dao „upute“ srbijanskim četnicima i zločinačkoj JNA što treba napraviti s tim krajem i Hrvatskom, jer, kako je tvrdio, „Srbi i Hrvati više ne mogu živjeti zajedno“.

U vrijeme obraćanja Lordu Carringtonu i svjetskom javnom mnijenju, diljem Hrvatske, a poglavito u Baranji više nije bilo ni jedne katoličke crkve koja nije „zaradila“ najmanje stotinu projektila.

Iznimno je strašno što se srpski patrijarh, poput recimo kardinala Kuharića,  nije založio  za mirno rješenje sukoba, već je poticao srpski narod da se s „oružjem u ruci izbori za opstanak u istoj državi s maticom srpskog naroda“.

Drugim riječima, umjesto da se bavimo srpskom i inom agresijom na Republiku Hrvatsku, Srbi neprestano okreću „pilu“, a u tome prednjači Milorad Pupovac, koji se s „3 ruke“ svaki puta ugura među one na vlasti,  koje financijski muze kao što se to radi s kravama.

Većina hrvatskih branitelja i stradalnika nije se ni rodila u vrijeme NDH, kao što ni razni pupovci nemaju veze s tim razdobljem. Oni nas svako malo navlače na NDH samo iz razloga da ih ne pitamo na kojoj su strani ratovali u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (Pupovcu je navodno i brat bio na četničkoj strani.).

Nu, ako je tko ugrožen toliko godina nakon završetka Domovinskoga rata onda to u Hrvatskoj nikako nisu Srbi i Jugoslaveni, već  Hrvati, jer Srbi ili njihovi simpatizeri već su odavno zauzeli gotovo sve važnije pozicije u društvu, od gospodarstva, pa do medija, a dobrim dijelom, nažalost, i u politici.

Međutim, kako bilo da bilo, idemo sada malo raspravljati – što je patrijarh Pavle svojim otvorenim pismom (ni mjesec dana prije okupacije Vukovara) želio poručiti Hrvatima, i zašto ga je napisao baš u vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Pitanje svih pitanja glasi: Tko je pobio sve te nevine ljude!?

Objavljeno

na

U Zagrebu je danas (petak, 23. kolovoza 2019.) velika tuga i žalost. Pokop je posmrtnih ostataka velikog broja žrtava Drugog svjetskog rata, ali i poslijeratnog razdoblja, koje su partizani i komunisti ubili bez suda i suđenja. Riječ je o čak 294 žrtve.

Ubili su ih i pokapali, poput pasa, najviše na području zagrebačkog naselja (kvarta) Gračani. Posmrtni ostaci Titovih „jurišnika“, odnosno tzv. antifašista pronađeni su tijekom zadnjih pet-šest godina, prije svega zahvaljujući agilnim radom Ministarstva hrvatskih branitelja. Tko zna na kojim sve još lokacijama u glavnom gradu svih Hrvata ima Titovih nevinih žrtava. Međutim, nitko ne govori i ne piše: gdje su i što danas rade odgovorni za ove zločine, tim prije što svaki zločin ima svoga zločinca?

Što se sada ne javljaju razno razni pupovci, goldsteini, pusići, manolići, mesići, klasići, stazići i drugi? Zar njima ništa ne znače toliki ubijeni nevini ljudi, koji će tek nakon 74 godine biti dostojanstveno i tiho ispraćeni na svoja posljednja počivališta?

Jadno je i žalosno što su neki od njihovih krvnika danas možebitno „ugledni i cijenjeni“, što su izbjegli ruku pravde, dok s druge pak strane od Hrvata se neprestano traže isprike i osude za ustaške i ine zločine u vrijeme II. svjetskog rata.

Hoće li i ovog puta pričati kako smo pokopali posmrtne ostatke „ustaških i inih“ zločinaca, koji se nisu htjeli predati vojsci osloboditelja? Možda su se svi ovi nesretni ljudi i predali Titovim pobjednicima, a on ih je očito osobno dao odmah mučiti, strijeljati ili ubijati nožem, sjekirama ili nekim drugim tupim predmetima, vjerujući da se ti zločini i zločinci nikada ne će otkriti.

Pitanje svih pitanja glasi: tko je pobio sve te nevine ljude, među kojima ima djece, žena, staraca, odnosno tko je kriv što su ubojice još uvijek na slobodi?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari