Pratite nas

Pregled

Mamić: Izjava ministrice Divjak prilično je neuobičajena

Objavljeno

na

Školski sindikati skinuli su rukavice i počeli frontalni štrajk. Do kada neće biti nastave u cijeloj državi? Može li Vlada uvesti radnu obvezu? Kamo s djecom dok su roditelji na poslu? Što će biti s maturantima i jesu li oni najveće žrtve ove situacije? Hoće li se produljiti nastavna godina? Zašto ministrica tvrdi da ne želi sudjelovati u igri moći između sindikata i premijera?

Facebook pitanje: Kako riješiti nastalu pat-poziciju sa štrajkom u školama?

Čitav niz pitanja nameće se na početku HRT-ove emisije Otvoreno u kojoj gostuju pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja Stipe Mamić, predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić, predsjednik Hrvatske zajednice županija Goran Pauk, profesorica hrvatskog jezika, nastavnička grupa “45 minuta” Tamara Šoić Viktor Gotovac, stručnjak za radno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu.

Mamić: Izjava ministrice Divjak prilično je neuobičajena

Pomoćnik ministrice znanosti i obrazovanja Stipe Mamić kaže da je današnja izjava ministrice Divjak prilično neuobičajena.

– Ono što ja moram reći u ovoj situaciji je da je Vlada jedinstvena, Vlada donosi odluke o svim bitnim pitanjima. Kad je netko član Vlade onda mora zajednički raditi u tom timu, ja mislim da se to odnosi na sve ministre kao i na nas koji smo državni dužnosnici – državni tajnici i pomoćnici ministara, poručio je.

Demantirao je pisanje medija i izjave sindikalnih čelnika da se ignorira obrazovanje.

– Ja sam bio na tom prvom sastanku na kojem je gospodin Mihalinec prikazao svoju prezentaciju o tzv. zaostajanju koeficijenta. Ja vam mogu pokazati taj slajd. Mi smo već na tom prvom sastanku na kojem su bili gospodin Mihalinec i gospođa Šprem upozoravali da koeficijenti nisu nešto o čemu se može pregovarati, da su se povijesno događale samo neke male korekcije kada se nešto ispravljalo te kreirala neka nova radna mjesta. Nakon što su sindikati uz jednu širu podršku, čak i nekih političkih aktera podigli svoj glas, došli smo do tog prvog sastanka kod premijera kada se on upoznao s tom problematikom. Dakle nije istima da ih premijer nije primio. Premijer je na drugom sastanku rekao – pa dobro, ovdje se pregovara o osnovici, neki drugi sektori postavljaju iste zahtjeve, hajdemo im ponuditi 2 % kroz dodatke. Sindikati su odmah zaključili da njima to ne odgovara. Nakon tog drugog sastanka smo krenuli u postupak mirenja i u tom postupku mirenja mi smo ponudili 2 + 2 % kroz dodatak u vidu sporazuma koji bi imao snagu Kolektivnog ugovora. Mihalinec i Šprem su to glatko odbili a da nisu pitali svoje članstvo, objašnjava Mamić.

Šoić: Ovo nije štrajk za plaće, ovo se kuha u nama već godinama

Profesorica hrvatskog jezika Tamara Šoić kaže kako je vrijeme da se i glas nastavnika čuje.

– Ovaj štrajk je nadrastao svoje početne pozicije, ja sam odmah na početku rekla – ovo nije štrajk za plaće, ovo je nešto što se u nama kuha već godinama. Mi već 20 godina upozoravamo da u obrazovanju postoji problem. Mi smo objeručke dočekali ovu reformu, ali kada se krenulo s njezinim frontalnim uvođenjem ukazivali smo na to da se uvodi na prečac, da tu postoje problemi. Opet je politika umiješala prste i sve je to gurnuto u drugi plan. Niti je eksperiment uveden do kraja, ne zna se što je npr. sa strukovnim srednjim školama, navela je Šoić dodavši da između ostaloga štrajka jer se cijeli sustav urušava.

– Tu je i naše dostojanstvo. Izbili su nam sve alate. S jedne strane imamo Prosvjetnu inspekciju, s druge strane Agenciju za odgoj i obrazovanje. Prije dva mjeseca smo predali peticiju kojom tražimo da se ukinu anonimne prijave. Do danas nam nitko nije odgovorio iako nam je bilo obećano da će se formirati neka radna skupina. Kako možete raditi u jednom takvom okruženju kada ste s jedne strane izloženi prijavama a s druge strane ste potplaćeni, zapitala se Šoić.

– Plaća nastavnika početnika je 5100 kuna, ja s jedno 50 godina možda mogu sanjati o nekoj plaći od 7500-8000 kuna. I mi sad pričamo o nekoj preplaćenosti nastavnika, To je ispod svake razine onoga što bi bilo tko u ovoj zemlji trebao biti plaće, ustvrdila je.

Pauk: Županije nisu u dobroj situaciji

Predsjednik Hrvatske zajednice županija Goran Pauk kaže da županije plaćaju autobusne linije koje voze djecu u školu i one koštaju i za vrijeme štrajka.

– Gotovo pola budžeta moje županije za osnovno školstvo otpada na troškove prijevoza. Nas jedan dan prijevoza osnovnoškolaca košta oko 40 tisuća kuna i kad budu nadoknade trebat će i to platiti. Ali nije samo to u pitanju, ima i drugih troškova koji se događaju po školama, a nema one osnovne djelatnosti, nema nastave – djeca se ne obrazuju, ne uče, umjesto u školi sjede kod kuće i umjesto da misle hoće li sutra imati provjeru, misle hoće li sutra biti štrajka, rekao je Pauk dodavši da županije nisu u dobroj situaciji što se tiče troškova za osnovno školstvo koji će dodatno rasti.

Stipić: Jedan dan štrajka košta 32 milijuna kuna ako svi štrajkaju

Predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić kaže da štrajk može još jako dugo trajati.

– Mi u ovoj emisiji govorimo o posljedicama štrajka, izbjegavamo govoriti o uzrocima. Svi smo mi svjesni da ne možemo imati štrajk a da ne bude neke štete. Ja sam to već rekao pa ću ponoviti i ovdje u emisiji – nadoknada i rad u školi nisu isto, vi kada nešto nadoknađujete, to više nije isto. Tu je šteta sigurno velika. Šteta je i u ovim nekakvim popratnim stavkama kao što je prijevoz. Šteta je već nastala, međutim postavlja se pitanje zašto je ta šteta nastala, zašto je ona tolika i zašto se nije rješavala ranije, zapitao se Stipić.

– Jedan dan štrajka košta 32 milijuna kuna ako svi štrajkaju. Mi smo s vladinim pregovaračima imali sastanke i konzultacije, samo je druga strana stalno odgađala sastanke. Čini se da netko nije shvatio ovaj problem dovoljno ozbiljno ako problem gledamo u kontekstu cijene jednog dana štrajka i to nas koji radimo u školstvu vrijeđa, poručio je.

Mamić je rekao da je po njegovom dubokom uvjerenju odgovornost za to 80% na sindikatima, a samo 20% na Vladi.

Gotovac: Vlada ne može uvesti radnu obvezu ali može ne platiti dane u štrajku

Stručnjak za radno pravo Viktor Gotovac kaže da Vlada nastavnicima ne može uvesti radnu obvezu ali može ne platiti dane u štrajku.

– Ovdje se može postavljati pitanje zakonitosti ili nezakonitosti štrajka, pa se ovdje mogu ulagati privremene mjere, a može se napraviti i poseban pritisak time da se kaže da se dani provedeni u štrajku neće platiti. Sve su to instrumenti u toj igri interesa i pritisaka jedne ili druge strane koja ide prema tome da se dođe do pomirenja tih interesa i do konačnog rješenja. Sve to naravno nije samo sebi svrha, kao što ni radno pravo ovdje nije rješenje, poručio je Gotovac koji se ipak ne slaže s ministricom Divjak da su u pitanju igre moći između premijera i sindikata.

Mišljenja je da bi dizanje plaća jednoj skupini dovelo do sličnih zahtjeva drugih skupina.

– Ne radi se ovdje samo o koeficijentima, ovdje se radi o ukupnom odnosu plaća i o ukupnom djelovanju javnih službi u cijeloj državi. Nije ovdje pitanje samo jedne službe i samo nekih ljudi, mi doista u Hrvatskoj ovo možemo riješiti samo ako postavimo međuodnose između svih plaća u javnim službama i ako nekako postavimo očekivanja građana od tih javnih službi. Parcijalna rješenja nisu rješenja, sutra će se javiti netko drugi s istim problemom, poručio je Gotovac.

Stipić kaže da Vladina ponuda ima tri ključna elementa – nećemo vam dati kroz koeficijente već kroz dodatak, nećemo vam dati odmah već odgođeno i nećemo dati 6 % koliko tražite već ćemo vam dati 1%.

– Na toj se osnovi ne može postići kompromis. Niti jedan štrajk nije završio jer će štrajkači za 8 mjeseci dobiti ono što su tražili štrajkom. Ako vi tražite 6, a nude vam 1, gdje je tu kompromis, valjda bi se trebalo naći na nekoj sredini. Svjesni smo mi toga da je sve otišlo predaleko ali smo i odlučni da nećemo odustati sve dok od strane Vlade ne dobijemo ponudu koja će biti prihvatljiva najvećem dijelu našeg članstva i zaposlenih u školama, poručio je.

Šoić: Ja sam jedina reforma koju učenici imaju u razredu

Tamara Šoić smatra da prelaskom u frontalni štrajk nisu izgubili potporu roditelja što, kako kaže, dokazuje i nedavno osnovana grupa podrške na Facebooku. Tvrdi da učenicima nije napravljena šteta i da će izgubljene dane nadoknaditi. Kaže da je u derutnim razredima i školama teško provesti reformu, da tableti tu neće pomoći kad ih napokon dobiju.

– Ja sam jedina reforma koju učenici imaju u razredu, ustvrdila je. Suprotstavio joj se župan Pauk koji kaže da se u posljednje vrijeme situacija popravlja, da se dosta ulaže u obnovu škola i da njezin razred nije školstvo Republike Hrvatske.

– Na taj se način anulira sve pozitivno što se napravilo u školstvu, poručio je. Šoić ga je prekinula pitanjem je li netko od njih radio u razredu.

– Ja ovdje govorim u ime 68 tisuća ljudi koji već 6 tjedana štrajkaju. Dajte malo uvažavajte nekoga tko dolazi s terena, rekla je.

Župan Goran Pauk je komentirao i izjavu sindikalista Krešimira Severa kako bi trebalo oporezovati nove tehnologije. Kaže kako se nada da je ta izjava izvučena iz konteksta jer su istraživanje i razvoj nešto u što Europa i svijet ulažu a ne oporezuju ih.

– Ako ćemo oporezivati nove tehnologije, ne znam gdje ćemo doći, njih treba privlačiti a ne oporezovati, kaže.

Stipić kaže da njihovi zahtjevi iznose 350-400 milijuna kuna. Ako vam šteta za tjedan dana u štrajku iznosi 200 milijuna kuna, onda tu nije u pitanju novac već možda neki sukob između premijera i ministrice, ustvrdio je. Suprotstavio mu se Mamić iznoseći druge brojke, pa su se njih dvojica oko toga porječkali, a raspravu je prekinuo voditelj čitajući komentare gledatelja sa Facebooka.

 

JEFTINA DEMAGOGIJA MINISTRICE DIVJAK!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Hebrang: Tuđmanu je Hrvatska bila prva misao čak i u najtežim životnim trenucima

Objavljeno

na

Objavio

Andrija Hebrang, bliski Tuđmanov suradnik, bio je šef liječničkog konzilija. Brinuo se o zdravlju predsjednika. Morao ga je nagovarati da ode na preglede i kemoterapije, kaže…

Koliko ću ja još živjeti i mogu li dovršiti započeto djelo, bilo je prvo i osnovno pitanje koje mi je predsjednik Franjo Tuđman postavio kad je spoznao svoju dijagnozu, prije nego što će je potvrditi u washingtonskoj vojnoj bolnici “Walter Reed”. To pokazuje da je njemu Hrvatska bila prva misao čak i u takvim najtežim životnim trenucima. Jer nema ništa teže od spoznaje da boluješ od maligne bolesti, prisjeća se za 24sata.hr profesor Andrija Hebrang trenutka kad je prvi hrvatski predsjednik saznao da boluje od karcinoma kardija (ušće jednjaka u želudac).

Osim što mu je do 1998. bio šef liječničkog konzilija, bio mu je i ostao jedan od najbližih i istinski privrženih i odanih suradnika. Hebrang ističe da je Tuđman bio toliko osebujan čovjek da je vrlo teško, gotovo nemoguće, sažeti njegov rad i opus. Objašnjava kako je hrvatskom narodu iskrsnuo u pravom povijesnom trenutku kako bi upravo Hrvate svrstao u narode koji napokon imaju svoju državu.

‘U JNA je vidio kako se podriva Hrvatska’

– I to je okvir njegova povijesnog djelovanja. Što se tiče njega kao čovjeka, on je u životu prolazio različite faze. Bio je antifašist i kao takav je nastavio svoj posao u JNA. I dobro da je tako bilo, jer je iznutra mogao dobro vidjeti kako se podriva Hrvatska te kako se kroz to jugoslavenstvo topi i nacionalni identitet Hrvata. I to ga je potaklo da krene u tu borbu koju je započeo još davno prije Hrvatskog proljeća 1971. Kao disident je završio u zatvoru istih tih komunista kojima je pripadao. I to je razlika između Tuđmana i goleme većine drugih komunista koji su preokrenuli kapute nakon 1990. i nastavili dalje na rukovodećim pozicijama voditi Hrvatsku.

‘Preglede je smatrao gubitkom vremena’

I tu vam je njegov veliki problem jer je morao ući u sukob s tim svojim nekadašnjim komunističkim istomišljenicima koji su sad potpuno promijenili mišljenje. Znao je da su toliko jaki da ih ne može zaobići, izbaciti ni izbjeći – tumači Hebrang. I danas je čvrsto uvjeren da je uz takve okolnosti ubrzo i srpsku agresiju na Hrvatsku mogao izvući samo Franjo Tuđman. Ni jedan drugi političar, ističe Hebrang, ne bi mogao u tim okolnostima stvoriti Hrvatsku, a kamoli se oduprijeti ratnoj agresiji.

Tuđman je, tvrdi, bio i duhovit čovjek. Znao se i volio našaliti i na svoj račun, želio je i volio slušati viceve o njemu, i od suradnika je tražio da mu ih pričaju. Kao ministar zdravstva 1990. godine napravio je mali liječnički konzilij koji je svakih šest mjeseci trebao pregledavati predsjednika Tuđmana i reagirati odmah ako nešto otkriju. Tuđman je konzilij prihvatio, ali nagovori da ide na pregled, prisjeća se Hebrang, trajali su tjednima.

– Smatrao je to gubitkom vremena, jer takav pregled uzima barem dva sata. A to mu je bilo nezamislivo. Čak sam zvao i njegovu suprugu Ankicu te je molio da ga nagovori na sistematski. I uspjeli smo napraviti prosječno jedan pregled godišnje, umjesto dva planirana.

Uvijek mi je govorio da ima prečih problema. Premda sam ga uvjeravao da su najvažniji život i zdravlje, on na sebe nije polagao puno. I na jednom od takvih rutinskih pregleda otkrili smo mu bolest, te limfne čvorove. I kad su mu potvrdili dijagnozu, vrlo je teško prihvaćao terapiju i sve te preglede do trenutka kad smo mu rekli realnu prognozu i očekivanja. Onda je shvatio ozbiljnost zdravstvenog stanja.

U ‘Walter Reedu’ su mu rekli da ima devet mjeseci života i s tim se nikad nisam složio. Znao sam da imamo itekako dobre terapije za takav tumor i ni danas mi nije jasno zašto je ‘Walter Reed’ odbio ići s tom terapijom – govori Hebrang. Tuđmanov karcinom kardija je bolest koja se, tumači Hebrang, na ultrazvuku vidi tek kad metastazira i poveća okolne limfne čvorove. Čim su metastaze uočili na ultrazvuku, počeli su tragati za žarištem i pronašli su ga u istom danu.

‘Jednokratno zračenje je bila pogreška’

– U to vrijeme kemoterapija je bila jedina terapija. U ‘Walter Reedu’ su mu kemoterapiju odbili dati uz obrazloženje da će imati lošu kvalitetu života, a nisu ga željeli operirati. Samo su jednokratno ozračili to područje. Po meni su tu pogriješili. Jednokratnim zračenjem ne ubija se tumor, ali može se otežati situacija, jer se počinje podebljavati stijenka krvne žile i citostatik ne može doći do tumora. Čim je iz Washingtona stigao u Zagreb, dao mi je papire i šokirao sam se kad sam vidio da su ga jednokratno ozračili.

Odmah sam rekao: ‘Predsjedniče, ne dolazi u obzir, ja vam jamčim tri godine života’. Pitao me kako. Objasnio sam mu da imamo citostatike, a što će biti za tri godine, nitko od nas ne zna. I on je u tom trenutku shvatio da nije zaključio svoj životni projekt, Hrvatsku, jer je Podunavlje još bilo pod okupacijom – prisjeća se Hebrang. Osim što se bližio kraj Tuđmanova mandata, prognoze zdravstvenog stanja nisu mu bile dobre. Hebrang mu je dovodio i strane liječnike da ga procijene te pokušaju nagovoriti da počne s kemoterapijom.

Hebranga je zvao iz bolničke postelje

– Kad ju je na jedvite jade prihvatio i kad je počela djelovati, kad se tumor počeo topiti i kad je osnažio, opet je počeo djelovati i raditi. Tek tad je shvatio koliko je griješio kad je kočio liječničke preglede i medicinske postupke. Postao je pitom, prihvaćao je sve, jer je na sebi osjećao njihove rezultate. Na naše zadovoljstvo, dobio je još jedne predsjedničke izbore, obišao je cijelu Hrvatsku, a ja sam ga, naravno, pratio.

Završio je mirnu reintegraciju Podunavlja i zaokružio svoju životnu misiju. Također sam svjedočio njegovoj tuzi kad je shvatio da bolest opet uzima maha. I tad je izgovorio rečenicu tipičnu za njega: ‘Vidim da je kraj tog dobrog razdoblja, ali završio sam djelo’. Vidite, i tu je u prvi plan stavljao stvaranje Hrvatske – niže Hebrang. Ističe kako ga boli što osiguranje nije ispunilo Franjinu želju dok je bio u bolnici i pozvalo ga da se s njim posljednji put vidi.

– Iz bolničke postelje je tražio da pozovu mene i Đurđu Šušak, suprugu Gojka Šuška. Došao sam pred vrata njegove sobe, ali me osiguranje nije pustilo. Zamolio sam da ga pozdrave od mene. Kako sam čuo, kad su mu rekli da ga pozdravlja Andrija Hebrang, Tuđmanu su potekle suze. I ta me suza strašno boli i danas. Boli me tim više što mi oni koje je on zaštitio nisu dopustili da dođem do njega.

U normalnim sistemima bi trebali otići u mirovinu, a oni su oko Franje držali taj obruč. Đurđi su dali da barem telefonski razgovara s njim – kaže Hebrang. S Tuđmanom je uvijek, kaže, bio iskren i otvoren. Ostao mu je uvijek vjeran. Ponajviše jer je Hebrang i jedan od ljudi s kojima je Franjo Tuđman stvarao stranku HDZ i neovisnu Hrvatsku.

‘Vladu su odbili svi koji nisu komunisti’

Protiv Franje su radili njegovi najbliži suradnici, tvrdi Andrija Hebrang. I prosvjed za Radio 101 bio je jedan veliki scenarij protiv predsjednika jer do toga nikad nije trebalo doći.

U počecima formiranja vlade, Franji Tuđmanu je bio veliki partner Andrija Hebrang. Upravo njemu je Tuđman ponudio ministarsko mjesto.

– Nakon dobivenih izbora 1990. sjedili smo u HDZ-u. Sastavljali smo vladu i pozvao me da budem ministar. Nudio mi je nekoliko resora, no rekao sam mu da volim svoju liječničku struku i ne bih je se nikad odrekao. Tražio sam zdravstvo, on mi ga je dao. Zamolio sam ga da vidim imena i drugih kolega ministara.

Gledao sam taj popis i shvatio da jedino ja nisam bio član Saveza komunista. Rekao mi je: ‘Andrija, dovedi mi u vladu bilo koga drugog tko nije bio komunist i ja ću ga prihvatiti’. Mislio je na ljude iz drugih hrvatskih stranaka.

Počeo sam mu nabrajati Savku, Gotovca, Slobodana Budaka… On ih je preda mnom jednog po jednog zvao, nudio im ministarska mjesta u vladi. Stavio ih je na razglas i ja sam slušao kako ga jedan po jedan odbijaju riječima: ‘A tko si ti da nas zoveš u predsjedništvo Republike?’. I onda mi je rekao: ‘Pa baš zato mi uđi u vladu da imam barem jednog’ – prisjetio se Hebrang, koji se nije libio nekoliko puta podnijeti i ostavku jer se nije slagao s nekim stvarima.

Jednom je podnio ostavku kad je za premijera imenovan Josip Manolić. Rekao mu je da se cijeli život bori protiv Udbe i da mu ne može udbaš biti šef. Tuđman je njegovu ostavku poderao i rekao mu da ostane u vladi. Ipak, neopozivu ostavku na mjesto ministra obrane podnio je 1998. Tad je Hebrang prestao biti i šef njegova liječničkog konzilija.

– Nisam htio iza leđa imati ljude koji su me ometali u reformama zbog kojih me je Franjo Tuđman postavio. Nisam više želio da mi prijete životom. Nisam više želio u ministarstvu jesti samo jabuke i piti pića koja sam nosio od kuće – kaže Hebrang.

Pitamo ga za zagrebačku krizu, kad je zbog ukidanja koncesije 101-ici na Trg bana Jelačića izašlo stotinu tisuća ljudi. Hebrang tvrdi da do tog prosvjeda uopće nije trebalo doći i da je Tuđman u to vrijeme bio u “Walter Reedu”.

Tuđman nije imao pojma o 101-ici. Predlagao sam Iviću da odgodi sjednicu ili da se dvojica razbole. Bilo što, samo da ne donose takvu odluku dok nema šefa…

– Imali smo sjednicu vlade na kojoj se reklo da je Povjerenstvo ukinulo koncesiju Radiju 101. I to je izazvalo revolt. Član tog Povjerenstva bio je Ivić Pašalić, koji je toj sjednici nazočio. Rekao sam mu: ‘Iviću, odgodi to’.

Uvjeravao me je da ne može jer je sjednica već sazvana. Predlagao sam mu da se dvojica razbole, da ne dođu, da ne odlučuju tako dok je šef države u Americi u bolnici. I da smo to tad odgodili i malo ležernije išli prema 101-ici, nikad se ništa ne bi dogodilo. Ovako su oni eksplodirali, a Tuđman pojma nije imao o tome. I to je bila diverzija protiv njega. Bilo mu je jasno da je to scenarij protiv njega, nikakva spontana reakcija naroda – zaključuje Hebrang.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Nino Raspudić: Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan

Objavljeno

na

Objavio

Tema emisije Peti dan bila je humanističke znanosti vs STEM, a gosti komentatori Nino Raspudić, Petar Mitrikeski, Marijana Bijelić i Igor Mikloušić.

STEM je akronim koji označava znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, naglasila je u uvodu voditeljica.

Marijana Bijelić navela je da se znanosti dijele na prirodne, humanističke i društvene.

“Što je znanost apstraktnija, u najvećoj mogućoj mjeri je izvan ideologije.”, kaže Bijelić.

Petar Tomev Mitrikeski kao genetičar navodi da je STEM-ovac te objašnjava.

“Humanističke znanosti tiču se čovjeka, društvene znanosti promatraju institucije i čovjekovo ponašanje u skupini, a prirodne znanosti govore o genetici i evoluciji.”

Mikloušić: Pada interes za humanističkim znanostima

“Pada interes za humanističkim znanostima od 2008. od financijske krize”, navodi Mikloušić te ocjenjuje: “Ljudi koji će u budućnosti voditi financije ili državu moraju imati šire znanje”. Smatra da je važno da čovjek posjeduje znanje od umjetnosti do znanosti i arhitekture.

Gosti su spomenuli da su kontroverzne ideje razlog pada popularnosti društvenih znanosti poput propagiranja rodne ideologije.

Raspudić: STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani

Raspudić navodi da zbog raspodjele javnih sredstava dolazi do sukoba oko toga koje su od navedenih znanosti korisnije.

“STEM-ovci misle da su humanisti niškoristi, zgubidani.” te dodaje da “samo četvrtina STEM-ovaca radi u svom području.”

“Ludilo je zahvatilo dio zapadnih sveučilišta, stavljajući rodnu ideologiju u prvi plan. Previše smo opterećeni navodnim prestižnim sveučilištima koja propagiraju takve ideje.”, istaknuo je Raspudić.

“STEM je važan za kapitalizam, jer stvara prihode”, kaže Mitrikeski.

S druge strane, “STEM-ovci ujedno poboljšavaju kvalitetu života, sigurnost hrane i dr.”, naveo je Mikloušić.

“Prije je mjerilo znanja bilo poznavanje Shakespearea, a danas se gleda koliko je netko vješt u tehničkim znanostima”.

Za kraj, gosti su se složili da je suradnja svih područja važna za napredak cjelokupnog društva.

(HRT/narod.hr)

 

Nino Raspudić: Međunarodna zajednica je stvorila ‘hrvatsko pitanje’ u BiH

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari