Pratite nas

Kolumne

MARCEL HOLJEVAC: Plenković je bio u pravu – Vlada ne može biti talac jednog čovjeka, Petrova!

Objavljeno

na

Plenković je smogao hrabrosti za ono za što Orešković nije, pa zato Orešković više nije premjer. Ucjenjivačka strategija Bože Petrova prolazila je od studenog 2015, kad se Most pojavio na nacionalnoj političkoj sceni. Ovaj put nije prošla: Plenković je po prvi put pokazao odlučnost da se ne da ucjenjivati, i nije pogriješio.

Jer, da je sad popustio Petrovu, ovaj bi ga vječno ucjenjivao. Ovako, praktički je poslao Božu natrag doma u Metković. Tri ministra iz interesne skupine Most – ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ministar pravosuđa Ante Šprlje te ministar zaštite okoliša i energije Slaven Dobrović, smijenjeni su odlukom premijera Plenkovića.

Razlog je što je Božo Petrov, kao i lani, odlučio da mu se jedan ministar iz one druge stranke koja čini vladu ne sviđa pa ga je odlučio maknuti, po sličnom receptu kao i Karamarka lani. Razlog je ovaj put što je Marić radio kao direktor u Agrokoru prije nego je ušao u Vladu kao vanstranački ministar.

Zanimljivo je da je čistunac Petrov zaboravio na aferu “Grizli”, u kojoj su tri njegova ministra – ovi koji su sad smijenjeni – uhvaćeni s prstima u pekmezu, tj. doslovce u prodaji usluga policije i pravosuđa jednom stranom mešetaru, koji bi se tako riješio suparnika! To je nešto za što se u ozbiljnim državama ne daje ostavka, nego se ide ravno u zatvor, a nisu niti negirali da su to uradili! Samo su tvrdili da to, eto, nije nezakonito. Isto tako je zanimljivo da je Petrov duhovni otac Lex Agrokora, on je prvi spomenuo nacionalizaciju tvrtke, što je kasnije i urađeno. Optuživati Marića za spašavanje Todorića a donijeti jedan zakon, i glasati za njega, kojim je efektivno država preuzela sve dugove jedne privatne kompanije – koji, da se razumijemo, ionako ne bi došli na naplatu Todoriću jer on nije nikom ništa dužan, Agrokor jest, a Agrokor je dioničko društvo i dioničari ne odgovaraju osobnom imovinom za dugove društva nigdje u svijetu, ali ne bi ni državi, već bi ulagači i banke izgubili uloženo – je krajnje licemjerno!

Usto, licemjeran je i Premijer – lani je, kad je Petrov po istom obrascu smjenjivao Karamarka, stao na stranu Bože Petrova, rekavši kako “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Tada sam napisao da će se stranka time upravo dovesti u situaciju da bude talac jednog čovjeka koji ni nije član te stranke – Bože Petrova. Jer, neovisno o onom što su Karamarku i sad Mariću stavljali na dušu, a u biti su tek iskoristili situaciju da se riješe nekog tko im jednostavno nije po volji i zaradili koji politički bod u javnosti koja zbog Agrokora traži glave, Mostovci su svojim ponašanjem u ta dva slučaja pokazali da ne razumiju pravila ponašanja koja važe u politici. Jedno od prvih je: po tuđoj stranci se ne kadrovira!

Naročito ne ako ste s njima u koaliciji! S te strane je Plenković apsolutno i potpuno pravu kad kaže da u Vladi nema mjesta onima koji glasaju protiv odluka te iste Vlade. “To je odnos povjerenja. Ukoliko ja kao predsjednik Vlade predložim inicijativu onda očekujem kolegijalan stav koalicijskih partnera i ministara u vladi. Toga danas nije bilo i prijeđena je granica iz kojeg se iz povjerenja prelazi u nepovjerenje. I tu za mene više nema dilema”, izjavio je danas Plenković.

Mostovci pak nisu uopće u pravu kad govore kako “situacija nije ista jer je lani stranka (HDZ) rušila vlastitog premijera”. Orešković nije bio premijer iz redova HDZ-a, njega je nametnuo Most jer nije htio Karamarka za premijera. On je tu popustio, i jako pogriješio: time je sam sebi iskopao politički grob. Kad jednom tako popustite, morat ćete uvijek ubuduće. Postat ćete žrtvom. Karamarko je trebao tada ići na nove izbore ako Most nije pristajao na to da on bude premijer, sve drugo ga je moralo dovesti u poziciju gubitnika.

Orešković je pogriješio kad je stao na stranu Petrova, što je i njega koštalo političke karijere, jer je time pokazao da ga se može ucjenjivati i zastrašivati. Plenković, ma kako možda bio licemjer, i ma kako bi mu možda bilo lakše bez Marića, s političkog aspekta postupa posve ispravno: On je šef vlade. Ako se ne bi ponašao tako, ako bi dozvolio da njegov autoritet potkopavaju podređeni mu, došao bi brzo u situaciju da ne vlada ni strankom ni državom. Davno je politologija kao znanost, uostalom, utvrdila kako to ide. Most se postavlja ucjenjivački, i to u politici nikom ne smijete dozvoliti ako mislite opstati. Pa i uz rizik novih izbora. I njihovog gubitka.

A što se Marića tiče, jasno da je on postao teret u danoj situaciji s Agrokorom Plenkoviću, ali on se s tim teretom odlučio nositi – dok Orešković u slučaju Karamarka nije. “Sukob interesa” je u oba slučaja u osnovi izmišljen, iako to u ovom slučaju i nije najbitnije. Da je i postojao, sukob interesa se u praksi rješava time da jednostavno date ostavku na privatni poslovni odnos koji je u suprotnosti s vašom javnom funkcijom, i nije krivično djelo.

Jer, prestankom rada u jednoj tvrtki vama prestaje i interesna povezanost s tom tvrtkom, time automatski i prestaje sukob interesa. U slučaju Karamarka sukob je bio još nakaradniji, njegova tada buduća supruga je bila u poslovnom odnosu s tvrtkom koja je bila u poslovnom odnosu s MOL-om, prije nego je uopće došlo do pokretanja arbitraže. I raskinula taj poslovni odnos prije nego je njen suprug ušao u vladu. Gdje je tu sukob interesa?

Po tumačenju povjerenstva, u tome što je Karamarko bio osobni prijatelj s Jozom Petrovićem, lobistom MOL-a, pa je stoga doživotno u sukobu interesa i ne može biti u vladi ako vlada ikad dođe u sukob s MOL-om. Da ne govorimo da bi nagodba s MOL-om koju je Karamarko zagovarao uštedjela zemlji milijarde i milijarde kuna – gubitak arbitraže u Washingtonu mogao bi nas koštati i desetak milijardi kuna! A gotovo je siguran.

Zanimljivo je da Mostu sukob interesa, stvaran ili ne, nije smetao kod Martine Dalić i Nine Obuljen-Koržinek, koja je bila kuhana i pečena s Hribarom i HAVC-om i dobri su osobni prijatelji. Ukoliko je postojao sukob interesa kod Karamarka i Marića, postojao je svakako i kod Nine Obuljen-Koržinek. No, ovaj put su na priču o sukobu interesa nadovezali priču o tome da je Marić morao znati za “nepravilnosti” u Agrokoru! A za isto su u svom demagoškom stilu optužili i guvernera HNB-a, Vujčića, koji im je lijepo objasnio da su oni Vladu obavijestili o situaciji s Agrokorom, i da su usto naredili domaćim bankama da smanje izloženost prema Agrokoru, tj. da ga prestanu kreditirati kako sebe ne bi ugrozili. A za to gdje se Agrokor zadužuju izvan Hrvatske oni ionako nisu nadležni, niti ikog mogu spriječiti da im posuđuje novac niti imaju ovlasti spriječiti Agrokor da posuđuje novac od bilo koga.

Naravno, ako je Vujčić izvijestio Vladu o tome kako stoje stvari s Agrokorom, a ne sumnjam niti najmanje da jest i da govori istinu, onda je i Petrov znao kakva je situacija u Agrokoru jednako kao i Marić. To su, uostalom, već preko pola godine znali svi. Oni sad kažu da je Marić “morao znati za nepravilnosti u Agrokoru!”  Ako Božo i drugovi misle da je bilo kriminala u Agrokoru, onda ne treba prozivati Marića, nego pitati svoje ministre Šprlju i Orepića, koji drže pravosuđe i policiju, zašto nisu proveli istragu i podigli optužnice? Nepravilnosti u Agrokoru, koje crne “nepravilnosti”, to je komunistički vokabular!

Tvrtka je banrkotirala, to nisu nikakve nepravilnosti nego jednostavno loš poslovni model. Ne tvrdim da nije bilo nepravilnosti ili izviješća koja su prikrivala stanje stvari. Ako je bilo, neka dignu optužnice, ukoliko postoje elementi krivičnog djela! Ali i tu bi Marića teško zakačili, jer on nije bio u upravi koncerna. Marić je pomogao Agrokoru da dobije kredit od HBOR-a? A što sad radi Ramljak nego žica okolo kredite za Agrokor? Koliko znam, formalno pravno Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora.

Usto, zašto Orepić nije podnio ostavku kad je izbio skandal s pljačkom zlata u policiji kad je okrivljen njegov proteže? I to kadar koji nikad nije ni trebao ni ulični pozornik, kamoli šef kriminalističke u Zagrebu! Što je na kraju bilo s Dolačkim? Nemamo pojma! Ministar mudro šuti već godinu dana o tome! Karamarko mu je govorio da treba smijeniti “policiju u policiji”, kadrove od povjerenja koje je postavio Ranko Ostojić: Orepić je to odbio, a trebao je znati što se u policiji događa, kao i Marić što se događa u Agrokoru! Samo što Marić u Agrokoru kao ministar nije mogao raditi smjene niti im se petljati u poslovanje jer je to privatna kompanija, a Orepić u policiji jest!

Božo Petrov je isto tako trebao znati što se događa s arbitražom INA MOL – to jest da ćemo je izgubiti i da treba ići na sporazum s Mađarima. Kasnije je okrenuo priču na “tko je špijunčinu Karamarka brifirao?” A tko bi ga trebao brifirati, svatko tko prati abritration journal na internetu je mogao znati kako će to završiti, i tko malo prati situaciju uopće! Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s arbitražom? Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s Agrokorom, preko godinu dana sjedi u vladi, Narodna banka je slala izvješća u vladu! On dakle nije imao pojma ni o čemu, kako ni inače nema, pa sad pita što su drugi i odakle znali! Nije pitanje što su oni znali, nego što on kao potpredsjednik Vlade i predsjednik Sabora nije znao, a trebao je znati!

Kvaka nije u sukobu interesa niti u tome što je Marić znao, a što ne. Što god da je znao, ionako nije Vlada tu nije mogla ništa – Agrokor je privatna kompanija, odnosno to je bio dok god nije izglasan Lex Agrokor. Kojeg je zamislio i podržao upravo Most, a Lex Agrokor je taj koji je nanio štetu Hrvaskoj, nepopravljivu, ne Todorić. A ne može baš ništa ni sad, kad sve zna, jer ionako nemaju novca za spašavanje Agrokora, kojem će trebati pola milijarde eura kredita za normalno poslovanje do kraja ove godine i još miljarda za restrukturiranje.

A tek nagodinu na naplatu dolaze prve rate kredita! Ako postoji odgovornost Marića za bilo što – nije jasno za što uopće – onda neka se to utvrdi, pa onda ide sa zahtjevom za odstrel. Ali svakako postoji odgovornost i Plenkovića i Petrova za posljedice Lex Agrokora.

Mostovci su ti koji se ne ponašaju spram većeg koalicijskog partnera odgovorno, već ucjenjivačko-populistički kako bi ostvarili svoje sitne političke probitke, a s takvima se ne može biti u zajedničkoj vlasti. Plenković je pokazao da se ne da ucjenjivati, i to je vjerojatno prva dobra stvar koju je napravio otkad je premijer.

Što se Mosta tiče, sad je valjda jasno da je to kupina ucjenjivača nesposobnih uraditi bilo što. Marić je neovisno o tome što se događa s Agrokorom,pokazao da je vjerojatno najsposobniji ministar u vladi, a kakvi su rezultati Šprlje i Orepića? Most bi sjedio u vladi, ali bi isto tako redovito podržavao oporbu kad ista zatraži izglasavanje nepovjerenja kolegi iz Vlade! To ne može tako ići. Ne možete sjediti u vlasti a ponašati se kao da ste vječno u oporbi!

Marcel Holjevac / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Kad već nije išlo u ratu, Hrvatsku se slama u miru

Objavljeno

na

Objavio

Nema Jugoslavije bez zgažene i ucijenjene Hrvatske, bez Hrvatske kojoj su začepljena usta i navučena luđačka košulja. Kad već nije išlo u ratu, Hrvatsku se slama u miru. U taj posao upregnute su brojne institucije, stranke, udruge i pojedinci…

Iako je Slaven Letica još davno objavio knjigu pod naslovom Četvrta Jugoslavija, do sada su ipak postojale tek dvije, ali nisu nikakvi paranoici oni koji se pribojavaju ”treće Jugoslavije” niti plove u omaglici iluzija bez ikakve osnove oni koji je priželjkuju. Ona već dugo nije tabu tema ni paranoidna fikcija pokojnog Tuđmana, nego o njoj na ovaj ili onaj govore i pišu brojni akteri javnog života na – kako njezini pritajeni ili javni podržavatelji kažu – ovim prostorima. Sve ti podržavatelji s onom specifičnom toplinom oko srca dočekuju vijesti poput ove: ”U crnogorskom glavnom gradu u petak je formiran Podgorički klub, neformalno tijelo koje čine bivši predsjednici i premijeri zemalja regije bivše Jugoslavije. Klub ima ambiciju pridonijeti razvoju dobrosusjedstva, regionalne suradnje i afirmacije same regije” (tportal.hr, 01.02. 2019.). ”Afirmacije regije” samo je eufemizam za afirmaciju Jugoslavije, a na tomu se posljednjih godina radi na veliko.

Ali nema Jugoslavije bez zgažene i ucijenjene Hrvatske, bez Hrvatske kojoj su začepljena usta i navučena luđačka košulja. Kad već nije išlo u ratu, Hrvatsku se slama u miru. U taj posao upregnute su brojne institucije, stranke, udruge i pojedinci. Običan čovjek nije ni svjestan zamašnosti tog projekta gušenja hrvatske samosvijesti radi uspostave ”treće Jugoslavije”, kako god se ona formalno zvala i kakav god formalni okvir imala. Pogledamo li pozornije bilo koji segment hrvatske zbilje, vidjet ćemo neku natruhu tog protuhrvatskog nastojanja, trag zaraze. Pokušat ću na nekoliko nasumce izabranih i s idejom Jugoslavije naoko nepovezanih primjera pokazati da je tomu tako.

Izvjesni Haris Ljevo u tekstu ”Zašto u Hrvatskoj cvjeta neofašizam: Bušićev put od teroriste do heroja”, želeći dokazati kako Kolinda Grabar Kitarović nije bila u pravu kada je svojedobno natuknula o opasnosti od potencijalnih islamskih terorista u susjedne države, piše: ”Kada zlonamjerno želite ocrniti jednu zemlju ili narod, u tom slučaju je narativ daleko važniji od činjenica, što je zvanična Hrvatska pokazala i u ovom slučaju. Međutim, ukoliko umjesto narativa osnov za priču uzmemo činjenice, onda možemo vrlo jasno vidjeti kako s terorizmom mnogo više veze ima zvanična Hrvatska od BiH” (vijesti.ba, 10.02. 2019.). Svoj zaključak da je Hrvatska bliža terorizmu od BiH Ljevo izvodi iz prikazivanja predstave ”Tko je ubio Zvonka Bušića”, i to isti dan kada cijela Bosna strepi od poludjelog mudžahedina, a u medijima čitamo naslove poput sljedećih: ”Cijela BiH traži ludog i opasnog višestrukog ubojicu: Sinoć je ubio policajca”, ”Poremećenom mudžahedinu ovo je treće ubojstvo. U kući mu našli hrpu eksploziva”, ”Ovo je poremećeni mudžahedin koji je jutros upucao i izbo čovjeka u BiH” itd.

Mogli bismo odmahnuti rukom, koga briga što lupeta tamo neki Ljevo, ali se Ljevo svoju konstrukciju podupire citatima svojih hrvatskih sudrugova, pa tako citira Tomislava Klauškog koji je također dobio napadaj moralne panike zbog predstave o Bušiću: “Time se javnosti, a naročito mladim generacijama, šalje poruka o idealu hrvatskog domoljuba. Kao i o tome da su svi zločini opravdani ako se čine u ime hrvatstva. I u terorističkim aktima, i u Domovinskom ratu, ali i u korupciji i kriminalu. Sve je legitimno ako se čini s Hrvatskom na usnama.” Zanimljivo je kako tipovi poput Klauškog, Ljeve i sličnih bez trunke oklijevanja Bušićev čin izjednačavaju ne samo sa terorizmom nego i sa ”svim zločinima” navodeći dalje zločine u ratu, korupciju i kriminal… Ponekad kad sam zlovoljan i rezigniran, bude mi žao pokojnog prijatelja što je cijeli život žrtvovao za narod koji u vlastitoj državi šutke podnosi da se o njemu pišu ovakve gadosti. No, kada stvari sagledamo racionalno, jasno je da legenda o Bušiću mora umrijeti da bi Jugoslavija oživjela.

Gledam na Valentinovo prijenos sjednice Sabora. Dame, kojima kiretaža odavno ne prijeti ni u teoriji, dramatičnim glasom čitaju iskaze žena koje su preživjele strahote kiretaže u hrvatskim bolnicama. Čovjek bi pomislio da to nisu bolnice već mučilišta. Inače, taj sustavni napad na hrvatsko zdravstvo, koje je unatoč svemu još uvijek na solidnoj razini, nije potaknut željom da se usluga unaprijedi, nego je smišljeni pritisak da sustav što prije kolabira, to jest da država zapadne u stanje kaosa kako bi se stekli uvjeti da na ruševinama Hrvatske nastane nešto drugo. Međutim, nikada te za ženska prava silno zabrinute i rodno osviještene gospođe, ako je još dopušteno tako ih zvati, nisu čitale iskaze silovanih Vukovarki niti su se na bilo koji način solidarizirale s njima. A i kako bi kada su Vukovarke silovane pod petokrakom pod kojom vrle borkinje za ljudska prava još uvijek rado stupaju.

Ljevin zemljak Tarik Filipović neki dan u kvizu Potjera na pitanje tko je od trojice diktatora na vlast došao demokratskim putem – u ponudi su bili, čini mi se, Staljin, Hitler i Pol Pot – komentirao riječima: ”Da, Hitler, malo čudno, ali vidimo da u posljednje vrijeme u mnogim zemljama…” Mudro se zaustavio prije nego što je s Hitlerom usporedio možda Orbana, Trumpa, Salvinija ili Kaczynskog. A ljudi poput Filipovića utjelovljenje su mainstreama, iz njihovih usta teče kvintesencija srednjostrujaške misli u narodne uši. I da vodi još tri kviza iz Tarikovih usta nikada ne bi izašlo ništa politički nekorektno, zato i jest znakovito da ga nacionalna osviještenost asocira na Hitlera. Nacionalno se hoće učiniti nedopustivim, izjednačiti s nacizmom, a Tarik je čovjek izoštrenog sluha za takve stvari. Mora biti ako želi sačuvati popularnost i status na televiziji.

Za kraj. U Podgoričkom klubu kažu da se neće baviti poviješću, nego budućnošću. Toga si treba bojati: da se namjeravaju baviti poviješću, moglo bi ih se nazvati tek povjesničarima amaterima i nostalgičarima, ali ovako su opasni.

Damir Pešorda/Hrvatski tjednik/Hrvatsko nebo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Nino Raspudić: Zbunjeni suverenisti ili ćatine ćate?

Objavljeno

na

Objavio

Jesu li saborski zastupnici Hasanbegović i Zekanović istinska jezgra hrvatskih suverenista koja će se etablirati na predstojećim europarlamentarnim izborima ili su Plenkovićevi spavači na desnici, ćatine ćate, koje se aktiviraju u kritičnim situacijama kada treba spašavati vladajuću većinu, pitanje je koje ovog tjedna visi u zraku.

Neobična situacija dogodila se prekjučer u Saboru prilikom izglasavanja izmjena Zakona o privatizaciji Ine.

Nakon što je Davor Bernardić pozvao kolege iz opozicije da napuste sabornicu, svi oporbenjaci su izašli, osim dvojice, Hasanbegovića i Zekanovića. Glasovanje je održano s minimalnim kvorumom od 76 zastupnika. Od toga su 74 zastupnika bilo za, a spomenuta dvojica protiv.

Ishod je bizaran. Glasuješ protiv, ali samim tim glasovanjem podržavaš opciju “za”, točnije, omogućuješ joj kvorum i, u konačnici, pobjedu. Da je samo jedan od njih dvojice izašao, izmjena zakona bi pala zbog nedostatka kvoruma.

Na pitanje zašto je ostao u sabornici, Hasanbegović je odgovorio: “Bernardić je ovo izveo na svoju ruku… Nisam ni shvatio što se događa…”, dok je Zekanović izjavio kako mu je žao što nije napustio sabornicu i tvrdi kako bi to učinio da je “znao da neće biti dovoljno ruku”, piše Nino Raspudić / Večernji list

No poslije glasanja nema kajanja. Što se iz svega navedenog može zaključiti? Jesu li, kao što ih neki već optužuju, zastupnici Hasanbegović i Zekanović spavači HDZ-a, dude varalice za povodljivo desno biračko tijelo, koji će u trenutku kada dođe stani-padni uvijek glasovati za HDZ, time i za vladavinu HNS-a, Pupovca i svega drugog što uz to ide?

Ili su smušenjaci koji su slučajno ostali u Saboru i nisu shvatili da time održavaju kvorum i omogućuju donošenje zakona kojem se tobože protive?

Ako pretpostavimo da jeste tako, sljedeće pitanje bilo bi zašto se vladajuća većina urušila i zašto su morali potegnuti zadnje osigurače, spavače na “suverenističkoj desnici”? Zašto neki članovi vladajuće većine nisu došli na glasovanje?

Zašto nije glasovao Milorad Pupovac, a jeste Furio Radin? Možda je u općoj pregrijanoj atmosferi hitio izbjeći teret optužbi kako privilegirano izabrani Srbin predaje Inu strancima. Već kruži šala kako je Pupovac ispao veći hrvatski suverenist od Hasanbegovića i Zekanovića. Nadalje, zašto na glasovanju, primjerice, nije bila Milanka Opačić, a jeste Marija Puh?

Je li riječ o Bandićevom cimanju većine, o podsjetniku HDZ-u da ih drži na uzici i da im u svakom trenutku može srušiti većinu? Ili su se neki zastupnici osobno suzdržali zbog vlastite političke budućnosti, poput Darinka Dumbovića, koji je iz šeste izborne jedinice u kojoj se nalazi sisačka rafinerija, pa možda razmišlja – ako se sutra stvari oko Ine na terenu zakompliciraju, kako ću izaći glasačima na oči? Ili je sve skupa plod slučajnosti i trenutnog nemara onoga koji ih okuplja u većinski glasački zbor?

Tomislav Saucha je, naravno, bio prisutan i glasovao za. On je HDZ-ova najsigurnija ruka, u podne i u ponoć mogu biti sigurni da će biti u sabornici kad god im zatreba. Ako je Franjo Tuđman imao broj 1, Sauchi bi trebali dati nultu iskaznicu HDZ-a, toliko je odan toj stranci. Ljudima bi, u pravilu, trebalo vjerovati na riječ. Možda su se Hasanbegović i Zekanović stvarno zabunili.

No, nije im prvi put. Kad je u svibnju 2017. krenula operacija preslagivanja, preciznije – najveće prevare glasača u povijesti hrvatskog Sabora, glasovali su protiv opoziva ministra Marića i time de facto HDZ-u omogućili sljedeći korak trženja vlasti s HNS-om, Pupovcem, Sauchom i ostalima.

Ili je tu Hasanbegović ispao naivan, jer su ga u sljedećem koraku izbacili iz HDZ-a, ili su ispali naivni oni koju su vjerovali da je postao stvarna oporba. Nakon kvorumašenja u srijedu uslijedile su optužbe kako prijetvorno skuplja dio nezadovoljnog HDZ-ovog biračkog tijela, e da bi u prvoj situaciji kad je vladajućima neočekivano zagustilo, pristao održavati im kvorum, zajedno sa Zekanovićem.

Nezgodno je za samoproglašene suvereniste kada u očima javnosti ispadnu ćatine ćate. Njihove prve izjave o zbunjenosti i nehotičnoj pogreški odudaraju od onoga što su govorili kasnije, kada su tvrdili kako nisu htjeli biti dio igrokaza SDP-a, koji je s HDZ-om suodgovoran za stanje s Inom, što stoji, ali onda su trebali izaći iz sabornice i prije Bernardića. Nekad se čovjek zapita postoji li itko na hrvatskoj političkoj sceni tko je neupitna oporba vladajućoj oligarhiji, tko s njima nije koalirao ili ih podržavao, uključujući i SDP, od Istanbulske konvencije do sprječavanja referenduma o promjeni izbornog zakona?

Uglavnom, tri mjeseca prije europarlamentarnih izbora, dva zastupnika za koje se špekulira da će ići zajedno, zabila su spektakularan autogol, ono što se nekada zvalo eurogol, ali samima sebi.

Ostaje im stigma da su Plenkovićevo desno krilo koje će se teško otarasiti. Nad ekipom oko Hrasta odranije visi sumnja da je njihovo prikupljanje potpisa za referendum o Istanbulskoj konvenciji bio svjesno ometanje važnije referendumske inicijative za promjenu izbornog zakona, kojoj su razbili frontu volontera zapaljivim partikularnim pitanjem, umjesto da je fokus ostao na temeljnom problemu, promjeni izbornog zakona, što bi onemogućilo ubuduće da se donose važne odluke bez potrebnog legitimiteta.

U prijelomnom trenutku omogućiš Plenkoviću opstanak na vlasti kroz koaliciju s HNS-om, a onda radiš partikularni referendum protiv onoga što takva vlast radi, umjesto da se stvar mijenja iz temelja.

I kada nisu bili HDZ-ovi spavači, tzv. desne opcije u Hrvatskoj do sada su imale malo što za ponuditi – uglavnom su se svodili na čudan splet primitivizma, sitne korupcije, fetišističkog simboličkog vezivanje uz poražene i moralno kompromitirane opcije, iscrpljivanje javnosti besmislenim raspravama o pozdravima i simbolima dok se u stvarnosti razvaljuju zadnji ostaci istinske suverenosti.

Od starih emigranata u Kanadi sam davno čuo važan poučak – čim je netko puno “ustašovao” znali smo da je udbaš. Danas su takvi ili u službi vladajuće oligarhije koja rastače državu, kao desni osigurač, ili su korisne budale, ako to rade nesvjesno. U svakom slučaju reduciraju prostor za istinsku, ozbiljnu suverenističku opciju.

U Europi su tendencije potpuno drugačije. Zadnje predizborne ankete na razini cijele EU pokazuju kako će talijanska Liga postati pojedinačno najjača stranka u Europskom parlamentu, očekuje se da će imati više zastupnika od njemačke CDU. Više od dvije trećine zastupnika iz Italije bit će iz redova stranka koje simpatizeri nazivaju suverenistima, a protivnici eurofobnim populistima.

U Francuskoj stranka Marine Le Pen dobiva dva postotka više od Macronove, Orbanov Fidesz u Mađarskoj sam osvaja pedeset posto, Kaczynskijev Pis u Poljskoj više 40%.

Kod nas, pak, oni koji se javno busaju u prsa kao veliki suverenisti i bore za mršavi prelazak praga, u međuvremenu spašavaju izmjene zakona koje omogućavaju definitivnu prodaju najveće energetske tvrtke tako što kao panjevi ostaju u Saboru glasujući rukom protiv, a guzicom za, a onda takvo spašavanje kvoruma objašnjavaju zbunjenošću. Mi smo, izgleda, uvijek mimo svijeta i trendova.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Zekanović: Bio sam protiv Zakona o Ini, ali sam pogriješio što sam sačuvao kvorum vladajućima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari