Pratite nas

Kolumne

MARCEL HOLJEVAC: Plenković je bio u pravu – Vlada ne može biti talac jednog čovjeka, Petrova!

Objavljeno

na

Plenković je smogao hrabrosti za ono za što Orešković nije, pa zato Orešković više nije premjer. Ucjenjivačka strategija Bože Petrova prolazila je od studenog 2015, kad se Most pojavio na nacionalnoj političkoj sceni. Ovaj put nije prošla: Plenković je po prvi put pokazao odlučnost da se ne da ucjenjivati, i nije pogriješio.

Jer, da je sad popustio Petrovu, ovaj bi ga vječno ucjenjivao. Ovako, praktički je poslao Božu natrag doma u Metković. Tri ministra iz interesne skupine Most – ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ministar pravosuđa Ante Šprlje te ministar zaštite okoliša i energije Slaven Dobrović, smijenjeni su odlukom premijera Plenkovića.

Razlog je što je Božo Petrov, kao i lani, odlučio da mu se jedan ministar iz one druge stranke koja čini vladu ne sviđa pa ga je odlučio maknuti, po sličnom receptu kao i Karamarka lani. Razlog je ovaj put što je Marić radio kao direktor u Agrokoru prije nego je ušao u Vladu kao vanstranački ministar.

Zanimljivo je da je čistunac Petrov zaboravio na aferu “Grizli”, u kojoj su tri njegova ministra – ovi koji su sad smijenjeni – uhvaćeni s prstima u pekmezu, tj. doslovce u prodaji usluga policije i pravosuđa jednom stranom mešetaru, koji bi se tako riješio suparnika! To je nešto za što se u ozbiljnim državama ne daje ostavka, nego se ide ravno u zatvor, a nisu niti negirali da su to uradili! Samo su tvrdili da to, eto, nije nezakonito. Isto tako je zanimljivo da je Petrov duhovni otac Lex Agrokora, on je prvi spomenuo nacionalizaciju tvrtke, što je kasnije i urađeno. Optuživati Marića za spašavanje Todorića a donijeti jedan zakon, i glasati za njega, kojim je efektivno država preuzela sve dugove jedne privatne kompanije – koji, da se razumijemo, ionako ne bi došli na naplatu Todoriću jer on nije nikom ništa dužan, Agrokor jest, a Agrokor je dioničko društvo i dioničari ne odgovaraju osobnom imovinom za dugove društva nigdje u svijetu, ali ne bi ni državi, već bi ulagači i banke izgubili uloženo – je krajnje licemjerno!

Usto, licemjeran je i Premijer – lani je, kad je Petrov po istom obrascu smjenjivao Karamarka, stao na stranu Bože Petrova, rekavši kako “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Tada sam napisao da će se stranka time upravo dovesti u situaciju da bude talac jednog čovjeka koji ni nije član te stranke – Bože Petrova. Jer, neovisno o onom što su Karamarku i sad Mariću stavljali na dušu, a u biti su tek iskoristili situaciju da se riješe nekog tko im jednostavno nije po volji i zaradili koji politički bod u javnosti koja zbog Agrokora traži glave, Mostovci su svojim ponašanjem u ta dva slučaja pokazali da ne razumiju pravila ponašanja koja važe u politici. Jedno od prvih je: po tuđoj stranci se ne kadrovira!

Naročito ne ako ste s njima u koaliciji! S te strane je Plenković apsolutno i potpuno pravu kad kaže da u Vladi nema mjesta onima koji glasaju protiv odluka te iste Vlade. “To je odnos povjerenja. Ukoliko ja kao predsjednik Vlade predložim inicijativu onda očekujem kolegijalan stav koalicijskih partnera i ministara u vladi. Toga danas nije bilo i prijeđena je granica iz kojeg se iz povjerenja prelazi u nepovjerenje. I tu za mene više nema dilema”, izjavio je danas Plenković.

Mostovci pak nisu uopće u pravu kad govore kako “situacija nije ista jer je lani stranka (HDZ) rušila vlastitog premijera”. Orešković nije bio premijer iz redova HDZ-a, njega je nametnuo Most jer nije htio Karamarka za premijera. On je tu popustio, i jako pogriješio: time je sam sebi iskopao politički grob. Kad jednom tako popustite, morat ćete uvijek ubuduće. Postat ćete žrtvom. Karamarko je trebao tada ići na nove izbore ako Most nije pristajao na to da on bude premijer, sve drugo ga je moralo dovesti u poziciju gubitnika.

Orešković je pogriješio kad je stao na stranu Petrova, što je i njega koštalo političke karijere, jer je time pokazao da ga se može ucjenjivati i zastrašivati. Plenković, ma kako možda bio licemjer, i ma kako bi mu možda bilo lakše bez Marića, s političkog aspekta postupa posve ispravno: On je šef vlade. Ako se ne bi ponašao tako, ako bi dozvolio da njegov autoritet potkopavaju podređeni mu, došao bi brzo u situaciju da ne vlada ni strankom ni državom. Davno je politologija kao znanost, uostalom, utvrdila kako to ide. Most se postavlja ucjenjivački, i to u politici nikom ne smijete dozvoliti ako mislite opstati. Pa i uz rizik novih izbora. I njihovog gubitka.

A što se Marića tiče, jasno da je on postao teret u danoj situaciji s Agrokorom Plenkoviću, ali on se s tim teretom odlučio nositi – dok Orešković u slučaju Karamarka nije. “Sukob interesa” je u oba slučaja u osnovi izmišljen, iako to u ovom slučaju i nije najbitnije. Da je i postojao, sukob interesa se u praksi rješava time da jednostavno date ostavku na privatni poslovni odnos koji je u suprotnosti s vašom javnom funkcijom, i nije krivično djelo.

Jer, prestankom rada u jednoj tvrtki vama prestaje i interesna povezanost s tom tvrtkom, time automatski i prestaje sukob interesa. U slučaju Karamarka sukob je bio još nakaradniji, njegova tada buduća supruga je bila u poslovnom odnosu s tvrtkom koja je bila u poslovnom odnosu s MOL-om, prije nego je uopće došlo do pokretanja arbitraže. I raskinula taj poslovni odnos prije nego je njen suprug ušao u vladu. Gdje je tu sukob interesa?

Po tumačenju povjerenstva, u tome što je Karamarko bio osobni prijatelj s Jozom Petrovićem, lobistom MOL-a, pa je stoga doživotno u sukobu interesa i ne može biti u vladi ako vlada ikad dođe u sukob s MOL-om. Da ne govorimo da bi nagodba s MOL-om koju je Karamarko zagovarao uštedjela zemlji milijarde i milijarde kuna – gubitak arbitraže u Washingtonu mogao bi nas koštati i desetak milijardi kuna! A gotovo je siguran.

Zanimljivo je da Mostu sukob interesa, stvaran ili ne, nije smetao kod Martine Dalić i Nine Obuljen-Koržinek, koja je bila kuhana i pečena s Hribarom i HAVC-om i dobri su osobni prijatelji. Ukoliko je postojao sukob interesa kod Karamarka i Marića, postojao je svakako i kod Nine Obuljen-Koržinek. No, ovaj put su na priču o sukobu interesa nadovezali priču o tome da je Marić morao znati za “nepravilnosti” u Agrokoru! A za isto su u svom demagoškom stilu optužili i guvernera HNB-a, Vujčića, koji im je lijepo objasnio da su oni Vladu obavijestili o situaciji s Agrokorom, i da su usto naredili domaćim bankama da smanje izloženost prema Agrokoru, tj. da ga prestanu kreditirati kako sebe ne bi ugrozili. A za to gdje se Agrokor zadužuju izvan Hrvatske oni ionako nisu nadležni, niti ikog mogu spriječiti da im posuđuje novac niti imaju ovlasti spriječiti Agrokor da posuđuje novac od bilo koga.

Naravno, ako je Vujčić izvijestio Vladu o tome kako stoje stvari s Agrokorom, a ne sumnjam niti najmanje da jest i da govori istinu, onda je i Petrov znao kakva je situacija u Agrokoru jednako kao i Marić. To su, uostalom, već preko pola godine znali svi. Oni sad kažu da je Marić “morao znati za nepravilnosti u Agrokoru!”  Ako Božo i drugovi misle da je bilo kriminala u Agrokoru, onda ne treba prozivati Marića, nego pitati svoje ministre Šprlju i Orepića, koji drže pravosuđe i policiju, zašto nisu proveli istragu i podigli optužnice? Nepravilnosti u Agrokoru, koje crne “nepravilnosti”, to je komunistički vokabular!

Tvrtka je banrkotirala, to nisu nikakve nepravilnosti nego jednostavno loš poslovni model. Ne tvrdim da nije bilo nepravilnosti ili izviješća koja su prikrivala stanje stvari. Ako je bilo, neka dignu optužnice, ukoliko postoje elementi krivičnog djela! Ali i tu bi Marića teško zakačili, jer on nije bio u upravi koncerna. Marić je pomogao Agrokoru da dobije kredit od HBOR-a? A što sad radi Ramljak nego žica okolo kredite za Agrokor? Koliko znam, formalno pravno Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora.

Usto, zašto Orepić nije podnio ostavku kad je izbio skandal s pljačkom zlata u policiji kad je okrivljen njegov proteže? I to kadar koji nikad nije ni trebao ni ulični pozornik, kamoli šef kriminalističke u Zagrebu! Što je na kraju bilo s Dolačkim? Nemamo pojma! Ministar mudro šuti već godinu dana o tome! Karamarko mu je govorio da treba smijeniti “policiju u policiji”, kadrove od povjerenja koje je postavio Ranko Ostojić: Orepić je to odbio, a trebao je znati što se u policiji događa, kao i Marić što se događa u Agrokoru! Samo što Marić u Agrokoru kao ministar nije mogao raditi smjene niti im se petljati u poslovanje jer je to privatna kompanija, a Orepić u policiji jest!

Božo Petrov je isto tako trebao znati što se događa s arbitražom INA MOL – to jest da ćemo je izgubiti i da treba ići na sporazum s Mađarima. Kasnije je okrenuo priču na “tko je špijunčinu Karamarka brifirao?” A tko bi ga trebao brifirati, svatko tko prati abritration journal na internetu je mogao znati kako će to završiti, i tko malo prati situaciju uopće! Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s arbitražom? Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s Agrokorom, preko godinu dana sjedi u vladi, Narodna banka je slala izvješća u vladu! On dakle nije imao pojma ni o čemu, kako ni inače nema, pa sad pita što su drugi i odakle znali! Nije pitanje što su oni znali, nego što on kao potpredsjednik Vlade i predsjednik Sabora nije znao, a trebao je znati!

Kvaka nije u sukobu interesa niti u tome što je Marić znao, a što ne. Što god da je znao, ionako nije Vlada tu nije mogla ništa – Agrokor je privatna kompanija, odnosno to je bio dok god nije izglasan Lex Agrokor. Kojeg je zamislio i podržao upravo Most, a Lex Agrokor je taj koji je nanio štetu Hrvaskoj, nepopravljivu, ne Todorić. A ne može baš ništa ni sad, kad sve zna, jer ionako nemaju novca za spašavanje Agrokora, kojem će trebati pola milijarde eura kredita za normalno poslovanje do kraja ove godine i još miljarda za restrukturiranje.

A tek nagodinu na naplatu dolaze prve rate kredita! Ako postoji odgovornost Marića za bilo što – nije jasno za što uopće – onda neka se to utvrdi, pa onda ide sa zahtjevom za odstrel. Ali svakako postoji odgovornost i Plenkovića i Petrova za posljedice Lex Agrokora.

Mostovci su ti koji se ne ponašaju spram većeg koalicijskog partnera odgovorno, već ucjenjivačko-populistički kako bi ostvarili svoje sitne političke probitke, a s takvima se ne može biti u zajedničkoj vlasti. Plenković je pokazao da se ne da ucjenjivati, i to je vjerojatno prva dobra stvar koju je napravio otkad je premijer.

Što se Mosta tiče, sad je valjda jasno da je to kupina ucjenjivača nesposobnih uraditi bilo što. Marić je neovisno o tome što se događa s Agrokorom,pokazao da je vjerojatno najsposobniji ministar u vladi, a kakvi su rezultati Šprlje i Orepića? Most bi sjedio u vladi, ali bi isto tako redovito podržavao oporbu kad ista zatraži izglasavanje nepovjerenja kolegi iz Vlade! To ne može tako ići. Ne možete sjediti u vlasti a ponašati se kao da ste vječno u oporbi!

Marcel Holjevac / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Franjo Tuđman podcijenio je Sorosa, njegove trabante i medije…

Objavljeno

na

Objavio

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman je, sa svim svojim manama, bio državnik s misijom – čovjek koji razumije vrijeme i realne dosege politike. Točno je znao kako izabalansirati vrlo različite ljude koji su se okupili oko njega, kao što je točno znao i sve njihove mane.

Znao je kako pobijediti ideju Velike Srbije, te kako Hrvatsku vratiti na političku kartu Europu – iz koje ju je lažni bravar Josip Broz izvukao 1945. godine. Vjerovao je podjednako i u sebe i u Hrvatsku i nije ga odviše brinulo onih 20% protivnika nezavisne Republike Hrvatske, ona peta kolona koja je bila aktivna i tijekom cijelog Domovinskog rata. Protivnici ga nisu brinuli jer je imao znanje i realnu političku moć koja je bila daleko veća od njihove. Ukratko, znao je što radi i bio je svjestan svoje političke snage.

No, problemi su nastali nakon njegove smrti. Naime, peta kolona – sastavljena od rigidnih komunista i još rigidnijih Jugoslavena – poželjela je Hrvatsku udaljiti od Europe i vratiti je u nekakvu fantomsku “balkansku” zajednicu: “Regijon”, “Zapadni Balkan” bilo što pod “Saveznom Udbom” i Beogradom. Svo to cirkusantsko društvo sastavljeno od kojekakvih mesića, josipovića, pusićki i milanovića bacilo se na Hrvatsku s ciljem da ju se prikaže kao “fašističku, zločinačku Nezavisnu Državu Hrvatsku”, te kao “nepotrebnu i slučajnu državu”, za razliku od “potrebne Jugoslavije u kojoj je svima bilo bolje, a Srbija je imala more!”

Gdje je Franjo Tuđman pogriješio?!

Pogriješio je u onom u čemu često veliki političari griješe – podcijenio je katastrofalnu nesposobnosti svojih nasljednika, te hijeničnost protivnika, koji su napali u čoporima! No, najveća pogreška bila mu je – što je podcijenio medije!

Zasljepljen veličinom svoje povijesne misije podcijenio je političke hijene koje su mu se vrzmale oko nogu i koje su se neugodno glasale preko “Feral Tribunea, Globusa, Nacionala, Novog lista, Radija 101”… tvrdeći da je: “operetni diktator, ratni zločinac, lažni general, lažni doktor znanosti” itd.

Kako je točno znao što i zašto radi, nije brinuo o slici koju komunističko – pseudoliberalni – jugoslavensko – udbaško – soroševski ološ šalje u svijet. To je velika, gotovo katastrofalna pogreška, jer u ovo vrijeme posvemašnje površnosti – slika (“image”) je sve! Uopće više nije bitno kakav je čovjek, već samo kakvu sliku o njemu imaju drugi! Nije bitan čovjek, već samo njegova odjeća, njegove cipele, njegov sat, njegovi bijeli zubi, njegov srdačan i isprazan osmjeh…

Na tom polju trijumfirali su svi protivnici nezavisne Republike Hrvatske, financirani ili iz pravca globalne bankarske oligarhije, koju usmjerava George Soros (“dragi ljudi iz Davosa”), ili iz sve manje i sve nervoznije Srbije, sve udaljenije od Jadranskog mora. Hijene nas okružuju i neugodno se glasaju.

George Soros bez milijuna muslimanskih izbjeglica kojima ruši katoličku Europu, te Srbija bez Jadranskog mora, dvije su podjednako turobne i isprazne priče.

Što znači slika?! Znači, na primjer, da militantna, nepismena, piskarala “Feral Tribunea” imaju hrpu stanova po Beogradu (i drugdje), a da se pisalo o “Tuđmanovoj vili”, a ne o njihovom ratnom profiterstvu. Znači da se četnička, dobro naoružana Srbija prikazuje kao žrtva razoružane – od strane komunista! – Hrvatske! Da se piše o koncentarcijskom logoru Jasenovac, a ne o koncentracijskom logoru Sajmište pokraj Beograda u kojem je ubijen isti ili veći broj zatočenika! Da se govori o nepostojećem srpskom anti-fašizmu, a da se stalno zatire hrvatski anti-komunistički anti-fašizam!

Kraljevina Jugoslavija bila je najveća laž poslije I. svjetskog rata, a Titova Jugoslavija poslije drugog! “Moderna europska Srbija” je najveća laž današnje Europe!

Dakle, Franjo Tuđman je podcijenio i Sorosa, njegove trabante i medije, i 50.000 udruga, od kojih većina (nikako ne sve!) radi na rastakanju ideje nezavisne Hrvatske. I svaki put kad zablista europska i svjetska Hrvatska, sve medijske hijene bacaju se i grizu gdje i kako mogu. I kad su tu senzacionalni uspjesi nogometaša i tenisača, i kad se podiže spomenik Franji Tuđmanu, i kad Hrvatska vodi iskrenu pro-europsku politiku preko predsjednice Republike, tu je glasanje političkih hijena …

Stvarnost “Yutarnjeg lista” nije hrvatska stvarnost. U toj stvarnosti Miljenko Jergović je “najveći yugoslavenski pisac”, a to što ta država ne postoji – nikoga ne muči! To što je Viskovićevo Jugoslavensko društvo pisaca u Zagrebu (službeno Hrvatsko društvo pisaca), te što dodjeljuje nagradu Janko Polić Kamov (koji je bio veliki Hrvat i starćevičanac!) Igoru Mandiću, svom članu i yugoslavenskom piscu, to je nešto poput “Čovjeka u visokom dvorcu”, alternativne stvarnost u kojoj je Tito, “ljubičica bijela”, operetni maršal-bravar besmrtan, a njegov pobočnik Budimir Lončar koordinira smijeh političkih hijena!

Tuđman je podcijenio medije, a oni nasrću, velikim dijelom financirani hrvatskim novcem (npr. Pupovčeve Novosti, kao sljednik Soroseva Ferala)!? Oni nasrću i preko Rijeke, tzv. “Luke različitosti”, lažne Europske prijestolnice kulture 2020., u kojoj anti-hrvatske političke hijene dobivaju hrvatski novac za iskreno i duboko anti-hrvatsvo!

A projekt “Za Yugoslaviju s ušutkanom Hrvatskom!” se nastavlja. I dok stojim pred novim Tuđmanovim spomenikom, koji je još jedan od sjajnih poteza Milana Bandića, koji je velegradski Zagreb smjestio duboko u Europu, čitam Tomislava Klauškog (kao i svi neprijatelji Hrvatske, gostovao ja u Josipovićevoj tv-emisiji “Nedjeljom u 2”!):

“Spomenik se podiže par tjedana nakon izručenja Ivice Todorića, jednog od tajkuna koji je izrastao pod pokroviteljstvom prvog predsjednika. Podiže se pod vlašću stranke koja se ne tako davno, u mandatu Ive Sanadera, ispričala hrvatskim građanima zbog Tuđmanove vladavine. Podiže se u vrijeme kad se u Vukovaru hapse srpski zločinci, čime se ruši Tuđmanov koncept amnestije nakon mirne reintegracije. Podiže se godinu dana nakon izbacivanja trga Josipa Broza Tita iz centra Zagreba, što je za Tuđmanova života bilo izričito zabranjeno.Nije taj spomenik, dakle, samo estetski užas. On simbolizira i politički užas koji smo naslijedili od njegove vladavine, kao i sve užase koji se provode u sjeni spomenika državniku čije se čak i pozitivno naslijeđe nastoji dezavuirati.”

Taj “sjajni” novinar Klauški rođen je u Zagrebu 24. rujna 1971. godine, diplomirani je novinar, predavač na komunističkom Fakultetu političkih znanosti, bio je više puta u konkurenciji za anti-hrvatskog novinara godine. Radio je u zagrebačkim dopisništvima “Novog lista” i “Slobodne Dalmacije”, u “Nacionalu” i “Poslovnom dnevniku”. Šest godina radio je na portalu “Index.hr”, a sad piše za “24 sata”.

Iskreno anti-hrvatstvo dobro se plaća. Hrvatskim novcem, a po direktivi Bruxellesa, Beograda, Budimira Lončara…

Zbog svega rečenog, mediji su apsolutno najveća Tuđmanova pogreška!

F. Rizner / hrsvijet.net

 

Zbog čega su od izbora 2000. stvari u Hrvatskoj otišle pogrješnim putem?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari