Pratite nas

Kolumne

MARCEL HOLJEVAC: Plenković je bio u pravu – Vlada ne može biti talac jednog čovjeka, Petrova!

Objavljeno

na

Plenković je smogao hrabrosti za ono za što Orešković nije, pa zato Orešković više nije premjer. Ucjenjivačka strategija Bože Petrova prolazila je od studenog 2015, kad se Most pojavio na nacionalnoj političkoj sceni. Ovaj put nije prošla: Plenković je po prvi put pokazao odlučnost da se ne da ucjenjivati, i nije pogriješio.

Jer, da je sad popustio Petrovu, ovaj bi ga vječno ucjenjivao. Ovako, praktički je poslao Božu natrag doma u Metković. Tri ministra iz interesne skupine Most – ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, ministar pravosuđa Ante Šprlje te ministar zaštite okoliša i energije Slaven Dobrović, smijenjeni su odlukom premijera Plenkovića.

Razlog je što je Božo Petrov, kao i lani, odlučio da mu se jedan ministar iz one druge stranke koja čini vladu ne sviđa pa ga je odlučio maknuti, po sličnom receptu kao i Karamarka lani. Razlog je ovaj put što je Marić radio kao direktor u Agrokoru prije nego je ušao u Vladu kao vanstranački ministar.

Zanimljivo je da je čistunac Petrov zaboravio na aferu “Grizli”, u kojoj su tri njegova ministra – ovi koji su sad smijenjeni – uhvaćeni s prstima u pekmezu, tj. doslovce u prodaji usluga policije i pravosuđa jednom stranom mešetaru, koji bi se tako riješio suparnika! To je nešto za što se u ozbiljnim državama ne daje ostavka, nego se ide ravno u zatvor, a nisu niti negirali da su to uradili! Samo su tvrdili da to, eto, nije nezakonito. Isto tako je zanimljivo da je Petrov duhovni otac Lex Agrokora, on je prvi spomenuo nacionalizaciju tvrtke, što je kasnije i urađeno. Optuživati Marića za spašavanje Todorića a donijeti jedan zakon, i glasati za njega, kojim je efektivno država preuzela sve dugove jedne privatne kompanije – koji, da se razumijemo, ionako ne bi došli na naplatu Todoriću jer on nije nikom ništa dužan, Agrokor jest, a Agrokor je dioničko društvo i dioničari ne odgovaraju osobnom imovinom za dugove društva nigdje u svijetu, ali ne bi ni državi, već bi ulagači i banke izgubili uloženo – je krajnje licemjerno!

Usto, licemjeran je i Premijer – lani je, kad je Petrov po istom obrascu smjenjivao Karamarka, stao na stranu Bože Petrova, rekavši kako “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”. Tada sam napisao da će se stranka time upravo dovesti u situaciju da bude talac jednog čovjeka koji ni nije član te stranke – Bože Petrova. Jer, neovisno o onom što su Karamarku i sad Mariću stavljali na dušu, a u biti su tek iskoristili situaciju da se riješe nekog tko im jednostavno nije po volji i zaradili koji politički bod u javnosti koja zbog Agrokora traži glave, Mostovci su svojim ponašanjem u ta dva slučaja pokazali da ne razumiju pravila ponašanja koja važe u politici. Jedno od prvih je: po tuđoj stranci se ne kadrovira!

Naročito ne ako ste s njima u koaliciji! S te strane je Plenković apsolutno i potpuno pravu kad kaže da u Vladi nema mjesta onima koji glasaju protiv odluka te iste Vlade. “To je odnos povjerenja. Ukoliko ja kao predsjednik Vlade predložim inicijativu onda očekujem kolegijalan stav koalicijskih partnera i ministara u vladi. Toga danas nije bilo i prijeđena je granica iz kojeg se iz povjerenja prelazi u nepovjerenje. I tu za mene više nema dilema”, izjavio je danas Plenković.

Mostovci pak nisu uopće u pravu kad govore kako “situacija nije ista jer je lani stranka (HDZ) rušila vlastitog premijera”. Orešković nije bio premijer iz redova HDZ-a, njega je nametnuo Most jer nije htio Karamarka za premijera. On je tu popustio, i jako pogriješio: time je sam sebi iskopao politički grob. Kad jednom tako popustite, morat ćete uvijek ubuduće. Postat ćete žrtvom. Karamarko je trebao tada ići na nove izbore ako Most nije pristajao na to da on bude premijer, sve drugo ga je moralo dovesti u poziciju gubitnika.

Orešković je pogriješio kad je stao na stranu Petrova, što je i njega koštalo političke karijere, jer je time pokazao da ga se može ucjenjivati i zastrašivati. Plenković, ma kako možda bio licemjer, i ma kako bi mu možda bilo lakše bez Marića, s političkog aspekta postupa posve ispravno: On je šef vlade. Ako se ne bi ponašao tako, ako bi dozvolio da njegov autoritet potkopavaju podređeni mu, došao bi brzo u situaciju da ne vlada ni strankom ni državom. Davno je politologija kao znanost, uostalom, utvrdila kako to ide. Most se postavlja ucjenjivački, i to u politici nikom ne smijete dozvoliti ako mislite opstati. Pa i uz rizik novih izbora. I njihovog gubitka.

A što se Marića tiče, jasno da je on postao teret u danoj situaciji s Agrokorom Plenkoviću, ali on se s tim teretom odlučio nositi – dok Orešković u slučaju Karamarka nije. “Sukob interesa” je u oba slučaja u osnovi izmišljen, iako to u ovom slučaju i nije najbitnije. Da je i postojao, sukob interesa se u praksi rješava time da jednostavno date ostavku na privatni poslovni odnos koji je u suprotnosti s vašom javnom funkcijom, i nije krivično djelo.

Jer, prestankom rada u jednoj tvrtki vama prestaje i interesna povezanost s tom tvrtkom, time automatski i prestaje sukob interesa. U slučaju Karamarka sukob je bio još nakaradniji, njegova tada buduća supruga je bila u poslovnom odnosu s tvrtkom koja je bila u poslovnom odnosu s MOL-om, prije nego je uopće došlo do pokretanja arbitraže. I raskinula taj poslovni odnos prije nego je njen suprug ušao u vladu. Gdje je tu sukob interesa?

Po tumačenju povjerenstva, u tome što je Karamarko bio osobni prijatelj s Jozom Petrovićem, lobistom MOL-a, pa je stoga doživotno u sukobu interesa i ne može biti u vladi ako vlada ikad dođe u sukob s MOL-om. Da ne govorimo da bi nagodba s MOL-om koju je Karamarko zagovarao uštedjela zemlji milijarde i milijarde kuna – gubitak arbitraže u Washingtonu mogao bi nas koštati i desetak milijardi kuna! A gotovo je siguran.

Zanimljivo je da Mostu sukob interesa, stvaran ili ne, nije smetao kod Martine Dalić i Nine Obuljen-Koržinek, koja je bila kuhana i pečena s Hribarom i HAVC-om i dobri su osobni prijatelji. Ukoliko je postojao sukob interesa kod Karamarka i Marića, postojao je svakako i kod Nine Obuljen-Koržinek. No, ovaj put su na priču o sukobu interesa nadovezali priču o tome da je Marić morao znati za “nepravilnosti” u Agrokoru! A za isto su u svom demagoškom stilu optužili i guvernera HNB-a, Vujčića, koji im je lijepo objasnio da su oni Vladu obavijestili o situaciji s Agrokorom, i da su usto naredili domaćim bankama da smanje izloženost prema Agrokoru, tj. da ga prestanu kreditirati kako sebe ne bi ugrozili. A za to gdje se Agrokor zadužuju izvan Hrvatske oni ionako nisu nadležni, niti ikog mogu spriječiti da im posuđuje novac niti imaju ovlasti spriječiti Agrokor da posuđuje novac od bilo koga.

Naravno, ako je Vujčić izvijestio Vladu o tome kako stoje stvari s Agrokorom, a ne sumnjam niti najmanje da jest i da govori istinu, onda je i Petrov znao kakva je situacija u Agrokoru jednako kao i Marić. To su, uostalom, već preko pola godine znali svi. Oni sad kažu da je Marić “morao znati za nepravilnosti u Agrokoru!”  Ako Božo i drugovi misle da je bilo kriminala u Agrokoru, onda ne treba prozivati Marića, nego pitati svoje ministre Šprlju i Orepića, koji drže pravosuđe i policiju, zašto nisu proveli istragu i podigli optužnice? Nepravilnosti u Agrokoru, koje crne “nepravilnosti”, to je komunistički vokabular!

Tvrtka je banrkotirala, to nisu nikakve nepravilnosti nego jednostavno loš poslovni model. Ne tvrdim da nije bilo nepravilnosti ili izviješća koja su prikrivala stanje stvari. Ako je bilo, neka dignu optužnice, ukoliko postoje elementi krivičnog djela! Ali i tu bi Marića teško zakačili, jer on nije bio u upravi koncerna. Marić je pomogao Agrokoru da dobije kredit od HBOR-a? A što sad radi Ramljak nego žica okolo kredite za Agrokor? Koliko znam, formalno pravno Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora.

Usto, zašto Orepić nije podnio ostavku kad je izbio skandal s pljačkom zlata u policiji kad je okrivljen njegov proteže? I to kadar koji nikad nije ni trebao ni ulični pozornik, kamoli šef kriminalističke u Zagrebu! Što je na kraju bilo s Dolačkim? Nemamo pojma! Ministar mudro šuti već godinu dana o tome! Karamarko mu je govorio da treba smijeniti “policiju u policiji”, kadrove od povjerenja koje je postavio Ranko Ostojić: Orepić je to odbio, a trebao je znati što se u policiji događa, kao i Marić što se događa u Agrokoru! Samo što Marić u Agrokoru kao ministar nije mogao raditi smjene niti im se petljati u poslovanje jer je to privatna kompanija, a Orepić u policiji jest!

Božo Petrov je isto tako trebao znati što se događa s arbitražom INA MOL – to jest da ćemo je izgubiti i da treba ići na sporazum s Mađarima. Kasnije je okrenuo priču na “tko je špijunčinu Karamarka brifirao?” A tko bi ga trebao brifirati, svatko tko prati abritration journal na internetu je mogao znati kako će to završiti, i tko malo prati situaciju uopće! Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s arbitražom? Koji je njegov izgovor da nije znao što se događa s Agrokorom, preko godinu dana sjedi u vladi, Narodna banka je slala izvješća u vladu! On dakle nije imao pojma ni o čemu, kako ni inače nema, pa sad pita što su drugi i odakle znali! Nije pitanje što su oni znali, nego što on kao potpredsjednik Vlade i predsjednik Sabora nije znao, a trebao je znati!

Kvaka nije u sukobu interesa niti u tome što je Marić znao, a što ne. Što god da je znao, ionako nije Vlada tu nije mogla ništa – Agrokor je privatna kompanija, odnosno to je bio dok god nije izglasan Lex Agrokor. Kojeg je zamislio i podržao upravo Most, a Lex Agrokor je taj koji je nanio štetu Hrvaskoj, nepopravljivu, ne Todorić. A ne može baš ništa ni sad, kad sve zna, jer ionako nemaju novca za spašavanje Agrokora, kojem će trebati pola milijarde eura kredita za normalno poslovanje do kraja ove godine i još miljarda za restrukturiranje.

A tek nagodinu na naplatu dolaze prve rate kredita! Ako postoji odgovornost Marića za bilo što – nije jasno za što uopće – onda neka se to utvrdi, pa onda ide sa zahtjevom za odstrel. Ali svakako postoji odgovornost i Plenkovića i Petrova za posljedice Lex Agrokora.

Mostovci su ti koji se ne ponašaju spram većeg koalicijskog partnera odgovorno, već ucjenjivačko-populistički kako bi ostvarili svoje sitne političke probitke, a s takvima se ne može biti u zajedničkoj vlasti. Plenković je pokazao da se ne da ucjenjivati, i to je vjerojatno prva dobra stvar koju je napravio otkad je premijer.

Što se Mosta tiče, sad je valjda jasno da je to kupina ucjenjivača nesposobnih uraditi bilo što. Marić je neovisno o tome što se događa s Agrokorom,pokazao da je vjerojatno najsposobniji ministar u vladi, a kakvi su rezultati Šprlje i Orepića? Most bi sjedio u vladi, ali bi isto tako redovito podržavao oporbu kad ista zatraži izglasavanje nepovjerenja kolegi iz Vlade! To ne može tako ići. Ne možete sjediti u vlasti a ponašati se kao da ste vječno u oporbi!

Marcel Holjevac / Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari