Marija Jurić Zagorka

Marija Jurić Zagorka poznata je i cijenjena spisateljica te prva profesionalna hrvatska novinarka, romatičarski rodoljub i domoljub. Marija Jurić Zagorka rodila se 2. ožujka 1873. godine u mjestu Negovcu pokraj Vrbovca. Zagorka je bila svestrana spisateljica te osoba koja je cijelo vrijeme svog postojanja bila ispred vremena u kojem je živjela.

Godine 1883. pohađala je u zagrebačkom samostanu Višu djevojačku školu. Nakon što je prekinula školovanje 1889. godine, vratila se u očev dom u Hrvatsko zagorje nakon čega je pod pseudonimom M. Jurica Zagorski uredila jedini broj krapinskog učeničkog lista “Zagorsko proljeće”.

Na inzistiranje majke 1891. godine udaje se za čovjeka kojeg ne poznaje, mađarskog činovnika Andriju Matraja. Iako se otac protivio vjenčanju jer je razlika u godinama bila sedamnaest godina, Marija je svejedno sa svojim suprugom otišla živjeti u Mađarsku.

U braku nije bila sretna jer je Andrija bio poznat kao nacionalista koji je zagovarao mađarizaciju Hrvatske. Nakon samo tri godine braka Zagorka bježi iz Mađarske i odlučuje napustiti muža koji je htio unovčiti njen talent, tako što bi pisala u mađarskom duhu. Zagorka je to odmah odbila.

Prvo bježi ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a nakon toga u Zagreb. Zahvaljujući pomoći svog oca, Zagorka je uspjela dobiti rastavu braka, čime je Andrija bio oslobođen plaćanja alimentacije i obveze vraćanja njezine imovine.Nakon rastave braka Zagorka se vratila u Hrvatsku 1896. godine, pa je kao nepotpisana autorica počela raditi na uređivanju časopisa “Hrvatski branik” i “Posavska Hrvatska”. Krajem iste te godine postala je članicom redakcije “Obzora”.

Kao žena morala se prvo zadovoljiti mjestom korektora, da bi nakon toga uz pomoć biskupa Jurja Strossmayera postala i novinarkom. Za spomenuti je dnevnik pisala političke reportaže, ali i razne putopise najviše iz Hrvatskog zagorja.

U Obzoru je objavljivala razne feljtone, novele i humoreske, kao i biografske crtice te autobiografske bilješke. Upravo je u Obzoru Zagorka u nastavcima objavljivala romane “Roblje”, i “Vladko Šaretić”.

Kada su u doba narednog pokreta 1903. godine smijenjeni urednici Josip Pasarić i Milan Heimerl, Zagorka je postala neformalnom urednicom tog lista. Kako je iste godine organizirala demonstracije protiv bana i sama je bila zatvorena.

Godine 1906. Zagorka je otputovala u Budimpeštu, odakle se redovno javljala kao stalna dopisnica “Obzora” pišući izvješća o radu zajedničkoga Ugarsko-hrvatskog sabora. Kako je vješto pratila politička zbivanja unutar Austro-Ugarske Monarhije, uredništvo “Obzora” 1909. godine ju je poslalo u Beč kako bi mogla pratiti zbivanja tada najvažnijeg političkog procesa.
Aktivno je sudjelovala u političkim borbama, bila glasna i oštra protivnica mađarizacije i germanizacije.

Nakon povratka u Zagreb još je neko vrijeme radila u Obzoru, a već je iduće godine pokrenula ilustrirane tjedne novine “Zabavnik”, a iste je godine započela suradnju s Jutarnjim listom pišući društvene i kriminalističke reportaže.

Od 1910. godine Zagorka se najviše posvetila pisanju romana koje je objavljivala u nastavcima. “Kneginja iz Petrinjske ulice” (1910), “Tajna krvavog mosta” (1911. – 1912.), “Grička vještica” (1912. – 1913), “Republikanci” (1914. – 1916), “Crveni ocean” (1918. – 1919), “Buntovnik na prijestolju” (1927), “Kameni križari” (1928. – 1929) te mnogi drugi.

Marija Jurić Zagorka preminula je 29. studenog 1957. godine u Zagrebu.

Što vi mislite o ovoj temi?