Pratite nas

Kolumne

MARIJA, MAJKA, ZAGOVORNICA LJUBAVI, PRAŠTANJA I UTOČIŠTE MNOGIH SRDACA

Objavljeno

na

Kad ti je teško i kad te život boli, ne posustaj, nego se uteci Nebeskoj Majci. Marija, Kraljica mira i ljubavi, uvijek nas čeka, u želji, da nas svome sinu preda. Nikada nikoga, Ona odbila nije, jer Njeno srce, za nas uvijek bdije. Uvijek joj možemo sve reći i možemo joj se uteći. Čeka nas nježna i mila, sklopljenih ruku i tužna lica.  Nije joj nikada lako bilo, ali je uvijek s njom Bog bio. I danas, dok nas s Neba gleda, milost nam šalje, jer na nas stalno, zlo vreba. U ovom svijetu u kojem sve više caruje tuga, jer je prevelika pohlepa i materijalna utrka. Za Boga, kao da nitko vremena nema i zato mnogo zla, na čovjeka vreba. Bez Boga, nitko nikad sretan nije bio, jer je krivim putem život usmjerio.

Marija naša Majka mila, cijeli je život nama posvetila. Poslušna je bila Ocu Nebeskome i zato je na Nebo uzašla i krunom okrunjena bila. Ljubav prema ljudima, nikada prestala nije i ona je Kraljicom zbog toga postala. Čeka nas uvijek, mila lica, nježna i plaha ko prepelica. Sklopljenih ruku, uvijek nas čeka u miru i tišini, kao da nam želi reći, ne bojte se, sinu svome ja ću vas uteći. I baš onom milinom, kojom je svoga Isusa voljela, učila i uz njega bdila, tako i sada prema nama, uvijek je nježna i mila. Svome sinu jedinome, učiteljica je bila i zato je Isus

postao Božja milina. Uvijek tiho u ljubavi i miru stanimo pored Nje i svoje boli prinesimo Njoj. Nikada nitko, rekao nije, da se Nebeskoj Majci utekao a da nije blagoslov dobio.

Marija Majka naša, posrednica naša, bez koje mnoge Duše izgubljene bi bile, da nije njene miline kojoj nas predaje Isusu svome. Zna Isus, koliko ljubavi Njegova majka ima i zato nas u svoje srce uvijek prima.

Marijo draga, Majko naša mila, čuvaj nas, štiti i brani od svakoga zla, gorčine, razočaranja i propasti života i ne daj, da skrenemo s puta koji vodi tvome sinu. Budi nam u pomoći i čuvaj nas svakog dana i noći. Čuvaj našu Domovinu milu, nad koju su se teški oblaci nadvili. I sama vidiš Majko naša mila, koliko ljudi pati, jer se izgubila Božja milina. Izgubila se samo zato, jer su srca otvrdnjela a zemaljski užici tijelom zavladali. Sve to, ne bi se moglo zbiti, da se nije udaljilo od Boga. Svaki nas grijeh udaljuje od Boga i tako se poput Adama i Eve, nakon što sagriješiše od Bog skriše. Tako i mi činimo danas, jer ni jedan grijeh ne može gledati Boga i zato kreće putem Zloga.

Svrni zato, zagovornice naša mila, svoj mili pogled na nas, blagoslov nam svoj daj i svome Sinu nas predaj. Molimo te Kraljice mira i ljubavi, vječni spomenu dobrote, pomoćnice naša,

vodi nas putem svjetla, gdje nas Tvoj Sin za vječnost čeka. I nikada ti ništa odbio nije, pa neće ni tvoje molbe, da nas u svoje srce zauvijek skrije. I zato ti Majko naša, predajemo svoje suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života. Ti vidiš Kraljice mira, Majko Isusova i majko svih ljudi, da je jedini put obraćenje i zato nas blagim majčinskim pozivom pozivaš, kako bi svi ljudi dobre volje, shvatili da smo braća u ovome svijetu i da mora nestati mržnje,  nasilja, nepravde, laži, prevare i zla svake vrste. I zato Marijo, Kraljice mira, Majko Božja i Majko naša, isprosi blagoslov i mir Božji na tvoju djecu i na cijelo čovječanstvo.

U ovom danu, blagdana tvojega Uznesenja, želimo ti po stoti puta reći, da se svom silinom svoje ljubavi, želimo tebi uteći. Volimo te, Majko naša mila i potrebna nam je tvoja milina, zbog koje si na Nebu okrunjena bila.

 HAZUD Slavica Vučko  

 ČUDO GOSPE SINJSKE

(Što ne može ruka stvora, može Gospa odozgora)

(Što ne može ruka stvora, može Gospa odozgora)

 Dalmatinske sred Zagore, Jadranskome moru bliže,

Sinj ubavi, starac častan, Zvonimira barjak diže.

Tu niknuo prije Krista, odhrvo se mnogoj sili,

Zvijezda slavom roda blista, s nje mu pređi krvcu lili.

Na kamenu vjekovječnom upisala povijest znamen,

Kako prije, tako sada, domoljublja bukti plamen.

Kamešnica i Dinara sa Svilajom krase tvore,

Cetina i rodno polje o uskocim’ priče zbore.

 

Lijepog grada, ljepšeg svijeta, vjere svete ‘tvrde stine’,

Ko masline da su rodne, vile – kćeri materine;

Gle, sinovi – sokolovi, nadvisuju kršnog bora,

Loza roda plemenita, biser – dragulj sinjeg mora.

Za Dom spremni žive, bdiju, junaštvo ih oca jača,

Ljubeć grudu Kroaciju ne boje se osvajača.

Il’ ih biti il’ ne biti, kad navali pakla sila,

”Sinjanina hrabrost kiti!” – pjesma zapis ostavila.

 

U prošlost se brate vrni, tristo ljeta žića prođe

Kad no turčin, Arap crni, u rat ljuti k Sinju pođe.

Šezdes’t tisuć’ Osmanlija! Zemlja drhti, sablje zveče…

Nek upamti Dalmacija – ”Sinj će pasti!”, sultan reče.

Bolno cvile žene, djeve, zaprijetio danak crni,

Stiže nekrst tuđe vjere da im grijehom tijelo skvrni.

Tužne pale na koljena, suza kvasi blijeda lica,

Teško se je, Bože, zvati katolkinja Hrvatica.

 

Sedam stotin’ sokolova iznad Sinja krila šire,

Junaštvo im Bogom dano u srcima ne umire;

Al’ im razum kaže zdravi –  savjet sinci zlata vrijedi.

Uzalud ste hrabri lavi, slab moćnika ne pobijedi.

Sokolovi k Nebu klikću: ”Pogledaj nam, Gospe, muku,

Družbi maloj spasa nema ak’ ne pružiš svetu ruku.

Turadi ko morskog pijeska, nas Sinjana samo šaka.

Štit jedini – lice tvoje – na krstašu sred barjaka.

 

Ne daj, Majko, da nastrada onaj što te vijekom časti,

Bez milosti srca tvoga, društvo će nam šaptom pasti.

Tko će štitit žene, djecu, kad nam kuće padnu vrata?

Zar da svene sinjsko cvijeće, uzdanica u Hrvata?

Smiluj se, o moćna Djevo, ime će ti narod slavit,

Obećanja časnog evo – zlatnu će ti krunu spravit.

Pomogla si naše pređe, nagradila vjernost njinu,

Čuvaj, pazi, svete međe praunuku, Sinjaninu.”

 

Tjedan dana bitka plamti, vatra topa suklja, žeže,

Gospa svetom rukom ma’nu… Alah! Alah! – Turci bježe.

Deset tisuć’ turskih čalmi međ’ kršćanskim osta grobom –

Dobra Djeva svijet očuva da ne bude turskim robom.

U zahvalu, Sinj okruni Majku Božju krunom zlata,

Vjekovima sjaji, blista dar zavjetni, kras Hrvata.

Još u spomen Božje moći, da upamte ‘pokolinja’,

Ljubav zače ‘Alkar-društvo’ – ponos, slavu grada Sinja.

 

Predivne li, oj, miline! Ko iz bajke remek slika –

U nošnjama vitezovi, sinjski momci, roda dika.

Ne znaš kud bi okom gledno, da l’ u šare skupog ruha,

U kubure, jatagane, čilu mladost zdravog duha

Što no jaši konje vrane srebren-uzdom nakićene,

Uskrisujuć davne dane čudom bitke proslavljene?

Oj divi se, rode, divi, trostoljetnoj uspomeni,

Zapis neka traje, živi, u duši ti, ko na stijeni.

 

Čvrsta vjera brda ruši, Nebo čuje djecu svoju,

Dok u čistoj nose duši, crven, bijelu, plavu boju.

K drevnom Sinju ti pohrli gdje no borci Gospu zvali,

Vitezovi gdje joj vrli, časni zavjet obećali.

Nek se molbe opet vinu Božjoj Majci ‘zori zlata’,

Nek nam spasi Domovinu – krasni dragulj u Hrvata.

 

In perpetuum coronata triumphat – Anno MDCCXV

(Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715.)

 

Marija Dubravac Brisbane

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Znanost pod rektorom Vrdoljakom

Objavljeno

na

Objavio

Prije tjedan dana imali smo priliku gledati kako naša skrivena pamet maršira za znanost. Bila je to naša franšiza marša koji je nastao kao reakcija na Trumpovu pobjedu na američkim predsjedničkim izborima.

Trebalo je posebno umijeće kako bi se razumjelo da netko tako glup pobijedi svu silu pametnih, pa je pobjeda proglašena neznanstvenom, piše Borislav Ristić / Večernji list

Nakon znanstvenih činjenica koje su govorile kako nema matematičke šanse za pobjedom i ekonomskih istina uvaženih nobelovaca koje su najavljivale krah burzi, odigralo se sve suprotno.

Posebno fascinira razina njihove samouvjerenosti usred prizora gdje netko koga su proglasili nesposobnim uživo empirijski opovrgava njihove znanstvene teze. Zato su vlastito nezadovoljstvo ispoljili time što su znanosti navukli ideološko odijelo i natjerali je u marš na Zimski dvorac.

Identično prugasto odijelo skrojeno je i kod nas kako bi se svu silu pametnih prevelo žedne preko vode. 
Igrokaz započinje 22. svibnja 2017., imenovanjem Jasminke Buljan-Culej za voditeljicu kurikularne reforme. To imenovanje je bilo okidač, jer onima koji su pozornije pratili nije promaklo kako je imenovana voditeljica, ali ne i ostatak tima.

Kasnije će postati jasnije i zašto je to učinjeno. Upravo to imenovanje na noge je podiglo čitavu pametnu progresivnu javnost, pa je 1. lipnja u nekoliko hrvatskih gradova održan “Prosvjed za kurikularnu reformu”. Sve to se odigrava pred finale lokalnih izbora 4. lipnja. Znači imenovanje je trebalo biti okidač koji će izazvati prosvjede, da bi se onda HNS, pod izgovorom žrtve za kurikularnu reformu, uspeo na Plenkovićev brod.

Zanimljivu potvrdu tom raspletu daje Boris Jokić, koji u svom intervju tvrdi kako mu je rektor Ivan Vrdoljak dan nakon prosvjeda ponudio mjesto ministra obrazovanja. To je, dakle, bilo prije lokalnih izbora i tjedan dana prije nego HNS ulazi u novu vladu.

Prosvjed je tako poslužio kako bi svu silu samoprozvano pametnih pretvorilo u korisne budale Vrdoljakove političke kombinatorike. Formira se nova vlada, a Vrdoljak priča o vlastitoj žrtvi za znanost i od HNS-a dobivamo novu ministricu znanosti Blaženku Divjak koja kreće u čišćenje terena.

Pod izgovorom kako se želi depolitizirati reforma školstva, poseže se za najhladnokrvnijim političkim alatima, od ucjena preko smjena. Prvo je maknuta J. Buljan-Culej, zatim je mač koalicije udario i dr. sc. Dijanu Vican. Da bi se taj potez ublažio Plenković imenuje samoga sebe na čelo novoga povjerenstva. 
Ministrica Divjak preuzima konce i raspisuje novi natječaj.

Na tom natječaju najbolje ocijenjeni kandidat bio je njezin zamjenik dr. sc. Matko Glunčić kojega je premijer osobno pozvao da se natječe. Nezadovoljna takvim ishodom, ministrica opet poseže za političkim alatom ucjene, pa poništenje natječaja u kojemu je sama određivala kriterije uvjetuje izlaskom iz vlade.

Pred tim udarom na vlastiti autoritet i kako bi opravdao ponovno poništenje natječaja, Plenković izvodi političku piruetu i imenuje Radovana Fuchsa za posebnog savjetnika. Tako se silovanjem procedure došlo do “kompromisa”, pa imamo priliku gledati kako se zajedničkom maršu iza istog paravana okuplja lice i naličje naše propasti kao društva.

Na djelu gledamo jedan hodajući oksimoron, gdje se znanost umjesto argumenta i procedure služi žargonom marša. Tako umjesto znanstvene evolucije, dobijemo kolektivističku revoluciju, gdje nam naši pametni pod krinkom obrane znanosti prodaju svoju “teoriju ravne ploče”.

Mi obrazovanju pristupamo po principu planske privrede, gdje sustav postaje samome sebi svrha i hrani korupciju. To je ono kad se socijalni eksperimenti, koji pune nečije džepove, skrivaju iza etikete “besplatno” – na račun poreznih obveznika.
Vaučerizacija bi trebala biti prvi korak u eliminaciji takvih praksi, kako bi među profesore unijela dašak živosti i kompetitivnosti, jer samo motiviran profesor može dobro raditi svoj posao i tražiti načine kako određenom učeniku približiti nova znanja.

Pogledajmo samo koliko je entuzijazma pokrenula jedna genijalna privatna inicijativa oko uvođenja STEM-a u škole. Treba prihvatiti stvarnost kako živimo u vremenu u kojem su neki učenici o nekim područjima informiraniji od profesora, pa bi trebali kroz interaktivniji pristup iskoristiti određene potencijale, kako bi se prenijela praktična znanja.

Marš za znanost pokrenut je kako bi se narugali “stabilnom geniju”. Pametni kažu kako genij nikada za sebe neće reći da je genij. Da su imalo pametni prepoznali bi da to onda znači kako ni pametan neće sebe nazvati pametnim, osim ako ideologiju ravne ploče ne prodaje kao vlastiti politički program.

Borislav Ristić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Damir Pešorda: Slijedi li nakon Plenkovićeve Stierova dionica?

Objavljeno

na

Objavio

Nema jamstva da bi Stier nešto bitno u nacionalnoj politici mijenjao

Kolumnu u Hrvatskom tjedniku pišem posljednjih trinaest godina. U tih trinaest godina gotovo sam nepogrješivo predviđao trendove i rasplete hrvatskih tranzicijskih zapleta.

Na vrijeme sam tako prozreo Sanadera, upozoravao na loše strane ulaska u EU, predvidio nepovoljan razvoj teritorijalnog spora sa Slovenijom, a, bogme, i Plenkovićev zaokret ulijevo.

Svojedobno sam imao i stanovitih iluzija da je to stoga što sam dobar analitičar, upućen pogađač, danas sam prilično siguran da je moja pronicavost bila svojevrsna naivnost, da ne kažem štogod gore.

Jednostavno, u svijet novinarstva sam zalutao slučajno i kolumnu počeo pisati na početku ”novinarske” karijere, a ne na kraju kako bi to bio red. Kako će se rasplesti neki zapleti u hrvatskoj politici relativno je lako predvidjeti i nije neko veliko umijeće to napisati, naprotiv pravo je novinarsko umijeće napisati zgodno sročen komentar u kojem se sugerira nešto sasvim suprotno od onoga što uistinu jest. To je pravo novinarstvo, a vikati ”Car je gol!” djetinjasto je i naivno.

Odavno sam već i sam svjestan kako stvari stoje, međutim kako pišem iz gušta, a ne iz potrebe, zadržavam si pravo da i dalje prikazujem stvari onako kakvo ih ja vidim, a ne onako kako bih ih, shodno nekom nadređenom autoritetu, trebao vidjeti. Ni do toga hoće li se moje viđenje nekome svidjeti ili neće, nije mi previše stalo.

Recimo, Hrvatska nikako da se domogne te obećane koristi od ulaska u EU, svejedno rijetko tko u javnom prostoru problematizira naše članstvo u EU.

U emisiji Hrvatskog radija Poligraf od 6. travnja rečeno je da je Hrvatska opet u minusu u transakcijama s EU. Točnije, zastupnik Živog zida Branimir Bunjac ustvrdio je da je Hrvatska 3,4 milijarde kuna uplatila u EU, a samo 2 milijarde povukla. Ostali sudionici emisije, Vilim Ribić i Radovan Fuchs, taj navod nisu osporili.

Ovakve stvari uopće nije popularno potezati, kamoli iz njih izvlačiti zaključke kako Hrvatska nije trebala ni ulaziti u EU. To čak ni čitatelji ne vole pročitati. Zato je to jedna od meni omiljenih tema. Nije da ima neke koristi od toga, ali, priznajem, veseli me tu i tamo primijetiti da je carevu sramotu ništa ne pokriva.

Nakon ideoloških prijepora u HDZ-u oko ratifikacije Istanbulske konvencije, u tiskovinama se sve češće spekulira kako će se rasplesti sukob između Plenkovića i Stiera.

Tihomir Dujmović, jedan od vodećih kolumnista desne provenijencije tako piše: ”Davor Ivo Stier je iz perspektive jedine realne, političke, uz to još i vladajuće snage, koja dakle za razliku od Hasanbegovića nudi svu moguću slast i mast vlasti, jedini dao adekvatan otpor Plenkovićevoj upravo grozničavoj ratifikaciji Istanbulske konvencije.”

Otvoreno se zalažući za Stierov dolazak na čelo HDZ-a, naravno nakon što Plenković odradi svoju dionici i ode na bolje mjesto u Bruxelles, Dujmović dalje piše: ”Stierov dolazak na čelo kolone jamčio bi promjene u okviru zadanih gabarita. Jamčio bi mirni prelazak državne politike s jedne na drugu politiku, odmaknuo bi HDZ od sramne koalicije s HNS-om, hrvatsku vanjsku politiku bi izveo iz ovog bruxelleskog ponižavajućeg ropstva koje je tako jasno ilustrirano u onom trenutku kada Jean-Claude Juncker najprije štipne Plenkovića za stražnjicu, a onda mu pošalje poljubac.”

Bojim se da Dujmović griješi. Nema nikakvog jamstva da bi Stier, pouzdan kotačić u politici Ive Sanadera i Jadranke Kosor, nešto bitno u nacionalnoj politici mijenjao.

Uostalom, Plenković i on su, vjerojatno ohrabreni od strane nekih vanjskih faktora, pokrenuli rušenje Tomislava Karamarka, ne zbog tobožnjeg Karamarkova sukoba interesa niti zbog toga što je Karamarko svojedobno bio šef Mesićeve predizborne kampanje, nego zbog toga što je u svojoj politici pokazao stidljive naznake suverenizma, a to Buzin i Bruxelles hrvatskim političarima ne opraštaju.

To što je Stier katolik i što je bio protiv Istanbulske konvencije, ne znači da bi on Hrvatsku ”izveo izveo iz ovog bruxelleskog ponižavajućeg ropstva”.

Uostalom i Plenković je katolik, vidjeh ga za Uskrs u prvom redu u katedrali, a kasnije se čak slikao i s kardinalom.

Vodio je sa sobom i Jandrokovića. Da budem iskren, mislim da bi nam nakon Plenkovićeve dionice, Stierova dionica donijela nastavak bruxelleskog štipanja. Koje bismo, kao i dosada, stoički podnosili.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik

Davor Ivo Stier sjajnim govorom u Saboru u sklopu rasprave o Istanbulskoj konvenciji svima očitao bukvicu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati