Connect with us

Kolumne

MARIJA, MAJKA, ZAGOVORNICA LJUBAVI, PRAŠTANJA I UTOČIŠTE MNOGIH SRDACA

Objavljeno

on

Kad ti je teško i kad te život boli, ne posustaj, nego se uteci Nebeskoj Majci. Marija, Kraljica mira i ljubavi, uvijek nas čeka, u želji, da nas svome sinu preda. Nikada nikoga, Ona odbila nije, jer Njeno srce, za nas uvijek bdije. Uvijek joj možemo sve reći i možemo joj se uteći. Čeka nas nježna i mila, sklopljenih ruku i tužna lica.  Nije joj nikada lako bilo, ali je uvijek s njom Bog bio. I danas, dok nas s Neba gleda, milost nam šalje, jer na nas stalno, zlo vreba. U ovom svijetu u kojem sve više caruje tuga, jer je prevelika pohlepa i materijalna utrka. Za Boga, kao da nitko vremena nema i zato mnogo zla, na čovjeka vreba. Bez Boga, nitko nikad sretan nije bio, jer je krivim putem život usmjerio.

Marija naša Majka mila, cijeli je život nama posvetila. Poslušna je bila Ocu Nebeskome i zato je na Nebo uzašla i krunom okrunjena bila. Ljubav prema ljudima, nikada prestala nije i ona je Kraljicom zbog toga postala. Čeka nas uvijek, mila lica, nježna i plaha ko prepelica. Sklopljenih ruku, uvijek nas čeka u miru i tišini, kao da nam želi reći, ne bojte se, sinu svome ja ću vas uteći. I baš onom milinom, kojom je svoga Isusa voljela, učila i uz njega bdila, tako i sada prema nama, uvijek je nježna i mila. Svome sinu jedinome, učiteljica je bila i zato je Isus

postao Božja milina. Uvijek tiho u ljubavi i miru stanimo pored Nje i svoje boli prinesimo Njoj. Nikada nitko, rekao nije, da se Nebeskoj Majci utekao a da nije blagoslov dobio.

Marija Majka naša, posrednica naša, bez koje mnoge Duše izgubljene bi bile, da nije njene miline kojoj nas predaje Isusu svome. Zna Isus, koliko ljubavi Njegova majka ima i zato nas u svoje srce uvijek prima.

Marijo draga, Majko naša mila, čuvaj nas, štiti i brani od svakoga zla, gorčine, razočaranja i propasti života i ne daj, da skrenemo s puta koji vodi tvome sinu. Budi nam u pomoći i čuvaj nas svakog dana i noći. Čuvaj našu Domovinu milu, nad koju su se teški oblaci nadvili. I sama vidiš Majko naša mila, koliko ljudi pati, jer se izgubila Božja milina. Izgubila se samo zato, jer su srca otvrdnjela a zemaljski užici tijelom zavladali. Sve to, ne bi se moglo zbiti, da se nije udaljilo od Boga. Svaki nas grijeh udaljuje od Boga i tako se poput Adama i Eve, nakon što sagriješiše od Bog skriše. Tako i mi činimo danas, jer ni jedan grijeh ne može gledati Boga i zato kreće putem Zloga.

Svrni zato, zagovornice naša mila, svoj mili pogled na nas, blagoslov nam svoj daj i svome Sinu nas predaj. Molimo te Kraljice mira i ljubavi, vječni spomenu dobrote, pomoćnice naša,

vodi nas putem svjetla, gdje nas Tvoj Sin za vječnost čeka. I nikada ti ništa odbio nije, pa neće ni tvoje molbe, da nas u svoje srce zauvijek skrije. I zato ti Majko naša, predajemo svoje suze, muke, trpljenja, boli, patnje i gorčine svakidašnjeg života. Ti vidiš Kraljice mira, Majko Isusova i majko svih ljudi, da je jedini put obraćenje i zato nas blagim majčinskim pozivom pozivaš, kako bi svi ljudi dobre volje, shvatili da smo braća u ovome svijetu i da mora nestati mržnje,  nasilja, nepravde, laži, prevare i zla svake vrste. I zato Marijo, Kraljice mira, Majko Božja i Majko naša, isprosi blagoslov i mir Božji na tvoju djecu i na cijelo čovječanstvo.

U ovom danu, blagdana tvojega Uznesenja, želimo ti po stoti puta reći, da se svom silinom svoje ljubavi, želimo tebi uteći. Volimo te, Majko naša mila i potrebna nam je tvoja milina, zbog koje si na Nebu okrunjena bila.

 HAZUD Slavica Vučko  

 ČUDO GOSPE SINJSKE

(Što ne može ruka stvora, može Gospa odozgora)

(Što ne može ruka stvora, može Gospa odozgora)

 Dalmatinske sred Zagore, Jadranskome moru bliže,

Sinj ubavi, starac častan, Zvonimira barjak diže.

Tu niknuo prije Krista, odhrvo se mnogoj sili,

Zvijezda slavom roda blista, s nje mu pređi krvcu lili.

Na kamenu vjekovječnom upisala povijest znamen,

Kako prije, tako sada, domoljublja bukti plamen.

Kamešnica i Dinara sa Svilajom krase tvore,

Cetina i rodno polje o uskocim’ priče zbore.

 

Lijepog grada, ljepšeg svijeta, vjere svete ‘tvrde stine’,

Ko masline da su rodne, vile – kćeri materine;

Gle, sinovi – sokolovi, nadvisuju kršnog bora,

Loza roda plemenita, biser – dragulj sinjeg mora.

Za Dom spremni žive, bdiju, junaštvo ih oca jača,

Ljubeć grudu Kroaciju ne boje se osvajača.

Il’ ih biti il’ ne biti, kad navali pakla sila,

”Sinjanina hrabrost kiti!” – pjesma zapis ostavila.

 

U prošlost se brate vrni, tristo ljeta žića prođe

Kad no turčin, Arap crni, u rat ljuti k Sinju pođe.

Šezdes’t tisuć’ Osmanlija! Zemlja drhti, sablje zveče…

Nek upamti Dalmacija – ”Sinj će pasti!”, sultan reče.

Bolno cvile žene, djeve, zaprijetio danak crni,

Stiže nekrst tuđe vjere da im grijehom tijelo skvrni.

Tužne pale na koljena, suza kvasi blijeda lica,

Teško se je, Bože, zvati katolkinja Hrvatica.

 

Sedam stotin’ sokolova iznad Sinja krila šire,

Junaštvo im Bogom dano u srcima ne umire;

Al’ im razum kaže zdravi –  savjet sinci zlata vrijedi.

Uzalud ste hrabri lavi, slab moćnika ne pobijedi.

Sokolovi k Nebu klikću: ”Pogledaj nam, Gospe, muku,

Družbi maloj spasa nema ak’ ne pružiš svetu ruku.

Turadi ko morskog pijeska, nas Sinjana samo šaka.

Štit jedini – lice tvoje – na krstašu sred barjaka.

 

Ne daj, Majko, da nastrada onaj što te vijekom časti,

Bez milosti srca tvoga, društvo će nam šaptom pasti.

Tko će štitit žene, djecu, kad nam kuće padnu vrata?

Zar da svene sinjsko cvijeće, uzdanica u Hrvata?

Smiluj se, o moćna Djevo, ime će ti narod slavit,

Obećanja časnog evo – zlatnu će ti krunu spravit.

Pomogla si naše pređe, nagradila vjernost njinu,

Čuvaj, pazi, svete međe praunuku, Sinjaninu.”

 

Tjedan dana bitka plamti, vatra topa suklja, žeže,

Gospa svetom rukom ma’nu… Alah! Alah! – Turci bježe.

Deset tisuć’ turskih čalmi međ’ kršćanskim osta grobom –

Dobra Djeva svijet očuva da ne bude turskim robom.

U zahvalu, Sinj okruni Majku Božju krunom zlata,

Vjekovima sjaji, blista dar zavjetni, kras Hrvata.

Još u spomen Božje moći, da upamte ‘pokolinja’,

Ljubav zače ‘Alkar-društvo’ – ponos, slavu grada Sinja.

 

Predivne li, oj, miline! Ko iz bajke remek slika –

U nošnjama vitezovi, sinjski momci, roda dika.

Ne znaš kud bi okom gledno, da l’ u šare skupog ruha,

U kubure, jatagane, čilu mladost zdravog duha

Što no jaši konje vrane srebren-uzdom nakićene,

Uskrisujuć davne dane čudom bitke proslavljene?

Oj divi se, rode, divi, trostoljetnoj uspomeni,

Zapis neka traje, živi, u duši ti, ko na stijeni.

 

Čvrsta vjera brda ruši, Nebo čuje djecu svoju,

Dok u čistoj nose duši, crven, bijelu, plavu boju.

K drevnom Sinju ti pohrli gdje no borci Gospu zvali,

Vitezovi gdje joj vrli, časni zavjet obećali.

Nek se molbe opet vinu Božjoj Majci ‘zori zlata’,

Nek nam spasi Domovinu – krasni dragulj u Hrvata.

 

In perpetuum coronata triumphat – Anno MDCCXV

(Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715.)

 

Marija Dubravac Brisbane

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari

Plati kavu uredništvu

EUR