Pratite nas

Razgovor

Marija Pejčinović Burić iz Ljubuškog, preko Pariza do Strasbourga

Objavljeno

na

Marija Pejčinović Burić, glavna tajnica Vijeća Europe gostovala je u prvoj ovosezonskoj emisiji HRT-a U svom filmu u kojoj je otkrila kako je izgledao njezin put iz malog hercegovačkog mjesta Klobuka do Strasbourga.

Taj put nije bio uobičajen za to podneblje i to vrijeme. Ideja da ću ići van postojala je još od osnovne škole, rekla je Marija Pejčinović Burić. Željela je otići u Pariz.

– Iz perspekrive Klobuka mogla sam samo željeti to napraviti, nisam tada znala kako to napraviti, kako doći do Pariza. Ali znala sam da ću studirati. Moji roditelji, oboje prosvjetari, su uz rad završili još jedan fakultet i tada je bilo jasno da ću i ja studirati i doći u Zagreb.

Što se tiče dijela oko odlaska u Pariz kako bi usavršila francuski jezik, Pejčinović Burić ističe kako je u taj jezik bila zaljubljena, a možda je na to, kaže, utjecala i njezina profesorica.

– Mislim da vas uvijek netko uzme pod ruku i prepozna. Ja sam imala više takvih.

Bila je odličan učenik i voljela je školu.

– To je bio samo moj posao, nikad nitko nije znao ni što ni kako radim. Za mene je učenje išlo puno dalje, bila sam u svim aktivnostima, od sporta do knjižničarskih aktivnosti. Jedino su knjige bile prozor u svijet, televizija u jednom malom dijelu. Otišla sam u knjižničarsku sekciju da bih vidjela koje sve knjige postoje.

Pejčinović Burić je završila dva razreda u jednoj godini, sedmi i osmi. Sedmi je redovno pohađala, a za osmi je po završetku prethodnog samo polagala sve predmete. Uz to, bila je među dvoje najmlađih u razredu jer je krenula ranije u školu. Te dvije godine bile su “jocker” jer je znala da neće ništa izgubiti u odnosu na svoju generaciju.

– Velika je prednost kad ste mladi jer ne vidite puno toga, jer vas nosi taj san. Na dan kad sam diplomirala sam odlučila pronaći kolege da ih počastim. Moja prijateljica Sonja je znala za moj san i pitala i kad ideš u Pariz, i onda je rekla znaš imam tetu Mariju i strica Josipa. Nije bilo mobitela, otišle smo u Jurišićevu zvati tetu Mariju…

Tako je Pejčinović Burić dogovorila put u Pariz i pronašla obitelj koja će ju primiti.

– Došla sam roditeljima reći da sam kupila kartu i idem u Pariz. Ocu nije bilo svejedno i postavio mi je tisuću i jedno pitanje. Rekla sam mu ja sam punoljetna i samo sam došla po tvoj blagoslov. Nije se protivio nego se brinuo.

Osim u Francuskoj, Pejčinović Burić bila je i u Engleskoj. Jedna od njih je bila obitelj Ecclestone. Ondje je čuvala djecu.

– Ovdje sam bila u poslu i bila posvećena čuvanju djece. Nisam imala vremena za učenje.

Boravila je i u obiteljima bankara, brokera…

– Bilo je poučno živjeti uz tada tako nezamislivo bogate ljude i izvući svoj stav o životu. Moja obitelj je bila samozatajna. Imala sam sreću rasti uz roditelje koji su bili skromni, pošteni ali intelektualno jaki. Što se tiče ponašanja, bilo kakva arognacija je bila nepoželjna, uvijek se puno razgovaralo. Ovo što sam imala u Parizu, je obitelj koja je bila bogata, ali su odlučili živjeti na jednostavan način. Kod njih sam nastavila učiti ono što sam ponijela od kuće.

Marija voli kuhati i da ju je put drugačije vodio vjerojatno bi kaže tada poželjela biti vrhunska kuharica, a rukomet je posebna ljubav.

Ona je u svom filmu, a njezin film se zove život je lijep, ona je učinila sve da isprovocira uspjeh i ne možemo reći da joj se dogodio, nego ga je zasluženo dobila, tako o njoj govore oni koji ju poznaju cijeli život i njezini najbliži suradnici.

Pejčinović Burić zaključuje kako su energija i posvećen rad nužni za rezultate. Ne znam nikoga, kaže, tko je postigao rezultate, a da je radio prosječno.

Sada, kada je postala glavna tajnica Vijeća Europe, živjet će na dvije adrese, između Strasbourga i Zagreba.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Kujundžić: Tu nema nikakve pobjede, to nisu ozbiljni političari pa da možeš slaviti pobjedu nad njima

Objavljeno

na

Objavio

Drugi put u godinu dana saborska oporba nije uspjela smijeniti ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Gostujući u HRT-ovoj Temi dana, ministar Kujundžić kaže je kako je rezultat glasovanja bio očekivan.

– Žalosti što su uopće tražili glasovanje, a posebno na način na koji su to učinili. Tu nema nikakve velike pobjede, to su ljudi nad kojima ne možeš slaviti pobjedu. Argumente koje su koristili demantirao sam u Saboru – nikada više liječnika i sestara u zdravstvenom sustavu, nikada veće plaće, nikada veće investicije, nikad bolji rezultati liječenja nego što ih imamo sada. Poteškoća ima, ali doslovno sam im nabrajao sve argumente ali to do njih nije dopiralo, oni su se samo nabacivali blatom na sustav i udarali na osobnoj razini. A kada ih se malo takne istinom o njima osobno onda su utonuli u depresiju tako da sada razmišljam da osnujem neki centar za liječenje jer – depresivni su, rekao je Kujundžić.

Ove godine zdravstveni sustav raspolaže s 26 milijardi kuna i više od 2 milijarde kuna financijske injekcije Ministarstva financija. Što se s tim novcem može učiniti, a što se ne može a trebalo bi, pitao je voditelj ministra.

– U tri godine ove Vlade poraslo je ulaganje u zdravstvo po glavi stanovnika sa 750 eura, koliko je bilo 2015., na 802 eura ove godine, što je jedan pozitivan pomak. Međutim to je daleko manje od onoga što se troši u svijetu i mi s tim činimo najviše što možemo, ustvrdio je ministar dodavši da taj maksimum nose liječnici i sestre svojim entuzijazmom, svojom humanošću i svojim znanjem.

Stoga, kaže, te ljude trebamo zadržati u Hrvatskoj, treba sačuvati dostupnost zdravstva svim građanima RH neovisno o imovinskom cenzusu i treba nastaviti usvajati sve nove metode liječenja koje svijet prati.

– Neće biti lako to postići neovisno o tome tko će biti ministar i tko će biti premijer. Ali vjerujem da ćemo, kao i do sada, to uspjeti bez povećanja javnoga duga, poručio je.

Samo 30 posto građana plaća zdravstvenu zaštitu, a koristi je 100 posto građana.

– U pitanju je vrlo nepovoljan omjer, obično je taj omjer 50:50 u državama s kojima se želimo uspoređivati. Dobro je da država to uspijeva financirati, ali trebat će neke stvari korigirati jer neki ljudi koji ne plaćaju zdravstveno osiguranje imaju dovoljno sredstava da to čine, ustvrdio je dodavši da bez obzira na te korekcije svi zajedno moramo ostati solidarni, zadržati liječnike i sestre u zemlji i pokušati pratiti svjetsku medicinu.

 

Ministar Kujundžić: Nekima treba osigurati privikavanje na istinu o sebi

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Penava – Hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje?

Objavljeno

na

Objavio

Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava je na sjednici Gradskog vijeća u petak poručio kako se nisu stekli uvjeti za veća prava Srba u Vukovaru. Uslijedio je incident kad mu je nakon toga vijećnik SDSS-a poklonio Statut Grada ispisan na ćirilici. Penava ga je bacio na pod i nazvao to činom agresije. Vukovarsko vijeće na kraju je odbacilo povećanje prava srpskoj nacionalnoj manjini i naglasilo da j “apsolutno ispoštovana odluka Ustavnog suda”.

S vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom o incidentu je za Dnevnik Nove TV razgovarao reporter Andrija Jarak.

Gospodine Penava, danas ste burno reagirali na statut grada Vukovara napisan na ćirilici. Mislite li da ste pretjerali?

Ne bih rekao da sam burno reagirao. Prije bih postavio pitanje zašto smo svo ovo vrijeme puštali da se događaju stvari u Vukovaru i cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u ovim dijelovima koji su ratom pogođeni. Zašto nismo burnije reagirali kada smo prikupili više od 700.000 potpisa na referendumu prije pet ili šest godina? Zašto nismo burnije reagirali u ime pravde i ljudskih života? Mnogo je tih pitanja. Zašto nismo burnije reagirali kada se u Gradskoj vijećnici i državi čulo da je Oluja etničko čišćenje?

Prvi put ste tako bacili papir na pod.

Možemo i tako reći, ali recimo ovako – da sam barem na sekundu u jednoj drugoj domeni pokušao biti dostojan svojih Vukovaraca, svih nacionalnosti koje su stale u obranu grada ’91. godine kada su oni puno, puno burnije reagirali jer su znali tko su i što brane. Da je nas više danas koji znaju te iste stvari, vidjeli bi da ne bi bio ovako istaknut. Ta reakcija zapravo ne bi uopće bila burna, nego sasvim jedna normalna s obzirom na okolnosti u Vukovaru.

Spomenuli ste druge nacionalnosti. SDSS vas optužuje da ste gradonačelnik samo Hrvatima, a ne i Srbima.

A što će SDSS drugo reći? HDZ s koalicijskim partnerom HKS-om u Gradskom vijeću ima najveći broj vijećnika pripadnika srpske nacionalne manjine. Međutim, oni za SDSS imaju jednu veliku manu. Naime, sva trojica su hrvatski branitelji. Tu otpišite i jednu trećinu srpske populacije koja otpada jer je za SDSS to kvalifikacija koja ih diskvalificira kao Srbe.

Onda imate i drugu trećinu ljudi koji su zatečeni u mirnoj reintegraciji u hrvatskom Podunavlju i koji su s nama prihvatili vrijednosti ove države, pristali s nama graditi bolji Vukovar i bolju Hrvatsku i prihvatili ju kao svoju jedinu državu. Onda i njih možete odmah otpisati jer ni to za SDSS nisu dovoljno dobri Srbi.

Što onda ostaje? Ostaju ljudi koji su na tragu velikosrpske ideologije. Sjetit ću vas da je taj SDSS nastao od SDS-a, osnivača Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića poznatog po izjavi za vukovarsku bolnicu da je pao posljednji utaški bastion. A na tom tragu i svih ovih okolnosti i događanja koja imamo, pa i ove agresije danas koju su onako manipulativno i demonstrativno izveli u vijećnici SDSS-a u Vijećnici.

Hoće li ikada doći vrijeme za uvođenje ćirilice u Vukovar?

Gledajte, kakvo će vrijeme doći to će dragi Bog reći. Za grad Vukovar mislim da je krivo pitanje postavljeno. Meni bi logičnije pitanje bilo hoće li ikada doći vrijeme za pravdu za hrvatske heroje. Kad kažem heroje, mislim na heroje svih nacionalnosti koji su poginuli u Vukovaru. Pravdu za silovane žene grada Vukovara, za više od 300 stradale djece u Vukovaru.

To su pitanja koja su, po meni, dominantna, bitna. Daj Bože da jednom to pitanje dođe na dnevni red. To bi značilo da je Hrvatska sređena država i da nema problema. Međutim, da se ne postavimo predefenzivno, zašto nitko ne postavlja pitanje je li popis na temelju kojeg se ostvaruje i potražuje to pravo točan?

Bojite li se da bi Vlada mogla, sukladno zakonskim ovlastima, raspustiti Gradsko vijeće ako se ovakva situacija nastavi?

Ne bojim se. Svatko ima svoje ovlasti. Danas smo utvrdili da svatko treba povlačiti poteze u koje čvrsto vjeruje i iza kojih čvrsto stoji i dosljedan je. Nije da imam straha u tom smislu, ali nije ni da mislim da uopće Vlada pomišlja na takvu reakciju. Trudim se gledati problematiku grada Vukovara i svojih sugrađana, a naravno o problemima Vlade i svake druge institucije u državi neka brigu vode oni koji su za to odgovorni.

Sad jedno osobno pitanje. Jedan dan kažete da ste spremni napustiti HDZ ako se ova pitanja ne počnu rješavati, a drugi dan kažete da ste se spremni kandidirati za predsjednika HDZ-a. Što je od toga točno?

Mislim da sam bio dovoljno jasan. Rekao sam da su neke vrijednosti u ovoj državi za mene iznad svega, iznad bilo kakve osobnosti, stranačke discipline, politike, iako je to samo po sebi bit politike da imate takve vrijednosti i da se zalažete za njih, što znači da vrijednosti Domovinskog rata, temeljne ljudske vrijednosti o kojima pričamo u Vukovaru, života, slobode, ravnopravnosti, prava na presudu u razumnom roku. To su vrijednosti za koje se zalažemo i koje su nam u korijenima Ustava, temeljima Domovinskog rata. Za njih sam spreman na sve.

I otići iz HDZ-a i kandidirati se za predsjednika?

Upravo tako kako sam vam rekao. Ja već gotovo tri godine komuniciram jedne te iste stvari, vrlo jasno i miroljubivo. A kako ste rekli u prvom pitanju, burno, sve što je u kontri burnog ja sam bio godinu dana. Nije bilo efekta. Naravno da razmišljam , i da moram razmišljati jer mi je to dužnost, o drugim putevima rješavanja ovog problema jer sam tu da riješim stvar.

Penava: Nisu se stekli uvjeti za ravnopravnu upotrebu ćirilice u Vukovaru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari