Pratite nas

Herceg Bosna

Marija Slišković Zagrepčanka godine

Objavljeno

na

[vsw id=”4nxaqtaYGBw&feature=youtu.be” source=”youtube” width=”600″ height=”400″ autoplay=”no”]

NISMO NEMOĆNI I MOŽEMO UTJECATI -I MORAMO
Večeras je u emisiji HTV-a DAMIN GAMBIT gošća Marija Slišković.Da ne pomislite da je HTV promijenio svoju “politiku “pa se sjetio ZAGREPČANKE GODINE,ne nije .Ja sam im pisala ./svima na rukovodećim mjestima, i urednicima redakcija/ u siječnju pa nije bilo odgovora ,pa .opet ,pa neki čudni odgovori ,pa ja opet /ni Marija nije vjerovala da će uvažiti prijedlog/ i hvala Bogu snimljena je emisija.Dakle još jednom se pokazalo kako NISMO NEMOĆNI I MOŽEMO UTJECATI .Ja bih rekla i MORAMO.
Ovih dana se MORAMO uključiti u javnu raspravu o budućem Zakonu o žrtvama silovanja.Pisati pisma i slati
Evo mog prvog pisma
Ivanka Luetić Boban
Smojina 3 ,21000 Split

Split 31 .01.2014

Hrvatska Radio Televizija
na pažnju gđa Marija Nemčić
Poštovana,

želim Vam skrenuti pozornost na propust koji je HTV kao javni servis napravio . Uloga javnih servisa je i informiranje što je u ovom slučaju izostalo.
Svake godine u Zagrebu se dodjeljuje nagrada Zagrepčanka godine i svake godine je dobitnica istu večer gostovala na HTV–u u Dnevniku te u još nekim emisijama posvećenim nagrađenoj i nagradi .
Prošle godine nagradu je primila gđa Marija Slišković predsjednica udruge „Žene u domovinskom ratu“ .Nažalost niti te večeri a niti ijedne poslije gđša Slišković nije bila gošća Dnevnika ali ni drugih emisija HTV-a. U brojnim emisijama HTV—a u kojima su prodefilirale razne osobe te se štošta predstavilo ,ova žena nije dobila ZASLUŽENO mjesto. .Barem kao njene predhodnice.U međuvremenu je napravljena i emisija posvećena upravo osobama poput gđe Slišković DAMIN GAMBIT .Ali evo vrijeme prolazi uskoro će i nova dobitnica ,8 ožujka , a Vi nam niste pružili ni priliku upoznati dobitni cu i njen rad .Važno je naglasiti jedan segment radi kojeg je gđa Slišković dobila nagradu a to je posebno važno ,njen rad vezan uz problematiku silovanih žena u Domovinskom ratu. Ova je tema izuzetno važna.Važna je i ŠUTNJA duga preko 20 godine,jer se o ratnom zločinu nad ženama- SILOVANJU gotovo nije ni govorilo .Pravila se država i institucije kao da se to nije ni dogodilo .To je ujedno i najstrašnije nasilje nad ženama.Bila sam na dodjeli nagrade i s ponosom slušala čestitku predsjednika gradske skupštine Bernardića ,gradonačelnika Bandića te pismo predsjednika Josipovića .I posebno, jedne o d silovanih žena .Ja Vas molim ispunite svoju zadaću jer inače šaljete lošu poruku i ne izvršavate svoju zadaću .javnog servisa.Dajete prostor samo onim nagrađenim koje su Vama“ po guštu“ .Do sada svim nagrađenim ženama. Samo ne gđa Slišković .Radi teme? Da tema je itekako mučna ali o njoj se mora govoriti .I to je gđa Slišković napravila .I još puno više .Želimo čuti o tome.
S poštovanjem Ivanka Luetić Boban,

*predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Splitskodalmatinske županije u 3 mandata , i dobitnica nagrade Splitsko-dlamatinske županije za poticanje uspostave ravnopravnosti spolova*

 

Rođena Zagrepčanka nije bila žrtva nasilja u ratu. No, to borbi MARIJE SLIŠKOVIĆ za žene, žrtve seksualnog nasilja, daje dodatnu težinu.
“Zagrepčanka 2013.” godinama se bori za prava najslabijih – žena, žrtava svih oblika nasilja počinjenih u Domovinskom ratu.
Udruga je osnovana 2005. zbog prikupljanja i objavljivanja svjedočanstava, a sve je sabrano u sedam objavljenih knjiga – Kako se branila Hrvatska u Zagrebu, Osijeku, Zadru, Sisku, Petrinji i Škabrnji – opisuje 178 potresnih svjedočanstava. Posljednja objavljena knjiga “SUNČICA” sadrži svjedočanstva silovanih žena iz Domovinskog rata te ispovijest silovanog muškarca. Ovog je tjedna premijerno prikazan u kinu i dokumentarni film “Sunčica”.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari