Pratite nas

Intervju

Marija Vučković: Bez promjena u obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom, poduzetničkim i kulturnom sektoru nema izlaska iz tranzicije

Objavljeno

na

Marija Vučković aktualna je zamjenica Dubrovačko-neretvanskog župana. Ekonomiju je diplomirala na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1997. godine, gdje je, u razdoblju1999. – 2002. pohađala i poslijediplomski znanstveni studij, smjer Međunarodna ekonomija.

[ad id=”93788″]

Karijeru je započela kao savjetnica u Upravi za međunarodnu gospodarsku suradnju, Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, a u razdoblju 2005. – 2009 rukovoditeljica je komercijalnih i financijskih poslova u Lucci Ploče. Od 2009. zamjenica je župana Dubrovačko-neretvanske županije.

S gospođom Vučković, koja je od 2006. aktivna u HDZ-u i svakako pripada skupini “mladih lica” na hrvatsko političkoj sceni, razgovarali smo o ključnim ekonomskim pitanjima o kojima se u posljednje vrijeme polemizira u hrvatskim medijima.

-Promatrači političke scene u Hrvatskoj sve otvorenije ukazuju na činjenicu kako se temeljna politička bitka bije između zagovornika stare ekonomske škole temeljene na dogovorenoj ekonomiji i socijalističkom samoupravljanju i zagovornika moderne ekonomije. Kakav je vaš stav o tim tvrdnjama?

Živa ekonomska misao u svijetu danas se jednostavno dijeli na klasičnu, čije nasljednike još nazivamo liberalima, neoliberalima ili monetaristima, i na tzv. kejnesijansku, nazvanu po engleskom ekonomistu, filozofu i matematičaru Johnu Maynardu Keynesu, tvorcu koncepta primjenjenog tijekom New Deal-a. O prevladavajućoj liberalnoj teoriji čuli smo mnogo toga u medijima tijekom posljednjih godina. Keynesa, koji ističe mogućnosti fiskalne politike i uporabe deficita u stabilizaciji gospodarstva, je u život vratila velika kriza 2008. godine. Bitno je naglasiti da oba koncepta prihvaćaju kapitalizam kao najbolji mogući sustav ekonomskih i političkih sloboda, pa njihove prijepore možemo nazvati obiteljskom svađom (kako ističe Keynesov biograf Lord Skidelsky).

-Kako primjena ta dva modela, po Vama, izgleda u hrvatskoj praksi?

Ono što se u Hrvatskoj događa posljednjih godina, nažalost nije primjena jednog ili drugog modela, ili sinteze među njima kako to radi najveći broj zemalja, već nekakva čudna i nenaravna mješavina postkejnesijanisma i Marxa, uz pojedine upade liberalizma (sjetimo se „outsourcinga“) upravo tamo gdje liberalizmu, zasad, mjesta nema.

-Da li je Hrvatska uopće izašla iz socijalističkog samoupravljanja i dogovorne ekonomije, odnosno jesmo li uopće završili tranziciju na području gospodarstva?

Nije. Naša domovina u prolongiranoj je recesiji i u stanju makroekonomskih neravnoteža; osobine gospodarstva su visoke vanjske obveze, visoka zaduženost poduzeća, brz rast duga opće države, niski rast realnog BDP-a, niski inovacijski kapaciteti i slaba sposobnost prilagodbe. Dug opće države od 2008. do danas narastao je s 36% na preko 85%! Unatoč svim prilagodbama zakonske regulative u pravcu stvaranja moderne tržišne ekonomije i velikim javnim investicijskim projektima koji su se u ciklusima u posljednjih dvadesetak godina događali, naročito sredinom prošlog desetljeća, hrvatsko gospodarstvo i privatni sektor neprestano se „muče“…čak i u vremenima pozitivnih konjuktura. Šestogodišnji pad izveo je na površinu slabe temelje rasta i ukazao na nisku produktivnost i slabu izvoznu bazu kao strukturna obilježja hrvatskog gospodarstva; povećana javna potrošnja nije urodila željenim plodovima, već nažalost „prelijevanjem iz sektora razmjenjivih dobara u sektor nerazmjenjivih dobara“, kako to točno tvrdi Europska komisija u prošlogodišnjem izvješću za Hrvatsku. Urodila je, dakle, onim što ekonomski teoretičari nazivaju „efektom istiskivanja“ – istisnute su privatne investicije i domaća proizvodnja tržišnih dobara. Tranzicija, dakle, nije završena!

– Što je potrebno za izlazak iz tranzicije?

No ona se i neće završiti bez sveobuhvatnih promjena u obrazovnom, socijalnom, zdravstvenom, poduzetničkim i kulturnom sektoru, a promjene moraju biti i kvantitativne i kvalitativne. I čvrsto vjerujem da se one ne mogu raditi vrijednosno neutralno.

-Kako tumačite činjenicu da u hrvatskom obrazovnom sustavu i danas imamo predmet Politička ekonomija ali ne i predmet Tržišna ekonimija?

Mislim da se Politička ekonomija kao kolegij danas više izučava na pravnim i politološkim studijima, a na ekonomskim rjeđe. Ekonomija je društvena znanost i svakako je dobro posvetiti pažnju poznavanju povijesti ekonomske misli, te odnosu politike i ekonomije, ali središte proučavanja temelja ili osnova ekonomije trebaju biti mikroekonomska i makroekonomska analiza, uz poticanje studenata na kritičke osvrte i primjenu mikroekonomske analize kao temelja razumijevanja tržišta i tržišnih odnosa u stvarnom životu.

-Koliko sve skupa utječe na gospodarsku sliku Hrvatske ali i kreditni rejting o kome se posljednjih dana jako puno govori?

Gospodarska slika Hrvatske nije dobra – dug opće države prekomjerno je narastao zaprijetivši prevelikim rizicima, opterećenost gospodarstva državnim reguliranjem još uvijek je među većima u svijetu, a niska produktivnost gospodarskog sektora jedina prava konstanta te slike posljednjih desetljeća. Aktivna fiskalna politika podrazumijeva mogućnost kratkoročnog odustajanja od održivosti javnog financija u svrhu stabilizacije potresenog gospodarstva, no hrvatska fiskalna politika posljednjih godina, po mom mišljenju, nije bila aktivna na ispravan način, već je gomilala dug zbog porasta relativnog udjela zaposlenih u javnom sektoru u odnosu na ukupan broj svih zaposlenih, pogrešnog socijalnog niveliranja koje je za cijenu imalo stagnaciju i gubitak inovacijskog kapaciteta i odsustva strateškog upravljanja javnim dugom i državnom imovinom. Naravno, sve je to temelj rasta ostavilo slabim i posljedica je nizak kreditni rejting. Rejting industrija ima nekad i zaslužene kritike, no činjenica je da ona igra značajnu ulogu u marketingu investicija. Dodatno, državama trebaju rejtinzi kako bi i one i njihov privatni sektor mogli pristupiti globalnom tržištu kapitala, a značajan su čimbenik za uspjeh središnjih banaka u provođenju operacija na tržištu novca i osiguranju likvidnsoti tržišta. Nema spora da je zadovoljavanje uvjeta za stabilnost i poboljšanje kratkoročnog, a osobito dugoročnog kreditnog rejtinga iznimno važna zadaća nove hrvatske Vlade.

-Pitanje drugog mirovinskog stupa posljednjih se dana nametnulo kao ključna tema. Što iščitavate iz tih rasprava?

Ne smeta mi nijedna rasprava u društvu, pa onda ni rasprava o II. stupu. Ono što doživljavam pozitivnim je preneseni stav profesora Lovrinovića, medijski eksponiranog kao inicijatora ove rasprave, koji nam govori da nikakvih promjena neće biti prije javnih rasprava. Moje poznavanje ove problematike je skromno, a zasad sam skeptična u pogledu tog prijedloga koji mi nalikuje kratkoročnoj knjigovodstvenoj operaciji.

-Što je sporno u tom prijedlogu?

-Sporan je dugoročan pozitivan efekt na deficit, postavlja se pitanje što bi se dogodilo u budućnosti s mirovinama zbog izrazito loše demografske slike Hrvatske, a otvara se i pitanje koliki je rizik povećanja troškova rada uslijed eventualne potrebe za povećanjem doprinosa za mirovinsko osiguranje. Ukoliko mediji točno prenose prijedloge, to bi se moglo protumačiti i odustajanjem od mirovinske reforme, a osobno sam bliže stavu da je drugi mirovinski stup potrebno unaprijediti poboljšanjem odnosa strukture ulaganja i rizika.

-Poljoprivreda i turizam, te dvadesetak pratećih gospodarskih grana, nameću se kao ključni strateški prioriteti buduće vlade. Kako gledate na takav plan?

Razvoj poljoprivrede narednih godina u najvećoj mjeri ovisit će o odgovarajućoj i pravovremnoj uporabi sredstava iz Programa ruralnog razvoja RH. Ovaj program koji se financira iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj vrijedan je oko 2,4 mrld EUR-a, sadrži 16 mjera koje za cilj imaju povećanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, šumarstva i razvoj prerađivačke industrije. Neke mjere se odnose i na unaprjeđenje kvalitete življenja u ruralnim područjima što smatram od iznimne važnosti; iseljavanje stanovništva iz ruralnih područja koja obuhvaćaju veći dio Hrvatske loše utječe na očuvanje hrvatskog identiteta, kulture i tradicije, te uništava bazu za proizvodnju hrane…bez toga se ne može. Svakako očekujem reviziju ovog Programa, kao i strateških smjernica razvoja poljoprivrede u Hrvatskoj u pravcu prepoznavanja značajnih razlika u poljoprivrednim potencijalima različitih regija Hrvatske i u korist razvoja malih OPG-ova i obrta; izdašne mjere Programa, prema rezultatima prvih natječaja, nisu dovoljno u korist razvoja malih OPG-ova i obrta, time ne omogućuju u dovoljnoj mjeri ni ostvarivanje strateških poljoprivrednih interesa Hrvatske.

-A, strategija razvoja turizma?

-Što se tiče turizma, on je uz energetiku i poljoprivredu strateški gospodarski prioritet buduće Vlade; no, kao što je važan njegov rast i razvoj, valja promišljati o smanjivanju ovisnosti stope rasta BDP-a i platne bilance o rezultatima turizma. Bitnih razlika u koncepciji razvoja turizma nema među dionicima medijskog i političkog prostora, čini mi se. Razlika se može manifestirati samo u efikasnosti ostvarivanja ciljeva, pa očekujem od nove hrvatske Vlade efikasniji rad na stvaranju novih turističkih atrakcija, suvremene turističke infrastrukture, aktiviranju kontinentalnog prostora i priobalnog zaleđa, te produljenja sezone u mnogim dijelovima Hrvatske. U svim sektorima, a osobito u strateški značajnim poljoprivredi i turizmu, valja poduprijeti razvoj malog gospodarstva bez kojeg, unatoč težnji za velikim investicijama, nema sveukupnog razvoja Hrvatske. Poduzetnička inicijativa i razvoj malog gospodarstva krvotok su ekonomskog sustava svake uspješne države.

-Mnogi sve otvorenije ukazuju kako se najava tog zaokreta nikako ne sviđa iznimno moćnom uvozničkom lobiju. Vidite li u takvim procjenama opasnost i moguće usporavanje reformi?

Mislim da će kreatori nove hrvatske politike, bez obzira na partikularne interesne sfere, raditi sukladno svojim gospodarskim programima. Koliko ja znam, u programu Domoljubne koalicije jasno se definiraju i potrebne preinake operativnih i sektorskih programa unutar kojih su kreirane poticajne mjere za poduzetništvo i malo gospodarstvo, poljoprivredu i turizam usmjerene jačanju domaće ponude i povećanju njezine konkurentnosti. U današnjem svijetu otvorena i mala ekonomija poput Hrvatske ne može preko noći ni smanjiti niti administrativno zabraniti uvoz, već potpuno usredotočeno provoditi strukturne promjene i efikasnije administrirati realnom sektoru kako bismo izliječili nisku produktivnost i osnažili izvoznu bazu.

Robert Horvat/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Škoro misli ozbiljno!? – ‘Neću bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene’

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro misli ozbiljno. To je dojam koji se stekne kada dva sata s ovim estradnim umjetnikom razgovarate o njegovoj mogućoj predsjedničkoj kandidaturi. Na nedavnoj HRT-ovoj izbornoj anketi osvojio je 9 posto glasova, a da nitko nije ni znao da bi on mogao ući u bitku za Pantovčak, piše JutarnjiList.

Škoro još uvijek ne otkriva hoće li se uistinu upustiti u utrku protiv aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i najvjerojatnije bivšeg premijera Zorana Milanovića, no sudeći prema njegovim odgovorima, to je zapravo vrlo izgledno. I vrlo je jasno tko ga gura i čijoj se potpori nada ovaj pjevač, doktor znanosti, narodni zabavljač s fakultetskim diplomama iz građevine i ekonomije, televizijski voditelj, nekadašnji član HDZ-a na čijoj je listi 2008. izabran u Sabor i koji je još 90-ih obavljao dužnost generalnog konzula u Mađarskoj.

Koliko je ovo ozbiljno?

– U životu je sve ozbiljno. U sve što radim ulazim ozbiljno i volio bih da ljudi onda to shvate tako. Baš kao što to shvaća moja publika. Ne volim površnost ni kad su u pitanju moje pjesme, moji koncerti ili moji studenti.

No mnogi vas smatraju neozbiljnim.

– Znate, uvijek je sve pitanje forme i sadržaja. Vodim se temeljnim vrijednostima koje sam popio s majčinim mlijekom. Ne rasuđujem ljude po članskim iskaznicama, izgledu, obrazovanju, vjeri, naciji, po onome što čujem o njima, nego na temelju vlastitog dojma i sposobnosti. Stvar je tog sadržaja i forme. Ja taj sadržaj, neke ozbiljne stvari ponekad zapakiram u neku zafrkanciju, neku ironiju, no to je već stvar forme i mog karaktera. Takav sam. Kao što je takav bio moj otac, posebno moj stric Pero, pa moj djed i brat od mog djeda, čuveni stric Andrija. Za njega kažu da je bio zafrkant, ali mudar zafrkant. On kada bi nešto okrenuo na šalu, trebalo bi dva, tri puta okrenuti i vidjeti što se nalazi ispod kamena. Ovo je ozbiljno, no trebalo bi dva, tri puta okrenuti kamen da se vidi što se nalazi ispod kamena. Bez ikakve primisli, bez fige u džepu.

Golica li vas ta mogućnost da početkom sljedeće godine stanete na Trg svetog Marka i krenete čitati ‘prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda…’.

– Sviđa mi se riječ golica. No nisam razmišljao ni približno tako daleko. Dapače, do prije neki dan nisam uopće ozbiljno razmišljao o mogućnosti kandidature. Puno toga bih se trebao odreći i žrtvovati da bih radio posao u kojem znam da će mi raditi sve ono što će mi raditi. A opet, nisam od onih koji će bježati od odgovornosti ako to moj narod traži od mene, kazao je Škoro, piše JutarnjiList.

Thompson o Škori kao predsjedničkom kandidatu i bi li se možda i on kandidirao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Tomašić: Budite sudionik vremena u kojemu živimo

Objavljeno

na

Objavio

“Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.”

Gospođo Tomašić, kako zastupnici zemalja u Europskom parlamentu vide Republiku Hrvatsku?

– Slika Hrvatske u Europi je ovakva: pola ih misli da smo fašistička zemlja, a pola demokratska koja žudi Zapadu. Za njih smo mi ljudi koji nemaju svoje “ja” i koje se može lako kupiti te koje se lako može nagovoriti da slušaju druge. Nažalost, slika je takva. Zapravo, mi sami stvaramo takvu sliku, jer dopuštamo ljudima da nas proglašavaju fašistima umjesto da budu kažnjeni. Zaslužuju da ih pitamo gdje oni vide ustaše? No, takva slika ide van, jer da ne ide van ne bi se dogodilo ovo što se dogodilo na Bleiburgu. Isto tako, znate da su neke države zabranile nastupe marku Perkoviću Thompsonu. Tada je Republika Hrvatska trebala reagirati. Ja nisam njegov odvjetnik i ne branim ga. Nemam zašto, ali Hrvatska država treba ga braniti jer u njegovim riječima, riječima njegovih pjesama nema ni grama mržnje ni napadanja, nego je on domoljubni pjevač. To nekima smeta i upravo oni šalju sliku vani, a Vlada se ne očitava o tomu. Mislim da je Vlada trebala tražiti objašnjenje zašto mu se brane nastupi u pojedinim zemljama i reći kako Marko Perković nije fašist te da su to obične laži.. No, kad službene institucije šute, onda se s druge strane laže sve više i više.

Postoji hrvatska povijest i to se treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama, isto kao što i socijalizam treba prihvatiti sa svim i dobrim i lošim stranama. Treba reći da je ono što je loše loše, a što je dobro da je dobro.  Kad to prihvatimo krenut ćemo naprijed.  A kad je samo moje dobro i što god ja napravim dobro, a sve što drugi napravi loše je, nećemo krenuti pravim putem.

Radi li Vlada Republike Hrvatske dobro svoj posao?

– Naša se diplomacija boji reagirati vani, u bilo kojoj državi. Ako ja odem u neku državu i ne slažem se s onim što oni kažu, oni me proglase fašistom. To bi naši “antife” počeli širiti i još više optuživati. Mislim da u takvim slučajevima država treba reagirati i tražiti dokaze za takve poteze. Trebaju jednostavno reći kako je dotična osoba došla i iznijela svoje mišljenje te da je kvalificiranjem osoba prekoračena ovlast. No, naši se u takvim slučajevima nikad ne oglašavaju, kao da to nije njihova stvar, kao da naši ljudi nisu državljani RH. I onda kad Vlada ne reagira, onda stvarno stranci misle da ono što šire antifašisti zapravo jeste istina. Niti naši diplomati niti Vlada što se tiče toga ne rade dobro svoj posao. Ovdje nema ustaša. Postoje pojedinci koji žele nešto, ali to nije zakonski regulirano i onda se to jednostavno ignorira. Oni koji govore o ustaštvu su mala šačica ljudi koja za sebe traži pozornost.

U svom “govoru” na Bleiburgu biskup mons. dr. Ivica Petanjak je kazao kako se hrvatski narod međusobno parniči. Nije li upravo to razlog loše slike u svijetu?

– To je ono što ja govorim. Mi smo podijeljeni, kako oni kažu, na  antifašiste, što znači da sve ono što mi kažemo to je samo dobro i to se broji. Mi, drugi, koji imamo drugačije mišljenje, ali želimo razgovarati s antifašistima, nikad nismo u pravu. I oni su uvijek u pravu. I to vam je tako. Mi kao glasna većina se međusobno tužimo, u kafićima po nekim kutovima, a nikad nećemo stati jedni iza drugih, nego pričamo iza leđa. To treba prestati. Ako je netko lopov lopov je, ako je poštena osoba onda je poštena osoba i tu je kraj rasprave. Kod nas je problem što znamo osjetiti inferiornost i blateći drugoga zapravo prikrivamo svoje slabosti i nikad nećemo priznati kako neke stvari koje smo i mi radili nisu bile dovoljno dobre.

U jednom ste trenutku bili rekli kako se više nećete baviti politikom? Zašto baš “Hrvatski suverenisti”?

–  Mislila sam da ću predhodnom mandatu završiti sve što sam zamislila. Da se tako završilo danas bi bila u mirovini i to s krunom karijere. Željela sam završiti stvari oko male plave ribe. Kad vi spomenete komisiju i kad imate zakon drugačiji od onoga kakav je komisija donijela i vi ga promijenite, onda ste učinili nešto veliko. Mislila sam da ću to završiti, ali još nisam. Treba ići u trijalog. Ako prođem ja ću dobiti trijalog, a ako ne, onda će ga u našoj grupi dobiti Talijani i to me je najviše potaknulo na ponovnu kandidaturu. Kad već imamo suvereniste odlučila sam ići preko njih. Ovako, ako prođem stignem završiti planirano, a ako ne prođem savjest mi je čista. Svijet se dijeli na suvereniste i globaliste. Mi smo mala država, i ako se svrstamo uz globaliste onda ćemo uvijek biti jedna mala regijica, a ja Hrvatskoj želimo puno više od toga.

Europska unija je sadržana od malih djelića, malih država.

– Ja sam Hrvatica i toga se ne sramim. Naša je zemlja krvlju branjena uvijek. Mi smo jedna mala država. I kad idemo u naše muzeje znamo da su svi eksponati naši, iz naše zemlje, a kad idete u muzeje u velikim zemljama poput Francuske i Engleske, veliki je broj stvari opljačkano i doneseno iz nekih drugih krajeva. Mi, iako smo mala država, mnogo puta do sada poharana, ipak možemo biti ponosni na svoje.  Mi se svoje povijesti ne sramimo. Imaju drugi mnogo goru povijest iz Drugog svjetskog rata od nas, pa se ne srame. Nas se lupa po glavi s našom poviješću samo zato što to mi dopuštamo. I stara narodna kaže: “ Ne mogu gaziti po vama ako se ne prostrete.” A mi se prostiremo kako znamo za sebe. Imamo pravo braniti interese svojega naroda.  Meni su u EU znali reći: – Vi ste ovdje da branite interese EU.” Ja sam im odgovarala: – Ja sam ovdje, jer su me izabrali hrvatski građani i ja ovdje branim interese svojega naroda i ja sam tu zbog njega.”

Često se čuje kako su naši građani koji žive u inozemstvu na margini događanja.

– Mi bismo trebali imati Ministarstvo useljeništva. S tim ljudima se treba razgovarati. Ima ih mnogo koji se žele vratiti u Domovinu, ali tu je takva papirologija i odbojnost. Ovdje to ide otprilike ovako: “Daj mi 500 eura za to, daj mi opet 500 eura za to”, itd…

Zaboravlja se nešto drugo a to je da su gotovo svi naši ljudi davali novce za vrijeme rata. Ja i moj muž dali smo samo 64.000 dolara za koje imamo pismene dokaze, a što je s drugima koji su davali mnogo više. Kad ti ljudi dođu ovdje, oni žele ulagati velike novce, milijune, ali oni su toliko revoltirani da jednostavno kažu: “ Klima za iseljenike ovdje se može ovako opisati: “Dođi na godišnji s novcem. Pošalji što više novca. Donesi što više novca i otvori tvrtku ali ne miješaj se u vlast.” Problem je u tome, što ti ljudi pored kapitala imaju i znanje. Zamislite samo koliko snage oni mogu donijeti. No, ovdje se cijene samo uhljebi, klimavci, i zato nam je kako nam je.

U posljednje vrijeme dolaze i neke dobre inicijative.

– Kad budemo imali Ministarstvo za useljeništvo, kad budemo znali što bi hrvatska Vlada željela da hrvatski iseljenici kupe i kad bi im se sve na vrijeme omogućilo bez traženja nekih dodatnih bespotrebnih papira i novaca ljudi bi dolazili. Kad su im papiri čisti 1/1 i kad znaju da će ih se lijepo dočekati onda će se ljudi vraćati i novac će ostavljati ovdje, a ne nositi negdje vani. Oni stranci koji u Hrvatskoj dobiju određene iznose nose vani. Nemam pojma zašto naša Vlada konačno to sve ne izregulira, jer je jednostavno.

Gospođo Tomašić, može li se u Hrvatskoj živjeti od poštenog rada?

– Može se živjeti od poštenog rada. Za normalnog čovjeka ne treba puno. Mi smo živjeli vani i imali smo puno, ali nismo uživali. Puno više mi znači ovdje, nego ono trčanje tamo-ovamo kako bi drugima mogao pokazati što sve imaš. Treba mi rad da živim, a ne da živim kako bi radila. Tako da sve to treba kombinirati i naći vremena za obitelj.

Podrijetlom ste iz BiH kako, po Vama, žive naši ljudi u BiH?

–  Pa, imate predsjednika HDZ BIH, Čovića koji nikada ništa nije napravio za Hrvate. On je napravio jako puno za sebe. Kad pitate tamošnje Hrvate, on se trebao mnogo više brinuti za Hrvate u BiH, a naša Vlada ga je trebala tjerati na to, poticati, a ne davati mu počasne doktorate koje nije zaslužio, tako da Hrvati u BiH trebaju jakog vođu koji doista voli BiH, svoj hrvatski narod i želi da taj narod ostane na svojim ognjištima. Nažalost, danas nije tako.

Za dva dana su izbori za Europski parlament.

– Ovo je vrijeme kada će HDZ gledati učvrstiti svoju vlast, a tako je i vrijeme kad građani mogu HDZ-u svojim glasovima pokazati da ih HDZ ne vodi u pravom smjeru. Dakle, ako im daju puno glasova onda će oni reći: – Narod odobrava naš rad.. Ako ne dobiju puno glasova to će biti svojevrsna poruka HDZ da ne rade dobro. Jako je važno da narod izađe na izbore. Ne možete samo osuđivati zavaljeni u obiteljske fotelje. Budite dio događaja i vremena u kojemu živimo. Nije teško izaći i glasovati. A ako vam odgovora ono što ja govorim i zašto se zalažem ja sam na listi broj 6.

Razgovarao: Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari