Pratite nas

Komentar

Marijačić: Zašto je naš intervju s Predsjednicom izazvao toliki potres?

Objavljeno

na

Hrvatski tjednik

Intervju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koji smo objavili u prošlome broju izazvao je i još izaziva pravi potres na medijsko-političkoj hrvatskoj sceni.

Poslije njegove objave Hrvatski tjednik izložen je napadima i klevetama da je fašistički, ekstremistički, šovinistički i tko zna kakav sve list, a koliko čujemo, žestoki su napadi usmjereni i prema Predsjednici zato što se usudila dati intervju jednomu takvom listu. Ne znam kako se ona brani, a što se nas u Hrvatskom tjedniku tiče, podrugljivo se smijemo napadačima, dakle nismo nimalo uznemireni: navikli smo na napade, očekivali smo ih i lako im odgovaramo jer smo na moralno, politički, povijesno, činjenično i pravno superiornijim pozicijama od klevetničkih, mahom parazitskih krugova koji uglavnom ne bi opstali ni tri dana da se nisu navukli na državne jasle bez kojih bi dobar dio njih završio u jarku kao propalice, narkomani, porezni dužnici i općenito izgubljeni i promašeni nitkovi. Analitičari koji su pozvani komentirati istup Predsjednice u Hrvatskom tjedniku mahom su osobe koje se godinama forsiraju kao eksperti za sve i svašta, kao mjerilo svih stvari, postojećih da jesu, nepostojećih da nisu. Takav status vuku za sobom još od partijske škole u Kumrovcu, dakle iz zločinačkoga i okupacijskoga sustava kojemu su vjerno služili. Drugi su, pak, poznati kao zloglasni lažni svjedoci protiv hrvatskih domoljuba, treći kao soroševski preparirani likovi koji su si stavili za misiju da na svakom koraku njuše fašizam, ustašluk i ostalu traženu im robu, piše Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/HKV

Magle i dogme jugoslavenske i velikosrpske historiografije

Mediji, novinari, kolumnisti ili voditelji koji su nas izložili kritici, čine to iz nekoliko razloga. Prvo, profesionalno su ljubomorni jer sami nisu uspjeli dobiti intervju u kojemu bi aktualna predsjednica najavila kandidaturu za novi mandat, drugo nisu dostatno obrazovani pa ne bi znali ni napraviti takav intervju čak da je Predsjednica i pristala na razgovor s njima, i treće, u političkom smislu to su slijepci koji nisu nikad imali slobodu uma, njihov um ostao je zatočen u maglama i dogmama jugoslavenske i velikosrpske historiografije pa misle da se humanistički dignitet u Hrvatskoj može steći samo dovoljno vrištećom bezuvjetnom demonizacijom Hrvatske i hrvatskoga naroda za fašizam. Tragikomično je zapravo gledati neke mlade neuke voditeljice na tim tuđinskim televizijama, bez identiteta i u svjetonazorskom ili nacionalnome smislu potpuno promiskuitetne, ali i neke već iskusne novinare podjednako ropskoga mentaliteta, idealnoga za velikosrpsku manipulaciju. Mi u Hrvatskom tjedniku nemamo nikakve komplekse u tom smislu. Mi smo hrvatsko glasilo i ponosni smo na to. Smatramo da će ova država punim plućima disati kada političari i novinari očiste svoj um od jugosrpskih predrasuda. Jugoslavija i sve što je vezano uz Jugoslaviju za nas je negacija Hrvatske i hrvatskoga naroda, dakle neprijateljsko.

Hrvatski javni prostor u posljednjih dvadesetak godina zatrpan je i zatrovan poltronskim intervjuima koje nitko ne sluša i ne čita. U 15 godina nitko nikada nije napravio istinski slobodni i profesionalni intervju s bivšim predsjednicima Stjepanom Mesićem i Ivo Josipovićem. U javnom prostoru suptilno ugušene slobode takvi političari parazitiraju sa svim mogućim izdajama, prijevarama, inženjerinzima i manipulacijama bez ikakve bojazni da će ih itko išta bitno pitati i da će biti pozvani na odgovornost. Mesića nitko nije na televiziji upitao gdje je nestao ček od 100 tisuća dolara koji su mu predali iseljenici u Australiji, Josipoviću se nitko nije htio zamjeriti pitanjem čiji je stan u kojemu živi prvotno bio, kako je stekao golemo bogatstvo u zemlji potplaćenih i poniženih profesora, a Milorada Pupovca, koji je danonoćno u medijima, nitko ne pita kako je on to izbjegao tamnicu kao predsjednik NO Tesla banke, a mnogi predsjednici nadzornih odbora iz drugih bankrotiranih kompanija u tamnici su zbog propaloga novca, ili u što je potrošio milijune koje je podizao s bankomata SNV-a. Da su Lovro Kuščević i Andrej Plenković u nekoj uređenoj državi ukrali 40 tisuća referendumskih potpisa, samljeli bi ih mediji, a tužitelji sproveli u tamnicu, a ovdje ih zbog toga nitko nije ni prozivao, kao što nitko ni Anku Mrak Taritaš ne pita kako je cijena kvadrata obnove u Gunji dvije tisuće eura, niti Vesnu Pusić zašto je svome bratu i njegovoj udruzi dala 240 tisuća kuna iz Ministarstva vanjskih poslova ili zašto je sa saborske govornice lažno optuživala Vukojevića za silovanje. Ovdje Dorh štiti udbaške ubojice, mediji svojedobno pljeskali Ivi Sanaderu zato što je ukrao glasove konkurentu na stranačkome saboru samo zato što im konkurent Ivić Pašalić nije bio politički favorit…

Pitanja koja se nitko ne usudi postaviti

Kritičare intervjua u Hrvatskom tjedniku razbjesnila su pitanja upućena Predsjednici. Kao autor i kao glavni urednik, mogu ih informirati o sljedećemu: Već dvije godine želio sam intervju s Predsjednicom i u tom smislu slali smo joj razne upite. Uvijek je to odgađano uz različite alibije i obećanja, zbog čega sam gubio volju za intervjuom, ali kako se primicao kraj njezina mandata opet je rasla želja za jednim ozbiljnim razgovorom – u živo. Na Pantovčaku su znali da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nije više moj politički favorit, a to sam im, uostalom, i davao do znanja. Prihvaćeni su moji uvjeti, a sa svoje strane obvezao sam se da ne ću reducirati ni mijenjati predsjedničine odgovore, što mi nije bilo teško jer to ionako nikada ne činim. I, evo, intervju se dogodio.

Sad možda ono što mi je najvažnije. Znao sam otprilike koje odgovore od aktualne predsjednice mogu očekivati. Logično sam pretpostavljao da ona ima određene političke kalkulacije i ne smije govoriti sve što misli, a osim toga, mislio sam i još mislim da ona nema dovoljno znanja o mnogim činjenicama jer joj nisu struka, a savjetnici iz tih sfera joj više joj odmažu nego pomažu. Uza sve to, odavno sam političarku Kolindu Grabar Kitarović percipirao kao osobu s konformističkom dimenzijom pa ću, pretpostavljao sam, čuti i odgovore za koji ona pretpostavlja da ih želim čuti. No meni je, osim ekskluzivne najave kandidature i njezinih odgovora, jednako važno bilo pustiti u optjecaj, u javni dijalog i život, prešućena pitanja i činjenice s kojima se hrvatski političari ne žele suočiti – što iz plitkosti svoga uma, što iz konformizma, a što iz straha od posljedica konfrontacije. Htio sam pitanjima upozoriti kako je u Hrvatskoj na djelu nastavak srbijanske agresije na Hrvatsku drugim sredstvima.

Želio sam čuti je li Predsjednica toga svjesna i poduzima li što protiv te pojave. U Hrvatskoj se snimaju, velikim novcem financiraju i nagrađuju filmovi poput Dnevnika Diane Budisavljević koji potpuno krivotvore povijest i iznose lažne priče, u Hrvatskoj se nagrađuju glumci koji su 90-ih stali uz Miloševićevu agresiju, u Hrvatskoj se uklanjaju spomen-ploče braniteljima HOS-a zato što to žele njihove ubojice, u Hrvatskoj se protežiraju kadrovi koji su sudionici agresije na Hrvatsku, okupacijski gradonačelnici uživaju sve povlastice, a zapovjednici obrane grada završavaju u zatvorima, neprijateljima iz doba agresije priznaju se godine ratovanje protiv Hrvatske u radni staž i daje im se mirovina, ne procesuiraju se silovatelji i zločinci, lažira se popis stanovništva da bi se nasilno uvodila ćirilica u Vukovar, otvoreno se proslavlja pokolj Hrvata kao antifašistički ustanak, odražavaju se komemoracije za izmišljenih 40 tisuća žrtava nad jamama u kojima nema ni jedne kosti, u Jasenovcu povećavaju broj navodnih žrtava bez ikakvih forenzičkih i antropoloških dokaza. Srbija posredstvom Milorada Pupovca lomi Hrvatsku na pozdrava Za dom spremni pod kojim je branjena Hrvatska. Ljevica u Hrvatskoj lomi HDZ zbog pozdrava Za dom spremni pa su se, s različitim motivima, našli na istoj strani velikosrbi, četnici, Pupovac, Vučić, Bernardić i ostali.

Odnarođeni mediji istodobno raspaljuju histeriju protiv Hrvatske i hrvatskoga naroda klevećući ga za navodni fašizam, petokolonaši divljaju na sve strane, nevladin sektor potkopava institucije, premijer u Kninu obilježava Oluju, a njegov koalicijski partner Milorad Pupovac istodobno je na skupu u Srbiji na kojemu se Oluja žigoše kao fašistički zločin i jednostavno ne priznaje Hrvatska, što je isto kao da je netko nakon Drugoga svjetskog rata u Njemačkoj ili Britaniji za partnera u vlasti uzeo dužnosnika iz Hitlerove vlasti, ili da je netko u Rumunjskoj nakon 1991. koalirao s podanikom N. Ceauşescua, a sveučilišni profesor i Pupovčev suradnik Dejan Jović, na državnoj sisi, pljujući po Hrvatskoj, ovih dana poput svojedobno Miloševića ne isključuje mogućnost novoga rata. Sve te izopačenosti postale su dio hrvatske svakodnevnice.

U intervjuu s Predsjednicom htjeli smo pitati ono što se nitko ne usuđuje – je li to normalno?

Što se nas u Hrvatskom tjedniku tiče, to ne samo da nije normalno nego je to takva anomalija koja prijeti urušavanjem temelja ove Hrvatske i dok god se ne pojavi državnik koji će zaustaviti i prekinuti tu distorziju, Hrvatska će samo sve više tonuti u glib podjela i međusobne nepodnošljivosti te će jednom, na radost svojih mrzitelja u Hrvatskoj i izvan nje, pući i raspasti se kao trula dinja pa će se povijest iznova morati krvlju pisati.

Zato smo, između ostaloga, i napravili ovakav intervju s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Kako je Hrvatska Predsjednica odgovorila, zaključite sami, poštovani čitatelji, a što se nas tiče, i dalje ćemo ponosno jurišati na te jugokomunističke barikade. Što se nas tiče, poklič Za dom spremni ništa ne može nadomjestiti i ništa ga ne može istisnuti iz hrvatskoga naroda.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Željko Glasnović: Korijeni lažne ljevice

Objavljeno

na

Objavio

SLON U DNEVNOM BORAVKU – KORIJENI LAŽNE LJEVICE

Od Boljševičke revolucije do pada Berlinskog zida, komunistički režimi pobili su 110 milijuna ljudi u ime jednakosti.

Većina ubijenih bili su žrtve autogenocida. Ubijali su ih njihovi sunarodnjaci. To kriminalno ludilo bilo je isplanirano do najsitnijeg detalja. Gdje god je komunistička kabala otela vlast, od Mongolije do Jadrana, stradao je najvitalniji dio pučanstva. Obezglavljena je društvena elita.

U pokušaju da unište vjeru u zemlji koja je skoro tisuću godina njegovala kršćansku tradiciju, komunisti su najprije udarili na Crkvu i svećenstvo. Vjerske vođe su žive spaljivali i razapinjali. Biskup Andronik živ je zakopan 1918. Godine. Svećenik Pavel Florenski, teolog, matematičar i izumitelj, nakon mučenja, strijeljan je 1937.godine. Bio je jedan od 750.000. žrtava NKVD-a (Sovjetska tajna policija) smaknutih metkom u potiljak na vrhuncu paranoje poznate kao Staljinova „Velika čistka“.

Uz milijune pobijenih pripadnika vjerskih zajednica (većinom kršćana), pobijeno je više od 110.000 pripadnika klera Ruske pravoslavne crkve. Obezglavljena je čak i Crvena armija. Staljin ubija tri sovjetska maršala, 90% generala i desetke tisuća nižih činova tijekom čistki 1936.-1937. godine.

U napadu na Finsku 1939. Crvena armija je desetkovana. Kulturocid je pratio klasni genocid. Desetci tisuća crkava i osnovnih škola koje je vodila Crkva, opljačkane su i razorene.

Katedralu Krista Spasitelja u Moskvi, koja je mogla primiti i do 10.000 vjernika, Staljin diže u zrak 1931.godine. Knjige stranih autora su spaljivane i zabranjivane. Nakon što je Staljin „progutao“ Baltičke republike 1940.godine, zabranjena je literatura na narodnim jezicima.

Pranje mozga integralni je dio svake policijske države. U Sovjetskom savezu psihijatrija postaje produžena ruka komunističke diktature. Neistomišljenici su zatvarani u psihijatrijske odjele gdje su drogirani, mučeni i ispitivani. Da bi prikrili razmjere toga zločina, 800.000 tih „pacijenata“ naglo je skinuto s registra psihijatrijskih ustanova godinu dana prije pada Berlinskog zida.

NKVD je također testirao nervne otrove na zatvorenicima, a koji su kasnije upotrebljavani za atentate na političke protivnike. Zatvorenici su ubijani plikavcima, ricinom i digitoksinima. Nakon dugogodišnje robije nadbiskup ukrajinske katoličke crkve Theodore Ramza ubijen je injekcijom curara. Biolog Nikolai Koltsov, pionir moderne genetike, otrovan je u prosincu 1940. Na isti dan žena mu je počinila suicid.

Najmračnije doba u ljudskoj povijesti nije završilo oslobađanjem Auschwitza, kako je izjavio premijer Andrej Plenković. Profesor Frank Diköter (stručnjak za kinesku povijest) opisao je povijest Kine od 1949., kada komunistička partija preuzima vlast kao „prvo i iznad svega povijest kalkuriranog terora i sustavnog nasilja“.

Do kraja 1951. Poubijali su oko 2 milijuna ljudi. Djeca su mučena do smrti pod optužbom da su bili „špijuni“ ili „mali kulaci“. Od 1958. do 1962. Kinu pogađa najveća katastrofa u ljudskoj povijesti. Oko 45 milijuna ljudi kao žrtve zločinačke komunističke oligarhije umire od gladi ili je izgladnjivano do smrti.

Dok se povlašteni i nesposobni drugovi obilno hrane po partijskim menzama, kanibalizam je postao svakodnevnica u ruralnim područjima. Smrtna kazna propisuje se i provodi za krađu šake žita. Scenario uporabe hrane kao oružja protiv vlastitog naroda već je viđen u Ukrajini tridesetih godina. Na Jalti, Staljin je priznao Churchillu da je njegova politika kolektivizacije uzrokaovala smrt 10 milijuna ljudi.

Nova glad pogađa Sovjetski savez 1946. godine. Dok tamo 1,5 milijuna ljudi umire od gladi (trećina njih bila su djeca i maliljetnici), jugoslavenski komunisti pjevaju: „Sadit ćemo žito iz neba, neka gladna Amerika i Engleska gleda“. Kako bi suzbio jedinu seosku bunu u hladnoratovskoj Europi, Tito šalje JNA na seljake u Cazinskoj krajini 1950.godine.

Žrtve komunističkog terora nisu česta tema holivudskih filmova, dokudrama i tv serijala. Ostali su samo blijeda fusnota u povijesnim udžbenicima. Nasljednici i apologeti te ubojite i moralno bankrotirane ideologije skrivaju svoje korijene kako su godinama skrivali i sporazum sklopljen između Hitlera i Staljina iz 1939. (Ribbentrop – Molotov Pakt).

Što se zna o Vasiliju Blokhinu, egzekutoru NKVD-a koji je u proljeće 1940. sam smaknuo više od 7.000 poljskih časnika? Uče li kineska djeca išta o Kulturnoj revoluciji (1966-1976) kada je Mao, u pokušaju održanja na vlasti gotovo uništio 3.000 godina kineske povijesti.

Od početka 1966. godine, u tom induciranom ludilu ubijeno je oko 2 milijuna ljudi. Među njima je 100 učitelja, koje su ubili njihovi studenti u kolovozu te iste godine. Iza suhoparne statistike skriva se enormna ljudska tragedija koja se nastavila u Kambodži pod režimom okrutne komunističke organizacije Crvenih Kmera (Kmae Krahaam). Izvorni oblik toga ludila danas živi i djeluje u Sjevernoj Koreji.

Mrtva ruka marksizma i lenjinizma još se pruža i nad Europskim kontinentom. Osam stranaka s komunističkim predznakom iz sedam zemalja sjedi u Europskom parlamentu. Među njima je i SDP, pravna sljednica Komunističke partije. Tu su i drugi titoisti prerušeni u HNS, IDS, HSS itd. Toliko o vjerodostojnosti i provedbi rezolucija Vijeća Europe o osudi komunističkih zločina.

Komunistički režimi nisu iza sebe ostavili samo ljudsku, ekonomsku i ekološku pustoš. Ta ideologija izobličila je mentalni sklop narednih naraštaja. Proizveli su pojedinca lišenog moralnih vrednota, osjećaja osobne odgovornosti i općeg dobra, bez inicijative i sposobnosti kritičkog razmišljanja. Ruski pisac Zinoviev, taj „proizvod“ naziva „pošteni lažov“.

U studenom 2019. U Zagrebu je gostovao beogradski povjesničar Srđan Cvetković. Na znanstvenom skupu u Hrvatskom institutu za povijest potvrdio je da je u Srbji od 1944. do 1946. smaknuto 56.000 ljudi. Tajni arhivi skrivali su strašnu istinu više od pola stoljeća. OZNA-ši su hladnokrvno likvidirali i cijele juniorske nogometne momčadi. Više od 20% poubijanih bilo je mlađe od 18 godina. I taj skup su ignorirali mainstream mediji u RH i tako nas podsjetili da organi vlasti u RH i njihovi ortaci i danas kontroliraju politički sadržaj u javnim medijima.

Što u školama u RH uče djeca o povijesti 20. stoljeća i komunističkim zločinima nad hrvatskim narodom? Što znaju o najvećoj kampanji etničkog čišćenja u Europi i genocidu počinjenom nad Njemačkom manjinom na prostorima bivše Jugoslavije za vrijeme i nakon 2.svjetskog rata?

Revizija povijesti nije ono što trube antifa spodobe. Predsjednik Američke udruge povijesničara revizionizam je nazvao kao „životni krvotok povijesnog istraživanaj“. Dodao je: „Povijest je jedan kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti.“ Ne smijemo zaboraviti da su laž i obmana utisnuti u Boljševički genetski kod, te da su oni do nedavno bili jedini autori „službene“ povijesne literature u RH.

Komunisti su vješto regrutirali svoje sunarodnjake da prokazuju, ubijaju, muče i deportiraju vlastiti narod u pustoši Sibira, Centralne Azije, i Sjeverne Kine. Time su zapečatili zavjet šutnje koji je i danas na snazi.

Povijest Istočne Europe iscrtana je u brojnim „Golim otocima“ i neistraženim masovnim stratištima i grobištima. U općini Brdovec nedavno je nađena još jedna masovna grobnica Hrvata, komunističkih žrtava.

Do dan danas sve vladajuće elite pokazale su totalni nedostatak osobne i pravne savjesti prema Hrvatima, žrtvama zločina 2. svjetskog rata i poraća. Abolirali su počinitelje i time dokazali svoju apsolutnu apatiju i besćutnost prema svakoj žrtvi. Izbrisali su njihovu osobnu patnju i ljudskost.

Ako mi odustanemo od traženja istine potpisat ćemo moralnu kapitulaciju i sudjelovati u memoricidu tj. daljem brisanju kolektivne memorije našega naroda. Izgleda da će nam još dugo ostati slon u dnevnom boravku, komentirao je Željko Glasnović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Komšić je zlorabio i susret s Papom, Vatikan jako dobro zna tko je on

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo primio je u subotu 15. veljače u audijenciji u Vatikanskoj apostolskoj palači predsjedatelja Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića koji se nakon toga susreo s kardinalom državnim tajnikom Pietrom Parolinom.

U priopćenju iz Predsjedništva BiH navedeno je kako je na sastanku Komšića i pape Franje “potvrđena potreba da se osigura poštivanje osnovnih ljudskih prava i svih građana Bosne i Hercegovine”, dok je izostavljeno “i učinkovita ravnopravnost triju konstitutivnih naroda“, kako je stajalo u priopćenju Tiskovnog ureda Svete Stolice. Komšićev susret s papom Franjom za Hrvatski Medijski Servis komentirao je komunikolog dr. sc. fra Mario Knezović.

Knezović ističe da je Vatikan otvorena država i ima uho za svakoga i sve potrebe suvremenoga društva i država. Dodaje da se prijemi državnika kod papa ne mogu promatrati kao bilateralni susreti u političkome smislu.”Prijemi koji se organiziraju u obliku audijencije kod Pepe su dio protokola i teško se mogu smatrati bilateralnim susretom u pravom političkome smislu”, rekao je Knezović.

Sugovornik HMS-a kaže da je očita tendencija političkih predstavnika iz BiH da k papi idu kada žele popraviti reputaciju na vanjskom i unutarnjem planu.

“Mnogi predstavnici iz BiH imaju želju susreta s Papom. To je po sebi dobro. Međutim, očita je tendencija da politički predstavnici iz BiH u Vatikan i Papi ne idu svi iskreno čuti Papu i smjernice Vatikana, nego idu po poboljšanje svoje reputacije za unutarpolitičke i vanjskopolitičke potrebe”, istaknuo je Knezović.

Promatrajući takav kontekst fra Mario smatra da je i posjet Željka Komšića Vatikanu i kratki susret s papom Franjom u domeni kurtoaznoga susreta bez većega značaja.

Upitan da prokomentira razloge zbog kojih se Komšić, želio susresti s papom, Knezović je mišljenja da vatikanska administracija jako dobro zna s kime ima posla, a da Hrvatima po treći put nametnuti član Predsjedništva lažno političko predstavljanje želi prekriti plaštom institucije kakva je Sveta Stolica.

-Budimo uvjereni da papa Franjo, a napose vatikanska administracija i Državno tajništvo, dobro znaju tko im i kakav dolazi u pohod. Iz realnoga kuta gledanja sasvim je jasno da je Željko Komšić u Vatikan išao kako bi popravio svoj posrnuli rejting i kako bi, kako on misli, svoj licemjerni politički put, te lažno političko predstavljanje, prekrio plaštem takve jedne institucije kao što je Sveta Stolica, rekao je Knezović za HMS.

Osvrćući se napose na diplomatski skandal u režiji Komšićeva ureda, koji je svjesno izostavio ključnu poruku pape Franje “o učinkovitoj ravnopravnosti konstitutivnih naroda” fra Mario Knezović za HMS kaže daje to, ako je istina, diplomatski skandal koji potvrđuje da Komšić zlorabi čak i susret s papom.

“Ako je istina da je u priopćenju iz Ureda predsjedavajućega prešućeno to što je papa Franjo kazao o BiH kao zemlji triju konstitutivnih naroda, onda je to ne samo propust, nego skandal koji potvrđuje kako Komšić i susret s Papom zlorabi”, rekao je Knezović dodavši:

-Veleposlanik BiH pri Svetoj Stolici (Igor Žontar op. a.), bez obzira što je Komšićev kadar, morao bi uz ispriku pristupiti Državnome tajništvu i kazati da je prešućeno ono što je posebno bitno za Hrvate u BiH, rekao je Knezović./B. G./HMS/

Komšićev ured krivotvorio sadržaj razgovora s papom Franjom, izostavljena ključna poruka

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari