Pratite nas

Razgovor

Marijan Knezović: Cilj je pretvaranje BiH u unitarnu državu u kojoj bi vladali samo Bošnjaci

Objavljeno

na

O aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini kao i o slučaju diplomata Damira Sabljaka u čijem je postupku angažiran,  s kolumnistom i aktivistom Marijanom Knezovićem za portal HKV razgovarao je Davor Dijanović. Razgovor prenosimo u cijelosti:

Nedavno je Europski sud za ljudska prava utvrdio da BiH krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima zbog neprovođenja lokalnih izbora. Kako komentirate tu odluku?

Situacija u kojoj se ne može birati ili biti biran je svakako protivna ljudskim pravima, zdravom razumu i civilizacijskoj te demokratskoj stečevini, koja je u BiH na aparatima budući da se konstantno nastupa anticivilizacijski prema onima koji ne dijele većinski, bošnjački nacionalizam, a koji je vješto umotan u celofan probosanštine.

Podsjećam, izbori se ne mogu održati budući da je i Ustavni sud BiH utvrdio kako je diskriminatorno da glas Bošnjaka s istočne strane grada vrijedi višestruko više nego glas Hrvata sa zapadne, a sve je počelo nametnutim gradskim statutom Mostara što je 2004. godine učinio tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown, navodno u svrhu zaštite Bošnjaka u većinski hrvatskom Mostaru, a zapravo u svrhu dokidanja prava Hrvatima.

Licemjernost nametanja posebno skrojenih pravila za Mostar najbolje se vidi po tome što takva pravila nisu ni donesena, a kamoli nametnuta u mjestima s bošnjačkom većinom, ali sa znatnim udjelom Hrvata, kao što su Travnik, Uskoplje ili Bugojno. Razvidno je kako se na taj način direktno obespravljuju ionako obespravljeni Hrvati, a Bošnjacima se daje još jedan alat za provođenje hegemonije. Izbori se u Mostaru svakako trebaju održati, ali ne po nametnutim pravilima i ne na način na koji Hrvatima narušava paritet u glavnom gradu budućeg, hrvatskog entiteta.

Cilj je pretvaranje BiH u unitarnu državu u kojoj bi vladali samo Bošnjaci

Komšić je ponovno izabran za „hrvatskog“ predstavnika čime se Hrvatima oduzima temeljno pravo da izaberu svoje predstavnike, a lider SDA Bakir Izetbegović najavljuje pretvaranje BiH u građansku državu. Kako gledate na te procese?

Procesi nas ne trebaju iznenađivati budući da se repetativno događaju već 20 godina. Ultimativni cilj bošnjačke politike je pretvaranje BiH u unitarnu državu kojom bi vladali samo Bošnjaci uz pomoć pokojeg Srbina i Hrvata s halal certifikatom.

Stoga smatram kako je dobro što Izetbegović i njemu slični to otvoreno i zagovaraju, budući da je takva politička agenda izvrstan primjer protuustavnih zamisli s kojom bi prohrvatska diplomacija, kada bi postojala, mogla jednostavno svijetu objasniti zbog čega se treba dogoditi multilateralni angažman zapadnih centara moći u prevenciji takvih ideja.

Najveći problem je neupitna i na tisuću primjera dokaziva protuhrvatska politika od hrvatskih predstavnika, i u BiH ali i u Hrvatskoj. Ne zaboravimo kako je Dragan Čović po tko zna koji put i u kolovozu ove godine potpisao sporazum s Dodikom i Izetbegovićem te tvrdio kako stiže novi izborni zakon, bruseći tako svoju narušenu političku poziciju nakon kraha Aluminija, a čak su bili i konkretni pa najavili realizaciju unutar 30 dana. I tad sam napisao kako sporazum neće biti proveden te kako su svi oni koji misle da hoće u velikoj zabludi. Otad je prošlo 92 dana i nikakvog izbornog zakona koji odgovara pravdi i hrvatskom narodu – nema.

Stoga opet ponavljam kako se u skoroj budućnosti nažalost neće ni dogoditi, bez obzira na pompozne najave i prazna obećanja kojima klijentelisti iz HDZ-a BiH kupuju vrijeme da mogu dodatno napuniti vlastite džepove.

Situacija za Hrvate u BiH će se popraviti kada Hrvate budu vodili lideri s vizijom, a ne u ovakvoj situaciji gdje je pola političkog vodstva Hrvata ucjenjeno optužnicama za kriminalne aktivnosti koje se nalaze u sarajevskim ladicama i mogu biti izvučene po potrebi.

Hrvatska politika prema BiH: Selo gori, a baba se češlja

Kako bi ocijenili aktualnu hrvatsku politiku prema BiH? Nedavno ste na Facebook profilu govorili o ulizničkoj politici Zagreba…

Politika Republike Hrvatske prema BiH je onakva kakvi su i političari koji ju provode, neozbiljna, u mnogočemu beskorisna, nedržavnička i poltronska spram određenih centara moći.

Hrvatska kao članica EU i NATO-a ima ogromne alate urgiranja za Hrvate u BiH, potpisnica je Daytonskog sporazuma i trebala bi se brinuti za njegovo provođenje u izvornom obliku bez nametnutih amandmana, no to ne čini osim površno u svrhu dojma kako bi se mogao sročiti koji naslov u medijima.

Sve se svede na povremena prodavanja magle i izgovaranja fraza kao što su fraze o podržavanju ravnopravnosti svih naroda u BiH, brisanje tweetova ukoliko se neki Bošnjak pobuni, i možda najgore – na nespremnost da se stvari nazovu pravim imenom.

Politika Hrvatske je manje štetna nego što je bila za vrijeme Mesića, Josipovića i njima sličnih protuhrvatskih predstavnika Hrvatske, ali nije korisna i ne vodi prema rješenju problema naroda koji se gotovo prepolovio u zadnjih nekoliko desetljeća. Naziv jedne srpske serije najbolje opisuje odnos Hrvatske prema BiH: selo gori, a baba se češlja.

Angažirani ste u slučaju diplomata Damira Sabljaka koji je razotkrio mega-korupciju u Ministarstvu vanjskih poslova. Možete li ukratko rezimirati čitav slučaj i otkriti nam u koju je fazu došao postupak pred Službeničkim sudom? Očekujete li kaznene procese protiv razotkrivenih aktera?

Diplomat Damir Sabljak vraća nadu u bolje sutra, u pravednu i poštenu Hrvatsku, u budućnost i smisao krvlju izborene slobode svim onima koji Hrvatsku gledaju kao Domovinu, a ne kao firmu.

Sve je jasnije kako je ministrica Pejčinović Burić htjela odvratiti pozornost hrvatske javnosti s protupravnog trošenja naših milijuna u diplomatskim predstavništvima, što bi mogao biti pravi razlog pokretanja stegovnog postupka protiv diplomata Sabljaka koji joj je 2017. prijavio svoje sumnje o kršenju zakona u Australiji, a glavnog inspektora ministarstva Božića osumnjičio da prikriva prijavu iz 2016.

Pejčinović Burić je 2018. – umjesto osumnjičenog inspektora Božića – iz službe udaljila prijavitelja Sabljaka, a Božiću je prepustila provođenje sudskog progona protiv Sabljaka. Međutim, Sabljak je Službeničkom sudu dostavio dokumente s kojima je Pejčinović Burić osumnjičio za krivotvorenje službene isprave radi obmanjivanja suda, što je inače kazneno djelo, a sud je potom Sabljaka nepravomoćno oslobodio svih optužbi.

Zatim se Pejčinović Burić žalila na Sabljakovo oslobađenje, nakon čega je postupak vraćen na ponovno odlučivanje, čime je Sabljak privremeno onemogućen u povratku u službu, ali je otvorena nova prigoda za javno razotkrivanje detalja o protupravno potrošenom državnom novcu i zaštiti počinitelja. Nova saznanja i novi dokumenti ukazuju na zastrašujuće razmjere zataškavanja i uistinu se radi o mega-aferi koja će kad tad mnoge miljenike i kreatore takvog sustava dovesti do Remetinca, iako se trenutno čine nedodirljivi kao što se činio i Ivo Sanader.

Naime, Sabljak je dokumentirao ozbiljne optužbe kako je Pejčinović Burić ovjeravanjem žalbe ponovno počinila kazneno djelo krivotvorenja službene isprave, a na Općinskom sudu u Zagrebu je preuzeo kazneni postupak protiv Pejčinović Burić koju sumnjiči da je usred javnog izbijanja aferu zataškavala uskraćivanjem i ograničavanjem slobode izražavanja u ministarstvu – gdje je s novim pravilnikom svim zaposlenicima zapovjedila da traže službenu suglasnost prije svakog, pa i privatnog izražavanja u javnosti. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi o tome rekao Europski sud za ljudska prava.

Ministarstvo je tražilo isključivanje javnosti iz dosadašnjih sudskih rasprava na kojima je TV kamerama je bilo onemogućeno snimanje. Koliko su Sabljakovi iskazi opasni za aktualnu elitu pokazala je i sjednica Antikorupcijskog vijeća Sabora na kojoj je Sabljak prije nekoliko dana dokumentirano osumnjičio glavnog državnog odvjetnika Jelenića za sudjelovanje u zataškavanju DORH-ovog opstruiranja istrage o protuzakonitom trošenju državnog novca u Australiji i SAD-u – i to na način da je DORH inspektoru Božiću omogućio utvrđivanje svih činjenica prema kaznenoj prijavi u kojoj je Sabljak dokumentirano osumnjičio upravo inspektora Božića za prikrivanje kaznenih djela u Australiji. Znači, praktički je istraživao sam sebe, što od ministarstva radi još veći cirkus.

Na zataškavanje ukazuje i ponašanje novog ministra Grlića Radmana koji je Antikorupcijskom vijeću odbio dostaviti dokumente i doći na zadnju sjednicu – no navedeno radno tijelo Sabora se ozbiljno prihvatilo posla i zatražilo jasne odgovore od glavnog državnog odvjetnika Jelenića, kojem dostavljeni dokumenti ozbiljno ljuljaju poziciju čelnog čovjeka DORH-a.

Davor Dijanović / HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Mirjan Damaška: Loš dojam ostavio je samo Mesić, a razočarao me i susret s Milanovićem

Objavljeno

na

Razgovor Mladena Pavkovića s prof. dr. Mirjanom Damaškom, jednim od najpoznatijih hrvatskih pravnika u svijetu

Prof. dr. sc. Mirjan Damaška, (Brežice, 1931.), ugledni pravnik, koji već godinama živi i radi u SAD, te predaje na njihovim najvažnijim sveučilištima, (već godinama profesor emeritus na američkom sveučilištu Yale u SAD), objavio je zanimljivu i vrijednu knjigu – „Domovina“ (Školska knjiga, 2019.). Riječ je, kako se navodi, o ispovijedi i pripovijesti o životu, ljubavi, prijateljstvu, osamljenosti, uspjehu, pravu i pravdi s obje strane velike bare!

Naime, i sam nakladnik ističe da je ovu knjigu teško smjestiti u okvire klasičnih književnih i znanstvenih žanrova i klasifikacija jer sadržava brojne autobiografske elemente, dok je tematski mnogo šira, a misaono puno dublja pa je u tom pogledu bliža memoarima ili memoarskim zapisima.

Damaška je nakon sloma Hrvatskog proljeća otišao u Sjedinjene Američke Države, gdje je ostvario sjajnu karijeru, prije svega, pravnika, znanstvenika, sveučilišnog profesora, ali domovinu nikada nije i kako veli ne će zaboraviti.

Jedno vrijeme bio je i član tima pri Haaškom sudu, kad se osuđivalo neke od hrvatskih junaka Domovinskoga rata, ali nije se slagao s pojedinim hrvatskim političarima, pa je morao napustiti ovaj zadatak.

Knjiga „Domovina“ pisana jednostavno, oštro, ali i veoma zanimljivo otkriva mnoge stvari, pa se već sada može reći da će biti pravi bestseler.
Bio je to uostalom i povod da ga ponovno zamolimo, prije njegova povratka u SAD, za razgovor.

Pa, gospodine Damaška, što Vas je ponukalo da napišite i objavite jednu ovakvu knjigu? – pitali smo na početku.

– Za moj 12. rođendan, 1943., otac mi je poklonio dnevnik koji čuvam kao oko u glavi- odmah je odgovorio te nastavio: Od malih nogu do, eto, duboke starosti povremeno bih unosio utiske o proživljenom u dnevnike kojih sada imam toliko da zapremaju čitav jedan red u mojoj kućnoj biblioteci. Pred nekoliko godina shvatio sam da će svi ti dnevnici završiti u smeću kad odem na drugi svijet, pa mi je postalo žao da o njima ne ostane neki trag. Učinilo mi se osim toga da je moj životni put bio dosta neoubičajen, pa da bi mogao biti od interesa nekim ljudima – ne samo u pravnoj struci u kojoj sam djelovao. Ulogu je odigrala i pomisao da bi moja sudbina mogla ukazati mladim naraštajima na cijenu koju treba platiti da se napusti rodni kraj, čak ako i uspijemo u tuđini-rekao je.

– A kad smo ga pitali, tko je prvi čitao tu knjigu nije se mogao sjetiti, pa nas je dalje zanimalo, je li bilo teško pisati o sebi, odnosno razotkrivati se…?

– Jasno je da sam iz gomile podataka u mojim dnevnicima morao izabrati samo neke momente. Izabrao sam ono sto mi se činilo interesantnim, ali ima u mojoj autobiografiji i pokoje intimnosti za koje ne mogu računati da će ih čitatelji smatrati interesantnima, ali sam ih ipak unio jer bi bez njih moj lik ostao izopačen. Neke od tih pojedinosti ne bacaju na mene povoljnu sliku, ali bi bez njih moj “autoportret” bio iskrivljen. Za tu odluku nije trebalo hrabrosti, jer sam na kraju životnog puta, pa ne berem brigu za karijeru – odgovorio je.

– A, kako danas gledate na taj svoj životni put, jel moglo drugačije, bolje?
– Jasno mi je da je mogao biti drugačiji. Na prvim stranicama knjige pričam, na primjer, da je malo falilo pa da me kao trogodišnjeg dječaka otmu neki ljudi u Ljubljani. Kad se sad nagnem nad svoju prošlost, ispada da treba razlikovati razum i osjećaje. Posve je sigurno da sam time da sam se otisnuo u tuđinu u profesionalnom pogledu postigao više nego što bih postigao da sam ostao u svojoj domovini. Hladnim rasuđivanjem moglo bi se reći da se moja odluka isplatila. No nije sve u profesionalnom uspjehu i šoldima. Time da sam u 40. godini života napustio Hrvatsku, odrekao sam se užitka koji potiče od života u kulturi u kojoj sam odrastao i od druženja s ljudima s kojima sam proveo mladost. Nisam se u potpunosti adaptirao na američki način života, a dugi boravak u tuđini doveo je do toga da nisam više potpuno uronjen ni u domaću, hrvatsku stvarnost. Kao što sam Vam rekao i prošli puta – Čardak ni na nebu ni na zemlji.

– Kao što je poznato, za životni poziv odabrali ste pravo, i u tome postigli sve što se postići dalo. Međutim, bilo bi dobro znati, kako je Vama bilo biti u toj profesiji u bivšoj, propaloj Jugoslaviji, a kako kad ste odlučili otići?
– Odluka da napustim domovinu nije nipošto bila laka. Bio sam redovni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i priznati stručnjak za kazneno pravo. Imao sam i reputaciju u Europi. Otići u Ameriku značilo je u mnogo pogleda početi u 40. godini iz početka. Ne bih nikad napustio Hrvatsku da nije došlo do sloma Hrvatskog proljeća. Bojao sam se da će na vlast ponovno doći stari komunisti i zavladati jednoumlje boljševičke faze jugoslavenskog socijalizma. Izgubio sam nadu da će se za mog života izmijeniti politička situacija, propasti Sovjetski Savez i Jugoslavija, a osamostaliti se Hrvatska. Osim toga želio sam se posvetiti poredbenom pravu za koje je tada na Pravnom fakultetu postojao minimalni interes.

– Susreli ste se i s nekim poznatim osobama iz hrvatskog javnog života. Oni na jednoj, a Vi na drugoj strani. Koji Vam je od tih i takvih susreta ostao u lijepom, a koji u ružnom sjećanju?

– Točno je da sam se susretao s hrvatskim političarima, ne samo zato da su neki od njih željeli da u svoj životopis unesu da su održali predavanja na Yale-u,
nego i zbog mojih raznih zaduženja u svezi s haškim procesima. Istini za volju moram reci da mi je najbolji utisak ostavio Sanader, pa sam bio tužan kad sam saznao za sve ono za što se on sada tereti. Odličan dojam ostavila je i sadašnja predsjednica države. Josipović je održao jedno lijepo predavanje na teološkom fakultetu. Loš dojam ostavio je samo Mesić, jer je pogrešno mislio da se vicevi i duhovitosti mogu prenositi iz kulture u kulturu. Studentice su se zgražale nad jednom njegovom doskočicom koja bi u Hrvatskoj imala dobru prođu, ali je na Yaleu ocjenjena kao neukusni “seksizam”. Razočarao me je i jedan susret sa gospodinom Milanovićem u New Yorku, o čemu govorim u knjizi.

– Međutim, Vaša domovina okusila je i rat, velikosrpsku agresiju. Gdje Vas je dočekalo to vrijeme, i jel ste bili uvjereni u hrvatsku pobjedu?
– Rat me je zatekao u Americi. Silno sam se plašio da će tenkovi JNA doći do Zagreba za nekoliko dana. Tek mi je žilavi otpor, ne samo u Vukovaru nego i na drugim bojišnicama, pobudio nadu da će se Hrvatska oduprijeti agresiji. Plašio sam se, međutim, da će mi domovina ostati krnja zbog teritorija koji je ostao pod kontrolom Srba.
– A, što danas, ako se smije znati, zamjerate svojoj, hrvatskoj, Domovini?
-Ne bih želio mnogo govoriti o mojim zamjerkama domovini, jer je moje poznavanje lokalnih prilika vrlo površno. Osim toga, kao što kod voljene osobe često previđamo njene mane, tako i u pogledu domovine nerado gledam u njene sjenovite i tamne strane.
– U Hrvatskoj, kažu, vlada korupcija, poglavito u sudstvu. Je li tako i u svijetu, ili kako iskorijeniti ovo zlo?
– Korupcije ima posvuda, radi se samo o njenom stupnju. Izgleda doista da je u hrvatskom pravosuđu korupcija dosta izražena, ali ju je teško spriječiti bez radikalnih zahvata za koje ne postoji ni politička volja ni postojeći pravni instrumenti. Kao i u nekim drugim sektorima društva, tako bi i u pogledu pravosuđa dobro došla inicijativa civilnog društva – raznih udruga kojima društvene mreže stoje na raspolaganju.

– A, kako gledate kad pojedini mediji „sude“?
– Kad god izađete u javnost, posebno ako se otkrijete tako da se vide i vaše slabe strane morate računati na nepovoljne reakcije, posebno od ljudi koji vas ne vole, a tih imam ja u priličnoj mjeri. No u mojim godinama – u dobi kad više ne mislim na karijeru — kritički prikazi moje knjige neće me posebno pogoditi, pogotovu jer za neke neću u Americi ni saznati….- poručio je Damaška.

Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Bačić: Prvo je pokušao Most razjedini HDZ, a sad se to događa s Miroslavom Škorom, ali neće uspjeti

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik kluba zastupnika HDZ-a u Saboru, Branko Bačić, gostovao je u N1 studiju uživo i komentirao kampanju za predstojeće predsjedničke izbore.

Slažete li se s analitičarima, da nije bila nikad prljavija kampanja te da smo, što se tiče političke etičnosti, dotaknuli dno.

Ja mislim da je dio protukandidata Kolinde Grabar Kitarović ušao u kampanju bez programa, isprazno, bez kvalitetnih rješenja, bez onoga što bi trebali predstaviti, s obzirom da se natječu za mjesto predsjednika Republike Hrvatske.

Ustavne ovlasti predsjednika Republike su ustavno definirane i držim da bi se protukandidati trebali fokusirati na svoje ovlasti, ako postanu predsjednici Republike Hrvatske, pa u tom smislu predstaviti svoje viđenje, svoj program, što bi radili na onim područjima za koje im je Ustav dao nadležnost. Ovako su isprazni i svode se na klevetanje i vrijeđanje. Kampanja ne nudi mjerenje na onome za što se kandidati biraju, nego se poseže za vrlo niskim uvredama, podmetanjima.

Zašto predsjednica sama ne nameće teme? Čini se kao da se pustila, pa se raspravlja o kolačima, pjevanju…

Ona je svoj program iznijela, prezentirala ga je, rekla je kako vidi Hrvatsku s Pantovačka, navela sedam bitnih područja gdje predsjednica Republike može svojim radom doprinijeti na poboljšavanju Hrvatske.

Iz njenih izjava gdje uporno govori što je radila, izvuče se nekoliko njenih izjava koje možda u tom trenutku nisu bile pogođene i čitavo vrijeme se mediji i njeni protukandidati fokusiraju upravo na to. Činjenica da se mediji baš tako rendgenski ne ponašaju prema drugim kandidatima. Nije isti pristup prema predsjednici, sve se njene protukandidate pita o njoj, a ne pita ih se o onome što su oni radili, kako su stekli imovinu.

Što kažete na izjave da je biranje Kolinde Grabar Kitarović zapravo biranje Andreja Plenkovića?

Birači HDZ-a sigurno da daju potporu svojoj kandidatkinji, koja je dobila nepodijeljenu, jednoglasnu podršku i zar je čudno da svi birači HDZ-a biraju ovo vodstvo HDZ-a i Andreja Plenkovića i ovu Vladu? Mislim da i mi kao članovi HDZ-a, a i birači i simpatizeri mogu biti samo ponosni na ono što radi ova Vlada. Kako je rekao kardinal Josip Bozanić jučer na misi za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana, trebamo se bojati zlokobnih proroka malodušja, situacija u Hrvatskoj je puno bolja od one koju pojedini političari žele prikazati.

Otkud onda dolaze priče da se HDZ želi riješiti Plenkovića?

To izvana dolazi. Škoro je u Lisinskom poslao poruke i HDZ-ovcima. Ja sam otpočetka u HDZ-u i nisam izlazio, a Škoro je dvaput ulazio i izlazio, dolazio i odlazio iz zemlje. Ja Hrvatsku ne uzimam a la carte, kako to čini gospodin Škoro. Pokušaj da se razjedini HDZ smo već vidjeli, prvo je pokušao Most, a sad se to događa s Miroslavom Škorom, ali neće uspjeti.

Jeste li očekivali da netko drugi da potporu HDZ-ovoj kandidatkinji i smetaju li vam napadi koalicijskih partnera?

Većina koalicijskih partnera je dala potporu, osim HNS-a. Vrdoljaku sam javno i na sastanku rekao da je to što je napisao posve neprimjereno. Mislim da je njihova pozicija s koje su krenuli u izbore dobra, a to je da su ponovili svoj stav da su za njih izbori za predsjednika nepotrebni i da je Hrvatska država parlamentarne demokracije te da bi se predsjednika trebalo birati u parlamentu.

Vaš koalicijski partner, Milan Bandić, podržava predsjednicu. Mnogi su rekli da je za nju napravio veći posao od zagrebačkog HDZ-a.

Ja ne znam čime se to mjeri, ja mislim da nije.

Neki zamjeraju predsjednici odnos s njim.

Stranka Milana Bandića je naš koalicijski partner u Saboru, formiramo vladajuću većinu, ne vidim što je tu sporno, da bi onda ta stranka našu kandidatkinju podržala na izborima za predsjednicu Republike Hrvatske. Ako aludirate na događanja koja se godinama već vrte i okružuju Bandića, ja mislim da tu treba biti posve jasan da je Bandić gradonačelnik Zagreba već gotovo 20 godina, ima svoju političku stranku, ima pravo nastupati u političkom životu Hrvatske i ne vidim ništa sporno u tome da on podrži Kolindu Grabar Kitarović.

Kako komentirate izjavu predsjednice, da Škoro nije čovjek iz naroda?

Maloprije sam rekao da je Kolinda Grabar Kitarović taj posao jako dobro odradila, to je moj stav, da je ona kao predsjednica države ispunila ono što možemo očekivati od predsjednika Republike Hrvatske. Svi znamo kakav je ugled Hrvatske u svijetu, najbolji što je bio.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari