Pratite nas

BiH

Marijan Knezović: Intelektualci kršćanskog habitusa suočavaju se s agresivnom lijevom dominacijom

Objavljeno

na

Poštovani gosp. Knezoviću, jedan ste od mlađih autora koji su se posljednih godina afirmirali na hrvatskoj medijsko-publicističkoj sceni. Iako ste tek na početku dvadesetih godina, već sada pišete analize koje svojom zrelošću i ozbiljnošću nimalo ne zaostaju za analizama daleko starijih autora. Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima i kao potpitanje odgovoriti odakle „poriv“ za pisanjem?

Poriv za pisanjem rijetko kad dolazi zbog sreće i oduševljenja. Dapače, uglavnom je rezultat ogorčenosti pa držim da je i kod mene slično. U društvu koje je autocenzuru i cenzuru prihvatilo kao normalne pojave, pojedinci osjećaju potrebu za otporom. Medijsko – publicistička scena gotovo je u potpunosti kontaminirana obračunima koji su trebali ostati u prošlosti. Gotovo 50 godina cenzure na području bivše Jugoslavije ostavilo je traga i na voljkost ljudi za pisanjem i izražavanjem svojih stavova. Poriv, pretpostavljam, dolazi iz revolta.

Rodom ste iz Posušja u zapadnoj Hercegovini, te vrlo često komentirate teme vezane uz položaj Hrvata u BiH. Kako bi ocijenili trenutnu situaciju kad je riječ o borbi Hrvata za stvarnu jednakopravnost s druga dva naroda u susjednoj državi?

Trenutni položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini je alarmantan. Hrvati su politički, medijski, institucionalno, ali i ekonomski diskriminirani. Put prema jednakopravnosti je trnovit, a hrvatski političari iz Republike Hrvatske kao i iz BiH ne ulažu dovoljne napore kako bi se hrvatskom narodu osigurala opstojnost na njegovom vjekovnom ognjištu na području današnje Bosne i Hercegovine. Broj Hrvata u 25 godina je prepolovljen, što se izuzev holokausta i kuge nije nikada dogodilo u novijoj europskoj povijesti.

Bosna i Hercegovina postala je dvoentitetski politički raj za dva naroda, Srbe koji kontroliraju Republiku Srpsku i Bošnjake koji su de facto Federaciju pretvorili u svoj entitet, iako je predviđena kao hrvatsko – bošnjački entitet. Hrvati u BiH tako su ostali jedini koje možemo nazvati gubitnicima protekloga rata, budući da su sve strane osim Hrvata u BiH sebi osigurale okvire u kojima mogu nastaviti političko djelovanje i razvijanje, počevši od Srba preko Hrvata u RH pa sve do Bošnjaka koji danas praktički Bosnu i Hercegovinu koriste kao nacionalnu, a ne multinacionalnu državu kkoja bi trebala počivati na uvažavanju različitosti.

Odnos Republike Hrvatske – koja ima ustavnu obvezu štititi Hrvate izvan RH i koja je jamac Daytona – prema položaju Hrvata u BiH često je bio predmetom kritike brojnih novinara i intelektualaca nacionalnog predznaka. Kako Vi ocjenjujete taj odnos?

Kritike su uglavnom na mjestu. Republika Hrvatska kao supotpisnik Daytona imala je obvezu štititi Dayton od amandmana koji su gotovo uvijek išli na korist Bošnjaka i koji su promijenili sami duh sporazuma. Visoki predstavnici nanijeli su nepopravljivu štetu konstitutivnosti hrvatskog naroda. Kako bi stvar bila gora, mnogi hrvatski političari iz stranaka sa svim predznacima pogodovali su bošnjačkom unitarizmu i ulagivali se političkom Sarajevu koje egzistira na diskriminaciji Hrvata. Tako je nerijetko Hrvatska bivala jedina država u Europi koja pomaže diskriminaciju vlastitog naroda u susjednoj državi (Mesić, Jandroković, Josipović, Granić, Banac…)

Kad je u pitanju rješenje brojnih problema u BiH s pravom se može govoriti o kvadraturi bosanskohercegovačko kruga. Koji bi prema Vašem mišljenju bio najbolji model političke, kulturne, pa i teritorijalne organizacije tamošnjih Hrvata?

Jedini model koji bi Bosni i Hercegovini osigurao dugoročnu održivost je federalizirana i troentitetska Bosna i Hercegovina koja će u sva tri entiteta jamčiti jednaka prava za sve, bez obzira na nacionalnost. Dok Srbi takvo rješenje smatraju prihvatljivim, Bošnjaci na njega gledaju kao na odricanje od unitarne islamske države kojoj određene strukture godinama teže uz neprijepornu pomoć međunarodne zajednice. Treba pogledati ostale multinacionalne zemlje koje funkcioniraju i pokušati primijeniti njihove već dokazane modele. Tri entiteta za tri konstitutivna naroda se čine kao najrazumiji rezultat takvog političkog shvaćanja. Sramotno je da se u jednoj europskoj državi jednom konstitutivnom narodu niječe pravo na, recimo, TV kanal, diplomatsku zastupljenost i tako dalje.

Kako komentirate optužnice protiv Hrvata u Orašju? Teško je zamisliti da se iza tih optužnica ne skriva nečija politika…

Optužnice su sramotne i politički orkestrirane, na što sam upozoravao još i prije nego su se dogodile. Državno tužiteljstvo BiH koje se nalazi pod palicom bošnjačkih političkih elita pokušalo je destabilizirati odnose u BiH pristupajući ratnim zločinima na neprofesionalan i selektivan način. Optužnice su nakon nekoliko godina izvučene iz naftalina, što je eklatantan primjer pravosuđa koje u direktnoj simbiozi s određenim strukturama želi diktirati tempo za Bosnu i Hercegovinu.

U cijeloj priči najviše boli i propust DORH-a koji nije pokrenuo nijedan postupak protiv Bošnjaka, a imamo primjerice ubijenog generala Vladu Šantića za kojeg se zna kako je ubijen od strane Bošnjaka. Šantić je bio general i HV-a tako da DORH ima nadležnost krenuti u procesuiranje i istraživanje njegovog ubojstva. Nažalost, to se ne događa, što hrvatski narod u BiH često shvaća kao pljusku u lice. Ipak, vjerujem kako će hrvatski heroji iz Orašja pronaći svoj put do pravde.

Koliki utjecaj na politiku u BiH imaju utjecaji velikih sila, pri čemu posebno mislimo na SAD, Rusiju, Tursku, pa i arapske zemlje?

Rusija i Turska drže povelik primat u kontroliranju Bosne i Hercegovine zajedno s arapskim zemljama, no nedvojbeno najveći, a nažalost i najpogubniji utjecaj je onaj američke ambasade u Sarajevu. Riječ je o ambasadi koja ne predstavlja SAD već se pretvorila u sarajevsku ambasadu u Sarajevu. Nizom odluka sama američka ambasada postala je instrument u rukama bošnjačkog unitarizma koji pod krinkom lažnog građanstva želi BiH prekrojiti po mjeri diskriminacije. Sjetimo se samo vremena kada je tadašnji ministar vanjskih i europskih poslova RH obećavao Amerikancima kako će se pobrinuti da Hrvati u BiH ne traže svoja prava. Aferom Wikileaks i taj nam je transkript postao dostupan.

Ipak, imamo razloga očekivati kako će republikanski establishment postaviti novu administraciju u BiH te tako završiti sramotan proces uplitanja jedne ambasade u interna pitanja jedne europske države. Nijedan američki ambasador kao ni sadašnja ambasadorica Cormack nisu pokazali sluh za zaštitu ljudskih prava u BiH, što je ironično ako znamo da je SAD zemlja s ponajviše individualnih sloboda. Zaključno, nadam se kako će ambasada u Sarajevu postati više američka, a manje sarajevska.

Iz Vaših istupa jasno se zrcali demokršćanska orijentacija. Jesu li se intelektualci kršćanskog habitusa dovoljno izborili za svoju afirmaciju na političko-medijskoj sceni?

Pitanje je što je demokršćanstvo danas. Ako je to svjetonazor koji propagiraju predsjednci tzv. demokršćanskih stranaka, moram istaknuti kako nisam demokršćanin. Živimo u vremenu u kojem demokršćanske strane sa svojim liderima podržavaju ubijanje djece u majčinim utrobama. Stoga preferiram reći kako sam kršćanske provinijencije, budući da je demokršćanstvo i previše kompromitirano političkom korektnošču i strahom od istine.

Intelektualci kršćanskog habitusa suočavaju se s agresivnom lijevom dominacijom koja bilo kakvu kršćansku dosljednost ekspresno povezuje s ekstremizmima, fašizmima i ostalim izmima. Definitivno u tom pogledu možemo puno naučiti od političke scene u SAD-u budući da tamo kršćanstvo nije politički tabu, već mainstream, pogotovo ako promatramo republikance. Ipak, posljednih godina rade se ogromni koraci naprijed i glede toga sam izuzetno optimističan. Sve više konzervativnih udruga i individualaca nalaze svoje mjesto pod medijskim i aktivističkim suncem i ako se ovako nastavi možemo očekivati kako će hrvatska medijska slika Hrvatske vjernije oslikavati konzervativne svjetonazore hrvatskog naroda.

Mladih Vaših godina obično ne pokazuju pretjerano zanimanje za političke i društvene probleme, a vrlo često oni koji se uključe u rad neke od parlamentarnih stranaka to čine zbog zapošljavanja i drugih materijalnih probitaka. Kako Vi gledate na angažman mladih u politici i civilnom sektoru?

U politici i civilnom sektoru nema dovoljno sposobnih mladih ljudi. Inače, smatram neumjesnom tezu kako nam je potrebno više mladih u politici. Zašto? Politici i društvu trebaju sposobni i moralni individualci. Njihova starost ili mladost nisu nešto što im treba biti prednost ili mana. Mladi koji su nadareni za društveni angažman uglavnom se orijentiraju na razvijanje akademske karijere ili stvaraju novu vrijednost u privatnom sektoru. To je racionalnije i bezbolnije.

Svaki društveni angažman sa sobom nosi brojne probleme, pa u politici uglavnom završavaju oni koji ne mogu uspjeti u drugim djelatnostima. Mislim kako mladi trebaju djelovati politički zbog njih samih, što ne uključuje nužno i članstvo u nekoj stranci. Štoviše, nerijetko se puno veće promjene mogu postići aktivizmom. Poštujem, ali nisam sklon dvadesetogodišnjacima sa stranačkim iskaznicama u džepu.Naša mlada demokracija može se unaprijediti i drugim načinima političke borbe.

U prethodom pitanju spomenuli smo civilni sektor, koji je prema mišljenju mnogih u Hrvatskoj monopoliziran od strane opcije koja bi se više mogla nazvati jugofilnom, nego lijevo-liberalnom. Je li moguće razbijanje tog monopola uključivanjem većeg broja, posebno mladih, nacionalno osvještenih intelektualaca u civilno društvo?

Nacionalno osvješteni intelektualci bivaju demonizirani od strane samoprozvanih i profesionalnih boraca za ljudska prava. Nevladin sektor u Hrvatskoj nepobitno je velikim dijelom instrumentaliziran od strane takozvane lijevo – liberalne elite. Slična stvar je i s kulturom, koja je i u 2017. gotovo pa okupirana jugofilnim kadrovima. Postoje izvanredni europski orijentirani umjetnici i kulturnjaci, ali se njihov glas čuje manje.

Kao kapitalist, držim da država ne treba milijardama financirati nevladine udruge. Kada bi prestala, tržište bi samo riješilo problem prezastupljenosti totalitarnih ideologa u javnosti. Monopol je svakako moguće razbiti, možemo pogledati aktivizam udruge Vigilare, U ime obitelji ili nedavnu inicijativu Hoda za život. Takve pojave ulijevaju optimizam, ali bez oštrije javne osude zagađivanja kulturnog prostora teško da će se vidjeti veći pomaci.

Prošla godina bila je prilično turbulentna na globalnoj gepolitičkoj razini. Imali smo Brexit, terorističke napade diljem Europe, a sada i pobjedu Trumpa na američkim izborima. U narednoj godini očekuju nas parlamentarni i predsjednički izbori u nizu europskih zemalja koji bi mogli donijeti velike promjene; tu je i dalje pitanje ISIL-a i migranata, a još se teško mogu naslutiti sve implikacije Brexita i Trumpove pobjede. Kako Vi gledate na trenutnu situaciju na široj globalnoj razini?

Geopolitiku je izuzetno nezahvalno komentirati iz pozicije „običnog smrtnika.“ Stvari koje su važne uglavnom su daleko od očiju javnosti. Ono što možemo komentirati je smjer u kojem svijet ide. Trump, Brexit i novi nacionalni pokreti diljem svijeta pokazuju kako su birači prepoznali klopke lijevo – liberalnog licemjerja. Mediji drže primat u informiranju, ali očito nešto ostaje i slobodoumnom formiranju kod samog čitatelja ili gledatelja. Ono što je važno je to da su istinski problemi, primjerice abortus, opet u fokusu javnosti zbog osnaživanja konzervativnih opcija.

Također, pitanja nacionalne sigurnosti su prvi put nakon 70 godina postala glavna tema političkih debata. Ako će to rezultirati sigurnijim svijetom, trenutno stanje može se okrenuti i u dugoročnu korist. Ipak, svijet i Europa trebali bi više pažnje posvetiti Bosni i Hercegovini u kojoj buja islamski ekstremizam koji predstavlja veliku opasnost modernoj i sekularnoj Europi. Nažalost, određeni dio lijeve elite ne dopušta kritiziranje islamskog fundamentalizma u svrhu obrane tobožnje slobodne vjeroispovijesti, dok u isto vrijeme kao psi na mačke skaču na sve što nosi kršćanski predznak. To je još jedan od paradoksa moderne lijeve ideologije.

Uz pisanje kolumni pišete i pjesme. Za kraj razgovora nekoliko rečenica o Vašoj poeziji.

Platon je tvrdio kako je čovjek biće u potrazi za smislom. Na tom tragu, siguran sam kako je upravo poezija alat koji mnogima pomaže u traženju i pronalaženju smisla. Iskrena je, kratka, elegantna, u nju se uistinu nije teško zaljubiti. Pisanjem na neki način upoznajem sam sebe, otkrivam svoje slabosti, mane, vrline i želje.

Računalnim rječnikom, poezija pomaže i da se čovjekovi osjećaji „defragmentiraju.“ Iako neki kažu kako forma poezije nema budućnost, ne mislim da je tako. Oni koji pišu iz srca ne pišu zbog tiraže, već zbog istine. Iz tog kuta, poezija će i dalje ostati jedno od rijetkih utočišta gdje čovjek može biti svoj. Svrha poezije nije kvaliteta, već katarza.

Davor Dijanović/HKV

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

POTPIŠITE peticiju protiv progona Hrvata u BiH!

Objavljeno

na

Objavio

PETICIJA HRVATA U BIH PROTIV PROGONA I DISKRIMINACIJE

kojom zahtijevamo:

Pravedno suđenje za kaznena djela ratnoga zločina svim optuženima po istom zakonu (i istim pravnim kvalifikacijama), tj. zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja djela

  1.     .

Reviziju sudskih presuda hrvatskim braniteljima s političkim kvalifikacijama (u skladu s točkom 1)

  1.     .

Procesuiranje svih ratnih zločina počinjenih nad Hrvatima u BiH.

Donošenje izbornoga zakona koji će jamčiti izbor legitimnih predstavnika naroda (i formiranje vlasti iz naroda za narod).

Napomena: Na području Bosne i Hercegovine je organizirano potpisivanje peticije na papiru, stoga molimo sve koji su u mogućnosti da peticiju potpišu kod naših povjerenika na terenu, a svi ostali, diljem svijeta, koji niste u mogućnosti svoj potpis staviti na papir učinite to potpisom na ovoj on-line peticiji. Hvala na potpori.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Anto Jeleč: Suradnja OSBiH sa oružanim snagama susjednih zemalja uspješna

Objavljeno

na

Objavio

Načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH (ZS OSBiH) general pukovnik Anto Jeleč izjavio je za Fenu da uspješna regionalna vojna suradnja i dobrosusjedski odnosi između balkanskih zemalja predstavljaju važan čimbenik izgradnje razumijevanja, povjerenja, stabilnosti i sigurnosti, kako u regiji, tako i na cijelom području jugoistočne Europe.

”Može se reći da je regionalna suradnja Oružanih snaga BiH sa oružanim snagama susjednih zemalja dosta uspješna, ali se i dalje neprekidno unapređuje i razvija. Mi, posebice vojnici gajimo prijateljske i dobrosusjedske odnose”, rekao je Jeleč u intervjuu za Fenu.

Naveo je da se suradnja OSBiH sa susjednim zemljama realizira u oblasti školovanja i obuke, međusobne potpore zajedničkog partcipiranja u mirovnim misijama, zajedničkoj edukaciji, vježbama različitih razina, kao i na zajedničkom sagledavanju i procjenjivanju asimetričnih i drugih sigurnosnih prijetnji i rizika u regionu.

General Jeleč je, govoreći o rezultatima OSBiH u godini koja je na izmaku, rekao da su OSBiH tijekom 2017. godine, u odnosu na prethodne godine, ostvarile zapažene rezultate.

”Da bi osigurali funkcioniranje OS, kroz racionalno planiranje izražavali smo prioritete i uspješno realizirali pred nas postavljene zadaće. Sigurnosni izazovi na unutarnjem i međunarodnom planu zahtijevali su efikasne odgovore OSBiH. Skup takvih odgovora u realiziranju Zakonom definiranih zadaća OSBiH predstavlja istinska dostignuća.

Napomeniti ću samo one najvažnije oblasti i to: na planu pružanja pomoći civilnim strukturama vlasti i stanovništvu a posebito za vrijeme prirodnih i drugih nesreća i katastrofa, ispunjavanju međunarodnih obveza, sudjelovanjem u međunarodnim operacijama potpore miru, jačanju regionalnih obrambenih inicijativa, realiziranju operacija humanitarnog deminiranja, rješavanju viškova naoružanja, streljiva i misko-eksplozivnih sredstava, kontinuiranom procesu obučavanja i osposobljavanja pojedinaca, zapovjedništava i postrojbi na svim razinama zapovjedanja i nadzora kao i uspješnom usvajanju i implemetaciji NATO normi i standarda, važnog procesa na našem putu ka ispunjenju strateškog cilja države BiH i njenih OS a to je kao što znate punopravno članstvo u NATO Alijansi”, naveo je Jeleč.

Ono što je za OS bilo značajno za ovu godinu, istaknuo je, jeste usvajane dokumenta “Pregled obrane“. ”Usvajanjem ovog dokumenta učinjen je značajan pomak u pogledu NATO integracijskog procesa BiH, imajući u vidu da se navedenim dokumentima definiraju daljnje aktivnosti u sektoru obrane usmjerene na izgradnju modernih, kvalitetno opremljenih, obučenih i priuštivih oružanih snaga, koje će biti interoperabilne sa NATO snagama.

Sve to nam daje potpuno pravo da na postignuto budemo ponosni, ali nas i obvezuje da u narednom razdoblju budemo još bolji, organiziraniji i efikasniji’, poručio je general Jeleč. Na pitanje u kojim mirovnim misijama sudjeluju OSBiH, na kojim zadaćama su angažirani i što o njihovom angažmanu kažu njihovi pertneri, Jeleč je rekao da su sukladno važećim zakonskim procedurama, OSBiH i u ovoj godini nastavile i proširile sudjelovanje u mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU. ”Trenutno se u navedenim misijima od Republike Kongo i Mali, Srednjoafričke Republike i Islamske Republike Afganistan, nalazi 67 pripadnika OSBiH.

Angažiranjem u navedenim misijama, OSBiH ispunjavaju preuzete međunarodne obveze i na taj način daju izravnu potporu njihovom izvođenju. Kao najbolji predstavnici i veleposlanici svoje zemlje oni su sukladno Povelji UN-a, Ustavu i Zakonu o obrani BiH svoju misiju izvršavali a i sada izvršavaju časno, profesionalno i odgovorno”, istaknuo je načelnik ZS OSBiH.

Dodao je da zajedno s koalicijskim partnerima OSBiH daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti u svijetu, izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta obrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u ovim kriznim žarištima. ”To potvrđuju i dobijene visoke ocjene i brojne pohvale o angažmanu OSBiH od strane NATO-a i koalicionih partnera na terenu.

Ove složene zadaće svih ovih godina uspješno su izvršavali u internacionalnom okruženju bez ijednog izvanrednog događaja a svi pripadnici su se živi i zdravi vratili svojim postrojbama i obiteljima u domovini. To daje za pravo da svi u BiH i njenim oružanim snagama budu veoma ponosni na postignute rezultate u mirovnim misijama”, rekao je Jeleč.

Istaknuo je da će OSBiH prateći međunarodne standarde i u 2018. godini nastaviti put reforme u ostvarivanju cilja stvaranja modernih, priuštivih i vrhunski osposobljenih OS. ”Siguran sam, u tome ćemo uspjeti, a povod za taj optimizam nalazim u ohrabrujućim i ostvarenim rezultatima iz prethodnog razdoblja”, dodao je general Jeleč.

Načelnik ZS OSBiH je svim pripadnicima OSBiH zahvalio na pojedinačnom doprinosu i naporu koji su uložili u izvršenju svih zadaća i aktivnosti zapovjedništava i postrojbi OS u protekloj godini.

U narednom razdoblju očekujem da u svojim postrojbama istim entuzijazmom nastave vrhunski profesionalno i predano izvršavati svoje obveze i realizirati sve propisane dodjeljene zadaće. Tako će dati svoj puni doprinos nastavku daljeg procesa reforme i razvoja OSBiH kao i profesionalne i ljudske etike časne vojne profesije – poručio je general Jeleč na kraju intervjua za Fenu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari