Pratite nas

Komentar

Marijan Knezović: Jedini proeuropski faktor u BiH su Hrvati. Jedini oni teže EU

Objavljeno

na

Hrvati u BiH godinama ističu nužnost izmjena izbornog zakonodavstva, koji bi im omogućio ravnopravnost i izbor legitimnih predstavnika u vlasti, što do sada nije bio slučaj.  

 

Stoga je veliku pozornost izazvala izjava premijera Andreja Plenkovića, koju je novinarima dao u ponedjeljak u Mostaru nakon neformalne večeri na kojoj su uz trojicu članova Predsjedništva BiH Dragana Čovića te Mladena Ivanića i Bakira Izetbegovića, sudjelovali i srbijanski premijer Aleksandar Vučić te crnogorski predsjednik Filip Vujanović.

Plenković je u cijelosti podržao stajališta hrvatske strane u BiH oko izmjena izbornog zakonodavstva.

Hoće li ovaj sastanak uroditi plodom i dati tako potrebnu težinu u postizanju ravnopravnosti Hrvata?  O tome je u razgovoru za Direktno.hr govorio i komentirao aktivist za ravnopravnost Hrvata i kolumnist Marijan Knezović.

Podršku Republike Hrvatske i premijera Andreja Plenkovića smatra vrlo produktivnom.

“Istodobno, krajnje je vrijeme da Hrvatska prestane govoriti kako želi stabilnu, mirnu BiH, jer toga nema bez težnji hrvatskog naroda u BiH. Tu je važno naglasiti da hrvatska Vlada ne treba misliti što treba Hrvatima u BiH, nego treba podržati ono što oni žele. Mi ne želimo da Vlada RH misli našim glavama, već da nas podrži u odlukama. Od izjava koje su iz Hrvatske dolazile posljednjih 25 godina, o zalaganju za ravnopravnost svih ljudi u BiH, nema ništa. One se podrazumijevaju”, ističe naš sugovornik.

Što bi to trebala Vlada RH reći?   

“Hrvati u BiH osjećaju se ugroženo i žele drastične promjene. Jedna od njih je izmjena Izbornog zakona. On se mora promijeniti iz jednostavnog razloga, jer tako nalaže odluka Ustavnog suda budući da nije u skladu s Ustavom. Postoji zakonski rok do kada se mora donijeti novi Izborni zakon. Vrijeme je da Hrvatska prestane razmišljati našim glavama i da podrže ono što legitimno i legalno izabrani hrvatski predstavnici u BiH žele. To nekada i nije ono što želi većina, jer ponekad ti izabrani predstavnici znaju zakazati, no bolje je od isprazne mase koja se ponavlja 25 godina kako Hrvatska želi stabilnu BiH. Pitanje je kako doći do stabilne i ravnopravne BiH. Odgovor na kako je lako. Čak je i Europski parlament u svojoj rezoluciji iz 2014. godine jasno naznačio da mora doći do daljnje liberalizacije BiH”, smatra kolumnist Knezović.

Kako bi komentirali planove BiH ulaska u Europsku uniju. Tko to želi u BiH?

“Jedini proeuropski faktor u BiH su Hrvati. Jedini oni teže EU, i da se sutra održi referendum o pristupanju u EU, jedino bi Hrvati bili za to. Ostala dva naroda, ovisi kako bi se postavili njihovi čelnici. Bošnjaci su poprilično rezervirani prema EU, oni imaju dosta intenzivnu suradnju s Turskom, koja svakodnevno zahlađuje svoje odnose s EU. Srbi iz Republike Srpske također su rezervirani prema EU zbog bliskih veza s Rusijom.

Ako BiH uđe u Uniju, srpski političari iz Republike Srpske više ne mogu prijetiti o odcjepljenju. Gube alat o pregovaranju, koji vješto koriste već 25 godina. Hrvatima u BiH interes je ulazak u EU, iako su oni već građani EU s hrvatskim putovnicama. Veliki interes Hrvata u BiH je da se razviju pregovori s EU jer tada ona postavlja zahtjeve”, govori ovaj aktivist za ravnopravnost Hrvata

Koji su mogući problemi na koje će Hrvati naići u pokušaju ostvarenja izmjena izbornog zakona i ravnopravnosti?

“Tu je stvar poprilično očigledna. Zašto Bošnjaci zavlače s izbornim zakonom već godinama? Radi se o tome da 2018. godine opet imaju plan preglasati Hrvate. To nisu insinuacije, već se to ozbiljno govori po medijima, pojedini ljudi govore kako će se kandidirati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, iako znaju da neće biti birani od Hrvata”.

Kakav bi stav Hrvatske bio najbolji, a koji bi pomogao Hrvatima u BiH da ostvare ravnopravnost?

“Jedini izlaz Hrvata u BiH je da prestanemo tražiti nešto od te zemlje. Nikada nam to neće dati Bošnjaci. Mi kao politička nacija i konstitutivni narod moramo uzeti ono što nam pripada. Važno je promijeniti diskurs.

Državu u kojoj smo konstitutivan narod ne trebamo moliti da nam nešto da. Iz tog razloga smatram da bi medijski narativ iz Hrvatske trebao biti oštriji. Problem je što je treći entitet tabu tema u BiH i to je jedan od razloga što se pomaci uopće ne događaju”, zaključio je Marijan Knezović.

Marijan Knezović očitao lekciju Franciskoviću o elementarnoj logici po pitanju Hrvata u BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Ljubić: Jesu li četnici stradali na Bleiburgu imali dušu?

Objavljeno

na

Objavio

Zanimljivo je da se uz katoličke svećenike i islamske imame u molitvi za duše žrtava Križnog puta i zločina jugoslavenskih armija nakon II.svjetskog rata nikada na Bleiburgu ne pojavljuju svećenici SPC, niti neke druge pravoslavne crkve.

S obzirom da apologeti jugoslavenske i prosrpske historiografije uporno pokušavajući osporiti činjenicu da su Bleiburg i Križni put primarno bili zločin protiv hrvatskog naroda i pokušaj eliminacije svake mogućnosti za uspostavom hrvatske države uništenjem ljudskih potencijala, pa stalno uz “poražene neprijateljske snage” i ustaše dodaju i četnike, čudno je da SPC, koja se nikada ni duhovno ni politički nije odrekla četnika, ne dođe pomoliti se za njihove duše.

Ispada da tadašnji četnici nisu ni imali dušu, a tko je to i zašto ustvrdio, ne zna se. Ili da SPC ne priznaje te četnike koji su stradali nakon Bleiburga? Zašto se to događa?

Ili u tolikom povijesnom oduševljenju zbog “pravedne osvete” nad Hrvatima nakon “genocida” nad nedužnom srpskom nejači, koji su upravo u SPC-u počeli u svojim dokumentima i pismima svim relevantnim međunarodnim institucijama, pa i Vatikanu, proizvoditi od lipnja 1941. godine, zaboravljaju na žalost i nužnost molitve za stradale četnike?

Stvar je jednostavna. SPC ne zaboravlja ni jednoga Srbina, to je temelj njihove nacionalne i svetosavske paradigme.

Ne mole se u Bleiburgu zato što su srpski četnici stradali na Lijevča polju i nakon predaje ostataka pobijeni kod Stare Gradiške, a dio koji se probio do Slovenije, predao se Britancima kod Trsta i njih 8 tisuća su uredno dobili azil i nastavili živjeti u Velikoj Britaniji i zemljama Commonwealtha, te u SAD-u, prema dokumentiranim navodima Carol Hodge.

Kod Bleiburga i nakon njega pobijeno je pet tisuća crnogorskih četnika, koji su se uoči bitke na Lijevča polju predali generalu Metikošu i povlačili su se zajedno s hrvatskim snagama, kao saveznici.

Zato SPC tim četnicima ne priznaje dušu i zato komemorira srpske žrtve u Jasenovcu, a ne na Bleiburgu, u kojemu je sve donedavno na popisu jasenovačkih žrtava bila i nekolicina ozloglašenih četničkih vojvoda na čelu s Pavlom Đurišićem, stradalih na, i nakon Lijevča polja.

Dakle, nije SPC proglasila bezdušnima niti jednog srpskog četnika. Radi se o tome da su i prema njihovoj duhovnoj i političkoj teoriji ustaše i Hrvati bezdušni, kao i svatko tko im je bio bilo kakav saveznik, a za odmetnute Crnogorce vrijedi i stroži kanon, pa se za takve ne moli, niti se s njima ima što suosjećati.

S druge strane, upravo činjenica da promotori paradigme “gdje je srpski grob, to je srpska zemlja”, s tim i srpsko pravo na državu, ne komemoriraju “četnike” na Bleiburgu, potvrda je laži jugoslavenske historigrafije o primarnom obračunu sa svim poraženim neprijateljima iz svih naroda.

Križni put je bio primarno politički osmišljen zločin protiv hrvatskog naroda i državnosti, a priča o četnicima je zbog prešućivanja istine o crnogorskim četnicima, bila samo škropac na tu epohalnu laž.

Iako Crnogorska pravoslavna crkva doslovno djeluje razbaštinjena i polulegalno i danas u svojoj samostalnoj državi, još od dekreta kralja Aleksandra, koji ju je ukinuo i proglasio nelegalnom odmah po uspostavi Kraljevine SHS, nema potvrđenu autokefalnost.

Neobično je da i pored toga njihovi svećenici ne pokušaju s Katoličkom crkvom i Islamskom zajednicom, te organizatorima iz PBV-a, dogovoriti sudjelovanje u komemoraciji. Nisu valjda i oni proglasili četnike bezdušnima?

Tko zna, možda u PBV-u ne pomišljaju posve prirodnim pozivom Crnogorcima dodatno rasrditi Srbe i ne daj Bože Pupovca i Porfirija?

Ako se već molimo za duše žrtvama, onda neka svatko ima mogućnost za to, a s tim bi i civilizacijska poruka s Bleiburga bila potpunija, a istina o posrbljenoj Jugoslaviji jasnija, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Nije Bleiburg samo livada natopljena hrvatskom krvlju

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Dalija Orešković slavi 45. srpsku diviziju

Objavljeno

na

Objavio

Sporeći se sa Zlatkom Hasanbegovićem o izjavi Brune Esih da je 8. svibnja 1945. Zagreb “pao”, Dalija Orešković, velika nada ljevice, a sve se više pokazuje da je riječ o ekstremnoj ljevici, reče: “Kada je državni vrh odustao od temeljnih vrijednosti na kojima počiva naša država, onda je država pala”.

Što će reći da su za nju “temeljne vrijednosti” srpski partizani koji su “oslobodili” Zagreb, a među kojima su bili mnogi preobučeni četnici, zatim masovna ubojstva koja su učinili i nezapamćeni teror.

Za nju su “temeljne vrijednosti” to što su se pripadnici 10. zagrebačkog korpusa, spriječeni da prvi uđu u Zagreb, kako svjedoči general Ivan Šibl, “osjećali poniženo i jadno”.

Ona se u društvu partizansko-četničkih koljača ne osjeća “poniženo i jadno” nego su joj temelj na kojem počiva njezin svjetonazor i karijera. Ona s njima “ulazi u Zagreb” da ga “oslobodi” ustaša koje vide samo ona, Beljak, Markovina, Vučić… Da oslobodi Zagreb i Hrvatsku Plenkovićeve vlasti kojoj “ne smeta politizacija Bleiburga jer među ustašofilima vidi dio svog biračkog tijela”, da je oslobodi Kolinde koja je “nula”, SDP-a koji je “iznevjerio socijaldemokraciju”, i svih koji s njom ne slave ulazak u Zagreb 45. srpske divizije 8. svinja 1945. godine.

Milan Ivkošić / Večernji list

Popis stratišta u Zagrebu kad su partizani ušli u grad na čelu sa srpskim divizijama

Hasanbegović: U Zagrebu imamo na desetke Ovčara

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari